Ključ Agaricus
Rod Agaricus (pečurke) sadrži preko 800 potvrđenih vrsta. Pripadajuće vrste karakterizira mesnati klobuk ili pileus, na čijoj se donjoj strani nalaze zrakasto raspoređeni listići na čijoj se površini proizvode spore. Od ostalih se vrsta iz porodice Agaricaceae razlikuju po čokoladnosmeđim sporama. Pečurke također imaju stapku ili stručak, koji ih izdiže iznad supstrata, te parcijalni ovoj ili zastorak, koji štiti listiće u razvoju i kasnije oblikuje vjenčić ili prsten na stručku. Rod sadrži i jestive i otrovne vrste.
Značajna skupina otrovnih vrsta je skupina oko vrste A. xanthodermus koja požuti, a samo jedna vrsta prijavljena iz Afrike, Psalliota aurantioviolacea, navodno je smrtno otrovna. Daleko je opasnija činjenica da se pečurka, dok je još mlada i najvrijednija za jelo, lako zamijeni s nekoliko smrtno otrovnih vrsta iz roda Amanita, kao i nekim drugim vrlo otrovnim gljivama. Zamjena jestive pečurke sa nekom otrovnom vrstom iz roda Amanita najčešći je uzrok trovanja gljivama sa smrtnim ishodom diljem svijeta.
Predloženo je nekoliko izvora naziva roda Agaricus, a vjerojatno potječe iz drevne Sarmatije Europaea, gdje je živio narod Agari, oko rta Agarum i rijeke Agarus na sjevernoj obali Azovskog mora, vjerojatno u blizini današnjeg Berdianska u Ukrajini. Dugi niz godina predstavnici roda Agaricus imali su generički naziv Psalliota, što se može vidjeti u starijim knjigama o gljivama. Alternativni naziv za rod Psalliota, izveden je iz grčke riječi psalion (prsten), a prvi ga je objavio Fries, 1821. godine, kao trib. Psalliota. Psalliota je tada sadržavala genotip Agaricus.
Determinacija vrsta iz roda Agaricus je dosta teška, a najvažnije karakteristike značajne za determinaciju su: promjena boje mesa na prerezu, reakcija kožice klobuka ili mesa sa KOH ili Schäfferovom otopinom (mješavina anilina i dušične kiseline), stanište na kojem raste, veličina, dekoracija na klobuku ili stručku, mikroskopske karakteristike (veličina spora, te oblik i veličina cheilocistida) i razna druga morfološka obilježja važna za determinaciju pojedinih vrsta. Pri tom treba stalno imati na umu varijabilnost različitih karakteristika određene vrste, koje se u prirodi mogu bitno razlikovati od onih koje stoje u opisu vrste, a koje će ovisiti o različitim ekološkim uvjetima kao što su vrsta staništa, sastav tla, vlažnost, temperatura, količina svjetlosti, onečišćenje, ljudske aktivnosti i dr. Promjena boje mesa na prerezu, kao jedna od najvažnijih karakteristika, može biti jasno uočljiva, a nekad će se desiti nakon određenog vremena, a ponekad može i potpuno izostati. Promjena boje mesa na prerezu, jednako kao i miris mesa, prvenstveno će ovisiti o prethodno navedenim ekološkim uvjetima, kao i o starosti pojedinog primjerka, bit će izraženiji kod mlađih nego kod starijih ili djelomično osušenih primjeraka. Vrste iz nekih sekcija su izrazito teške za determinaciju, a među njima se najviše ističu patuljaste vrste iz sekcije Minores. Pri izradi ključa konceptualno je najviše pomogla poznata danska knjiga sa ključevima različitih skupina gljiva i rodova Danmarks basidiesvampe, Thomas Læssøe, Jens. H. Petersen, Tobias Guldberg Frøslev, Jacob Heilmann-Clausen. Na stranicu su ubačene i neke vrste pečurki, koje do sada nisu zabilježene u Hrvatskoj, prvenstveno s ciljem da ključ obuhvati što je moguće više vrsta, koje se potencijalno mogu susresti kod nas. U svakom slučaju svaka kod nas pronađena vrsta pečurke će gotovo sigurno biti unutar ključa.
Korištenje filogenetske analize za određivanje evolucijskih odnosa među vrstama roda Agaricus povećalo je razumijevanje ovog taksonomski teškog roda. Prije ovih analiza, rod Agaricus, kako ga je opisao njemački mikolog Rolf Singer, sadržavao je 42 vrste grupirane u pet sekcija na temelju reakcija tkiva gljiva na zrak ili razne kemijske reagense, kao i suptilnih razlika u morfologiji gljiva. Najnovije analize pokazale su da je ova klasifikacija zahtijevala reviziju.
Danas se ovaj rod dijeli na 6 podrodova i 23 sekcije.
1. podrod Agaricus = plemenite pečurke
-
sekcija Agaricus
Sadrži vrste male do srednje veličine. Meso je bjelkasto, na prerezu najčešće lagano pocrveni u bilo kojem dijelu, a ponekad je ta promjena neuočljiva, dok miris nije izražen, ugodan na gljive, kiselkast ili rjeđe na gorke bademe. Reakcija sa KOH ili Schäfferovom otopinom je negativna. Sve vrste iz ove sekcije su jestive, ali je prikupljanje nekih vrsta zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. U ovu sekciju pripadaju sljedeće vrste: A. annae, A. campestris, A. cappellii, A. cupreobrunneus, A. depauperatus, A. fuscofibrillosus, A. gennadii, A. lividonitidus, A. moellerianus i A. porphyrocephalus.
2. podrod Flavoagaricus = anisne ili kraljevske pečurke
-
sekcija Arvense (također poznata kao Arvensis ili Arvenses)
Sadrži vrste srednje do velike veličine, koje rastu na različitim, često prilično sušnim staništima. Vrste iz ove sekcije imaju debeli vjenčić, s dvostrukim rubom i često jasno uočljive zupčasto raspoređene ljuske na donjoj strani. Obično imaju glatki bijeli do ljuskavi svijetlosmeđi klobuk. Kožica klobuka trljanjem više ili manje požuti, dok meso na prerezu u bazi stručka može postati žuto, crvenkasto ili ostati bijelo. Reakcija sa KOH ili Schäfferovom otopinom je pozitivna, odnosno u dodiru sa KOH požuti, a sa Schäfferovom otopinom postane narančasta do crveno-smeđa. Svježa mlada plodna tijela najčešće imaju slatkasti miris na anis ili gorke bademe zbog benzaldehida i izvedenih spojeva po kojem se razlikuju od vrsta iz sekcije Xanthodermatei. Sve vrste iz ove sekcije su jestive i uglavnom izvrsne kvalitete. U ovu sekciju pripadaju sljedeće vrste: A. abruptibulbus, A. altipes, A. arvensis, A. augustus, A. chionodermus, A. crocodilinus, A. macrocarpus, A. subrufescens, A. sylvicola i A. urinascens.
3. podrod Minores = patuljaste pečurke
Skupina bijelih, žutih do crvenkasto-smeđih vrsta. Zbog svog nježnog i vitkog izgleda na prvi pogled ne nalikuju većim vrstama pečurki, ali imaju iste prepoznatljive čokoladnosmeđe listiće kada spore sazriju. Najveća i dugotrajna kontroverza je razgraničenje i razlikovanje od podroda Flavoagaricus. Međutim, za razliku od spomenuto podroda, ovaj podrod ne sadrži jestive vrste, a može uključivati čak i neke blago otrovne vrste. Međutim većina vrsta je jednostavno premalena da bi ih se isplatilo sakupljati za prehranu, a njihova jestivost je često nepoznata.
-
sekcija Leucocarpi
Ova sekcija sadrži male vrste kod kojih je reakcija na Schäfferovu otopinu negativna, a na KOH pozitivna. Kožica klobuka često požuti kada se protrlja, a meso na prerezu miriše na gorke bademe. Vjenčić je širok, opnast i s obje strane gladak, a cheilocistide su bez segmenata, kruškolike ili široko batinaste.
-
sekcija Minores
Skupina malih vrsta, osim vrste A. brunneolus, koja je pravi div među njima i ima do 11 cm širok klobuk. Klobuk je bijel, žut, crvenkasto-smeđ i često lagano ljubičast. Obično rastu po šumskim staništima. Njihovo meso ima manje ili više izražen slatkasti miris, tipično na anis ili gorke bademe, na prerezu ili na ozlijeđenom mjestu polako postane žuto ili vrlo rijetko crvenkasto, barem u donjem dijelu stručka. Reakcija sa KOH ili Schäfferovom otopinom je pozitivna, odnosno u dodiru sa KOH postane žuto do narančasto, a sa Schäfferovom otopinom narančasto do crveno. U ovu sekciju još pripadaju sljedeće vrste: A. aridicola, A. comtulus, A. dulcidulus, A. friesianus, A. kerriganii, A. luteomaculatus, A. lutosus, A. matrum, A. pallens, A. porphyrizon, A. pseudolutosus, A. purpurellus i A. semotus.
-
neimenovana sekcija
Uključuje vrstu A. candidolutescens, koja ne raste u Europi, kao i još neopisane srodne vrste.
4. podrod Minoriopsis
Izvorni opis i razgraničenje podroda određuje brza i snažna pozitivna reakcija sa Schäfferovom otopinom, te teško uočljiva s KOH, ali pozitivna žuta kada se tretira površina klobuka osušenih uzoraka. Kada se protrljaju ili prerežu mirišu na anis ili gorke bademe. Vjenčić je s debelim, dvostrukim rubom, na donjoj je strani vlaknasto-ljuskast ili ponekad u blizini ruba s radijalno raspoređenim ljuskama poput zupčanika. Cheilocistide su općenito bez ili sa segmentom na bazi, vretenaste, batinaste, kruškolike, te više ili manje kuglaste, a ponekad su kod nekih primjeraka rijetke ili odsutne. Djelomično podsjećaju na vrste iz podroda Minores i blisko su povezane s podrodom Flavoagaricus, a sadrži azijske vrste A. martinicensis i A. johnstonii, te američku vrstu A. rufoaurantiacus.
5. podrod Pseudochitonia
Ovaj podrod sadrži vrlo raznolike vrste, od male do srednje veličine, kao i brojne neopisane vrste. Ove su vrste poznate po svojim ljekovitim svojstvima. Uključuje i najcjenjenije jestive i najozloglašenije otrovne vrste, a neke od sekcija iz ovog podroda su općenito gledajući sličnije vrstama iz udaljenijih podrodova Agaricus i Flavoagaricus nego svojim najbližim srodnicima.
-
sekcija Bohusia
Sadrži vrste srednje veličine, koje rastu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Uključuje A. bohusii koja sliči vrstama iz sekcija Flavoagaricus ili Xanthodermatei s tamnim klobukom. Reakcija sa KOH ili Schäfferovom otopinom je negativna, osim što osušeno meso kod vrste A. coniferarum u dodiru sa Schäfferovom otopinom postane tamnoljubičasto.
-
sekcija Brunneopicti
Ovu je sekciju u početku karakterizirala prisutnost točkastih ljuskica, odnosno ostataka ovoja na klobuku i stručku. Sadrži znatan broj neopisanih vrsta uz sljedeće pretežno azijske i afričke vrste: A. bingensis, A. brunneopunctatus, A. brunneosquamulosus, A. chiangmaiensis, A. duplocingulatus, A. megacystidiatus, A. niveogranulatus, A. sordidocarpus, A. subsaharianus i A. toluenolens.
-
sekcija Chitonioides
Sadrži srednje velike vrste, koje rastu u crnogoričnim šumama u mediteranskom području, osim A. pequinii, koja se pronađe oko konjušnica, a rjeđe u šumama. Meso kod vrsta iz ove sekcije na ozlijeđenom mjestu ili prerezu manje ili više intenzivno pocrveni, ali to ponekad nije uočljivo. Miris im je malo neugodan na urin ili zemlju, rijetko je ugodan. Reakcija sa KOH ili Schäfferovom otopinom je negativna. U ovu sekciju pripadaju još sljedeće vrste: A. bernardii, A. bernardiiformis i A. nevoi.
-
sekcija Crassispori
Povezana je sa sekcijom Xanthodermatei, a uključuje azijske vrste Micropsalliota campestroides, A. lamellidistans i A. variicystis.
-
sekcija Cymbiformes
Ova je sekcija predložena 2018. godine, a blisko je povezana s sekcijom Xanthodermatei. Tipična vrsta A. angusticystidiatus iz Tajlanda je mala pečurka kremaste boje s karakterističnim sporama u obliku brodice. Ima jak neugodan miris poput vrsta iz sekcije Xanthodermatei, ali za razliku od njih, meso joj trljanjem ne mijenja boju, ali na prerezu postaje tamno crvenkasto-smeđe. Reakcija sa KOH ili Schäfferovom otopinom je negativna.
-
sekcija Duploannulatae (također poznata kao sekcija Bivelares ili Hortenses)
Objedinjuje male do srednje velike vrste, obično s debelim, gotovo mesnatim vjenčićem, koje rastu na različitim staništima bogatim hranjivim tvarima. Sve vrste iz ove sekcije su jestive, ali kako često rastu uz ceste i na sličnim zagađenim mjestima, možda ih je zbog sigurnosti bolje ne skupljati za prehranu. Meso im je prilično čvrsto, bijelo, miris je uglavnom ugodan na gljive ili malo kiselkast i neugodan, kod nekih vrsta na ozlijeđenom mjestu ili prerezu postaje izraženo crvenkasto, ponekad nakon određenog vremena. Kožica klobuka ili meso u dodiru sa KOH požuti, a reakcija sa Schäfferovom otopinom je negativna. U ovu sekciju pripadaju sljedeće vrste: A. bisporus, A. bitorquis, A. cappellianus, A. cupressicola, A. devoniensis, A. subfloccosus, A. subperonatus i A. vaporarius.
-
sekcija Flocculenti
Uključuje azijske vrste A. erectosquamosus i A. pallidobrunneus.
-
sekcija Hondenses
Sporna je sekcija. Iako je tradicionalno uključena u sekciju Xanthodermatei sensu lato, ova se skupina može uključiti u nju kao najosnovnija grana ili se smatrati zasebnom sekcijom. U svim je aspektima vrlo slična sekciji Xanthodermatei sensu stricto, osim slabije promjene boje, koja trljanjem ima tendenciju prema crvenkastoj, a ne žutoj.
-
sekcija Nigrobrunnescentes
Vrste iz ove sekcije su srednje veličine, rastu u crnogoričnim šumama u mediteranskom području, imaju uski vlaknasti vjenčić, a meso im na prerezu manje ili više intenzivno pocrveni. Vrste iz ove sekcije su nejestive, uglavnom zbog neugodnog mirisa mesa. Reakcija sa KOH ili Schäfferovom otopinom je negativna. U ovu sekciju pripadaju vrste A. boisseletii i A. caballeroi.
