
LJUBIČASTA ZEMLJASTA CJEPAČA
Inocybe geophylla var. lilacina (Peck) Gillet
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe geophylla (Peck) Gillet (GBIF ID 3331756)
Engleski naziv: Lilac Fibrecap Klobuk: 1.5-2.5 cm širok, isprva je zvonolik, stožast do konveksan, na kraju je izravnato-konveksan, bez ili s grbicom, ponekad je prilično izraženo izbočen, površina je glatka na sredini, prema rubu je vlaknasta i bez pukotina, mazava kada je vlažna, ljubičast, osobito u mladosti, kasnije postaje svjetliji do vrlo svijetlo ljubičasto-siv, ponekad je na kraju čak i bez ljubičastih nijansi, na sredini je trajno žućkasto-smeđ do oker. Stručak: 2-3.7 cm visok i 2.5-4 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi gdje je širok do 5 mm, nije gomoljast, na vrhu je pahuljast do dlakavo-pahuljast do 1/3 dužine, ispod je gladak do nejasno vlaknast, koprena je prisutna kod vrlo mladih primjeraka, boje je klobuka, u mladosti je svijetloljubičast, na bazi je oker. Listići: Umjereno su gusti, 25-45 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, trbušasti ili ne, usko su prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su ljubičasti, ljubičasta nijansa ubrzo nestaje, zatim su žućkasto-sivkasti so žućkasto-smeđi, oštrica je resasta, ponekad je pahuljasta, bjelkasta. Spore: Eliptične do bademaste, s tupim krajevima, glatke, 7-10.5 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.5-1.8, bazidije su 4-sporne, 22-29 x 7-10 µm, pleurocistide su gotovo vretenaste do trbušaste, ponekad su valjkaste, debelih stijenki do 3 µm, gotovo su bezbojne, s kristalima na vrhu, brojne, 41-70 x 11-22 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na krajnjem vrhučka, slične su cheilocistidama i pomiješane s rijetkim cauloparacistidama, ubrzo formira međuzonu slabo izraženih caulocistoidnih hifa, koje se spuštaju najviše do 1/3 od vrha; otrusina je smeđa. Meso: Vrlo je tanko, mekano, u stručku je vlaknasto, bijelo; neugodno miriše na spermu, a okus je malo trpak, ne smije se kušati. Kemijske reakcije: Meso s laktofenolom postane ljubičasto-smeđe. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno, u vlažnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, grabom, lipom, brezom, smrekom, borom i arišem, na donekle vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se otrovnom pa čak i smrtno otrovnom vrstom. Tipični je predstavnik skupine gljiva koje uzrokuju muskarinski sindrom trovanja. Napomena: Varijetet je i sinonim zemljaste cjepače (Inocybe geophylla) od koje se razlikuje po tome što su klobuk i stručak ljubičaste boje. Intenzitet ljubičastih nijansi plodnih tijela prilično je varijabilan i djelomično ovisi o starosti. Varijante koje se razlikuju samo po intenzitetu boje stoga ne zaslužuju formalni taksonomski status.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 387. Ljubičasto zemljasta cjepača (Inocybe geophylla var. lilacea Pat.); Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 23.2. Inocybe geophylla var. lilacina
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split