
CRNOSUHA LISIČICA
Cantharellus melanoxeros Desm.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Cantharellales >
Porodica: Hydnaceae >
Rod: Cantharellus >
Vrsta: Cantharellus melanoxeros Desm. (GBIF ID 5249532)
Etimologija: melanos (gr.) = crno + xeros (gr.) = suho, isušeno. Po crno obojenom mesu. Engleski naziv: Blackening Chanterelle Klobuk: 2-10 cm širok, isprva je konveksan, zatim se izravna, kasnije je ulegnut i lijevkast, grbav, režnjast, površina je fino baršunasta do pahuljasta, žumanjčanožut, žuto-oker do žuto-smeđ, nekad je s ljubičastom nijansom, kasnije izblijedi, rub je tanak, nepravilan i iskrivljen. Stručak: 2-8 cm visok i 5-15 mm debeo, valjkast, sužen na bazi, pun, gladak ili blago kanalićast, često je po više stručaka zajedno srašteno, bez sjaja, boje je klobuka, žut do žuto-smeđ. Himenij: Sastoji se od vrlo gustih, anastomozirajućih, račvastih nabora ili žilica, spuštaju se po stručku, jasno se stanjuju na stručku, kremaste, žute, ljubičaste, sivo-ljubičaste do ružičasto-ljubičaste. Mikroskopija: Spore su široko eliptične do jajolike, sa zrnastim sadržajem, 8.2-10.4 x 5-7.2 µm; bazidije su batinaste, oko 80 x 8 µm; otrusija je bjelkasta. Meso: Tvrdo, lomljivo, žućkasto-bijelo ili kremasto, na prerezu i u starosti intenzivno pocrni; miriše na voće, a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, često busenasto, bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično s hrastom ili bukvom, na glinenastom i vapnenastom tlu. Posljednje dvije snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Napomena: Po izgledu himenija lako se zamijeni sa sličnom bjelkastom lisičicom (Cantharellus cibarius), kojoj meso na prerezu ne pocrni, a također se razlikuje po boji himenija i boji stručka. Također su slične ljubičastožuta lisičica (Cantharellus ianthinoxanthus) i ljevkasta lisičica (Craterellus tubaeformis), od kojih se razlikuje po mesu koje vrlo sporo potamni. Dosta je aromatična lisičica.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 999. Crnosuha lisičica (Cantharellus melanoxeros Desmazieres)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split