|
Inocybe stenospora - created on August 2016 in Søby brunkulsleje, Denmark by Jens Mårbjerg |
![]() |
![]() |
|

USKOSPORNA CJEPAČA
Inocybe stenospora Stangl & Bresinsky
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe stenospora Stangl & Bresinsky (GBIF ID 3331249)
Etimologija: stenos (gr.) = uzak, tijesan + spora (gr.) = sjeme, spora. Po obliku spora Klobuk: 1–3 cm širok, polukuglast ili zvonolik do konveksan, kasnije je proširen, bez ili s niskom, širokom grbicom na sredini, ponekad je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s raspršenim ostacima sivkastog ovoja, izraženo vunasto-vlaknasta do ljuskava ili naborana, često je s uspravnim snopovima vlakana na ili oko sredine, ali i s prilegnutim vlaknima, osobito prema rubu, u mladost je ponekad s ostacima smećkaste koprene, svijetlosmeđ, smeđ do tamnosmeđ sa sivkastim ili čak tamnijim odsjajem, ponekad je sa slabom crvenkastom nijansom, rub podvijen do više ili manje zakrivljen, često čak i u starosti. Stručak: 1.5–3 cm visok i 3–6 mm debeo, valjkast do proširen prema bazi, a ponekad i prema vrhu, u mladosti je gusto bjelkasto vunast, kasnije je crtast, pahuljast samo na vrhu stručka, bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ, svjetliji na vrhu i bazi. Listići: Umjereno su razmaknuti, oko 30–40 ih dopire do stručka, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, smeđi do tamno sivkasto-smeđi sa slabom crvenkastom nijansom, oštrica je resasta, isprva je bjelkasta, kasnije ponekad boje lica. Spore: U obliku su rakete ili eliptične, gotovo su glatke do blago vijugave, rijetko su s naznakom grbica, 9.3–21 x 4.2–6.5 μm, Me = 15.3 x 5.2 μm, Q = 1.9–3.7, Qe = 2.9, bazidije su obično 4-sporne, ponekad i 2-sporne i sa sterigmama dugim do 10 μm, 30–43 × 7–12 μm, oštrica listića sastavljena je od cheilocistida i brojnih, uglavnom batinastih ili gotovo kuglastih paracistida s tankim stijenkama, cheilocistide su 14–65 x 9–20 μm, uglavnom su gotovo kuglaste, batinaste do valjkaste, nerijetko su deformirane ili vrećaste, obično su tankih stijenki, ali ponekad i malo zadebljanih stijenki, debljine oko 0.5 μm, često smećkastih, reakcija s 3% KOH je negativna, pleurocistide nisu prisutne, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5–15 μm, fino inkrustirane i s površinskim, smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim elementima, širokim do 20 μm, epicutis je kod mladih primjeraka ponekad prekriven tankim prozirnim hifama, s raspršenim slobodnim krajevima koji čine ostaci ovoja, stipitipelis se sastoji od cutisa koji nosi prilično rijetke snopove caulocistida na vrhu stručka, caulocistide su 15–50 × 10–15 μm, valjkaste, batinaste do jajolike, s tankim stijenkama, reakcija s 3% KOH je negativna, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smećkasta do smećkasta. Meso: Tanko, bjelkasto u stručku, svijetlosmeđe u stručku, osobito u kori, vremenom postaje tamnosmeđe, osušeno je smeđe do tamnosmeđe u klobuku i nešto svjetlije u stručku, ne pocrni; miris i okus nisu izraženi. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, po kopnenim pješčanim nanosima i pješčanim dinama, te grmljacima, u simbiozi s borom (Pinus sylvestris) ili vrijeskom (Calluna vulgaris). Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Prilično je mala vrsta sa smeđim klobukom, a lako je prepoznatljiva po jedinstvenim sporama, koje podsjećaju na one kod rastrgane cjepače (Inocybe lacera) ili kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata). Slične spore mogu imati i neke druge cjepače, kao što su Inocybe dolichospora, kao i vrsta iz skupine oko Inocybe chelanensis. Makroskopski se lako zamijeni s rastrganom cjepačom ili s vrstom s grbavim sporama, kao što je primjerice čupava cjepača (Inocybe lanuginosa), koja ima vunasto-vlaknasto-ljuskavi klobuk kao i kod opisane vrste, međutim mikroskopski se jasno razlikuju po obliku i veličini spora u kombinaciji s prisutnim pleurocistidama. Kao što su molekularne analize pokazale, svrstava se u skupinu s tankolistićavom cjepačom (Inocybe leptophylla), koja također nema pleurocistide, ali ima potpuno drugačije spore. Isto vrijedi i za ostale poznate vrste u ovoj skupini, kao primjerice nakazna cjepača (Inocybe teraturgus), koja se makroskopski lako zamijeni za vrste iz roda Mallocybe, kao što je slučaj i s nekim drugim vrstama, kao što je Inocybe mallopoda, koja raste samo u Australiji.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split