|
Hodophilus phaeophyllus - created on October 2022 in Gals, Erlach, Switzerland by Nicolas Schwab |
![]() |
![]() |
|

SMEĐELISNA PRLJAVICA
Camarophyllopsis phaeophylla (Romagn.) Arnolds
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Clavariaceae >
Rod: Camarophyllopsis >
Vrsta: Camarophyllopsis phaeophylla (Romagn.) Arnolds (GBIF ID 2538384)
Infragenerička taksonomija: Rod: Camarophyllopsis
Etimologija: phaeo- (gr.) = taman, mutan, smeđ + phylla (gr.) = list, listić. Po boji listića.
Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i blago ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, naborana, žiličasta, vodenasta, po vlažnom vremenu i kod svježih primjeraka je smeđ do sivkasto-smeđ, rub je krem, može biti tamnosmeđ i crnkasto-smeđ na sredini, osušen je crvenkasto-siv do bjelkast, rub je podvijen, kasnije je izravnat i nazubljen, po vlažnom je vremenu slabo prozirno narebran.
Stručak: 2-3 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, elastičan, valjkast, ponekad je proširen na vrhu do 3.5 mm, sužen je prema bazi, vijugav, pahuljast, bijelo praškast do bijelo vlaknast, na vrhu je isprva bjelkast, narančasto-siv do svijetlooker, zatim je crvenkasto-smeđ, narančasto-smećkast, prema bazi je bjelkast, zatim je crvenkasto-siv do tamnosmeđ, baza je prekrivena rijetkim bijelim micelijem.
Listići: Rijetki, razmaknuti, široki su do 2 mm, 12-16 ih dopire do stručka, dugo se spuštaju po stručku, bjelkasti, zatim su crvenkasto-sivi, narančasto-smećkasti do tamnosmeđi.
Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.1-6 x 3.1-4.2 μm, Me = 4.7 x 3.7 μm, Q = 1.1-1.6, Qav = 1.27, bazidije su 4-sporne, prozirne, usko batinaste, malo su zakrivljene prema bazi, 26-47 x 4.5-7 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tupe, 15-40 x 2.5-7 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su dobro definirane, batinaste do trbušaste, ponekad su zakrivljene prema bazi, tupe, 16-45 x 7-12.5 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti na rubu klobuka su gotovo kuglasti, kruškoliki, tankih stijenki ili samo s nejasno zadebljanim stijenkama, 15-68 x 10-40 μm, donji su segmenti obično izrazito uži, valjkasti, rijetko su napuhani, ponekad su razgranati, 3-94 x 3-29 μm, poneka su s malim segmentima kraćim od 5 μm, terminalni segmenti na sredini klobuka su slične veličine i oblika onima na rubu klobuka, 17-55 x 8-37 μm, donji su segmenti također slični onima kao na rubu klobuka, 3-46 x 3-22 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenata, tankih stijenki, isprepletene, terminalni su segmenti uglavnom batinasti do široko batinasti, rijetko su kruškoliki, ponekad su zakrivljeni prema bazi, vršno tupi, 11-65 x 6-21.5 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, lomljivo, sivo-smeđe; miris je neutralan do malo na plijesan, neugodno kiselkast, a okus je blag i također kiselkast.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u grmljacima gloga (Cratageus) i breze, te na rubovima šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Zagreba.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Vrlo je malih dimenzija, a prepoznatljiva je po svijetlosmeđem do smeđem rubu i tamnosmeđoj sredini klobuka, osušen je crvenkasto-siv do bjelkast, stručku iste boje, u mladosti svjetlijem na vrhu i na dnu, isprva bjelkastim, a u zrelosti tamnosmeđim listićima, mesu bez jakog mirisa i široko eliptičnim do eliptičnim sporama.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Smeđelisna prljavica (Camarophyllopsis phaeophylla (Romagn.) Arnolds)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split