VELIKA MARTINČICA
Infundibulicybe geotropa (Bull.) Harmaja
Sinonimi:
Etimologija: ge (gr.) = zemlja + tropeo (gr.) = uspravljen, usmjeren prema zemlji. Po uspravnom stručku.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Tricholomataceae / Infundibulicybe
Engleski naziv: Trooping Funnel
Klobuk: 5-20 (25) cm širok, mesnat, prvo je izbočen i stožasto ispupčen, zatim je sve ulegnutiji na sredini, u obliku lijevka s izraženom grbicom na sredini, kožica je debela, suha, ne guli se; najprije je smećkast ili oker, poslije je sve svjetliji do bjelkast, rub je u starosti podvijen, valovit i narebran.
Stručak: 6-15 (17) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, prema dolje je postepeno sve deblji, dosta je zadebljan na bazi, nekad je batinasto proširen, a katkada gotovo valjkast, suh, površina je svilenasta, s jačom je vlaknastom korom i mekšom jezgrom koja je kasnije spužvasto-šuplja; smećkast je poput klobuka, vlaknast, baza je pamučasto bijela od micelija.
Listići: Spuštaju se po stručku, izmiješani su s različito dugim lamelulama, gusti, valoviti, nekada su račvasti, a nekada i anastomozirajući, široki su 4-7 mm; najprije su bjelkasti, zatim su krem ili s ružičastom nijansom.
Spore: Kuglaste, eliptične ili skoro u obliku kapi, bradavičave, nisu amiloidne, prozirne, 6-9 x 5.2-6.2 µm, Q=1-1.66, N=30, Me=7.36 x 5.7, Qav=1.29; otrusina je bijela.
Meso: U sredini klobuka je debelo, čvrsto i u starijih gljiva tvrdo, ali sočno, relativno je žilavo, bijelo, bjelkasto ili krem; miris je jak, slatkast na voće ili na bazgin cvijet, a okus je ugodan, blag, također može biti lagano gorkasto kod mladih gljiva ako se dugo žvače. U Istri postoji jedna forma koju prema mirisu zaista ispravno nazivaju pršuticom.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikom krugovima ili polukrugovima, kao saprofit tla uglavnom po vanjskom rubu šume, u travi, po pašnjacima, livadama, parkovima, uz grmlje, u svjetlijim travnatim šumama, te vlažnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, neophodna je blizina nekog bjelogoričnog ili crnogoričnog drveta, voli veće nadmorske visine. Primjerci na slici pronađeni su sredinom studenog na lokalitetu Oštrica na Sljemenu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete iako je nešto teže probavljiva zbog tvrde konzistencije.
Napomena: Cijeli je niz sličnih vrsta po boji, obliku pa i izbočini na dnu lijevka, a neke među njima su i otrovne. Zato ne beremo gljive s promjerom klobuka manjim od 10 cm, odnosno tanje od 1 cm na vrhu stručka. Na taj način je možemo zamijeniti samo s jestivim ili nejestivim vrstama. Po izgledu plodnog tijela, mirisu mesa i vremenu rasta joj potpuno odgovara sinonim velika grlašica (Clitocybe maxima), koja se razlikuje po tome što na sredini lijevkastog udubljenja nema ispupčenja ili je ono jedva uočljivo, rub klobuka nije dugo vremena podvijen, a stručak je mnogo kraći.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 683. Velika martinčica (Clitocybe geotropa (Bull. ex Fr.) Quélet); 690. Velika grlašica (Clitocybe maxima (Fr. Wett. ex Fr.) Kummer)
-
Infundibulicybe geotropa (Bull.) Harmaja. 2023. https://www.gbif.org/species/9186073