-
sekcija Rubricosi
Uključuje vrste A. dolichopus, A. kunmingensis, A. fiardianus i A. variabilicolor, koje nisu zabilježene u Europi.
-
sekcija Sanguinolenti = krvave pečurke
Ova sekcija obuhvaća srednje velike vrste, koje obično rastu u crnogoričnim šumama i koje na prerezu crvene. Klobuk je često smećkast, vlaknast, svilenkast ili ponekad ljuskav. Meso na prerezu ili često trljanjem postaje ružičasto ili crveno, osobito u gornjem dijelu stručka, ali ne mijenja boju u dodiru sa KOH ili Schäfferovom otopinom. Sekcija je redimenzionirana jer je nekoliko vrsta na temelju novih filogenetskih analiza prebačeno u druge sekcije. Općenito se smatraju jestivim vrstama izvrsne kvalitete, osim vrste A. impudicus, koja je jestiva, ali se smatra nejestivom zbog malo neugodnog mirisa. U ovu sekciju još pripadaju sljedeće vrste: A. benesii, A. koelerionensis, A. langei i A. sylvaticus.
-
sekcija Trisulphurati
Sporna je sekcija. Uključuje kompleks vrste A. trisulphuratus koji se često svrstava u rod Cystoagaricus, ali čini se da je blisko povezan s tradicionalnom sekcijom Xanthodermatei. Njihov je stručak tipično jarko žuto-narančast, sasvim drugačiji nego kod ostalih pečurki, a klobuk je izraženo ljuskav.
-
sekcija Xanthodermatei = karbolne pečurke
Sekcija obuhvaća male i srednje velike vrste, od kojih većina raste po šumama. Njihovo meso na ozlijeđenim mjestima ili na prerezu obično odmah požuti, u donjem dijelu stručka ili svim dijelovima, a u rijetkim slučajevima u klobuku može postati crvenkasto. Općenito sve imaju manje ili više neugodan miris na fenolne spojeve poput hidrokinona ili tintu. Kod njih je čitavo plodno tijelo bijelo ili klobuk gusto prošaran smećkastim ljuskama ili čupercima vlakana. Vjenčić je obično velik, ali tanak. Sve bi ih trebalo izbjegavati u prehrani. Iako se povremeno izvješćuje da se jedu bez štetnih učinaka, kemikalije koje sadrže daju im opor, metalni okus, osobito kada su kuhane, i mogu uzrokovati teške gastrointestinalne smetnje. Karakterističnija je svijetložuta reakcija u dodiru sa KOH, dok je reakcija sa Schäfferovom otopinom negativna. U ovu sekciju pripadaju sljedeće vrste: A. californicus, A. endoxanthus, A. freirei, A. iodosmus, A. menieri, A. moelleri, A. parvitigrinus, A. phaeolepidotus, A. pilatianus, A. placomyces i A. xanthodermus.
-
sekcija Paradoxi
Relativno je nova sekcija, koja je izdvojena iz sekcije Xanthodermatei. Uglavnom obuhvaća srednje velike vrste, kod kojih meso na prerezu požuti u bazi stručka, dok poslije može u bilo kojem drugom dijelu postati crvenkasto, a miriše na tintu, osobito u bazi stručka. S obzirom da u bazi stručka požute, smatraju se otrovnim vrstama. Reakcija s KOH je pozitivna, a sa Schafferovom otopinom negativna. U ovu sekciju pripada vrsta A. pseudopratensis.
6. podrod Spissicaules
Vrste iz ovog podroda na prerezu manje ili više izraženo požute u dnu stručka, a pocrveni u klobuku. Kožica klobuka često je hrapava i ljuskava. Tipično nalikuju tamnijim vrstama iz podroda Flavoagaricus, slatkastog su mirisa i blagog okusa. U ovom podrodu se nalaze potpuno različite vrste, dok se neke smatraju jestivim, druge se smatraju nejestivim. Također, neke vrste imaju uporan i neugodan miris trulog drva koji se potpuno razlikuje od slatkog mirisa vrsta iz podroda Flavoagaricus.
-
sekcija Amoeni
Uključuje azijske i afričke vrste A. amoenomyces, A. kivuensis, A. gratolens i A. suthepensis.
-
sekcija Rarolentes
Uključuje vrste A. leucolepidotus, A. albosquamosus, koje ne rastu u Europi.
-
sekcija Spissicaules
Ova sekcija obuhvaća male do srednje velike vrste, koje često rastu po miješanim i bjelogoričnim šumama, ali i drugačijim staništima. Meso na prerezu vrlo lagano pocrveni u najmanje jednom dijelu, a u nekom drugom ponekad može i požutjeti. Miris je često nejasan, ugodan na gljive ili malo neugodan na kremu za cipele pa su stoga neke vrste jestive, a neke nejestive. U ovu sekciju pripadaju sljedeće vrste: A. bresadolanus, A. butyreburneus, A. lanipes i A. litoralis.
-
sekcija Subrutilescentes
Donekle je slična sekciji Sanguinolenti ili vrstama s tamnim klobukom iz sekcije Xanthodermatei, ali meso trljanjem ili na prerezu ne pokazuje izraženu crvenu ili žutu promjenu boje. Jestivost je dvojbena. Uključuje vrste A. parasubrutilescens, A. brunneopileatus, A. linzhiensis, A. subrutilescens i A. inthanonensis, koje uglavnom ne susrećemo u Europi.
Ključ za pečurke (Agaricus) | ||
1. | Plodno tijelo trljanjem ili na prerezu manje ili više intenzivno požuti, odmah ili naknadno, na kraju može posmeđiti ili posivjeti; mirišu na anis, gorke bademe ili tintu. | 2 |
Plodno tijelo na prerezu ili trljanjem manje ili više izraženo pocrveni; miris nije izražen ili je neugodan na metal, ribu, kremu za cipele ili urin. | 5 | |
2. | Meso na prerezu miriše na tintu; meso na prerezu, te protrljana kožica na rubu klobuka ili na dnu stručka odmah požuti, a nakon nekog vremena može postati crvenkasta do crvenkasto-smeđa. | Ključ B - vrste koje obično žute i mirišu na tintu |
Meso ne miriše tintu, već na anis, gorke bademe, urin, kremu za cipele, zemlju; reakcija sa KOH i Scafferovom otopinom je negativna. | 3 | |
3. | Meso na prerezu tipično miriše na anis. | 4 |
Meso na prerezu ne miriše na anis, već na gorke bademe, urin, zemlju ili kremu za cipele. | Ključ E - vrste iz nasuprotnih sekcija koje nisu u Ključu B | |
4. | Klobuk je obično širok manje od 7 cm, a ako je širi onda prosječna dužina spora ne prelazi 6 µm; vjenčić je jednostruk, slab i prolazan. | Ključ D - patuljaste vrste |
Klobuk je obično širi od 7 cm, a prosječna Agaricus nevoiµm; vjenčić je trajan, debeo, najčešće je sa uočljivim, zupčasto raspoređenim ljuskama na donjoj strani. | Ključ C - vrste koje mirišu na anis | |
5. | Kožica na rubu klobuka u dodiru s KOH manje ili više intenzivno požuti. | Ključ F - vrste koje rastu u šumama |
Reakcija kožice na rubu klobuka u dodiru s KOH je negativna. | Ključ A - vrste koje crvene | |
Ključ A - vrste koje crvene (sekcije Agaricus, Bohusia, Chitonioides, Nigrobrunnescentes, Sanguinolenti) Sadrži vrste svih veličina, koje rastu na različitim staništima, često u crnogoričnim šumama. Meso je bez karakterističnog mirisa, ugodan na gljive, kiselkast, neugodan na urin ili zemlju, a rjeđe na gorke bademe, bijelo, na prerezu najčešće manje ili više intenzivno pocrveni u bilo kojem dijelu, često u gornjem dijelu stručka, ponekad je promjena boje neuočljiva. Reakcija sa KOH ili Schäfferovom otopinom je negativna. Općenito se smatraju jestivim i ukusnim vrstama. |
||
1. | Klobuk je pretežno bjelkast, gladak ili eventualno sa svijetlim, bjelkastim ljuskama. | 2 |
Površina klobuka prekrivena je tamnijim ljuskama ili vlaknima. | 8 | |
2. | Klobuk je širok do 10 cm. | 3 |
Klobuk je uglavnom širi od 10 cm. | 4 | |
3. |
Meso na prerezu lagano požuti u bazi stručka, a u ostalim dijelovima eventualno polako i slabo pocrveni, miriše na gorke bademe. /Klobuk je 3-9 cm širok, bjelkast, kasnije se razlaže na velike smećkaste ljuske, u mladosti trljanjem požuti; stručak je bijel, ispod vjenčića je uočljivo bijelo ljuskav; vjenčić je tanak, opnast, bijel, viseći, jednostruk, prolazan; spore su 6-7.5 x 4.5-5.5 µm, cheilocistide su malobrojne, kruškolike, 30-38 x 9-16 µm; kožica klobuka ili meso u dodiru sa KOH postane svijetlooker do svijetlo maslinasto-smeđe, dok je reakcija sa Schafferovom otopinom negativna, raste po livadama i pašnjacima, te na rubovima cesta ili šuma, često ispod jasena i javora, na tlu bogatom hranjivim tvarima./ |
Agaricus moellerianus |
Meso na prerezu ne požuti u bazi stručka, već pocrveni u gornjem dijelu stručka, miris je ugodan, nije na gorke bademe. /Klobuk je 4-10 cm širok, pretežno je bjelkast do smećkast, trljanjem ne požuti, prekriven je gustim, sitnim svijetlim maslinasto-sivim do svijetlosmeđim ljuskicama; stručak je vitak, manje se ili više izraženo batinasto zadebljava od vrha prema bazi, bijel do smeđ, na ozlijeđenim mjestima i trljanjem lagano pocrveni, donji dio je prekriven istim sitnim ljuskicama kao i klobuk; vjenčić je širok, postojan, uzdignut, dvostrukog ruba, gornja površina je bijela, a donja sa zupčasto postavljenim ljuskama; spore su 5-6 x 3.5-5 µm, cheilocistide su usko batinaste, 5-12 µm široke, s više segmenata; raste u svim tipovima šumama, na vapnenastom tlu./ |
Agaricus benesii | |
4. |
Meso na prerezu brzo i intenzivno postane crveno do narančasto-crveno, ponekad malo požuti, miris je neugodan na urin, kiseo. /Klobuk je 5-20 cm širok, bjelkast do svijetlooker ili čak sa slabom ružičastom nijansom, često s krupnim radijalno postavljenim ljuskama koje su rjeđe na rubu; stručak je zdepast, kratak, bjelkast, na osnovi je zašiljen; vjenčić je tanak, bjelkast, jednostruk, viseći, prolazan; spore su 5.5-7.5 x 4.5-6.5 µm, cheilocistide su nepravilne; raste na travnjacima pokraj alepskih borova uz morsku obalu, u dometu soli, te uz puteve i u boćatim močvarnim područjima, na pjeskovitom tlu, rijetko se pronađe u kontinentalnim krajevima./ |
Agaricus bernardii |
Meso na prerezu sporo i slabo pocrveni u bilo kojem dijelu, miris je na gljive, gorke bademe ili kiseo. | 5 | |
5. | Vjenčić je dosta nisko postavljen, praktički sjedi na osnovi stručka i podsjeća na volvu. | 6 |
Vjenčić nije nisko postavljen i ne podsjeća na volvu. | 7 | |
6. |
Stručak je vretenasto zašiljen na bazi, meso na prerezu je jedva uočljivo pocrveni, uglavnom uz rub gornjeg dijela stručka, miris je ugodan; klobuk je 4-15 cm širok, bjelkast, svijetlosiv do žuto-smeđ. /Vjenčić je dosta nisko postavljen, opnast, uzdignut, ponekad izgleda poput volve; spore su 5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistidije su batinaste do vretenaste, 23-32 × 7-9 µm; raste u staklenicima, stajama i konjušnicama, a rijetko u šumama./ |
Agaricus pequinii |
Stručak je zadebljan na bazi, meso na prerezu gotovo ne mijenja boju, samo malo pocrveni uz listiće, a zatim postane prljavo smećkasto, miris je slabo izražen ili malo neugodan, kiseo ili na urin. /Klobuk je 5-15 cm širok, bijel do svijetlosmeđ, gladak ili paperjasto ljuskav; stručak je kratak i često zakrivljen, bijel do oker-smeđ, na vrhu s bijelim ljuskicama; prljavo bijeli vjenčić sjedi na osnovi stručka, sliči volvi, opnast, rastrgan na režnjeve, s dvostrukim rubom; spore su 6.5-9.5 x 5-7 µm, cheilocistide su uglavnom s jednim segmentom, valjkaste do usko batinaste, 17-40 x 5-11 µm; raste po livadama, vrtovima, parkovima u grmlju i uz staze./ |
Agaricus gennadii | |
7. |
Vjenčič je s donje strane sa sitnim zupčasto postavljenim ljuskama, trajan, stručak je često malo zadebljan na bazi, meso miriše na gorke bademe. /Klobuk je 6-18 cm širok, bijel do svijetlosmeđ, sitno je ljuskav; stručak je bijel, ispod vjenčića je uzdužno vlaknast ili prekriven sitnim ljuskicama; vjenčić je opnast, bijel; spore su 8-9.5 × 5.5-6.5 µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.7, Qe = 1.5, cheilocistide su rijetke, kruškolike, 17-25 x 12-17 µm; meso na prerezu posmeđi ili pocrveni u bazi stručka; raste u svim tipovima šuma, parkovima, te uz ceste, na tlu bogatom hranjivim tvarima./ |
Agaricus cappellii |
Vjenčič je uzak, uglavnom zakržljao, kratkotrajan, stručak se uglavnom sužava prema bazi, miris mesa je ugodan na gljive ili je lagano kiseo. /Klobuk je 3-12 cm širok, bijel do sivo-smeđ, u mladosti je prekriven sitnim ljuskama; stručak može biti s jasnim pojasevima ljuskica ispod vjenčića; vjenčić je bijel, jednostruk, viseći i uglavnom zakržljao, kratkotrajan; spore su 6-9.5 × 4.5-7, nema cheilocistide, a ako ih ima onda su široko kruškolike, 20-47 x 12-18 µm; meso na prerezu eventualno lagano pocrveni u gornjem dijelu klobuka ili u stručku, u dnu stručka je blago žućkasto; raste na otvorenim terenima, po vrtovima, livadama, travnjacima, pašnjacima, na smetlištima i kukuruzištima./ |
Agaricus campestris | |
8. | Klobuk je do 11 cm širok. | 9 |
Klobuk je obično širi od 11 cm. | 17 | |
9. | Meso na prerezu brzo i intenzivno pocrveni. | 10 |
Meso na prerezu sporo i lagano pocrveni. | 11 | |
10. |
