 |
|
|
Lepiota forquignonii - created on November 2022 in Talmont-Saint-Hilaire, France by Guinberteau Jacques |
 |
 |
|
FORQUIGNONOVA ŠTITARKA
Lepiota forquignonii Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Lepiota >
Vrsta: Lepiota forquignonii Quél. (GBIF ID 2535410)
Etimologija: U čast francuskog mikologa Luciena Forquignona (1848.-1888.), koji je bio jedan od utemeljitelja Francuskog mikološkog društva. Po imenu. Klobuk: 3-9 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i tupo ispupčen na sredini, maslinasto-smeđ do maslinasto-siv, na sredini je tamniji, sa sitnim, prilegnutim ljuskama na bijeloj osnovi, rub je svjetliji. Stručak: Valjkast, bjelkast, prema dnu je smećkast do crvenkasto-smeđ s bjelkastim ljuskicama, na bazi je s bijelim micelijem; na vrhu je samo s prstenastom zonom. Listići: Gusti, slobodni, bijeli, u starosti su žućkasti do lagano ružičasti i smeđe pjegavi, oštrica je fino ljuskava. Spore: Eliptične, 6-8 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela. Meso: Tanko, bijelo, u dnu stručka je ružičasto; miris je neugodan na plijesan, a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama i parkovima, rijetko u crnogoričnim šumama. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice. Napomena: Slična je lažna plavoružičasta štitarka (Lepiota pseudolilacea), koja je manjih dimenzija, a na stručku ima prilično postojan opnasti vjenčić.
DNA sekvenca:
Prirodoslovni muzej - Split
