![]() |
![]() | ![]() |
ELIJEVA MUHARA
Amanita eliae Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Amanitaceae >
Rod: Amanita >
Vrsta: Amanita eliae Quél. (GBIF ID 5240246)
Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Engleski naziv: Elias Amanita Klobuk: 2-8 (12) cm širok, okruglast pa polukuglast, na kraju se otvori, često s ponekim ostatkom ovoja, lomljiv; kremasto-bijel, kremasto-žut, svijetložut, oker, svijetlosmeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ, ružičast ili tamnocrven, nešto je tamniji prema sredini, rub je jasno tipično crtast. Stručak: 10-12 (15) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, duboko je ukopan u zemlju gdje završava zadebljanjem i ovojem koji obično ostaje u zemlji, dug je i dosta tanak; bijel do svijetložut, ispod vjenčića je čehav, šupalj; nosi prljavo bijeli do svijetložuti, tanki, viseći, vlaknasti, nepravilni, malo crtasti i često rastrgan vjenčić koji se nalazi na srednjem dijelu. Listići: Bijeli do krem; gusti, slobodni su uz stručak; oštrica je nazubljena; lamelule su nepravilne, odnosno bez reda, prirasli su za listiće uz rub klobuka. Spore: Eliptične, prozirne, 10-13 x 6-8 µm; otrusina je bijela. Meso: Bijelo, čvrsto, elastično, ispod kožice klobuka je malo obojeno; miris nije izražen, okus je blag. Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom i fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim posmeđi, dok listići s formolom ubrzo postanu prljavo crveni. Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, lijeskom, hrastom, brezom, ponekad u crnogoričnim šumama s borom, voli kiselo tlo i toplija staništa; može se pronaći u Maksimirskoj šumi u Zagrebu. Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Iako je dio autora navodi kao jestivu vrstu, ipak se smatra otrovnom jer je utvrđeno da sadrži toksin amanitin. Napomena: Najznačajnija karakteristika ove vrste je crtasti rub klobuka po čemu se lako razlikuje od sličnih muhara. Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno ovojem ili volvom koja obično ostaje u zemlji; 2. listići su bijeli do krem i slobodni; 3. klobuk je bijel, krem, žućkasto-smeđ do smeđ; 4. klobuk je prekriven ponekim ostatkom ovoja; 5. rub klobuka je narebran; 6. vjenčić je opnast, tanak, često rastrgan, s gornje je strane malo crtast
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 27. Elijeva muhara (Amanita elieae Quélet)