ZVONASTI SMETIŠTAR

Panaeolus papilionaceus (Bull.) Quél.

Sinonimi: prikaži

Etimologija: papilio (lat.) = leptir. Po dosta prostranom ovoju.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Bolbitiaceae / Panaeolus

Engleski naziv: Petticoat Mottlegill

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prvo je polukuglast, zatim se otrvori, gol, po vlažnom je vremenu je ljepljiv, a inače je suh i sjajan; smećkast, smeđ do sivo-smeđ, ne blijedi ili jedva malo izblijedi, nije narebran, rub je zupčast ili krpast od svjetlijih ostataka ovoja.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, tanak, komorasto-šupalj, tvrd; crvenkasto-smeđ, na bazi je tamnosmeđ i bijelo maljav od micelija, brašnast je na vrhu, ovoj je bjelkast i prolazan.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, prilično su široki, trbušasti; najprije su smećkasti, zatim su sivi, u starosti su crni, oštrica je uvijek bjelkasta.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, (12.5) 15 - 18 (20) × (6.8) 8.7 - 11 (12.3) µm, Q = (1.5) 1.51 - 1.9 (2.2), N = 120, Me = 16.6 × 9.8 µm, Qe = 1.7; otrusina je crna.

Meso: Tanko, vodenasto, žućkasto, krem-sivkasto ili je smeđe; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen, skupno, kao saprofit po livadama, na stajskom gnoju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži neutvrđene količine toksičnog halucinogena psilocibina. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne.

Napomena: Moguća je zamjena s cijelim nizom beznačajnih smetištara. Ovu je vrstu najlakše prepoznati po nepravilno bjelkastoj boji klobuka kada se gljiva razvije, dosta visokom i zvonolikom klobuku, te po maslinastozelenim ili sivkastim listićima s bjelkastom oštricom. Većina vrsta iz ovog roda sadrži tvari s halucinogenim djelovanjem.

DNA sekvenca: prikaži