 |
GORKA DEBELJAČA
Lepista amara (Alb. & Schwein.) Maire
Sinonimi:
Etimologija: amarus (lat.) = gorko. Po gorkom okusu mesa.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Tricholomataceae / Lepista
Klobuk: 4-12 (18) cm širok, prvo je konveksan, a na kraju raširen, zdepast, mesnat, suh; svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, najprije sitno čehasto-baršunast, u starosti je gol, rub je najprije podvijen i pahuljast, zatim je malo narebran i nepravilno valovit, u starosti je svjetliji,
Stručak: 4-6 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast je ili lagano bulbozno-batinast, korjenast, pun, elastičasn, žilav, čvrst; bijel je ili bjelkast, kasnije je krem ili žućkast, na dodir posmeđi, na vrhu je lagano je crtast.
Listići: Vrlo su uski i gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku sa zupcem; u mladosti su bijeli, a kasnije su kremasti i često s rđastim pjegama.
Spore: Eliptične, sitno zrnaste, prozirne, amiloidne, 4.5-6 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo, debelo, čvrsto, elastično; miris nije izražen, a okus je karakteristično jako gorak poput pelina.
Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla najčešće u parkovima, te miješanim i crnogoričnim šumama, često šumama bora gdje raste masovnije i gdje joj je boja klobuka tamnosmeđa, rjeđe se pronađe ispod hrasta.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Bez obzira što je u malim količinama vjerojatno jestiva vrsta, smatra se nejestivom, jer se osim neugodnog gorkog okusa, sumnja da uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.
Napomena: Može se zamijeniti sa bijelosmeđom vitezovkom (Tricholoma albobrunneum) kojoj je gornji dio stručka bijele boje.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 586. Gorka debeljača (Leucopaxillus amarus (A. et S. ex Fr.) Kühner), Sinonim: Leucopaxillus gentianeus (Quél.) Kotl.
-
Lepista amara (Alb. & Schwein.) Maire. 2023. https://www.gbif.org/species/5242262
Prirodoslovni muzej - Split
