LAVLJEŽUTI RUPIČAR

Cerioporus varius (Pers.) Zmitr. & Kovalenko

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Polyporales > Porodica: Polyporaceae > Rod: Cerioporus > Vrsta: Cerioporus varius (Pers.) Zmitr. & Kovalenko (GBIF ID 9400640)

Engleski naziv: Variegated Polypore

Klobuk: 3-10 (12) cm širok; konveksan, poslije raširen i udubljen ili lepezast, gladak ili do ruba malo radijalno izuvijan, tvrd, neproziran; najprije oker-žut, poslije smeđ, tamnosmeđ, maslinasto-smeđ ili narančasto-smeđ; rub je tanak i valovit.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 1-1.2 (1.5) cm debeo; krem do okersmeđ ili smeđ, gladak, zagasit, donji dio crn i bez sjaja; ekscentrično ili centralno postavljen s obzirom na klobuk, valjkast, ispod klobuka širi.

Rupice/cjevčice: Najprije bijele, poslije su krem-oker ili sivo-smeđe, okruglaste, višekutne, 4-5/mm²; cjevčice su 0.5-2 mm duge, spuštaju se po stručku, u mladosti su bjelkaste, poslije su oker do sivo-smeđe.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s uljnim kapljama, 9-11 x 3.5-4 µm; bazidije u obliku toljage s 4 sterigme, nemaju bazalnog koljena; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku debelo 2-5 mm, bijelo do svijetlosmeđe, prema dnu stručka tamnije, žilavo; miris je ugodan na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste tijekom godine u vlažnim bjelogoričnim šumama, na obalama potoka i na rubovima močvara, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve i johe. Prve tri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem rujna na lokalitetu Zelovo kod Sinja, a četvrtu Neven Ferenčak, krajem srpnja na lokalitetu Učka u Istri.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako je jestiva vrsta, smatra se nejestivom zbog žilavog mesa. Može se konzumirati, ali samo dok je mlada i meso mekano.

Napomena: Opisanog lavlježutog rupičara moguće je zamijeniti sa smeđim rupičarom (Picipes badius) i osobito s crnonogim rupičarom (Picipes melanopus). Obje spomenute vrste imaju donji dio stručka crn i najčešće uzdužno brazdast. Međutim, smeđi rupičar na pregradama hifa nema koljeno.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1195. Lavlježuti rupičar (Polyporus varius Pers.: Fries)