Skeletocutis albocremea - created on May 2020 in Pollen, Viken, Norway by University of Oslo

ŽUĆKASTO-BIJELA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis albocremea A.David

Etimologija: album (lat.) = bijelo + chrisma (lat.) = žućkasto-bijelo.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Incrustoporiaceae / Skeletocutis

Plodno tijelo: 1-20 (25) cm široko i do 0.5 mm debelo, prilegnuto je na supstrat, razrašteno, vrlo tanko; himenijalna je površina bijela, žuta do oker-krem, kada se osuši svijetlooker; rub je pahuljičast, bijel i nekoliko milimetara širok; subiculum, odnosno sloj koji izravno leži na supstratu je bijel i debeo svega 0.2 mm.

Rupice/cjevčice: Bijele su do krem-oker, višekutne, 6-8/mm²; cjevčice su 0.4-0.8 mm duge, bijele.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, zakrivljene, glatke, prozirne, 4-5 x 1.3-1.8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo do kremasto žuto, u starost žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora i cedra.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodno je tijelo posve prilegnuto na supstrat i raste s donje strane trupca ili otpalih grana. Međutim, ako samo malo proviri na sunce (svjetlo), tada se rub malo izvuče i zavrne prema dolje te dobiva školjkasti izgled. Moguća je zamjena sa snježnobijelom hrskavičarkom (Skeletocutis nivea), koja ima mnogo sitnije rupice, sustav hifa ima tri oblika i raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.