![]() |
|
Lepiota lilacea - created on November 2018 in Provincia di Ferrara, Italy by Andrea Grossi |
![]() |
![]() |
PLAVORUŽIČASTA ŠTITARKA
Lepiota lilacea Bres.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Lepiota >
Vrsta: Lepiota lilacea Bres. (GBIF ID 2535406)
Etimologija: lilaceus (lat.) = ružičasto, plavoljubičasto. Po ružičastoj boji. Klobuk: 2-5 (7) cm širok, prvo je zvonolik, kasnije je raširen i ulegnut, kožica se lako guli; sivo-smeđ ili crvenkasto-ljubičast, sredina je ljubičasto-smeđa, širenjem se prema rubu razlaže na tamnosmeđe, crveno-smeđe ili sivo-smeđe čehice. Stručak: 2-4 cm visok i 2-3 mm debeo, najprije je bjelkast, kasnije je ljubičasto-ružičast, pri dnu je vinskicrvenkast, ponekad je prekriven ljepljivim vlakancima, u starosti je gol; vjenčić je opnast i u obliku ovratnika, uspravan, na gornjem dijelu je bijel, s donje je strane tamnoljubičast ili ljubičasto-smeđ, a rub je ružičasto-siv. Listići: Bjelkasti ili kremasti, kasnije su smećkasti, slobodni, izmiješani su s kratkim lamelulama, oštrica je pahuljasta i bijela. Spore: Eliptične, prozirne, 4-5.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela. Meso: Tanko, bijelo, crvenkasto je u dnu stručka; miris nije izražen ili je lagan na voće; a okus je blag, ne smije se kušati. Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, parkovima, pašnjacima, rubovima šuma, šumskim putevima, na tlu bogatom humusom. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer uzrokuje trovanje koje je slično kao kod zelene pupavke (Amanita phalloides), oštećuje bubrege i jetru, a simptomi su glavobolja, proljev pa čak i paraliza. Napomena: Pripada skupini malih sunčanica s karakterističnim ljubičastim tonom klobuka, a najčešće raste na zemlji u lončanicama s cvijećem.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 78. Plavoružičasta štitarka (Lepiota lilacea Bres.)