|
Inocybe chondrospora - created on October 2023 in Trekanten, Denmark by Karen Poulsen |
![]() |
![]() |
|

ZRNASTOSPORNA CJEPAČA
Inocybe chondrospora Einhell. & Stangl
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe chondrospora Einhell. & Stangl (GBIF ID 3330884)
Etimologija: chondros (gr.) = hrskavica, nešto zrnasto + spora (gr.) = sjeme, spora. Po zrnastom sadržaju spora. Klobuk: 1–5 cm širok, u početku je zvonolik ili polukuglast, na kraju je konveksan ili izravnato-konveksan, ponekad je blago ulegnut na sredini, općenito je sa širokom i izraženom središnjom grbicom, isprva je radijalno vlaknast ili rijetko gotovo gol, zatim je uočljivo pustenasto-ljuskav, na kraju se često raspucava na sredini, s ljuskama koje su kod mladih i svježih primjeraka narančasto-smeđe do sivkasto-smeđe, u kasnoj fazi sazrijevanja potamnjuju i postaju smeđe, tamnosmeđe ili crvenkasto-smeđe, općenito je znatno svjetliji na rubu u mladosti, ali ponekad i u starosti. Stručak: 1–7 cm visok i 2–9 mm debeo, čvrst, valjkast ili blago zadebljan pri dnu do polugomoljast i do 10 mm širok, pun, na vrhu je sitno pahuljast i bjelkast, koprena nije prisutna, žućkasto-bijel u mladosti, zatim je sivkasto-narančast do narančasto-siv, zatim je svijetlosmeđ do tamnosmeđ, često je bjelkaste i pri dnu. Listići: Gusti, prirasli, kremasti, sivkasto-žuti do okerasti u mladosti, na kraju su smeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta. Spore: Eliptične do duguljaste, rijetko su gotovo valjkaste ili jajolike, ponekad su malo nepravilne, glatke, 10.5–19 × 6.5–9.5 µm, Q = 1.4–2.2, bazidije su batinaste, 4-sporne, 25–50 × 8–18 µm, pleurocistide su 38–80 × 11–28 µm, vrlo promjenjivog oblika, gotovo su valjkaste, usko trbušaste, vretenaste, trbušaste ili batinaste, debelih stijenki, debljine do 6 µm, svijetložute sa KOH, općenito su s vršnim kristalima, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali promjenjivijeg oblika čak i kod istih primjeraka, ponekad su vretenaste s dugim uskim vratovima, rijetke do brojne, ponekad su višesegmentne, debelih stijenki, debljine do 6 µm, često su jednake debljine po cijeloj duljini, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, manje su brojne na donjoj polovici, djelom ično su slične cheilocistidama, a djelomično nepravilnijeg oblika, debelih stijenki, debljine do 5 µm, izmiješane su s cauloparacistidama, pileipelis je cutis, sastoji se od hifa širokih 8–15 µm, s batinastim završnim elementima, s oker pigmentom, ponekad su nejasno inkrustirane, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa. Meso: Čvrsto, vlaknasto, bjelkasto do žućkasto, rijetko je tamnije u klobuku; miris i okus nisu izraženi. Stanište: Raste u jesen, od svibnja do listopada, u skupinama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično vrstama iz porodica Betulaceae (breza, joha, lijeska, grab), Salicaceae (vrba, topola), Pinaceae (bor, smreka, jela, ariš, duglazija) i Orchidaceae (orhideja), na pjeskovitom tlu. Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Opisana se vrsta svrstava u skupinu sa sličnom cjepačom (Inocybe similis). Segmenti unutar cheilocistida i pleurocistida su dosta konstantna značajka, koja nije uočena kod slične cjepače, pa je dodatna značajka važna za razdvajanje dviju vrsta. Može se zaključiti da su obje vrste sa sličnom varijabilnosti u morfološkim karakteristikama, a povezane su s istim biljkama, uglavnom na staništima gdje su prisutne borovke (Pinaceae) i vrbovke (Salicaceae), iako se opisana vrsta može povezati i orhidejama, a vjerojatno i s nekim brezovkama (Betulaceae).
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split