|
LAŽNA POLUGOLA ŠTITARKA
Cystolepiota pseudoseminuda Y.J. Hou, H. Qu & Z.W. Ge
Etimologija: pseudo (lat.) = lažan + semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po sličnosti sa polugolom štitarkom (Cystolepiota seminuda).
Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, u mladosti je polukuglast do tupo stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bijel do krem, prekriven je s praškastom do granuloznom prevlakom, na sredini je blijedo narančast do ružičast, prema rubu je bijel do krem, rub je s ostacima ovoja.
Stručak: 2–5 cm visok i 0.5–2 mm debeo, valjkast, površina je na gornjem dijelu bijela do krem, kasnije postepeno postaje blijedo narančast, smećkast do ljubičasto-smeđ, osobito na donjem dijelu, s praškastim do granuloznim ljuskama, koje su iste boje kao na klobuku, bazalni micelij je bijel, u početku je s krhkim i opnastim zastorkom između ruba klobuka i stručka.
Listići: Osrednje gusti, do 3 mm široki, slobodni, nejednaki, izmiješani su s lamelulama, bijeli do svijetlokrem.
Spore: Jajolike do eliptične, prozirne, tankih stijenki, nenamiloidne, nedekstrinoidne, (3) 3.5–4.5 (5) × 2–3 (3.5) µm, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.20), Qe = 1.55, nema cheilocistide; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.
Napomena: Morfološki je po boji i veličini slična polugola štitarka, a može se razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama. Obje vrste imaju praškastu do granulozno ljuskavu površinu, imaju nedekstrinoidne spore i nemaju cheilocistide. Međutim, spore od opisane vrste su kraće i šire, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.2) i Qe = 1.55, u usporedbi s onima od polugole štitarke, Q = (1.41) 1.46–2.15 (2.45) i Qe = 1.78.
DNA sekvenca:
Prirodoslovni muzej - Split