Vjenčić je često s dvostrukim rubom, s gornje je strane crtast, a s donje sa zupčasto postavljenim ljuskama, raste u miješanim i crnogoričnim šumama. /Klobuk je 4-10 cm širok, čitava je površina prekrivena uraštenim smeđim do crveno-smeđim ljuskama koje su najgušće na sredini i sve rjeđe prema rubu, osnova je bijela do žuta, trljanjem pocrveni; stručak je vitak, baza je jako zadebljana, bjelkast i s ružičastom nijansom, ispod vjenčića je sitno ljuskav, trljanjem ubrzo pocrveni; vjenčić je bijel, 1-2 cm širok; spore su 4.5-6.5 x 3-4.5 µm, cheilocistide su usko batinaste, s više segmenata, 7-12 (15) µm široke; meso na presjeku ubrzo jako pocrveni, osobito u klobuku i u gornjem dijelu stručka, miris je ugodan na voće./ |
Agaricus sylvaticus |
Vjenčić je jednostruk, viseći i nama zupčasto postavljene ljuske s donje strane, obično raste u bjelogoričnim šuma; klobuk je 4-11 cm širok, svijetlosmeđ do smeđ, s radijalno postavljenim smeđim ljuskama. /Stručak je bjelkast s ružičastom nijansom, gladak, na oštećenim mjestima odmah pocrveni; vjenčić bjelkast, jednostruk, viseći; spore su 4.5-7.5 x 3-5 µm; meso na prerezu odmah intenzivno pocrveni, miris je slab na gljive./ |
Agaricus fuscofibrillosus | |
11. |
Stručak je zdepast, sa proširenom bazom koja se sužava prema dnu, prekrivena je širokim tankim prilegnutim ljuskama koje podsjećaju na volvu, dio iznad proširene baze također je ljuskav. /Klobuk je 4-7 cm širok, bijel do sivkast, prekriven je širokim prilegnutim sivkastim do smećkastim ljuskama koje se starenjem razlažu, prema rubu je vlaknast; stručak se sužava prema dnu, bjelkast, krem ili svijetlonarančast; spore su 8.5- 11.5 × 5.7- 7 µm, cheilocistide su brojne, batinaste, 26‒33 x 6.5‒9 μm; meso na prerezu ne mijenja boju, eventualno lagano poružičasti iznad listića, ponekad je žućkasto ili narančasto pri bazi, miris je malo neugodan na urin, a okus je ugodan; raste u crnogoričnim šumama, obično ispod alepskog bora, u mediteranskom području./ |
Agaricus nevoi |
Stručak je drugačije građen. | 12 | |
12. |
Meso na prerezu požuti u bazi stručka, dok na nekom drugom dijelu može lagano pocrvenjeti; raste po suhim livadama i travnjacima, te uz ceste, preferira pjeskovito tlo. /Klobuk je 4-6 cm širok, površina je prekrivena sa crvenim do purpurno-smeđim ljuskama, osnova je svjetlija, stručak je trbušast ili malo zadebljan na bazi, bijel, ispod vjenčića je gusto paperjasto ljuskav; vjenčić je opnast, bijel, uzdignut, donja strana vjenčića se sa sitnim ljuskama; spore su 5.5-7.5 × 3.5-5 µm, nema cheilocistide ili ih je malo, 15-24 x 7-16 µm; miris mesa je slabo kiselkast./ |
Agaricus lividonitidus |
Meso na prerezu ne požuti u bazi stručka. | 13 | |
13. | Spore su duge 5-7 µm, a prosječna dužina je oko 6 µm. | 14 |
Spore su duge 7-11 µm, a prosječna dužina je veća od 8 µm. | 15 | |
14. |
Stručak je ispod vjenčića sa smeđim vlakancima i ljuskama raspoređenim u cik-cak trakama na bjelkastoj osnovi, meso na prerezu lagano pocrveni u svim dijelovima, crvenjenje na nekim mjestima brzo prelazi u crnu boju, kožica klobuka trljanjem pocrveni, raste u crnogoričnim šumama, obično u šumama čempresa ili bora, najčešće u primorskom pojasu. /Klobuk je 4-11 cm širok, žuto-oker do ljubičasto-smeđ, površina je prekrivena oker do smeđim vlakancima i ljuskama na krem do svijetlooker osnovi; stručak je 3.5-9 x 1.5-2.5 cm, nekad se blago zadebljava prema dnu, bjelkast, na vrhu je bijelo vlaknast; vjenčić je u mladosti postavljen u gornjoj trećini, kasnije na sredini ili u donjem dijelu, opnast, čvrsto je učvršćen na stručak, nije jasno ni uzdignut ni viseći, uzak, s gornje je strane crtast, a s donje tamnosmeđ; spore su 5-6.5 x 3.7-4.5 µm, cheilocistide su s više segmenata, 13-19 x 5-10 µm; meso na prerezu najprije postane narančasto-crveno, zatim crveno, na kraju je sivo, miriše na gljive ili pečenu cikoriju./ |
Agaricus boisseletii |
Stručak je ispod vjenčića obično sa ostacima ovoja, ali oni nisu raspoređeni u cik-cak trakama, na prerezu meso lagano pocrveni u svim dijelovima, kožica klobuka trljanjem postaje žuta ili hrđastosmeđa, a stručak tamnoružičast, raste u parkovima i svim tipovima šuma, najčešće šumama bora, te na obalama rijeka ispod bjelogoričnog drveća, obično jasena, topole ili brijesta, na pješčanom i glinenastom tlu, u mediteranskom području. /Klobuk je 4-10 cm, gladak, zatim ostaje takav ili se razlaže na stisnute smeđe do crvenkasto-smeđe ljuske na bjelkastoj osnovi, obično su jedva uočljive jer se međusobno preklapaju; stručak je često zašiljen na bazi, iznad vjenčića je gladak, a ispod vjenčića često s ostacima ovoja narančasto-smeđe boje, baza je sa debelim rizomorfima, vrlo izraženim, malobrojnim, i do 7 cm dugim; vjenčić je bijel, tanak, prema rubu je deblji, do 1.6 cm širok, opnast i viseći, obično je dvostruk, gornjom je površina uočljivo izbrazdana, a donja vlaknasta, često je na rubnom dijelu dekoriran ljuskama iste boje kao i rub i koji ponekad može imati nazubljeni kotačić, a ponekad je jednostavan i bez ljuski; spore su 5-7 x 4-5.5 μm, cheilocistide su neupadljive i teško ih je razlikovati od bazidija, jednostavne ili s nekoliko segmenata prema bazi, valjkaste s proširenim vrhom, batinaste ili jajolike, prozirne, 15.5-30 x 4-13 µm; meso na prerezu polagano postaje ružičasto ili crvenkasto, miris je ugodan, nejasan, nije na anis, niti na tintu ili gorke bademe./ |
Agaricus caballeroi | |
15. |
Vjenčić je krhak i brzo prolazan, stručak je ispod vjenčića obično gladak. /Klobuk je 3-8 cm širok, bijelo-kremast do crveno-smeđ, prirašteno dlakavo-ljuskav po cijeloj površini; stručak se sužava prema bazi, bjelkast do ružičasto-smećkast, ne žuti; vjenčić je neupadljiv, jednostruk, uzdignut, čupav, bjelkast do malo bakrenocrvenkast; spore su 7-10 x 4-6 µm, cheilocistide su rijetke ili ih nema, 24-30 x 12-17 µm; meso na prerezu ili na oštećenom mjestu najprije lagano pocrveni pa poslije postane tamnocrveno do tamnosmeđe, miris je manje ili više kiseo; raste po travnjacima, livadama, parkovima, vrtovima, te pješčanim nanosima i dinama, ne raste u šumama, uglavnom u priobalnim mediteranskim područjima./ |
Agaricus cupreobrunneus |
Vjenčić je krhak i obično trajan, ponekad je s donje strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama, stručak je često ljuskav ispod vjenčića. | 16 | |
16. |
Stručak je obično ružičast na vrhu iznad vjenčića, površina klobuka se razlaže na oker ili gotovo crvenkaste ljuske na bijeloj osnovi, vjenčić je ponekad se zupčasto raspoređenim ljuskama s donje strane, meso na prerezu nakon oko 5 minuta blago pocrveni u klobuku i u gornjem dijelu stručka. /Klobuk je 4-9 cm širok, oker-smeđ, prema rubu je bjelkast, kožica trljanjem vrlo lagano pocrveni; stručak je malo proširen i malo ljuskav na bazi, prljavo bijel, na ogrebanim mjestima lagano postaje crvenkast; vjenčić je opnast, dosta uzak i krhak, jednostruk, bijel, bjelkast ili okerast; spore su 9-11 x 5-5.5 (6) µm, cheilocistide su kruškolike, s tankom membranom, prozirne, 25-35 x 10-40 µm; miris mesa je ugodan; raste u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke ili alepskog bora, na vapnenačkom tlu./ |
Agaricus annae |
Stručak nije ružičast na vrhu, površina klobuka se razlaže na fine žuto-smeđe ljuske na žutoj osnovi, meso na prerezu blago pocrveni u stručku; klobuk je 4-8 cm širok, bjelkast, sredina je tamnija, sivo-smeđa do vinskicrvenkasta. /Stručak je bijel, pri vrhu je bijelo-ružičast, često je ljuskav kao i klobuk, na ozlijeđenim mjestima pocrveni pa poslije pocrni; vjenčić je uzak, opnast, uzdignut, bijel; spore su 7-10 x 4-6 µm, cheilocistide su brojne, široko batinaste do kuglaste, s jednim segmentom, 13-50 x 11-30 µm; miris mesa nije izražen; raste u svim tipovima šuma i parkovima./ |
Agaricus depauperatus | |
17. |
Spore su sitne, duge su 4-5 µm, raste u svijetlim šumama, po parkovima, livadama, grobljima ili staklenicima, na tlu bogatom humusom. /Klobuk je 4-17 cm širok, bjelkast do oker-smeđ, prekriven je smeđim ili ružičasto smeđim vlaknastim ljuskama na svjetlijoj osnovi; stručak je bijel, često je malo ljuskav ispod vjenčića; vjenčić je opnast, širok i prolazan; meso na prerezu slabo pocrveni, miris nije izražen ili je lagano kiseo, a okus je ugodan na gljive, a u starosti neugodan na urin./ |
Agaricus porphyrocephalus |
Spore su veće, uglavnom su duge 5-9 µm, raste po svim tipovima šuma ili u močvarnim područjima. | 18 | |
18. | Spore su duge 5-7 µm, a prosječna dužina je 6-6.8 µm. | 19 |
Spore su duge 5-9 µm, a prosječna dužina je veća od 7 µm. | 22 | |
19. | Stručak je kod razvijenih primjeraka vitak i dosta dug, uglavnom jednak ili duži od širine klobuka, na bazi je sužen ili zadebljan. | 20 |
Stručak kod razvijenih primjeraka nije vitak i dug, obično je trbušast ili gomoljasto zadebljan na bazi. | 21 | |
20. |
Stručak je obično zadebljan na bazi, meso na prerezu gotovo ne mijenja boju ili samo blago pocrveni na vrhu stručka, a u osnovi stručka obično posmeđi, vjenčić je ponekad s smeđim rubom, s donje je strane smećkast. /Klobuk je 4-15 cm širok, smeđ, nešto je tamniji na sredini, u starosti raspucava na velike uraštene smeđe ljuske i vlaknaste nakupine, a između njih se uočava bijela osnova, prema rubu je svjetliji; stručak je vitak, tanak, dug, zadebljan na bazi; vjenčić je jednostruk, tanak, viseći, opnast, bijel; spore su 5-7 x 3.5-4.5 µm, cheilocistide su kruškolike, s jednim segmentom, 11-28 x 8-16 µm; miris mesa je neugodan, kiseo ili metalan; raste u svim tipovima šuma, ali češće u crnogoričnim šuma, obično u šumama bora, dosta je rasprostranjena vrsta duž morske obale i po otocima, rijetka je u kontinentalnom dijelu./ |
Agaricus impudicus |
Stručak je obično vretenast, sužava se prema bazi, meso na prerezu lagano pocrveni, u bazi stručka ne posmeđi, vjenčić je isprva bijel pa smeđ. /Klobuk je 4-15 cm širok, smeđ, poslije se rastrga na guste, uraštene, trokutasto zašiljene ljuske na svijetloj podlozi; stručak je često zadebljan na sredini, duboko je ukorijenjen, najprije je bjelkast pa sa smećkastim nijansama, na oštećenom mjestu postane crvenkasto-smeđ, iznad vjenčića je gladak, a donji dio je prekriven sitnim ljuskicama od ovoja; vjenčić je tanak, opnast, uzdignut, spore su 5.5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistide su s jednim segmentom, batinasteste, 17-27 x 6-10 µm; miris mesa je slabo izražen ili kiseo; raste u velikim busenima uglavnom u bjelogoričnim šumama, često ispod hrasta, bukve, javora, jasena i topole, ali i u crnogoričnim i miješanim šumama, često po šljunčanim šumskim puteljcima, te po parkovima i grobljima./ |
Agaricus bohusii | |
21. |
Stručak je dosta dug i obično gomoljasto zadebljan na bazi, vjenčić je širok, na donjoj strani je često sa zupčasto raspoređenim ljuskama, raste u crnogoričnim šumama, obično ispod bora, te na obalnim dinama, na pjeskovitom tlu, u mediteranskom području. /Klobuk je 5-15 cm širok, čokoladnosmeđ, površina se razlaže na velike koncentrične smeđe ljuske na svjetlijoj osnovi, sredina ostaje cjelovita, izblijeđuje prema rubu; stručak je bijel, pri dnu je blago oker-smeđ, iznad vjenčića je ružičast; spore su 5-6.5 x 3.3-4.4 µm; meso je na prerezu je nepromjenjivo ili lagano pocrveni prema dnu stručka, miris je ugodan do neugodan na gljive, a prema nekim autorima pri dnu stručka miriše poput smrdljive štitarke (Lepiota cristata)./ |
Agaricus koelerionensis |
Stručak je često zdepast, vretenasto zadebljan i sužen prema bazi, vjenčić je nisko postavljen i obuhvaća zadebljanje, podsjeća na volvu, raste po močvarama sa slanom ili boćatom vodom, uz obalu, puteve, voli toplija staništa, u mediteranskom području. /Klobuk je 4-20 cm širok, površina je smeđe ljuskava; stručak je valjkast, bijel; vjenčić je opnast, jednostruk, bijel; spore su 6.4-7.3 × 5.3-6 µm, cheilocistide su batinaste; meso na prerezu manje ili više požuti ili pocrveni u bazi stručka, miris je neugodan na zemlju, a okus je blag./ |
Agaricus bernardiiformis | |
22. |
