|
ŽUTOLISNA ŠTITARKA
Lepiota xanthophylla P.D.Orton
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Lepiota >
Vrsta: Lepiota xanthophylla P.D.Orton (GBIF ID 2535329)
Etimologija: xanthos (gr.) = žuto + phyllon (gr.) = list. Po dekoraciji. Klobuk: 2-4.5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i udubljen ili tupo ispupčen na sredini, prema rubu se razlaže na male smeđe vlaknaste ljuske na žutoj do žuto-smeđoj osnovi, rub je s visećim ostacima ovoja, nije narebran. Stručak: 2-6 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, bjelkast, prekriven je sa smeđim ljuskama, baza je često sa crvenkastim mrljama i s bijelim micelijem; na vrhu je s prstenastom zonom. Listići: Gusti, slobodni, račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, u mladosti su bijeli, zatim su izraženo limunastožuti, sumporastožuti do žuto-zeleni, oštrica je fino trepavičava i uglavnom nazubljena. Spore: Eliptične, glatke, prozirne, dekstrinoidne, 6.5-9 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela. Meso: Tanko, bijelo, u bazi stručka je sumporastožuto u klobuku; miris je na gljive, kiselkast ili lagano na brašno, a okus je blag na gljive, ne smije se kušati. Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama, šikarama, staklenicima, lončanicama za cvijeće, na tlu bogatom hranjivim tvarima i pjeskovitom tlu, voli toplija staništa. Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži amanitin. Napomena: Eventualno je slična boudierova štitarka (Lepiota boudieri), koja raste na drugačijem staništu, a spore su joj drugačijeg oblika.
DNA sekvenca:
Prirodoslovni muzej - Split
