![]() |
|
Skeletocutis albocremea - created on May 2020 in Pollen, Viken, Norway by University of Oslo |
![]() |
![]() |
ŽUĆKASTO-BIJELA HRSKAVIČARKA
Skeletocutis albocremea A.David
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Polyporales >
Porodica: Incrustoporiaceae >
Rod: Skeletocutis >
Vrsta: Skeletocutis albocremea A.David (GBIF ID 2547781)
Etimologija: album (lat.) = bijelo + chrisma (lat.) = žućkasto-bijelo. Plodno tijelo: 1-20 (25) cm široko i do 0.5 mm debelo, prilegnuto je na supstrat, razrašteno, vrlo tanko; himenijalna je površina bijela, žuta do oker-krem, kada se osuši svijetlooker; rub je pahuljičast, bijel i nekoliko milimetara širok; subiculum, odnosno sloj koji izravno leži na supstratu je bijel i debeo svega 0.2 mm. Rupice/cjevčice: Bijele su do krem-oker, višekutne, 6-8/mm2; cjevčice su 0.4-0.8 mm duge, bijele. Spore: Valjkaste do kobasičaste, zakrivljene, glatke, prozirne, 4-5 x 1.3-1.8 µm; otrusina je žućkasta. Meso: Bijelo do kremasto žuto, u starost žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi. Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora i cedra. Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Napomena: Plodno je tijelo posve prilegnuto na supstrat i raste s donje strane trupca ili otpalih grana. Međutim, ako samo malo proviri na sunce (svjetlo), tada se rub malo izvuče i zavrne prema dolje te dobiva školjkasti izgled. Moguća je zamjena sa snježnobijelom hrskavičarkom (Skeletocutis nivea), koja ima mnogo sitnije rupice, sustav hifa ima tri oblika i raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1304. Skeletocutis albocrema David