Meso na prerezu odmah poprimi crvenkastu do krvavocrvenu boju, vjenčić je s tanak, s gornje je strane gladak, a s donje je smeđe ljuskav. /Klobuk je 6-20 cm širok, oker-smeđ do smeđ, tamniji na sredini, prekriven je hrđastosmeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, trljanjem pocrveni; stručak je malo zadebljan prema bazi, nije gomoljast, bjelkast, ispod vjenčića je prekriven bjelkastim vlakancima, a kasnije postaje sivkast, na ozlijeđenom mjestu jako pocrveni; spore su 5-9 x 3.6-6 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, bez segmenata, 10-30 µm široke; miris je ugodan na gljive; raste u crnogoričnim šumama, osobito ispod borova na vapnenastom tlu, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama./ |
Agaricus langei |
Meso na prerezu kasnije postane jarkocrveno, u mladosti izraženije u klobuku, a u starosti u stručku, kasnije nijansa postaje vinskicrvena, ali ne krvavocrvena, vjenčić je s gornje strane crtast, a s donje vlaknasto-vunast, rub je deblji, sastoji se od dva ruba odvojena vlaknastim utorom koji je rezultat intruzije ruba klobuka. /Klobuk je 7-18 cm širok, smeđ do tamnosmeđ, vunast, maljav, površina je prekrivena prilegnutim ljuskama ili radijalno isprepletenim vunastim vlaknima; stručak je često zakrivljen i ponekad blago gomoljast, iznad vjenčića je bijel ili ružičast, fino paperjast ili blago crtast, ispod vjenčića je kosmato vunast do baršunast, obično je dekoriran višestrukim smećkastim poprečnim ostacima ovoja u vidu nepotpunih vjenčića ili raspršenih ljuskica koje su iste boje kao površina klobuka, trljanjem postane narančast, a zatim hrđastocrven; vjenčić je osrednje velik, do 1.3 cm širok, debeo, krhak, viseći, ravan ili više ili manje priljubljen uz stručak, gornji rub je bijel, a donji iste boje, ponekad deblji rub ostaje spojen na rub klobuka, a tada je vjenčić bijel, uzak i kosmato-vunast; spore su 6.4- 9.2 x 4.2-6.2 µm, cheilocistide su mnogobrojne, prozirne, jednostavne ili često sa 1-3 segmenta, završni elementi su batinasti, 13-37 × 6,5-15 µm; miris mesa je slab, nejasan, prilično ugodan, poput askorbinske kiseline; raste u parkovima, crnogoričnim šumama i po dinama, uglavnom u šumama cedra, ali i čempresa, smreke ili borovice, rijetko ispod bjelogoričnog drveća, hrasta, u mediteranskom području./ |
Agaricus coniferarum | |
Ključ B - vrste koje obično žute i mirišu na tintu (sekcije Xanthodermatei, Paradoxi) Sekcija obuhvaća male i srednje velike vrste, od kojih većina raste po šumama. Njihovo meso na ozlijeđenim mjestima ili na prerezu obično odmah požuti, u donjem dijelu stručka ili svim dijelovima, a u rijetkim slučajevima u klobuku mogu postati crvenkaste i općenito sve imaju manje ili više neugodan miris na fenolne spojeve poput hidrokinona ili tinte. Čitavo plodno tijelo je bijelo ili je klobuk gusto prošaran smećkastim ljuskama ili čupercima vlakana. Vjenčić je obično velik, ali tanak. S obzirom da u bazi stručka požute, smatraju se otrovnim vrstama. Sve bi ih trebalo izbjegavati u prehrani, jer iako se povremeno izvješćuje da se jedu bez štetnih učinaka, kemikalije koje sadrže daju im opor, metalni okus, osobito kada su kuhane, i mogu uzrokovati teške gastrointestinalne smetnje. Karakteristična je svijetložuta reakcija u dodiru sa KOH, dok je reakcija sa Schäfferovom otopinom negativna. |
||
1. | Klobuk je širok do 7 cm. | 2 |
Klobuk je obično širi od 7 cm. | 3 | |
2. |
Klobuk je prekriven je sivim do sivo-smeđim vlaknima, radijalno se raspucava i izlaže bijelo meso, koje u vlažnim uvjetima postaje ružičasto, vlakna su na sredini tamnija i stisnuta u male, raštrkane vlaknaste ljuske, izgledom podsjeća na cjepače (Inocybe). /Klobuk je 2-6.5 cm širok; stručak je lagano zašiljen na bazi i s bijelim rizomorfima, iznad i ispod vjenčića je gol, sivo-smeđ; vjenčić je trajan, opnast, viseći, jednostruk, do 11 mm širok, donja je površina blago maljava, rub je cjelovit, bijel, ponekad sa smeđim zrncima; listići su s bijelom oštricom; spore su 5-6 × 3-4 µm, cheilocistidije su rijetko prisutne kod razvijenih primjeraka, uglavnom su kruškolike, a rjeđe kuglaste, (9) 11–17 × 8–12 µm; meso na prerezu u bazi stručka i sredini klobuka jako požuti, ponekad je promjena boje gotovo neuočljiva, trljanjem nema promjene boje, miris nije izražen, ne miriše na tintu ili gorke bademe; raste u otvorenim šumskim područjima, staklenicima ili u zoološkim vrtovima u prostorijama s tropskom vegetacijom, voli toplija staništa./ |
Agaricus endoxanthus |
Klobuk nije raspucan, a površina je sa smeđim do sivo-smeđim koncentričnim ljuskama, koje su prema bjelkastom rubu postupno sve rjeđe. /Klobuk je 3-5 cm širok, kožica trljanjem ne mijenja boju ili slabo požuti, a zatim postaje hrđasto-crvenkasta; stručak je često gomoljast i ukorijenjen, bjelkast ili ružičast na gornjem dijelu, a gladak i bjelkast prema dnu, protrljan na bazi lagano požuti, zatim lagano pocrveni; vjenčić je opnast, prilično širok, tanak, zadebljan oko ruba, gornja je površina glatka, a donja također glatka sa ljuskama na rubu; spore su 5-6.5 × 3-4 µm, cheilocistide su rijetke, 10–23 (30) × 5–10(12) µm; meso na prerezu ne mijenja boju ili lagano požuti pri dnu stručka, zatim sušenjem polako postaje ružičasto ili crvenkasto-smeđe, miriše na tintu, ponekad skoro neprimjetno na dnu stručka; raste u bjelogoričnim šumama graba, akacije i bazge, na pjeskovitom aluvijalnom tlu, u blizini morske obale, voli toplinu, u mediteranskom području./ |
Agaricus parvitigrinus | |
3. | Klobuk je od početka prilično ujednačeno bijel, kasnije je na sredini često smećkast do sivkasto-smeđ, kožica je ponekad duboko ispucana, tako da se čini da je s grubim širokim ljuskicama. | 4 |
Klobuk je tamniji ili s uraštenim smeđim do sivo-crnim zrakasto postavljenim ljuskicama na svjetlijoj osnovi, a ljuske su obično gušće na sredini. | 7 | |
4. | Vjenčić je uzak, s jednostrukim ili dvostrukim rubom. | 5 |
Vjenčić je dosta širok, s jednostrukim ili dvostrukim rubom. | 6 | |
5. |
Donji dio vjenčića je obično priljubljen uz stručak poput vjenčanog prstena, a gornji je dio je uzdignut, kasnije može biti i viseći, klobuk je obično prekriven pijeskom jer raste u priobalnim područjima uz morsku obalu, na pješčanim nanocima i dinama, na termofilnim tlima, često u kombinaciji s primorskim borom. /Klobuk je 4-12 cm širok, bijel, na sredini je sivkast, u starosti je više ili manje ujednačeno smećkast, trljanjem požuti, u starosti se raspucava, površina je obično s ostacima pijeska; stručak je batinast ili gomoljasto zadebljan na bazi, može biti i zašiljen na dnu, ukorijenjen, bijel do kremast, trljanjem požuti; vjenčić je opnast, trljanjem požuti; spore su 7-9 x 5-6.5 µm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 15-35 x 6-15 µm; meso na prerezu u klobuku postane blago crvenkasto ili ružičasto, a u stručku žuto, osobito pri dnu, kasnije postane crvenkasto-smeđe, miriše na anis ili čisto na tintu, osobito kod starijih primjeraka./ |
Agaricus menieri |
Vjenčić nije tako građen, s jednostrukim ili dvostrukim rubom, raste po livadama, parkovima, a rjeđe u miješanim i crnogoričnim šumama, voli kisela i pjeskovita tla uz morsku obalu. /Klobuk je 4-14 cm širok, bijel, u starosti je sivo-smeđ do žuto-smeđ, trljanjem požuti, skoro je gladak ili slabo pahuljast; stručak je ponekad malo zadebljan na bazi, bijel; vjenčić je bijel, tanak, uzak; spore su 5.5-7 x 4-5.5 µm, cheilocistide su batinaste, široke 5-13 (20) µm; meso na prerezu postane ružičasto-smeđe na vrhu stručka, a žućkasto u bazi stručka ili na ozlijeđenim mjestima, poslije posmeđi pa prelazi u crvenkasto-smeđu, miris je neugodan na tintu ili urin./ |
Agaricus pseudopratensis | |
6. |
Meso na prerezu dosta intenzivno požuti u skoru cijeloj donjoj polovici stručka, i obično nešto manje intenzivno u gornjem dijelu stručka i na sredini klobuka, vjenčić je vrlo širok, bjelkast. /Klobuk je 3-18 cm širok, bjelkast, vremenom postaje sivo-smećkast do žuto-smećkast, sa sitnim uraštenim ljuskama, u mladosti trljanjem požuti; stručak je prilično debeo, prema gore je tanji, gladak, bijel, trljanjem požuti; vjenčić je debeo, s dvostrukim rubom, rub je deblji, a s donje strane boje klobuka; spore su 4.3-6 x 3-4.7 µm; meso na ozlijeđenim mjestima ili na presjeku požuti na rubnim dijelovima i u bazi stručka, miriše neugodno na tintu; raste u travi po pašnjacima, livadama i parkovima./ |
Agaricus pilatianus |
Meso na prerezu požuti najčešće samo u bazi stručka, a u ostalim dijelovima gotovo neuočljivo, vjenčić je širok, bijel, s donje je strane često sa zupčasto raspoređenim ljuskama, s djelomično smećkastim rubom. /Klobuk je 3-14 (18) cm širok, bijel do sivkast, u starosti ili na suncu se raspucava, na sredini može biti smećkast, sivkasto-smeđ ili žuto-smeđ, trljanjem ubrzo požuti, više je ili manje pokriven smećkastim ljuskama koje su prema sredini gušće; stručak je dosta vitak, zadebljan na bazi, najčešće je zakrivljen, bijel, svilenast; vjenčić je dosta visoko postavljen, trajan, viseći, dvostrukog ruba, trljanjem požuti; spore su 4.5-6.5 x 3.5-5.5 µm, cheilocistide su kuglaste, s jednim segmentom, 10-26 x 8-18 µm; meso na prerezu trenutno požuti, osobito u dnu stručka ili na ozlijeđenim mjestima, miris je vrlo neugodan na tintu, osobito pri termičkoj obradi; raste po livadama, parkovima, vrtovima, zatravljenim voćnjacima, grobljima, u grmlju, rijetko u šumama./ |
Agaricus xanthodermus | |
7. | Meso je na prerezu nepromjenjivo ili jedva uočljivo požuti. | 8 |
Meso na prerezu izraženo požuti, osobito u bazi stručka. | 9 | |
8. |
Klobuk je prekriven radijalnim crvenkasto-smeđim ili čokoladnosmeđim vlaknima na bjelkastoj osnovi, koja se kasnije razlažu u male ljuskice i čuperke, meso je na prerezu nepromijenjivo, rijetko i gotovo neprimjetno žuti, kasnije postaje ružičasto ili vinskicrveno, osobito u donjoj polovici stručka, a raste po pješčanim nanosima u blizini obale, ispod hrasta crnike ili hrasta medunca, u mediteranskom području. /Klobuk je 4-13 cm širok, crvenkasto-smeđ; stručak je batinasto ili gomoljasto zadebljan, bijel, na bazi je oker, kasnije posivi, s poprečnim, smeđim ljuskama, ponekad potpuno obuhvaćaju cijelu površinu; vjenčić je opnast, gornja je površina glatka, donja je svilenkasto-vlaknasta, tanak, rub je debeo i dvostruk, s gornje je strane bijel, a s donje je strane sa smeđim ljuskicama; spore su 5-8 x 3-5 µm, cheilocistidije su brojne, prozirne, batinaste ili kruškolike, rijetko kuglaste, s jednim ili više segmenata na dnu, 13.3.27.6 x 5.6-11.2 µm; miris mesa je slab na tintu, osobito u bazi stručka./ |
Agaricus freirei |
Klobuk je gladak do vlaknast, sivkasto-smeđ, kasnije se često raspucava i prema rubu razlaže na ljuske, koje su gušće na sredini, rub je bijel, meso na prerezu jedva uočljivo lagano požuti, raste po travnjacima, parkovima, vrtovima, ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na raspadnutoj piljevini i iverju nakon sječe. /Klobuk je 4-11 cm širok, ponekad trljanjem postane žućkast; stručak je blago gomoljast pri dnu; vjenčić je opnast, širok, gornja je površina glatka do fino crtasta, a donja sitno vlaknasta, dvostrukog ruba, gornji je rub karakteristično zadebljan; spore su 5-7.5 x 4-5.5 µm, meso miriše lagano na tintu./ |
Agaricus californicus | |
9. |
Stručak je karakteristično sužen na donjem dijelu, vjenčić je trostruk s dvije brazde na rubu, površina plodnog tijela i meso na prerezu jako žute, meso kasnije postane malo crvenkasto. /Klobuk je 5-15 cm širok, najprije je skoro crnkast ili tamnosmeđ pa s rastrganom kožicom i površinom na kojoj se formiraju velike ljuske, osobito prema rubu, sredina je ujednačene boje, bijela osnova je kasnije naglašeno čađavosiva; stručak je prilično je robustan, bijel, donji dio je nešto svjetlije boje od klobuka, trljanjem teži da požuti; vjenčić je širok, opnast, bijel, viseći; spore su 5.5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistide su uske, u prilično su dugim lancima, s jednim segmentom, kuglaste, široke su 5-20 µm; meso karakteristično miriše na tintu; raste u svim tipovima šuma i travnjacima, u travi, u primorskom pojasu, u dosegu soli./ |
Agaricus iodosmus |
Stručak je najčešće zadebljan ili gomoljast na dnu. | 10 | |
10. |
