Rubroboletus demonensis - created on July 2018 in Città metropolitana di Messina, Italy by Alessandro Licciardello

DEMONSKI VRGANJ

Rubroboletus demonensis Vasquez, Simonini, Svetash., Mikšík & Vizzini

Etimologija: demonensis (lat.), odnosi se na antičko ime Valdemone, što je bila jedna od tri doline (valli) ili stvarne domene (reali dominii) u kojoj je regija Sicilija bila podijeljena od muslimanske dominacije do razdoblja Bourbona. Valdemone, u odnosu na Val di Noto i Val di Mazzara, čini sjeveroistočni dio Sicilije, područje koje blisko odgovara stvarnom staništu opisane vrste. Nadalje, epitet demonensis dobro podsjeća na izražena obilježja vrste, tj. plamenocrvenu boju klobuka i rupica, obilježja koja dijele s drugim bliskim đavoljim vrstama, koje pripadaju istom rodu (Rubroboletus satanas). Štoviše, nepredvidive okolnosti htjele su da je jedno od prvih mjesta rasta opisane vrste bio lokalitet Pizzo Inferno (Pakleni vrh) na lancu Nebrodi, u zajedničkom dijelu Floreste.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Rubroboletus

Klobuk: 6-15 (24) cm širok, u početku je poluloptast, zatim je ispupčen, suh, po vlažnom je vremenu ponekad gladak i ljepljiv, kožica se teško guli; na samom je početku bjelkast, blijedosiv, blijedooker, ubrzo je, počevši od ruba, blijedo ružičasto-ljubičast, zatim ovisno u uvjetima jako varira od svijetlosive do ružičasto-ljubičaste ili ljubičasto-crvene boje, na ozlijeđenim mjestima postaje krvavocrven, po suhom vremenu blijedi u sivo-smeđu ili u blijeđi ton s tendencijom prema krem-bjelkastoj, na početku je tipično maljav, rub je u mladosti više ili manje pravilan, ubrzo je neravan i valovito-režnjevit, osobito kod razvijenih primjeraka.

Stručak: 8-12 (15) cm visok i 4-8 (9) cm debeo, glomazan, robustan i širok, valjkast, prema dnu se često postupno zadebljava ili je batinast; rijetko je na samom početku žuto-narančast, na bazi je ljubičast, na sredini je narančasto-crvenih tonova, na dnu je svijetlocrven, krvavocrven, ljubičasto-crven, često je tamniji pri dnu, u gornjem je dijelu često s vidljivom tamnožutom ili žuto-narančastom trakom (5-15 mm širokom), na oštećenim je mjestima uočljiva žuta boja mesa, mrežica je s pravilnim očicama, dobro je raspoređena na najmanje 3/4 visine, tamnija je od boje osnove, na bazi je prekriven bjelkastim zrnastim, baršunastim slojem.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, obično od početka ljubičasto-crvene, tamnocrvene, u starosti su žuto-narančaste prema rubu, na dodir poplave; cjevčice su 5‒12 (20) mm duge, slobodne, tamnožute do maslinastozelene.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, 12.6-13.6 x 4.7-5.1 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, žuto, tamnožuto, limunastožuto, posebno je intenzivno u ozlijeđenim mjestima, u dodiru sa zrakom brzo poplavi, zatim blijedi u blijedu sivo-krem boju, ponekad se u donjem dijelu stručka mogu se pojaviti ljubičasto-crvene nijanse; miris je slab, ugodan na gljive, a okus je slatkast, blago kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u skupinama, u toplim bjelogoričnim šumama, u planinama ili u nekim slučajevima u miješanim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično raznim vrstama hrastova, kestenom ili bukvom, nikad u čistim crnogoričnim šumama, tipično na kiselim i silikatnim tlima, voli toplija staništa, česta je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve vrste iz ovog roda, a sirova je sigurno otrovna.

Napomena: Od sličnog se skerletnog vrganja (Suillellus rubrosanguineus) i lažne ludare (Rubroboletus legaliae) razlikuje po mrežici s većim očicama i debljim rebrima.

DNA sekvenca: prikaži