Inocybe tigrina - created on September 2021 in Aldershvile Slotspark, Denmark by Thomas Kehlet

TIGRASTA CJEPAČA

Inocybe tigrina R.Heim

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe tigrina R.Heim (GBIF ID 2528028)

Etimologija: tigrinus (lat) = tigrov, crtast. Po tigrastoj dekoriranoj površini klobuka.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je gotovo zvonolik, polukuglast ili stožast, zatim je stožasto-konveksan, široko konveksan ili proširen, bez ili s uglavnom izraženom velikom do gotovo zašiljenom grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je bez ostataka ovoja, baršunasta do vunasta i često vlaknasta, razlaže se na male snopiće vlakanaca, otkrivajući svjetlu tramu ispod, pa je zato tipično dvobojan, ali ponekad i jednobojan i bez ikakvih vlakana, mladi su primjerci s ostacima bjelkaste koprene, smeđ, nekad je smeđ sa slabom crvenkastom nijansom ili smeđ sa sivkastom nijansom, rub je u mladosti blago podvijen do obješen, kasnije je izravnat ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast ili se širi prema bazi, u mladosti je prekriven bjelkastim dlačicama, kasnije je uzdužno crtast, slabo ljuskav ili gol, samo je na vrhu pahuljast, isprva je bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ do smeđ.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, 40-50 ih dopire do stručka, prirasli, ponekad sa zupcem, prvo su bjelkasti, zatim su sivkasti do sivkasto-smeđi ili smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Uglavnom su eliptične do bademaste, nekad su slabo ulegnute na sredini, gotovo su zašiljene na jednom kraju, glatke, 8–10.2 x 4.3–5.7 μm, s 2-spornih bazidija mogu biti duge do 11.7 μm, a zatim su prosječno velike do 10.2 × 5.2 μm, Me = 9 x 4.9 μm, Q = 1.6–2.2, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su i 2-sporne, 24–28 × 7–10 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, gotovo batinastih ili valjkastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 43–76 x 10–19 μm, vrećaste, trbušaste, često su s prilično dugim vratom, na vrhu su uglavnom tupe, obično su samo s kratkim stalkom na bazi, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 2.5 μm na vrhu, žuto-zelene u 3% KOH, cheilocistide su promjenjive, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 3–10 μm, inkrustiranih i sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svijetlim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo blizu vrha stručka, 40–80 × 10–15 μm, uglavnom su oblika boce i s prilično dugim vratom, s bez ili s kratkim stalkom na bazi, s vršnim su kristalima, stijenke su debljine do 1 μm na vrhu, žuto-zelene u 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, a obično i u stručku, ali je ponekad blago smećkasto u stručku, osušeno je smeđe sa sivkastom nijansom u klobuku i iste boje ili svjetlije i bez bez sivkaste nijanse u stručku, vremenom ne pocrni; miriše na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, brezom, grabom ili kestenom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po baršunastoj do vunastoj površini klobuka, često pojasasto vlaknastoj prema rubu, pa izgleda dvobojno, ali može biti i ujednačenije obojen. Može se prepoznati i po kombinaciji stručaka koji je pahuljast samo blizu vrha i duguljast, prilično uskim sporama, prosječne veličine 9 x 4.9 μm, a kod primjeraka s 2-spornim bazidijama do 10.2 x 5.2 μm, te cheilocistida s prilično dugim vratom, čije stijenke prilično snažno reagiraju s KOH. Caulocistide su obično oblika boce s prilično dugim vratom. Po kombinaciji ovih značajki se može razlikovati od drugih sličnih vrsta sa smeđim klobucima kao što su Inocybe castorina, Inocybe derbschii, Inocybe plurabellae, tamna cjepača (Inocybe fuscidula) ili Inocybe semifulva. Tamna cjepača i Inocybe semifulva su najbliži srodnici opisane vrste, a tamna se cjepača razlikuje po često ljuskavoj teksturi klobuka i kraćim, a ne duguljastim sporama.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.