FRANKETIJEVA MUHARA

Amanita franchetii (Boud.) Fayod

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita franchetii (Boud.) Fayod (GBIF ID 5240284)

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Gilded Amanita

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je konveksan pa izravnat, po vlažnom vremenu malo mazav; žućkast, žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, cijela površina mu je gusto prekrivena sitnim sivim i žućkastim bradavicama, kao grupiranim ostacima ovoja, zbog čega djeluje hrapavo, rub je gladak.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, pun je pa šupalj, prema dolje se širi i završava jakim gomoljastim zadebljanjem; bijel, s nejasnim je žućkastim pojasom čehastih bradavica ispod vjenčića; vjenčić je bjelkast, viseći, zupčastog ruba i crtast.

Listići: Zaokruženi uz stručak, slobodni, gusti, izmiješani s kraćim, bijeli do krem.

Spore: Eliptične, 7.5-11.5 x 4.5-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto, tvrdo; miris ugodan, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu, češća je na mediteranskom području; rijetka je vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, sredinom srpnja, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako je po izvješćima jestiva vrsta jedan dio izvora navodi da je nejestiva, a drugi dio da je sumnjiva kao otrovna vrsta. Sirova je gotovo sigurno otrovna. Sumnja se da uzrokuje blago trovanje amatoksinom, međutim to u Europi do sada nije jasno potvrđeno, poznata su samo izvješća o mučnini i blagim poremećajima funkcije bubrega i jetre s dobrim oporavkom. U svakom slučaju smatra se otrovnom vrstom i ne savjetuje se njezina konzumacija.

Napomena: Slična je ježasta muhara (Amanita echinocephala), koja je na gomoljastoj bazi s tipično prstenasto poredanim bradavičavim ostacima ovoja.

Najvažnije za determinaciju: 1. donji dio stručka je s nejasnim je žućkastim pojasom čehastih bradavica koje su ostaci ovoja; 2. listići su bijeli do krem i slobodni; 3. klobuk je žućkast, žuto-smeđ do sivo-smeđ; 4. klobuk je gusto prekriven sitnim sivim i žućkastim bradavičastim ostacima ovoja; 5. stručak je bulbozno zadebljan na bazi; 6. vjenčić je opnast, viseći, s gornje je strane crtast

DNA sekvenca: prikaži