Cortinarius armeniacus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

MARELIČNA KOPRENKA

Cortinarius armeniacus (Schaeff.) Fr.

Sinonimi: prikaži

Etimologija: armeniacus (lat.) = koje se odnosi na marelicu. Po boji marelice.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, stožasto-zvonolik i konveksno-ispupčen, tupo je ispupčen, površina je na rubu vlaknasto-čekinjasta i sa svilenastim odsjajem, blistav; narančasto-smeđ, cimetastosmeđ, oker-smeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, u starosti i po suhom vremenu izblijedi i postane žuto-oker boje, između sredine i bjelkastog ruba često sa svjetlijim pojasom.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 0.7-1.5 (1.8) cm debeo, promjenljivog je oblika, manje ili više je valjkast, lagano je zadebljan i vretenast; bijel, kremast, u gornjem dijelu često smećkast, površina je vlaknasta i s nekad upadljivim bijelim vunastim prstenastim pojasom od ostataka ovoja, također prekriven hrđastosmeđim prahom od spora.

Listići: Izrezani su uz stručak, prirasli, gotovo su silazeći, nisu gusti, prilično su široki; najprije su žućkasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7.5-9.6 x 4.5-5.7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Slabe je konzistencije, bijelo, blijedooker do crvenkasto, u gornjoj trećini stručka svijetlosmeđe prošarano, ponekad ljubičasto na vrhu stručka; miris je malo kiselkast, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Boja marelice nije jako uočljiva kao što to ukazuje njeno ime. Od sličnih vrsta razlikuje se po jako dekoriranom stručku i blistavoj površini klobuka. Ne bi trebalo biti problema pri determinaciji ove vrste.

DNA sekvenca: prikaži