BJELOKOSNA PUŽEVICA

Hygrophorus eburneus (Bull.) Fr.

Sinonimi: prikaži

Etimologija: eburneus (lat.) = snježnobijelo. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Hygrophoraceae / Hygrophorus

Engleski naziv: Ivory Woodwax

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori i ispupči na sredini, na sredini ostaje grbica, često je malo nepravilan; bijel, kasnije je na sredini kremast, po suhom je vremenu žuto-smeđ, po vlažnom vremenu je površina cijele gljive prekrivena sa sluzi, površina je pahuljasta, rub je tanak, a u starosti je valovit i izvrnut.

Stručak: 2-12 (15) cm širok i 0.5-1.2 (2) cm debeo, relativno je dug, nepravilan, visok, tanak, zakrivljen je ili vijugav, često je sužen na bazi, skoro je korjenast, najprije je pun, zatim postane šupalj, mazav; bijel, u starosti je bjelkast ili sivkast, ispod listića je posut sitnim bijelim zrncima.

Listići: Razmaknuti, nisu široki, zakrivljeni, različito su dugački, voštani, oštrica je u obliku luka, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli, poslije su žućkasti ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris je neobičan slatkasto-voćni, podsjeća na koru naranče ili mandarine, a okus je malo kiselkast.

Kemijske reakcije: Baza stručka u dodiru s kalijevom lužinom ponarančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u većim skupinama, u svijetlim bjelogoričnim ili miješanim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, voli vapnenasto i glinenasto tlo; veoma je česta vrsta. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc, a na ostalim slikama Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je gusjenična puževica (Hygrophorus cossus) koja je također čitava bijela, a poslije se listići, stručak i rub klobuka oboje u hrđastosmeđe, klobuk je 3-5 cm širok, ima veoma neugodan miris, sličan zadahu gusjenice prelca, koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira. Također su slične hrastova puževica (Hygrophorus hedrychii) i smrekova puževica (Hygrophorus piceae). Od svih spomenutih sličnih vrsta najčešće se razlikuje po izgledu, opisana vrsta raste najčešće ispod bukve kao i hrastova puževica, ali je nepromjenljive bijele boje i nema žuto-smeđih mrlja. Baza stručka u dodiru s kalijevom lužinom postane mesnatocrvenkasto-narančasta, dok gusjenična puževica poprimi istu boju listića i klobuka.

DNA sekvenca: prikaži