Baza stručka obično je gomoljasto zadebljana, a gomolj izravnat na dnu, meso na prerezu polako postane žućkasto do sivkasto-žuto i kasnije crveno-smeđe, osobito u bazi stručka, miriše slabo na tintu. /Klobuk je 3-9 (12) cm širok, pokriven je sa sitnim, prilegnutim, kosmatim ljuskama ružičasto-smeđe do sivo-smeđe boje, nešto je tamniji na sredini, često je nepravilno raspucan; stručak je sužen na vrhu, bijel, kasnije može postati smećkast ili crvenkast, smeđe pjegav, trljanjem ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti; vjenčić je nepravilan, opnast, dvostrukog ruba, obrubljen, bijel, na donjoj je strani smeđ; spore su 4.5-6 x 3-4 µm, cheilocistide su brojne, 11-50 x 8-35 µm; raste po parkovima, vrtovima, te u miješanim i bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, često u blizini obale./ |
Agaricus phaeolepidotus |
Baza stručka je batinasto ili gomoljasto zadebljana, a gomolj nije izravnat na dnu, meso na prerezu obično nešto brže i intenzivnije požuti. | 11 | |
11. |
Meso na prerezu obično požuti samo u bazi stručka, a stručak je na zadebljanoj ili gomoljastoj bazi obično širok do 2 cm. /Klobuk je 4–13 cm širok, sivkasto-smeđ na sredini, kasnije se razlaže na vlaknaste ljuske, prema rubu je bjelkast ili ružičast, trljanjem požuti; stručak je batinasto ili umjereno do jako gomoljasto zadebljan prema bazi, na gomolju je 2-3.1 cm širok, bjelkast do smećkast, trljanjem požuti, zatim polako posmeđi, osobito na dnu; vjenčić je trajan, opnast, bijel; spore su 5-6 x 3.5-5 µm, cheilocistide su prilično brojne, batinaste do kuglaste, sa više segmenata, glatke, tankih stijenki, 15–30 x 4–10 µm; raste u miješanim i bjelogoričnim šumama, često u zagađenim područjima, prometnim šumovitim područjima, gradskim travnjacima i vrtovima./ |
Agaricus placomyces |
Meso na prerezu obično požuti u bazi stručka i uz rub klobuka, a stručak je na bazi obično širi od 2 cm. /Klobuk je 4-13 cm širok, pokriven je sivkastim do sivo-smeđim ljuskama, koje su gušće na sredini, osnova je bijela do svijetložuta, rub je svjetliji, trljanjem odmah požuti; stručak je zadebljan na bazi, bijel, mjestimično je sa žućkastim i smeđim mrljama kao i po površini klobuka, trljanjem odmah požuti; vjenčić je bijel, viseći, dvostruk, trljanjem odmah požuti, dosta je visoko postavljen; spore su 4.5-6.5 x 3-4 µm, cheilocistide su kuglaste do kruškolike, 10-55 x 7-20 µm; meso na prerezu vrlo brzo postane limunastožuto, osobito u bazi stručka; raste u svim tipovima šuma, po rubovima šuma, šumskim čistinama i parkovima, na vlažnim terenima, na vapnenastom i pjeskovitom tlu./ |
Agaricus moelleri | |
Ključ C - vrste koje mirišu na anis (sekcija Arvense) Sadrži vrste srednje do velike veličine, koje rastu na različitim, često prilično sušnim staništima. Vrste iz ove sekcije imaju debeli vjenčić, s dvostrukim rubom, donja je strana često sa zupčasto raspoređenim ljuskama. Klobuk je obično gladak i bijeli do ljuskav i svijetlosmeđ. Kožica klobuka trljanjem više ili manje požuti, dok meso na prerezu u bazi stručka može postati žuto, crvenkasto ili ostati nepromijenjeno. Reakcija sa KOH ili Schäfferovom otopinom je pozitivna, odnosno u dodiru sa KOH požuti, a sa Schäfferovom otopinom postane narančasta do crveno-smeđa. Svježa mlada plodna tijela najčešće imaju slatkasti miris na anis ili gorke bademe zbog benzaldehida i izvedenih spojeva po kojem se razlikuju od vrsta iz sekcije Xanthodermatei. |
||
1. | Središte klobuka je prilično tamnosmeđe, poslije se razlaže na smeđe ljuske, prema rubu je svjetliji. | 2 |
Sredina klobuka je bijela, krem ili žuto-smeđa, izvana je glatka do fino ljuskasta, ali bez tamnijih smeđih ljuskica. | 3 | |
2. |
Vjenčić je širok, trajan, viseći, rub je često istrgan, bijel, s gornje je strane gladak, a s donje smećkast i sa zupčasto raspoređenim ljuskama, raste u svim tipovima šuma, te po parkovima i vrtovima, na tlu bogatom humusom. /Klobuk je 7-30 cm širok, smeđ, pokriven je s priljubljenim smeđim ljuskicama na svjetlijoj osnovi, sredina je ponekad tamnija, trljanjem i u starosti požuti; stručak je batinast, na gornjem je dijelu bijel, ispod vjenčića sa smeđim ljuskama koje postanu žute, ali ne po čitavoj površini, trljanjem požuti; spore su 7-10 x 5-6 µm, Qe = 1.55, cheliocistide su sa više segmenata, terminalni je segment često sužen, 6-30 x 6-22 µm; meso na prerezu u donjem dijelu stručka lagano požuti, a zatim posmeđi, karakteristično miriše na anis./ |
Agaricus augustus |
Vjenčić je brzo prolazan, često je izražen samo u obliku tanke viseće kožice, raste na umjetnim mjestima, kao što su vrtovi, staklenici, nakupine iverja i komposta, na tlu bogatom hranjivim tvarima, voli toplija staništa, u mediteranskom području. /Klobuk je 4-12 cm širok, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, površina je sa sivo-smeđim do purpurno-smeđim ljuskicama, oko 1 mm dugim, koje su obično krupnije na sredini, a prema rubu sve manje, trljanjem samo lagano požuti; stručak je zadebljan na bazi, bjelkast do ružičast, fino je paperjasto ljuskav; spore su 5-7.5 x (3.5) 4-5 (5.5) µm, cheilocistide su često s više segmenata, kuglaste, 4-14 (24) x 4-19 µm; meso je na prerezu nepromjenjivo, miriše na gljive ili gorke bademe./ |
Agaricus subrufescens | |
3. | Spore su duge 8-12 µm, a prosječna dužina je veća od 10 µm. | 4 |
Spore su duge 5-9 µm, a prosječna dužina je manja od 8 µm. | 5 | |
4. |
Klobuk je širok do 15 cm, trljanjem ne mijenja boju ili vrlo slabo požuti. /Klobuk je 5-15 cm širok, bijel do žućkast, površina je glatka pa sitno vlaknasta, trljanjem lagano požuti; stručak je iznad vjenčića bijel, ispod vjenčića je maljavo-vlaknast i svilenast; vjenčić je opnast, viseći, crtast, bijel, s donje je strane s zupčasto raspoređenim ljuskama; spore su 9-12 x 5.5-7 µm, cheilocistide su batinaste; miris mesa je u mladosti slab na anis, starenjem sve više na amonijak i urin; raste po otvorenim terenima, pašnjacima, livadama i šumama na travnatim šumskim čistinama, na tlu bogatom hranjivim tvarima./ |
Agaricus urinascens |
Klobuk je uvijek širi od 15 cm, trljanjem lagano požuti. /Klobuk je 5-40 cm širok, bijel do oker-smećkast, površina glatka pa sitno vlaknasta, tijekom sušnog vremena je pokriven bijelim paperjastim ljuskama, starenjem postane žućkast, u suhim uvjetima se duboko raspucava i postaje ljuskav, trljanjem ne mijenja boju ili vrlo slabo požuti; stručak je često vretenasto zadebljan na bazi, bijel, iznad vjenčića je ružičast do crveno-smeđ, ispod vjenčića je ponekad sa žućkastim mrljicama, maljavo vlaknast i s uraštenim ljuskicama koje se poslije gube; vjenčić je najprije bijel, poslije posmeđi, širok, opnast, viseći, s krpastim i nazubljenim rubom, s donje je strane ljuskav; spore su 8.5-12.5 x 6-8 µm, cheilocistide su često s više segmenata, batinaste, 12-35 x 9-17 µm; meso je na prerezu nepromjenjivo, eventualno postane malo ružičasto-sivo ili crvenkasto u stručku, miris je prvo slab na gorke bademe, kasnije je sve više neugodan na urin ili amonijak; raste po livadama, pašnjacima, jarcima i rubovima šuma, česta je vrsta u primorskom pojasu i po otocima./ |
Agaricus crocodilinus | |
5. | Stručak je obično gomoljasto zadebljan na bazi, a gomolj je ponekad kao odsječen, s ravnim dnom. | 6 |
Stručak je valjkast, batinasto zadebljan ili se sužava prema dnu, uglavnom nije jasno gomoljast. | 7 | |
6. |
Vjenčić je bijel, jednostruk, dosta širok, opnast, viseći, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama, stručak je često zakrivljen i s jasno obrubljenim malim gomoljem na bazi, klobuk je bijel. /Klobuk je 3-20 cm širok, bijel do kremast, trljanjem samo malo požuti, često je dekoriran samo sitnim vlakancima, a ne ljuskama; stručak je bijel, trljanjem postaje žut do žuto-smeđ; spore su 5-6 x 3-4 µm; meso na prerezu požuti, najviše u bazi stručka, a poslije posmeđi, jasno miriše na anis; raste u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u blizini smreke i bukve./ |
Agaricus sylvicola |
Vjenčić je širok, tanak, bjelkast, na bazi je sa ekscentričnim i kao odsječenim gomoljem, ravnog ruba, klobuk je u starosti često žut. /Klobuk je 4-15 cm širok, svilenast, bijele do svijetlosmeđ zbog ljuskica, trljanjem požuti; stručak je vitak, na dnu je savijen pod pravim kutom, bijel do žućkast, ponekad je ispod klobuka crvenkast pa tamnosmeđ i crn, trljanjem požuti; spore su 6-8 x 4-5 µm; meso na prerezu jedva uočljivo lagano požuti, vrlo jako miriše po gorkim bademima ili anisu; raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, češće u crnogoričnim, obično na sloju smrekovih iglica./ |
Agaricus abruptibulbus | |
7. |
Vjenčić je tanak, jednostruk, bijel, uzdignut, s gornje je strane crtast, rub je valovit, raste u miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima, rubovima šuma i šumskim stazama, obično na sloju iglica ispod smreke. /Klobuk je 5-13 cm širok, bjelkast, poslije je sa žućkastom do oker-smećkastom nijansom, ponekad je sa ružičastim odsjajem, trljanjem požuti, kasnije je sa uraštenim sitnim žuto-smeđim radijalnim vlakancima; stručak se sužava prema vrhu, batinasto je zadebljan na bazi, nikad nije gomoljast, u pravilu je duži od širine klobuka, bjelkast, žuto-ružičast, prema vrhu je blago crvenkast, na ozlijeđenim mjestima požuti, iznad vjenčića je gladak, a ispod je sitno maljavo vlaknast; spore su 7.5-8 x 5-5.5 µm, cheilocistide su rijetke, s jednim segmentom, 21-32 x 6-11 µm; meso je na prerezu crvenkasto, a zatim sivo-smeđe do smeđe, osobito u dnu stručka, miris je vrlo slab i prolazan na anis, a zatim kompleksan i karakterističan na ljekarne, nije uvijek prisutan./ |
Agaricus altipes |
Vjenčić je širok, s donje je strane obično sa zupčasto raspoređenim ljuskama. | 8 | |
8. |
Raste na otvorenim terenima, po neobrađenim poljima, pognojenim livadama, pašnjacima, parkovima, a rijetko se pronađe u šumama, na prerezu lagano pužuti, osobito uz površinu stručka, klobuk se ubrzo raspucava na ljuske. /Klobuk je 4-20 cm širok, bijel do svijetlosmeđ, trljanjem požuti; stručak je vitak, tipično je batinasto zadebljan na osnovi, ispod vjenčića je nešto ljuskav, bijel i malo žućkast, trljanjem požuti; vjenčić je postojan i opnast, bijel, s gornje strane gladak, donja je strana sa zupčasto raspoređenim ljuskama, kasnije je viseći, valovit; spore su 5-9 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.3, cheilocistide su široko batinaste, često su u lancima, uglavnom su s više segmenata, 6-30 x 6-20 µm; meso miriše na anis./ |
Agaricus arvensis |
Raste na čistinama u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko na livadama, na prerezu slabo požuti, ponekad samo u bazi stručka. | 9 | |
9. |
Kožica klobuka trljanjem postane žućkasto-smeđa, klobuk je širok 6-24 cm, stručak je obično zadebljan na bazi. /Klobuk je bijel do žućkast, u starosti je vlaknast i ljuskav; stručak je iznad vjenčića blijedo crvenkast, ispod je bijel i ljuskav; vjenčić je bijel, širok, opnast, viseći, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama; spore su 6-8.5 x 4-5.2 µm, cheilocistide su često s više segmenata, prosječno 14-37 x 8-21 µm; meso na prerezu malo požuti, miriše na anis; raste na čistinama u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko na livadama./ |
Agaricus macrocarpus |
Kožica klobuka trljanjem požuti tek nakon nekoliko sati, klobuk je širok 4-15 cm, stručak je valjkast i duboko ukorijenjen. /Klobuk je bijel, svilenkast, vlaknast; stručak je bijel, mjestimično je žućkast, ispod vjenčića je nepravilno paperjasto ljuskav; vjenčić je dosta širok, tanak, opnast, bijel, s dvostrukim rubom, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama; spore su 6.5-9 x 4-6 µm, cheilocistide su rijetke, batinaste do kruškolike, 22-31 x 10-14 µm; meso na prerezu slabo požuti samo u bazi stručka, miris je kiseo, na gljive ili metalan; raste u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke ili bijele jele, te po travnjacima./ |
Agaricus chionodermus | |
