Inocybe krieglsteineri - created on August 2017 in Hoverdal Plantage, Denmark by David Boertmann

KRIEGLSTEINEROVA CJEPAČA

Inocybe krieglsteineri Fern.Sas.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe krieglsteineri Fern.Sas. (GBIF ID 3331859)

Etimologija: U čast njemačkog mikologa Germana Josepha Krieglsteinera (1937.-2001.), koji je zaslužan za izradu karte rasprostranjenosti gljiva u Njemačkoj, a njegovo najvažnije djelo je serija "Die Großpilze Baden-Württembergs" (Velike gljive Baden-Württemberga), koju je uredio zajedno s Andreasom Gminderom, Arminom Kaiserom i Wulfardom Winterhoffom. Ovo je monumentalno djelo objavljeno u pet svezaka, a čak i danas predstavlja standardnu referentnu literaturu za tu regiju. Po imenu.

Klobuk: 2-4 cm širok, u početku je stožasto-konveksan, kasnije je spljošten i sa širokom grbicom na sredini, površina je u mladosti s ostacima bjelkastog ovoja na sredini, gladak do sitno vlaknast na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta do ljuskava, žućkast u mladosti, kasnije je više oker do svijetlosmeđ, osobito na sredini, rub je podvijen do ravan, vremenom se raspucava.

Stručak: 3.5-6 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, obično je gotovo obrubljeno gomoljast na bazi i širok do 16 mm, pun, kasnije je šupalj, potpuno je pahuljast, kasnije je uzdužno vlaknast, bjelkast do krem u mladosti, kasnije je žućkasto-oker.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, trbušasti, široko su prirasli, bjelkasti u mladosti, kasnije su sivkasto-oker do sivi i na kraju skoro boje klobuka.

Spore: Eliptične do višekutne, nepravilne, grbave, s do 7 slabo izraženih grbica, 7-11 × 6-8 µm, Q = 1.1-1.6, Me = 9 × 7 µm, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, duge su oko 30 µm, pleurocistide su vretenaste do oblika boce, 41-82 × 13-22 µm, debelih stijenki, debljine 1.8-3.1 µm, slabo reagiraju s amonijakom (NH3), s obilnim su kristalima na vrhu, cheilocistide su slične pleurocistidama, sa stijenkama debljine do 3 µm, obično s umjerenim do obilnim kristalima na vrhu, s brojnim su batinastim paracistidama, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, u snopovima su izmiješane s batinastim cauloparacistidama, sličnim pleurocistidama, iako užim i izduženijim, dosežu do 120 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do žućkasto, osušeno postane gotovo crno; miris i okus nisu izraženi ili su slabi na spermu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do listopada, na pješčanim nanosima i dinama, u simbiozi s borom (Pinus sylvestris), na pjeskovitom i kiselom tlu.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po vršnim kristalima na pleurocistidama, potpuno tamnom stručku, obrubljenom gomolju na bazi i neravnim sporama, te je svrstana u sekciju Marginatae. Dosta je slična pomiješana cjepača (Inocybe mixtilis), zbog čega je Kuyper izvorno nazvao vrstu kao Inocybe mixtilioides nom. prov. Krieglsteiner (1989.) i dao detaljnu analizu, ali nije dao valjani naziv, već je koristio samo privremeni. Međutim, dvije vrste su samo uvjetno slične makroskopski, a osobito mikroskopski. Površina klobuka kod opisane vrste je glatkija, osobito na sredini, a gomolj na stručku nikada nije jasno obrubljen, dok je kod pomiješane cjepače stručak bijel, nikada ne potamni sušenjem, uvijek ima jasno obrubljen gomolj na bazi stručka, spore su nešto uže, oko 7 µm, a cheilocistide uglavnom nisu duže od 60 µm. Vrlo duge caulocistide ko opisane vrste su najvažnija značajka za pouzdano razlikovanje dviju vrsta, jer su cistide kod pomiješane cjepače duge do 65 µm. Također su slične (Inocybe praetervisa), koja ima znatno veće spore, duge do 13 µm i uglavnom smeđi klobuk, te Inocybe xanthomelas, koja također ima veće spore, duge do 12.5 µm i ponekad blago ljuskavu površinu klobuka. Fernández-Sasia (2004.) navodi Pinus radiata i Quercus robur kao mikorizne partnere opisane vrste, dok Udwig (2017.) navodi hrast, brezu, smreku, bor i ariš. Nažalost, izvorni opis ne uključuje detaljan opis tla na kojem je vrsta pronađena. Sve lokacije na kojima je pronađena karakterizira pjeskovito i suho tlo, te blizina bora.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.