TOPOLOV BARŠUNOVAC

Xerocomus silwoodensis A.E.Hills, U.Eberh. & A.F.S.Taylor

Etimologija: Po mjestu prvog otkrića, Silwood Parku, koji se nalazi u Berkshiru u Velikoj Britaniji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Xerocomus

Engleski naziv: Poplar Bolete

Klobuk: 2.5-6 (8) cm širok, u početku je poluloptast, kasnije je konveksan do konveksno izravnat, suh; narančasto-smeđ, ciglastosmeđ sa svijetloružičastim nijansama, do tamnosmeđ, prema rubu je bljeđi, kožica je maljava do fino baršunasta, nije ispucana, rub je tanak, u početku je podvijen, ponekad je slabo režnjevit i valovit, malo prelazi rupice.

Stručak: 2.5-7 (12) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, općenito je više ili manje vijugav, zadebljan je na vrhu i ima tendenciju sužavanja pri dnu; žućkasto-bijel, blijedo žuto-narančast, svjetliji je od klobuka, s uočljivim je uzdignutim rđastocrvenim rebrima koja tvore grubu i nepravilnu mrežicu sačinjenu od više ili manje cjelovitih izduženih očica, raspoređenih po cijeloj površini, izraženijih u gornje dvije trećine, rebra se, dok se spuštaju prema dolje, rastvaraju u fine narančaste točkice, koje prekrivaju dobar dio površine, gotovo do same baze, koja je prekrivena bjelkastim nitima, bazalni je micelij uvijek žute boje.

Rupice/cjevčice: U početku su labirintne, ubrzo postanu veće, višekutne, obojene su isto kao i cjevčice, ali sa slabim ružičasto-narančastim tonovima, ostaju nepravilnog oblika, blizu ruba su poput labirinta i postupno postaju sve veće prema stručku, gdje postaju zaobljene, s rđastonarančastim mrljama na diranim ili oštećenim mjestima; cjevčice su u početku dosta uske i tanke, zatim se postupno šire, kraće su od debljine mesa u klobuku, udubljene su oko vrha i kratko se spuštaju po stručku, intenzivne su žute boje, na prerezu ne mijenjaju boju.

Spore: Eliptične do vretenaste, s glatkim stijenkama, 10.3-12.9 x 4.1-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, žućkasto u klobuku, progresivno sklono poprimanju intenzivnijih žutih nijansi, nakon izlaganja zraku i tijekom procesa sušenja bjelkasto u stručku, a blijedožuto uz koru, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen, nejasan, a okus je blag, nježan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskom području u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito s topolom (Populus spp.).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je zbog rijetkosti treba zaštititi.

Napomena: Slični zlatnokorjenasti baršunovac (Xerocomus chrysonemus) ima klobuk varijabilne boje, s nijansama od sivo-žute do maslinasto-smeđe. Meso je žuto, postupno intenzivnije prema dnu stručka, na prerezu ne mijenja boju. boja je kod opisane vrste s više crveno-smeđih, rđastocrvenih do tamnosmeđih tonova, stručak je duboko ukopan u podlogu i raste u simbiozi s topolama, za razliku od slične vrste koja preferira bjelogorične šume hrasta. Srodni hrđavocrveni baršunovac (Xerocomus ferrugineus) preferira veće nadmorske visine. Hrđavocrveni baršunovac  i zlatnokorjenasti baršunovac su češće i raširenije vrste, a rastu čak i u mediteranskom okruženju. Zbog sličnosti treba spomenuti i vretenastog baršunovca (Aureoboletus moravicus) koji također ne mijenja boju na prerezu, ali nema grubu narančastu mrežicu u gornjem dijelu stručka.

DNA sekvenca: prikaži