Ključ D - patuljaste vrste (sekcija Minores) Skupina malih vrsta, s izuzetkom vrste A. brunneolus, koja je pravi div među njima i ima do 11cm širok klobuk. Klobuk im može biti bijel, žut, crvenkasto-smeđ i često lagano ljubičast. Meso na prerezu ili na ozlijeđenom mjestu polako i uporno žuti ili vrlo rijetko pocrveni, barem u donjem dijelu stručka, a miris je tipičan na anis ili gorke bademe, ponekad je jedva zamjetan, a ponekad jasno izražen. Reakcija sa KOH ili Schäfferovom otopinom je pozitivna. |
||
1. |
Stručak je na donjem dijelu obuhvaćen sa ostacima ovoja, koji su izraženi u obliku opnaste uzdignute volve, stručak je vretenast, sužen na oba kraja, raste na pjeskovitom tlu uz morsku obalu, s malom količinom soli, voli suha i toplija staništa, u mediteranskom području. /Klobuk je 2-7 cm širok, bijel do oker, u starosti se dosta nepravilno raspucava; stručak je bijel do oker, vlaknast; ponekad je s jednim ili više vjenčića, opnast, jednostruk, bijel, bijele do oker boje; spore su 4-6.5 x 3.5-6 µm, cheilocistide su valjkaste do batinaste, sa segmentima, meso je blijedo žućkasto, kasnije postaje sivo, ružičasto pa crno, miriše blago na cijanovodičnu kiselinu./ |
Agaricus aridicola |
Stručak na donjem dijelu nema ostatke ovoja, koji podsjećaju na volvu. | 2 | |
2. | Klobuk je bjelkast do krem, na sredini je krem, smeđ do crvenkasto-ljubičast, ali bez jasno izraženih vlakana i ljuskica. | 3 |
Klobuk je crvenkasto-smeđ, ljubičasto-smeđ do tamnosmeđ, brzo se razlaže na vlakna i ljuske. | 4 | |
3. |
Dužina spora je 5.5-6 µm, a prosječna dužina je veća od 5.7 µm, klobuk je bjelkast do krem, meso na prerezu miriše na gumu ili kremu za cipele. /Klobuk je 4-7.5 cm širok, bjelkast, na sredini je krem; stručak je na dnu zadebljan ili s neobrubljenim gomoljem i trakastim ostacima ovoja, bijel, ispod vjenčića često žućkast i sitno ljuskav; vjenčić je trajan, prilično tanak, jednostruk, opnast, bijel, uzdignut; cheilocistide su malobrojne, više su ili manje batinaste; meso na prerezu vrlo slabo požuti; raste u miješanim i bjelogoričnim šumama, rubovima šuma i parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima./ |
Agaricus butyreburneus |
Dužina spora je 4.5-5.5 µm, a prosječna dužina je oko 5 µm, meso na prerezu miriše na anis ili gorke bademe. /Klobuk je 2-4.6 cm širok, bijel do oker, ponekad je sa sitnim ružičastim ili crvenkasto-ljubičastim vlakancima na sredini, trljanjem požuti; stručak je batinasto ili gomoljasto zadebljan, baza je oko 0.8-1.2 cm široka, bijel i gladak iznad vjenčića, prema dolje je vlaknast, vremenom ili ako se protrlja požuti; vjenčić je opnast, do 3 mm širok, jednostruk, tanak, krhak, s obje je strane gladak, bjelkast, vremenom ili trljanjem požuti; cheilocistide su prozirne, brojne, obično su bez segmenata, ponekad sa segmentom na bazi, batinaste, kruškolike ili kuglaste, 13-30 (36) x 7-19 µm; meso na prerezu u bazi stručka postane lagano žućkasto, kasnije u stručku postane žuto ili žuto-narančasto; raste u bjelogoričnim šumama hrasta crnike, u mediteranskom području, ali i u vlažnim šumama na višim planinskim predjelima s prisutnošću crnog hrasta, bukve ili jele./ |
Agaricus matrum | |
4. | Meso na prerezu jasno pocrveni, a u bazi stručka požuti. | 5 |
Meso na prerezu uglavnom u nijednom dijelu ne pocrveni ili je to vrlo teško uočljivo. | 6 | |
5. |
Klobuk je do 5 cm širok, oštrica listića je glatka, a stručak je 3-5 mm debeo, često zakrivljen i malo gomoljasto zadebljan na bazi. /Klobuk je prekriven je uraslim ružičastim ili ružičasto-ljubičastim vlaknastim ljuskama; stručak je bjelkast, na donjem je dijelu žućkast, ako se protrlja požuti; vjenčić je opnast, jednostruk, bijelo-žut; spore su 4.5-6 × 3.5-4.5 µm, cheilocistide su kruškolike do kuglaste, 11-34 x 9-19 µm; meso na prerezu poružičasti u klobuku i požuti u bazi stručka, miriše na gorke bademe ili anis; raste u crnogoričnim šumama, obično ispod bora, na travnatim površinama./ |
Agaricus purpurellus |
Klobuk je uglavnom širi od 5 cm, ima sitno nazubljenu oštricu listića, a stručak je 1-1.5 cm debeo, nije gomoljasto, već batinasto zadebljan na bazi. /Meso na prerezu jasno pocrveni, a u stručku prvo požuti pa posmeđi; klobuk je 4-8 cm širok, prekriven je sivo-smeđim do vinskicrvenkastim ljuskama i vlaknima na bjelkastoj, kremastoj ili žućkastoj osnovi, sredina je često ljubičasta, kožica se često raspucava; stručak je zadebljan na osnovi; vjenčić je bijel i žućkast, jednostruk, oštrica listića je zupčasta; spore su 4.5-5.5 x 3-4 µm; ponekad na ozlijeđenom mjestu prvo požuti, miriše na gorke bademe; raste po parkovima, često u grmlju ili živicama, na pjeskovitom tlu i u travi u miješanim i crnogoričnim šumama pokraj alepskih i crnih borova i crnike, u mediteranskom pojasu, što je bliže moru to je češća, ima je i po otocima./ |
Agaricus porphyrizon | |
6. | Klobuk je širok do 7 cm. | 7 |
Klobuk je često širi od 7 cm. /Klobuk je širok 3-11 cm, prekriven je uraslim ljubičastim, crvenkasto-smeđim do tamnosmeđim, nepravilnim, kružno raspoređenim ljuskama na bijeloj osnovi, na pritisak požuti; stručak je batinasto zadebljan na bazi, bjelkast, prema dnu uočljivo žuti, pri dnu je često potpuno žuto-narančast; vjenčić je tanak, opnast, viseći, jednostruk, bijel do bjelkasto-žut, sa žutim rubom; spore su 5-6 × 3.5-4 µm, Q = 1.4-1.5, cheilocistide su kruškolike, 8-27 x 7-15 µm; meso na prerezu lagano žuti, u kori stručka postane krem do svijetlo narančasto-oker, a u bazi stručka lagano posmeđi, miriše na anis; raste u crnogoričnim šumama, obično ispod bora ili jele, ali nikad ispod smreke, a rjeđe u bjelogoričnim šumama, ispod hrasta, te na rubovima šuma, na glinenastom tlu, češće u mediteranskim područjima./ |
Agaricus brunneolus | |
7. |
Spore su duge 6‒8 μm, a prosječna dužina je veća od 6.5 μm. /Klobuk je 2.5-4.5 cm širok, bjelkast, trljanjem požuti, prekriven trokutastim, koncentričnim, crvenkasto-ljubičastim do crvenkasto-smeđim vlaknima ili ljuskama koje se razlažu prema rubu; stručak je batinasto do gomoljasto zadebljan na bazi, bjelkast, pri dnu je žućkast; vjenčić je opnast, kratak, uzak; spore su 6‒7 (8) x 4.5‒5.5 (6.5) μm, cheilocystide su batinaste do kruškolike, 25‒35 x 11‒12 μm; na prerezu meso u bazi stručka postane lagano žućkasto, kasnije u stručku postane žuto ili žuto-narančasto, miris i okus su ugodni na anis ili gorke bademe; raste po livadama ispod hrasta crnike, te na vlažnijim područjima ispod crnog hrasta na pjeskovitom tlu, u mediteranskom području./ |
Agaricus pseudolutosus |
Spore su duge 3.7‒6.5 μm, a prosječna dužina je uvijek manja od 6 μm. | 8 | |
8. |
Spore su duge 3.7-5.15 μm, a prosječna dužina je oko 4.4 μm. /Klobuk je 2.3-5.4 cm širok, bijel, kasnije ostaje bijel, a u sredini postaje lagano okerast ili prekriven s više ili manje tamnijih, crvenkasto-ružičastih vlakana, koja mogu biti ravnomjerno raspoređena ili sa sitnim ljuskama, kožica trljanjem intenzivno požuti; stručak je batinast ili blago gomoljast na dnu, bijel, gladak iznad vjenčića i jasno vlaknast prema dnu, vremenom ili ako se protrlja intenzivno požuti; vjenčić je jednostruk, tanak, krhak, gladak s obje strane, bjelkast, vremenom ili ako se protrlja požuti; spore su 3.7-5.15 x 2.8-3.7 µm, cheilocistide su prozirne, batinaste do kruškolike, s jednim ili više segmenata, 12-43 x 4-11 µm; meso na prerezu postane limunastožuto i na kraju žuto-oker, miris i okus su na anis ili gorke bademe; raste u svim tipovima šuma i vrtovima./ |
Agaricus pallens |
Spore su duge 4‒6.5 μm, a prosječna dužina je uvijek veća od 4.7 μm. | 9 | |
9. | Raste po otvorenim terenima, livadama i travnjacima. | 10 |
Raste uglavnom po šumama, često u mediteranskom području. | 11 | |
10. |
Spore su duge 4-5.5 µm, a prosječna dužina je oko 4.7 µm, na prerezu ne mijenja boju, eventualno postane žućkasto ili žuto-oker pri dnu stručka, cheilocistide su kruškolike. /Klobuk je 2-6 cm širok, najprije bijel, kasnije ili trljanjem požuti, na sredini je blago žućkast ili ružičast; stručak je malo zadebljan na bazi, bijel, trljanjem požuti; vjenčić je bjelkast, viseći, trajan, prilično je visoko postavljen, jednostruk, u starosti ili trljanjem požuti; spore su 4-5.5 x 3-4 µm, cheilocistide su kruškolike, 11-31 x 8-22 µm; miris mesa je slab na anis ili gorke bademe, ponekad na gljive; raste po livadama, travnjacima i uz rubove putova./ |
Agaricus comtulus |
Spore su duge 4.5-6.5 µm, a prosječna dužina je oko 5.5 µm, stručak trljanjem požuti, na prerezu postane žućkasto u bazi stručka, cheilocistide su kuglaste, dosta međusobno različite, često su izmiješane sa bazidijima, bez segmenata ili rijetko s dva segmenta. /Klobuk je 3-6 cm širok, bjelkast, slamnatožut, na sredini je obično žuto-smeđ, u mladosti je s ljubičastim ljuskama, a u starosti su ljuske smeđe; stručak je obično kratak, zadebljan na bazi, često je djelomično ukorijenjen, bijel, kremast, kasnije mjestimično žućkast, trljanjem požuti; vjenčić je malen, opnast, viseći, bijel do krem, crtast, s donje je strane lagano ljuskast; spore su 4.5-6.5 × 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste, dosta međusobno različite, često su izmiješane sa bazidijima, bez segmenata ili rijetko s dva segmenta, 22-25 x 13.5-15 µm, meso miriše ugodno na anis; raste u otvorenim područjima, po livadama, kao i u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim stazama, često u priobalnom području, na pjeskovitom i vapnenastom tlu./ |
Agaricus lutosus | |
11. | Spore su duge 4-5.5 μm, a prosječna dužina je oko 4.75 μm. | 12 |
Spore su duge 4.6-6.5 μm, a prosječna dužina je uvijek veća od 5 μm. | 13 | |
12. |
Stručak je bijel, lagano vlaknast ispod vjenčića i slabo ružičast na vrhu, cheilocistide su kruškolike, ponekad su sa više segmenata. /Klobuk je 3-7 cm širok, na sredini je prekriven crvenkasto-ljubičastim radijalnim vlaknima, ponekad su grupirana u finim ružičastim ljuskama, prema rubu je s raštrkanim ružičastim, crvenkasto-ružičastim do crvenkasto-ljubičastim ljuskicama na bijeloj osnovi, dio prema rubu je rijetko potpuno prekrivene finim ljuskama; stručak je gomoljast, bijel, u starosti je žuto-oker, osobito prema bazi; vjenčić je vrlo uzak, do 4 mm širok, tanak, krhak, opnast, jednostruk, s obje je strane gladak, bjelkast, ponekad u starosti požuti; spore su 4-5.5 × 3-3.5 µm, cheilocistide su batinaste, kruškolike ili kuglaste, ponekad su sa više segmenata, 8-27 (31) x 7-15 µm; meso na prerezu postane lagano žuto-oker u bazi stručka, miriše na gorke bademe ili anis; raste u svim tipovima šuma, češće u planinskim crnogoričnim šumama./ |
Agaricus friesianus |
Stručak je bjelkast, kasnije je žuto-smeđ, cheilocistide su batinaste. /Klobuk je 1.5-5 cm širok, svijetlosmeđ, u mladosti je dekoriran rijetkim crvenkasto-smeđim do ljubičasto-smeđim ljuskicama koje su gušće na sredini, izražene su kao uzdužna vlakna, mnogo su rjeđa prema dosta izblijeđenom rubu, u starosti je čitava površina žuta; stručak se zadebljava od vrha prema bazi, često je gomoljast, bjelkast do žuto-smeđ, trljanjem požuti; vjenčić je bjelkast do svijetloružičast, jednostruk, viseći, brzo propada; spore su 4-5.5 x 2.4-3.5 µm, cheilocistide su batinaste; meso na prerezu ubrzo požuti u bazi stručka, na pritisak se stvaraju žute mrlje, miris je slab na gorke bademe ili gljive; raste u bjelogoričnim šumama, po parkovima, uz rubove cesta, ponekad i u crnogoričnim šumama./ |
Agaricus semotus | |
13. | Spore su duge 4.6-6 μm, a prosječna dužina je do 5.5 μm. | 14 |
Spore su duge 5-6.5 μm, a prosječna dužina je uvijek veća od 5.5 μm. /Klobuk je 3-6 cm širok, bjelkast, slamnatožut do oker, u mladosti je sa rijetkim ljubičasto-smeđim ljuskama na sredini; stručak je zadebljan na bazi, djelomično je ukorijenjen, bjelkast do kremast, poslije prema dnu postaje žuto-crvenkast, trljanjem postane žuto-oker; vjenčić je opnast, viseći, slab, bijelo-kremast; spore su 5-6.5 × 4-4.5 µm, Me = 6 x 4.2 µm, 6-23 x 6-16 µm, bazidije su s 2 ili 4 spore, cheilocistide su kuglaste; meso na prerezu požuti prema dnu stručka, miriše ugodno na gorke bademe ili anis; raste u crnogoričnim šumama, po šumskim stazama, na rubu šuma, te po livadama, na pjeskovitom i malo vapnenastom tlu./ |
Agaricus luteomaculatus | |
14. |
