Inocybe inodora - created on October 2018 in Grefsen kirkegård, Oslo, Os, Norway by Javier Tove Jacobsen

BEZMIRISNA CJEPAČA

Inocybe inodora Velen.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe inodora Velen. (GBIF ID 2527978)

Etimologija: in (lat.) = bez + odorus (lat) = mirisan. Po mesu bez mirisa.

Klobuk: 2-5.7 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je konveksan, na kraju je izravnato-konveksan do izravnat i s velikom širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je vlaknasta, vlakna se često razdvajaju, na rubu je brazdasta, ostaci ovoja su prisutni na sredini, a kod mladih primjeraka i na rubu, ali vremenom nestaju, svijetlooker ili smeđ, na kraju je oker-smeđ, svjetliji, gotovo bjelkast na sredini zbog ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 3.5-10 mm debeo, čvrst, valjkast, gomoljasto zadebljan na bazi, čitav je pahuljast, pahulje su teško uočljive, osobito na donjoj trećini (koristiti ručno povećalo), koprena nije prisutna čak ni kod mladih primjeraka, bijel u mladosti, vremenom postaje svijetlo okerasto-smećkast.

Listići: Umjereno su gusti, 40-45 ih dopire do stručka, trbušasti, usko su prirasli, sivkasto-žućkasti u mladosti, na kraju su sivkasto-smeđi, bez maslinastog odsjaja, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, ponekad su ulegnute na sredini, nejasno su stožaste na jednom kraju, glatke, 10.5-14 x 5.5-7 µm, Q = 1.7-2.2, bazidije su 4-sporne, 25-34 x 10-12 µm, pleurocistide su 46-82 x 15-29 μm, vretenaste do trbušaste, nisu u obliku boce, gotovo bezbojnih do žućkastih i debelih stijenki, debljine do 4 µm, rijetko su s vršnim kristalima, rijetke, cheilocistide su slične pleurocistidama, rijetke, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, vrlo brojne, caulocistide se spuštaju dalje od polovice stručka i pomiješane su s cauloparacistidama, slične su cheilocistidama, postupno se pretvara u jasno izražene, valjkaste do gotovo vretenaste caulocistoidne hife, debelih stijenki, s kristalima po površini, koje se spuštaju čak do baze stručka; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili žućkasto-okerasto; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, na obalnim pješčanim nanosima, livadama i pašnjacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, te s planinskim biljkama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je injasta cjepača (Inocybe pruinosa), od koje se razlikuje po manje izraženim ostacima ovoja i širim sporama. Obje su vrste blisko povezane i daljnja istraživanja bi na kraju mogla pokazati da ih je bolje smatrati varijantama jedne vrste. Primjerci koji rastu na obalnim pješčanim nanosima makroskopski su vrlo slični kasnoj cjepači (Inocybe serotina), od koje se razlikuje po manjim sporama i manje voluminoznim cistidama. Primjerci koji rastu na višim planinskim predjelima mogli bi se zamijeniti s Inocybe frigidula, koja ima caulocistide samo na gornjoj šestini stručka.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 66. Inocybe inodora Velen.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.