Amanita solitaria - created in Netherlands by Abysstronaut

BOUDIEROVA POVOJNJAČA

Aspidella solitaria (Bull.) E.-J.Gilbert

Sinonimi: prikaži

Etimologija: solitarius (lat.) = usamljeno. Po pojedinačnom, a ne skupnom rastu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Amanitaceae / Aspidella

Engleski naziv: European Solitary Lepidella

Klobuk: 3-8 (13) cm širok, prvo je okruglast pa konveksno raširen, gladak, rub je s resastim ostacima parcijalnog ovoja; snježnobijel ili bjelkast, blago žućkast na sredini, u starosti žućkast ili zelenkast, površina s piramidalnim, sivim bradavičastim ostacima ovoja.

Stručak: 6-18 (22) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, masivan, osnova stručka je bulbozno zadebljana, samo je s ostacima volve, završava duboko u zemlji; bjelkast do žućkast, sa zelenom nijansom; ponekad je sa sitnim bijelim ostacima vjenčića pri vrhu, vjenčić je opnast, odrpan, prolazan, ponekad dvostruk, crtast s gornje strane, bjelkast do slamnatožut.

Listići: Gusti, najprije dodiruju stručak pa su slobodni, bjelkasti, također sa zelenkastom nijansom.

Spore: Eliptične, 10-13 x 7-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, mekano; okus je ugodan, a mirisa nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u šumama viših planinskih predjela, po livadama u travi na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem; dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Dio autora navodi da je jestiva gljiva dobre kvalitete nakon što se oguli kožica s klobuka. U istraživanju je kod ove vrste otkrivena prisutnost neproteinskih aminokiselina 2-amino-3-ciklopropilbutanske kiseline i 2-amino-5-kloro-4-pentenske kiseline. Utvrđeno je da je zadnja navedena kiselina otrovna za gljivicu Cercospora kikuchii, člankonožce Oncopeltus fasciatus i bakterije Agrobacterium tumefaciens, Erwinia amylovora i Xanthomonas campestris. Toksičnost za bakterije može se eliminirati dodavanjem izoleucina u medij. Druga se kiselina nije pokazala toksičnom. Zbog svega navedenog nije prikladna za konzumaciju i smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Dosta je velikih dimenzija, a svi dijelovi gljive su snježnobijele boje, osim sivkastih bradavica po klobuku. Po većini su karakteristika slične izblijeđena žućkasta pupavka (Amanita citrina) i bijeli varijetet žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), kojima je klobuk prekriven bijelim bradavičastim ostacima ovoja, ježasta muhara (Amanita echinocephala), koja ima prstenasto poredane ostatke ovoja na bazi, te usamljena muhara (Amanita strobiliformis), koja je obično smećkaste, sivkaste ili sivo-smeđe boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno ostacima ovoja ili volve; 2. listići su bjelkasti i slobodni; 3. klobuk je bijel do bjelkast; 4. klobuk je prekriven mnogobrojnim bradavičavim ostacima ovoja; 5. stručak je bulbozno zadebljan na bazi; 6. vjenčić je opnast, s gornje je strane crtast

DNA sekvenca: prikaži