GUSJENIČNA PUŽEVICA
Hygrophorus cossus (Sowerby) Fr.
Sinonimi:
Etimologija: cossus (lat.) = gusjenica vrbotoč (Cossus cossus). Po intenzivnom mirisu gusjenice.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Hygrophoraceae / Hygrophorus
Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prilično je krupan, polukuglast je i konveksan, zatim se izravna i manje-više široko ispupči na sredini, površina je glatka, malo je mazav i sluzav, blistav; u mladosti je uglavnom putpuno bijel, kasnije je s laganom žućkastom nijansom, osobito na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen.
Stručak: 3-9 (11) cm visok i 0.6-1.5 (2.5) cm debeo, valjkast je ili lagano zadebljan, skoro uvijek je suženo korjenast na bazi, prilično je suh, malo je mazav; bijel, kasnije je blago žućkast, s mjestimičnim je žutim mrljama, na vrhu je pahuljast ili zrnast, na bazi je dekoriran sitnim bjelkastim čehicama, manje ili više je uzdužno crtast.
Listići: Rijetki, razmaknuti, nisu široki, prisutne su i lamelule različite dužine, oštrica je često vijugava, kratko se spuštaju po stručku; u mladosti su bijeli, kasnije su malo žućkasti.
Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo, mekano, u stručku je prilično vlaknasto; miris je neugodan na ocat ili trulo voće, a u literaturi se još navodi da miriše neugodno na gusjenice vrbotoč, odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i drugom bjelogoričnom drveću te na voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira, a okus je malo gorkast.
Kemijske reakcije: Klobuk u dodiru s kalijevom lužinom reagira negativno, listići postanu plavo-mesnatoružičasti, dok vanjski dio stručka reagira skoro negativno.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom i hrastom.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.
Napomena: Ova je vrsta nedavno svrstana u skupinu bijelih puževica, a najsličnije su vrste bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus), hrastova puževica (Hygrophorus hedrychii) i smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koje imaju ugodniji voćni miris i razlikuju se po kemijskim reakcijama, reagiraju dosta izraženo, dok gusjenična puževica uglavnom reagira negativno, osobito stručak.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 901. Hrastova puževica (Hygrophorus quercetorum Orton); 903. Gusjenična puževica (Hygrophorus cossus (Sow. ex Berk.) Fries)
-
Hygrophorus cossus (Sowerby) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2538742