Meso na prerezu polako žuti pri dnu stručka, površina klobuka prekrivena je sa vinskicrvenim, crveno-smeđim do ljubičasto-smeđim, koncentrično postavljenim vlakancima koja su gušća u sredini, prema rubu je sve svjetliji, a rub je bjelkast i i često krpast od ostataka zastorka, slabo miriše na anis, cheilocistide su kuglaste, s 1-2 segmenta. /Klobuk je 3-5.5 cm širok, stručak se lagano zadebljava prema bazi, malo je čehasto-vlaknast, bijel, ponekad sa laganom narančastom nijansom, trljanjem ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti, osobito na dnu; vjenčić je uzak, tanak, viseći i prolazan; spore su 5-6 x 3.5-4 µm, cheilocistide su kuglaste, s 1-2 segmenta, 13-25 x 7-13 µm; raste u miješanim i bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, uz šumske staze, obično ispod bukve, kao i u crnogoričnim šumama u blizini bora, cedra ili smreke, na sloju iglica ili otpalom lišću, ali također na travnjacima./ |
Agaricus dulcidulus |
Meso na prerezu vrlo lagano postaje blijedo ružičasto, uglavnom uz rub stručka, ali to je uglavnom teško uočljivo, gotovo gladak do više ili manje radijalno ljuskast, u početku je ljubičast, dosta jako miriše na anis, cheilocistide su skoro valjkaste, sa segmentima. /Klobuk je 4-6 cm širok, ponekad je sa bijelo-žućkastim područjima, osobito prema rubu, kasnije je središnji dio lagano ljubičast ili ružičast, s diskoloriranim žućkastim ili bijelo-žućkastim područjima prema rubu, na kraju je smećkast na sredini, gotovo potpuno izgubi ljubičaste tonove, trljanjem požuti; stručak je batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi, bijel ili s ružičastim nijansama iznad vjenčića, ispod vjenčića je blago vlaknast i bijel; vjenčić je opnast, vrlo krhak, do 3 mm širok, viseći, jednostruk, s obje je strane gladak, u početku bijel, kasnije postaje žut; spore su 4.6–6 × 3.3–4.1 μm, Q = 1.2–1.4 (1.7), cheilocistide su skoro valjkaste, sa segmentima, 5.5-24 x 4-12 µm; raste u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod hrasta crnike i alepskog bora, na glinenastom tlu, u mediteranskom području./ |
Agaricus kerriganii | |
Ključ E - vrste iz nasuprotnih sekcija koje nisu u Ključu B |
||
1. | Klobuk je obično do 7 cm širok. | 2 |
Klobuk je obično širi od 7 cm. | 4 | |
2. |
Klobuk je gladak, bjelkast, na sredini je više ili manje krem, a stručak je do 8 mm debeo. /Stručak je na dnu u zadebljan ili s neobrubljenim gomoljem i trakastim ostacima ovoja, bijel, ispod vjenčića često žućkast i sitno ljuskav; vjenčić je trajan, prilično tanak, jednostruk, opnast, bijel, uzdignut; spore su 5.5-6 x 3.5-4 µm, cheilocistide su malobrojne, više su ili manje batinaste; meso na prerezu vrlo slabo požuti, miriše na gumu, kremu za cipele ili lagano na anis; raste u miješanim i bjelogoričnim šumama, rubovima šuma i parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima./ |
Agaricus butyreburneus |
Klobuk je prekriven sivkastim, smećkastim do crvenkasto-smeđim ljuskama, a stručak je obično uvijek deblji od 1 cm. | 3 | |
3. |
Stručak zdepast i proširen na bazi, koja je prekrivena širokim tankim prilegnutim ljuskama koje podsjećaju na volvu, a dio iznad proširene baze je također ljuskav. /Klobuk je 4-7 cm širok, prekriven je širokim prilegnutim sivkastim do smećkastim ljuskama koje se starenjem razlažu; spore su 8.5- 11.5 × 5.7- 7 µm, cheilocistide su brojne, batinaste, 26‒33 x 6.5‒9 μm; meso na prerezu ne mijenja boju, eventualno lagano poružičasti iznad listića, ponekad je žućkasto ili narančasto pri bazi, miris je malo neugodan na urin; raste u crnogoričnim šumama, obično ispod alepskog bora, u mediteranskom području./ |
Agaricus nevoi |
Stručak nije zdepast, a vjenčić je normalno razvijen. /Klobuk je 4-6 cm širok, površina je prekrivena sa crvenim do purpurno-smeđim ljuskama, osnova je svjetlija; stručak je trbušast ili malo zadebljan na bazi, bijel, ispod vjenčića je gusto paperjasto ljuskav; vjenčić je opnast, bijel, uzdignut, donja strana vjenčića se sa sitnim ljuskama; spore su 5.5-7.5 × 3.5-5 µm, nema cheilocistide ili ih je malo, 15-24 x 7-16 µm; meso na prerezu vrlo slabo pocrveni, a u dnu stručka lagano požuti, miris je slabo kiselkast; raste po suhim livadama i travnjacima, te uz ceste, preferira pjeskovito tlo./ |
Agaricus lividonitidus | |
4. | Raste po otvorenim terenima, livadama, travnjacima i pašnjacima. | 5 |
Raste po močvarama sa slanom ili boćatom vodom, uz puteve ili crnogoričnim šuma, obično u šumama bora, voli toplija staništa, u mediteranskom području. | 7 | |
5. |
Vjenčić sjedi na osnovi stručka, sliči volvi, opnast, rastrgan na režnjeve, s dvostrukim rubom. /Klobuk je 5-15 cm širok, bijel do svijetlosmeđ, s ostacima zemlje po površini, gladak ili paperjasto ljuskav, kožica lagano žuti, a poslije se raspucava na polja; stručak je kratak, robustan, bijel do oker-smeđ, na vrhu s bijelim ljuskicama; spore su 6.5-9.5 x 5-7 µm, cheilocistide su uglavnom s jednim segmentom, valjkaste do usko batinaste, 17-40 x 5-11 µm; meso na presjeku ne mijenja boju, možda samo uz rubove malo pocrveni, a zatim postane prljavo smećkasto, miris je slabo izražen ili malo neugodan, kiseo ili na mokraću; raste po livadama, vrtovima, parkovima u grmlju i uz staze./ |
Agaricus gennadii |
Vjenčić je uzak, bijel, jednostruk, viseći i uglavnom zakržljao, prolazan. | 6 | |
6. |
Kožica klobuka ili meso u dodiru sa KOH postane svijetlooker do svijetlo maslinasto-smeđe. /Klobuk je 3-9 cm širok, bjelkast, kasnije se razlaže na velike smećkaste ljuske, u starosti je siv do sivo-smeđ, također blago ružičast ili žućkast, na dodir blago požuti; stučak je uočljivo bijelo ljuskav ispod vjenčića; vjenčić je tanak, opnast, bijel, viseći, jednostruk, prolazan; spore su 6-7.5 x 4.5-5.5 µm, cheilocistide su malobrojne, kruškolike, 30-38 x 9-16 µm; meso na ozlijeđenom mjestu ili na prerezu vrlo slabo pocrveni, a u bazi stručka lagano požuti, u mladosti trljanjem požuti, miriše na gorke bademe; raste po livadama i pašnjacima, te na rubovima cesta ili šuma, često ispod jasena i javora, na vlažnom tlu bogatom hranjivim tvarima./ |
Agaricus moellerianus |
Reakcija kožice klobuka ili mesa u dodiru sa KOH je negativna. /Klobuk je 3-12 cm širok, bijel, u starosti je siv do sivo-smeđ, u mladosti je prekriven sitnim ljuskama; stručak se sužava prema bazi, često s jasnim pojasevima ljuskica ispod vjenčića, bijel; vjenčić je uzak, bijel, jednostruk, viseći i uglavnom zakržljao, kratkotrajan, kod starijih gljiva lako otpadne; spore su 6-9.5 × 4.5-7, nema cheilocistide, a ako ih ima onda su široko kruškolike, 20-47 x 12-18 µm; meso eventualno lagano pocrveni u gornjem dijelu klobuka ili u stručku, u dnu stručka je blago žućkasto, miris je ugodan na gljive ili lagano kiselkast; raste na otvorenim terenima, po vrtovima, livadama, travnjacima, pašnjacima, na smetlištima i kukuruzištima./ |
Agaricus campestris | |
7. |
Cijela je površina klobuka ravnomjerno pokrivena s krupnim smeđim ljuskama, a raste po močvarama sa slanom ili boćatom vodom, uz obalu, puteve, voli toplija staništa, u mediteranskom području. /Klobuk je 4-20 cm širok; stručak je bijel; vjenčić je opnast, jednostruk, bijel; spore su 6.4-7.3 × 5.3-6 µm, cheilocistide su batinaste; meso na prerezu manje ili više požuti ili pocrveni u bazi stručka; miris mesa je neugodan na zemlju./ |
Agaricus bernardiiformis |
Površina klobuka prekrivena je sa krupnim smeđim ljuskama koje su mnogo gušće na sredini, prema rubu je svjetliji, a najčešće raste u crnogoričnim šuma, obično u šumama bora, na rubovima šuma, voli toplije krajeve, dosta je rasprostranjena vrsta duž morske obale i po otocima. /Klobuk je 4-15 cm širok; stručak je vitak, tanak, vrlo dug, zadebljan na bazi, snježnobijel, pahuljast; vjenčić je jednostruk, tanak, viseći, opnast, bijel, ponekad s smeđim rubom, s donje je strane smećkast; spore su 5-7 x 3.5-4.5 µm, cheilocistide su kruškolike, s jednim segmentom, 11-28 x 8-16 µm; meso na prerezu gotovo ne mijenja boju ili samo blago pocrveni na vrhu stručka, oko šupljine stručka postane krem do svijetlonarančasto-oker, a u osnovi stručka posmeđi, miris je neugodan, kiseo ili metalan./ |
Agaricus impudicus | |
Ključ F - vrste koje rastu u šumama (sekcije Duploannulatae, Spissicaules, vrste iz nasuprotnih sekcija) Objedinjuje male do srednje velike vrste, koje su obično s debelim, gotovo mesnatim vjenčićem, a rastu na različitim staništima bogatim hranjivim tvarima, u miješanim i bjelogoričnim šumama, ali i drugačijim staništima. Neke su vrste dobro poznate kao jestive vrste, ali kako često rastu uz ceste i na sličnim zagađenim mjestima, možda ih je zbog sigurnosti bolje ne skupljati za prehranu. Meso im je prilično čvrsto, bijelo, miris je uglavnom ugodan na gljive ili malo kiselkast ili malo neugodan na kremu za cipele, kod nekih vrsta na ozlijeđenom mjestu ili na prerezu postaje izrazito crvenkasto, u najmanje jednom dijelu, a u nekom drugom može požutjeti, ponekad nakon određenog vremena. Kožica klobuka ili meso u dodiru sa KOH ne mijenja boju ili polako žuti, a reakcija sa Schäfferovom otopinom je negativna ili slabo pozitivna. |
||
1. | Klobuk je obično do 7 cm širok. | 2 |
Klobuk je obično širi od 7 cm. | 6 | |
2. | Miriše na tintu ili cijanovodičnu kiselinu, raste na pjeskovitom tlu uz morsku obalu. | 3 |
Miris je kiseo, na gljive, gumu, kremu za cipele ili lagano na anis. | 4 | |
3. |
Stručak je na dnu s ostacima ovoja koji su izraženi u obliku uzdignute opnaste volve. /Klobuk je 2-7 cm širok, bijel do oker, u starosti se dosta nepravilno raspucava; stručak se sužava na oba kraja, bijel do oker, vlaknast; ponekad je s jednim ili više vjenčića, opnast, jednostruk, bijel; spore su 4-6.5 x 3.5-6 µm, cheilocistide su valjkaste do batinaste, sa segmentima; meso na prerezu postane žućkasto, a kasnije sivo, ružičasto pa crno, miriše blago na cijanovodičnu kiselinu; raste na pjeskovitom tlu uz morsku obalu, s malom količinom soli, voli suha i toplija staništa, u mediteranskom području./ |
Agaricus aridicola |
Stručak nema izraženu volvu na dnu. /Klobuk je 3-5 cm širok, na sredini je smeđ do sivo-smeđ, s vrlo gustim pravilnim, koncentričnim ljuskama, koje su prema bjelkastom rubu postupno sve rjeđe, ako se protrlja ne mijenja boju ili slabo požuti, a zatim postaje hrđasto-crvenkast; stručak je često gomoljast i ukorijenjen, bjelkast ili ružičast na gornjem dijelu, a gladak i bjelkast prema dnu, trljanjem na bazi lagano požuti, zatim lagano pocrveni; vjenčić je opnast, prilično širok, tanak, zadebljan oko ruba, gornja je površina glatka, a donja također glatka sa ljuskama na rubu; spore su 5-6.5 × 3-4 µm, cheilocistide su rijetke, 10–23 (30) × 5–10(12) µm; meso na prerezu ne mijenja boju ili lagano požuti pri dnu stručka, zatim sušenjem polako postaje ružičasto ili crvenkasto-smeđe, miriše na tintu, ponekad skoro neprimjetno na dnu stručka; raste u bjelogoričnim šumama graba, akacije i bazge, na pjeskovitom aluvijalnom tlu, u blizini morske obale, u mediteranskom području./ |
Agaricus parvitigrinus | |
4. | Raste u šumama. | 5 |
Raste na dinama i pješčanim nanosima ili u njihovoj blizini, na travnatom ili pjeskovitom tlu, uglavnom potpuno zatrpana pijeskom, u mediteranskom području. /Klobuk je 3-7 cm širok, bijel do sivkast, kasnije je s ružičastom do blijedo crvenom nijansom, gladak ili blago vlaknast, gotovo uvijek je prekriven pijeskom; stručak je malo gomoljast, bijel, na vrhu je blago ljuskav i svijetloružičast, pri dnu je žućkast do žućkasto-smeđ, gladak ili slabo vlaknast, s jasnim je pojasevima ispod vjenčića; vjenčić je opnast, tanak, uzak, bijel, viseći, prolazan; spore su 6-7 x 5-5.5 µm, s brojnim je cheilocistidama s 1-2 segmenta, zadnji segment je široko batinast, 15-40 x 8-15 µm; meso na prerezu iznad listića postane malo crvenkasto, kasnije je blijedo-oker i sa smećkastim mrljama, miris je slab na gljive./ |
Agaricus devoniensis | |
5. |
