|
Inocybe purpureobadia - created on August 2023 in Sundløkka, Fredrikstad, Øs, Norway by Morten Pettersen |
![]() |
![]() |
|

LJUBIČASTOSMEĐA CJEPAČA
Inocybe purpureobadia Esteve-Rav. & A.Caball.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe purpureobadia Esteve-Rav. & A.Caball. (GBIF ID 8098490)
Etimologija: purpureus (lat.) = purpuran, ljubičast + badius (lat.) = kestenjastosmeđ, hrđastosmeđ. Po boji klobuka. Klobuk: 5-15 mm širok, stožasto-konveksan, bez ili s malom, zaobljenom grbicom na sredini, površina je sa žućkasto-sivim ostacima ovoja na sredini kod nekih primjeraka, glatka do malo hrapava, prema rubu je radijalno vlaknasta s vlaknima koja se blago razdvajaju na rubu, smeđ do ljubičasto-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna, uglavnom je cjelovit ili raspucan. Stručak: 5-20 mm visok i 1-3 mm debeo, valjkast ili batinast, čitav je prekriven je uzdužnim bijelim vlaknima, pahuljasto-ljuskav na samom vrhu, koprena je prolazna, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ s ružičastim nijansom, tamniji na vrhu, a svjetliji na donjem dijelu. Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, 30-40 ih dopire do stručka, izmiješani su samo s kratkim lamelulama, usko su prirasli, debeli, krem do žuto-smeđi, svijetlosmeđi, smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je svjetlija, boje lica ili tamnosmeđa. Spore: Višekutne, grbave, 8-12.5 × 5-6.5 μm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30–40 × 9–12 μm, pleurocistide su 40–80 × 12–19 μm, valjkasto-vretenaste, nekad su s blago suženim vratom ili glavičaste, obično su sa stalkom, često su s obilnim kristalima na vrhu, sa svijetložutim stijenkama debljine do 2 μm, cheilocistide su slične, ali prosječno kraće, caulocistide su 30–56 × 8–18 μm, brojne, trbušaste, valjkaste ili blago batinaste, gotovo kuglaste, često su sa smeđim sadržajem, neke su s kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine do 1 μm, nekad su inkrustirane; otrusina je smeđa. Meso: Tanko, bijelo u klobuku, žućkasto-smeđe u stručku, osušeno je tamnosmeđe u klobuku, u stručku nešto svjetlije; miris i okus nisu izraženi. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, najčešće po planinskim predjelima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, hrastom ili mrežičastom vrbom (Salix reticulata), obično na pjeskovitom tlu. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Izvorno je opisana u Španjolskoj u šumovitim područjima s hrastom crnikom (Quercus ilex) na pjeskovitom tlu. Po tamnosmeđem klobuku i hrđastosmeđim listićima starijih plodnih tijela podsjeća na sićušne vrste iz podroda Telamonia, roda Cortinarius, međutim, otrusina nije tamne boje. Čini se da su ostaci ovoja promjenjivog karaktera. Po mikroskopskim je značajkama dosta slična Inocybe murina, koja se razlikuje po većim dimenzijama, svjetlijim plodnim tijelima i prosječno nešto manjim sporama. Planinska cjepača (Inocybe alpigenes) također ima pravokutne spore slične iznad spomenutim vrstama, međutim spore i Q su manji, a oblik pleurocistida je drugačiji.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split