POLUKUGLASTA ZVONČICA

Conocybe semiglobata Kühner & Watling

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Bolbitiaceae > Rod: Conocybe > Vrsta: Conocybe semiglobata Kühner & Watling (GBIF ID 7982452)

Etimologija: semi- (lat.) = polu-, djelomično + globatus (lat.) = sferičan, kuglast. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Roundhead Conecap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, u pravilu je polukuglast, kasnije je stožasto-konveksan do konveksan, ponekad je blago ispupčen na sredini, površina je glatka, vodenasta, isprva je svijetlo sivkasto-smeđ, oker-smeđi ili prljavo hrđastosmeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ, sušenjem izblijedi do sivkasto-oker ili krem tona, rub je slabo narebran ili gladak.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, batinast ili blago gomoljast na bazi i širok do 4 mm, šupalj, blago je uzdužno crtast, isprva je krem ​​ili oker, kasnije tamni od baze prema gore do narančasto-smeđe, hrđastosmeđe ili tamnosmeđe boje.

Listići: Prilično su gusti, 15-25 ih dopire do stručka, trbušasti, široki su do 3 mm, usko su prirasli do gotovo slobodni, najprije su svijetlooker, kasnije su hrđastosmeđi, oštrica je bjelkasta i fino resasta.

Spore: S prednje su strane eliptične i usko eliptične, s boka su eliptične, mogu biti gotovo bademaste, klični otvor je na sredini, širok je do 1.5–2 μm, debelih stijenki, u vodi su žućkasto-smeđe, u KOH su narančasto-smeđe do hrđastosmeđe, 10–15 × 6–9 μm, Q = 1.4–2.1, Me = 13.2 x 7.6, Qe = 1.75, bazidije su batinaste, 4-sporne, 16–26 × 8.5–11.5 μm, cheilocistide su 12–23 × 6–9 μm, glavičaste, s vratom do 3 × 1.5 μm, glava je široka 3.5–5 μm, pleurocistide su odsutne, pileocistide su 22–29 × 5.5–6.5 μm, glavičaste, ali duže i uže od cheilocistida, s vratom do 10 × 1.5 μm, glava je široka 4–5 μm, s blago smećkastim stijenkama, prilično su brojne do raspršene, caulocistide su 16–26 × 8.5–13 μm, uglavnom su glavičaste, s vratom širokim do 4–5 μm, glava je široka 3.5–5.5 μm, s kuglastim i izduženim elementima prisutnim samo na vrhu stručka, pileipelis je himeniforman, sastoji se od kuglastih i kruškolikih elemenata širokih 9–26 μm, kopče su prisutne; otrusina je svijetlo hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, malo je vlaknasto, žilavo, u klobuku je debljine do 1.5 mm, svijetlooker do svijetlo žućkasto-oker, u stručku je tamnije, svijetlosmeđe do tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Reakcija s amonijakom je slaba.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla po travnjacima, pašnjacima, parkovima, livadama, uz rubove puteva i šumskih staza. Slike je snimio Neven Ferenčak, 10.11.2019., na lokalitetu Stari Grad Varaždin.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Teška trovanja s ovom vrstom nisu poznata.

Napomena: Po boji i izgledu je dosta slična vrsta Conocybe tenera, od koje se razlikuje po nešto većim i s prednje strane kuglastijim sporama s debljim stijenkama, dok su kod slične vrste uglavnom eliptično-limunaste s prednje strane i prilično bademaste s boka. Osim toga, slična jače reagira s amonijakom. Conocybe subovalis ima prilično slične spore, ali ima veće cistide s glavama širokim do 7 μm, većih je dimenzija s klobukom koji je narebran najmanje do 1/3 promjera i gomoljastom bazom stručka.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.