Klobuk je gladak, bjelkast, više je ili manje krem, osobito na sredini, u miješanim i bjelogoričnim šumama, rubovima šuma i parkovima, miriše na gumu, kremu za cipele ili lagano na anis. /Klobuk je 4-7.5 cm širok; stručak je na dnu zadebljan ili s neobrubljenim gomoljem i trakastim ostacima ovoja, bijel, ispod vjenčića često žućkast i sitno ljuskav; vjenčić je trajan, prilično tanak, jednostruk, opnast, bijel, uzdignut; spore su 5.5-6 x 3.5-4 µm, cheilocistide su malobrojne, više su ili manje batinaste; meso na prerezu vrlo slabo požuti./ |
Agaricus butyreburneus |
Površina je prekrivena sa smećkastim do smeđim ljuskama, često je s ljubičastim odsjajem, raste u crnogoričnim šumama, obično ispod čempresa ili cedra, te ispod crne topole, miris je kiseo. /Klobuk je 3-7 cm širok, stručak je ponekad blago gomoljast na bazi, bijel, prema dnu tamni; vjenčić je opnast, gornja strana je smeđa, a donja bijela; spore su 4.5-5.5 × 3.5-4 µm, cheilocistide su s više segmenata, kruškolike, 16-41 x 8-12 µm; meso na prerezu vrlo slabo crveni./ |
Agaricus cupressicola | |
6. | Klobuk je obično širi od 15 cm. | 7 |
Klobuk je širok do 15 cm. | 9 | |
7. |
Klobuk je obično mnogo širi od 20 cm, bijel, starenjem postane žućkast, u suhim uvjetima se duboko raspucava i postaje ljuskav. /Klobuk je 5-40 cm širok, kožica klobuka trljanjem ne mijenja boju ili vrlo slabo požuti; stručak je često vretenasto zadebljan na bazi, bijel, iznad vjenčića također ružičast do crveno-smeđ, ispod vjenčića je ponekad sa žućkastim mrljicama i maljavo vlaknast i s uraštenim ljuskicama koje se poslije gube; vjenčić je najprije bijel, poslije posmeđi, širok, opnast, viseći, s krpastim i nazubljenim rubom, s donje je strane ljuskav; spore su 8.5-12.5 x 6-8 µm, cheilocistide su često s više segmenata, batinaste, 12-35 x 9-17 µm; meso je na prerezu nepromjenjivo, eventualno postane malo ružičasto-sivo ili crvenkasto u stručku, miris je prvo slab na gorke bademe, kasnije je sve više neugodan na urin ili amonijak; raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, jarcima i rubovima šuma; česta je vrsta u primorskom pojasu i po otocima./ |
Agaricus crocodilinus |
Klobuk je obično širok do 20 cm, prekriven je žuto-smeđim do prljavo smeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi. | 8 | |
8. |
Vjenčić je debeo i bijel, s gornje je strane malo crtast. /Klobuk je 5-20 cm širok, žuto-smeđ do smeđ, poslije se jasno razlaže na široke smeđe ljuske na svjetlijoj osnovi; stručak je bijel i lagano crvenkasto-smeđ, prema gore gladak, prema osnovi je vlaknast; spore su 5.5-8 x 4-6.5 µm; meso, na prerezu pocrveni, ponekad vrlo sporo, miriše na gljive, u starosti je neugodan na mokraću ili ribu; raste na tlu bogatom hranjivim tvarima, po parkovima, vrtovima, uz puteve i na odlagalištima smeća./ |
Agaricus vaporarius |
Vjenčić je tanak, s donje je strane više ili manje smećkast, a u starosti je čitav smeđ. /Klobuk je 5-20 cm širok, prekriven je žuto-smeđim do prljavo smeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi; stručak je bijel, kasnije je sve više crvenkasto-smeđ; spore su 5.5-8 × 4-6.5 µm, nema cheilocistide; meso na prerezu pocrveni, nekad nakon određenog vremena, miriše na gljive ili orahe, nije na anis, u starosti neugodno na urin; raste u parkovima, vrtovima, na kompostištima ili odlagalištima smeća, na tlu bogatom hranjivim tvarima./ |
Agaricus cappellianus | |
9. | Površina klobuka je prekrivena krupnim smeđim ljuskama i čuparcima, koje se kasnije razlažu od sredine prema rubu. | 14 |
Površina klobuka nije prekrivena sa krupnim smeđim ljuskama ili ljuske nisu smeđe. | 10 | |
10. |
U mladosti je s dvostrukim vjenčićem koji je crtast s gornje strane, gornji je obično uzdignut, a donji viseći, a u starosti je samo sa suženim i skvrčenim donjim vjenčićem, dok gornji nestane, klobuk je bjelkast do oker. /Klobuk je 4-10 cm širok, svilenast, trljanjem požuti; stručak je od polovice prema dnu izduljeno zaobljen, bjelkast do žuto-oker; spore su 5.5-6.5 x 4.5-5 µm, cheilocistide su s jednim ili dva segmenta, široko batinaste, 12-30 x 6-13 µm; meso na prerezu naglo postane vinskicrveno, a nakon pola minute počinje smeđiti, miriše na urin; raste po tlu bogatom hranjivim tvarima, gnoju, fekalijama, uz gradske ceste, po vrtovima, parkovima, livadama, uz alepske borove, po pjeskovitom tlu, u mediteranskom pojasu, obično je u dosegu morskih kapljca, a česta je vrsta i na jadranskim otocima./ |
Agaricus bitorquis |
Vjenčić je drugačije građen, a klobuk je obično bijel, kasnije može biti tamniji. | 11 | |
11. | Meso na prerezu požuti u bazi stručka, a u gornjem dijelu stručka može postati ružičasto-smeđe. | 12 |
Meso na prerezu u bazi stručka ne požuti. | 13 | |
12. |
Meso na prerezu na vrhu stručka postane ružičasto-smeđe, miriše na tintu ili urin, raste po livadama, parkovima, a rjeđe u miješanim i crnogoričnim šumama. /Klobuk je 4-14 cm širok, bijel do žuto-smeđ, trljanjem požuti, skoro je gladak ili slabo pahuljast; stručak je ponekad malo zadebljan na bazi, bijel; vjenčić je bijel, tanak, s s jednostrukim ili dvostrukim je rubom; spore su 5.5-7 x 4-5.5 µm, cheilocistide su batinaste, široke 5-13 (20) µm; raste na kiselim i pjeskovitim tlima uz morsku obalu./ |
Agaricus pseudopratensis |
Meso na prerezu na vrhu stručka nije ružičasto-smeđe, miris je kiseo, na gljive ili metalan, raste u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke ili bijele jele, te po travnjacima. /Klobuk je 4-15 cm širok, bijel, svilenkast, vlaknast, trljanjem nakon nekoliko sati lagano požuti; stručak je duboko ukorijenjen, bijel, mjestimično je lagano žućkast, ispod vjenčića je nepravilno paperjasto ljuskav; vjenčić je tanak, opnast, bijel, jednostruk, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama; spore su 6.5-9 x 4-6 µm, cheilocistide su rijetke, batinaste do kruškolike, 22-31 x 10-14 µm; meso na prerezu slabo požuti samo u bazi stručka./ |
Agaricus chionodermus | |
13. |
Vjenčić je tanak, viseći, trajan, učvršćen je na vrhu baze, raste u travnatim područjima, na pješčanim nanosima uz morsku obalu, u zahvatu soli, uglavnom u mediteranskom području. /Klobuk je 3-12 cm širok, bjelkast do svijetlosmeđ, trljanjem požuti, gusto je vlaknasto ljuskav, kožica se po suhom vremenu ponekad raspucava; stručak je kratak i robustan, osnova je okruglasta i zadebljana, boje je klobuka, ispod vjenčića je ljuskav; spore su 6-8.5 x 4.5-6 µm, cheilocistide su izmiješane s bazidijima, s 1-3 segmenta, moguće i više, zadnji segment je usko batinast, 10-40 x 4-10 µm; meso na prerezu postane crvenkasto u stručku, miris je nejasan, malo neugodan na piljevinu./ |
Agaricus litoralis |
Vjenčić je bijel, može biti uzdignut ili viseći, često brzo propada, raste uz ceste, po vrtovima, livadama, kukuruzištima, u urbanim područjima. /Klobuk je 4-10 cm širok, bjelkast do smećkast, poslije je sitno ljuskav; stručak je ponekad malo batinasto zadebljan na bazi, nije gomoljast, bijel; spore su 6.5-7 x 5-6 µm, cheilocistide su batinaste, s jednim segmentom, 15-35 x 6-11 µm; meso na prerezu više ili manje pocrveni, obično više uz rub stručka, miris je slabo izražen, ugodan na gljive ili blago kiseo./ |
Agaricus bisporus | |
14. |
Stručak je na bazi s karakterističnim korjenastim produžetkom. /Klobuk je 6-13 cm širok, bijel do sivo-smećkast, prekriven je sitnim crvenkasto-smeđim ljuskama koje su nešto gušće na sredini, rub je svjetliji; stručak je zadebljan na bazi, bijel, mjestimično malo pocrveni, vlaknast, skoro je crtast iznad vjenčića; vjenčić je mali, viseći, gladak, bijel, ponekad s dvostrukim rubom; spore su 5.5-7.5 x 4-5 µm; meso na prerezu poprimi blagu crvenkastu ili ružičastu nijansu, osobito uz listiće, miris je ugodan na gljive ili čokoladu; raste najčešće duž staza po parkovima, pored drvoreda i gradskih ulica, osobito u blizini bagrema, divljih kestena i čempresa, te po livadama, u vrtovima ispod drveća i u grmlju./ |
Agaricus bresadolanus |
Stručak nije korjenasto produžen na bazi. | 15 | |
15. |
Meso u bazi stručka miriše slabo na tintu, rijetko i gotovo neprimjetno žuti, kasnije postaje ružičasto ili vinskicrveno, osobito u donjoj polovici stručka, raste po pješčanim nanosima u blizini obale, ispod hrasta crnike ili hrasta medunca, u mediteranskom području. /Klobuk je 4-13 cm širok, prekriven je radijalnim crvenkasto-smeđim ili čokoladnosmeđim vlaknima na bjelkastoj osnovi, kasnije se razlažu u male ljuskice i čuperke; stručak je batinasto zadebljan, gomoljast, bijel, na bazi je oker, kasnije posivi, s poprečnim, smeđim ljuskama, koje ponekad potpuno obuhvaćaju cijelu površinu; vjenčić je opnast, gornja je površina glatka, donja je svilenkasto-vlaknasta, tanak, rub je debeo i dvostruk, s gornje je strane bijel, a s donje je strane sa smeđim ljuskicama; spore su 5-8 x 3-5 µm, cheilocistidije su brojne, prozirne, batinaste ili kruškolike, rijetko kuglaste, s jednim ili više segmenata na dnu, 13.3.27.6 x 5.6-11.2 µm./ |
Agaricus freirei |
Meso u bazi stručka ne miriše na tintu. | 16 | |
16. |
Raste u crnogoričnim šumama, obično u šumama smreke, a meso u dodiru s KOH pocrni. /Klobuk je 4-9 cm širok, bjelkasto-kremast do smeđ, površina je s prilegnutim ljuskama; stručak je zadebljan na bazi, nije ukorijenjen, bijel, sivo-crvenkast, s ljuskicama ispod vjenčića; vjenčić je opnast, širok, tanak, uzdignut, jedan je dio viseći, bjelkast, s dvostrukim rubom, donja je strana fino ljuskava; spore su 5.5-7.5 x 4-6 µm, cheilocistide su batinaste, s jednim segmentom, 25-58 x 10-17 µm; meso na prerezu blago pocrveni./ |
Agaricus subfloccosus |
Raste u bjelogoričnim šumama ili na drugačijem staništu. | 17 | |
17. |
Stručak je ispod vjenčića prošaran smeđim vunastim pojasevima. /Klobuk je 4-12 cm širok, smeđ do tamnosmeđ, pokriven je tamnosmeđim uraštenim ljuskama na svjetlijoj osnovi, koje su gušće na sredini; stručak je 4-8 x 1-3 cm, kratak, dosta je zadebljan na bazi, bjelkast, na bazi je smećkast; vjenčić je uzak, opnast, uzdignut, bjelkast do smećkast, s dvostrukim je rubom; spore su 6-7.5 x 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste do kruškolike, s mnogo segmenata, ponekad s proširenim vrhom, 16-28 x 6-12 µm; meso na prerezu na vrhu stručka osrednje pocrveni, a u bazi postane lagano žućkasto do žućkasto-narančasto, miris je nejasan; raste po parkovima, vrtovima, te miješanim i bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod bjelogoričnog drveća, po vlažnim terenima, na tlu bogatom hranjivim tvarima./ |
Agaricus lanipes |
Stručak je ispod vjenčića gladak ili drugačije dekoriran. | 18 | |
18. |
Meso je na prerezu nepromjenljivo, a kožica klobuka trljanjem samo malo požuti, voli toplija staništa, u mediteranskom području. /Klobuk je 4-12 cm širok, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, površina je sa sivo-smeđim do purpurno-smeđim ljuskicama, koje su obično krupnije na sredini, a prema rubu sve manje, trljanjem samo lagano požuti; stručak je zadebljan bazi, bjelkast do ružičast, fino je paperjasto ljuskav; vjenčić je brzo prolazan, često je izražen samo u obliku tanke viseće kožice; spore su 5-7.5 x (3.5) 4-5 (5.5) µm, cheilocistide su često s više segmenata, kuglaste, 4-14 (24) x 4-19 µm; miriše na gljive ili gorke bademe; raste po vrtovima, staklenicima, na nakupinama iverja i komposta, na tlu bogatom hranjivim tvarima./ |
Agaricus subrufescens |
Meso na prerezu postane vrlo slabo sivo-ružičasto, a poslije ili trljanjem jako posmeđi, a kožica klobuka trljanjem samo malo požuti, raste obično u bjelogoričnim šumama, uz ceste, te po parkovima, livadama, grobljima, staklenicima. /Klobuk je 3-15 cm širok, bjelkast do oker-smeđ, sa smeđim je priraštenim ljuskama na svjetlijoj osnovi koje su najgušće na sredini, postepeno se pravilno razrjeđuju prema rubu; stručak se sužava prema bazi, duboko je ukorijenjen, bjelkast do ružičasto-smećkast, ostaci ovoja formiraju crtež koji na osnovi prelazi u zasebni dio s oker-smeđim ljuskama koje ponekad podsjećaju na zmijsku kožu, sa smećkastim je ljuskicama ispod vjenčića koje se mogu guliti prema gore; vjenčić je bjelkast, debelokožast, uzdignut ili viseći, dvostruk, s gornje je strane crtast; spore su 6.5-7.5 x 5-6.5 µm, cheilocistide su s više segmenata, batinaste, 12-53 x 7-13 µm; miris mesa je kiseo do donekle neugodan./ |
Agaricus subperonatus |