 |
|
|
Hygrophorus hyacinthinus - created in Norway by Reidun Braathen |
 |
 |
|
ZUMBULOVA PUŽEVICA
Hygrophorus hyacinthinus Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus hyacinthinus Quél. (GBIF ID 3345035)
Klobuk: 2-10 cm širok, prvo je konveksan do zvonolik, kasnije se izravna i iskrivi, često je grbav, površina je po vlažnom vremenu malo ljepljiva ili sluzava, sjajna, bijel, bjelkast, nekad je s laganom smećkastom, sivkastom do sivo-smeđom nijansom. Stručak: 5-10 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, nije ljepljiv, suh, gladak, vlaknast, boje je klobuka, bijel. Listići: Blago su iskrivljeni, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, rijetki, bijeli su ili krem, često su sa ružičastom nijansom. Spore: Eliptične, prozirne, 8-11 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela. Meso: Bijelo; miriše na zumbule, te malo na voće, a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće smrekom ili borom, obično na višim planinskim predjelima, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je nađena u šumama bukve i jele te u nasadu smreke, na dva lokaliteta, u okolici Zagreba i u Gorskom kotaru. Doba rasta: 9, 10, 11 Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Napomena: Prepoznatljiva je po bijeloj boji svih dijelova plodnog tijela i karakterističnom mirisu na zumbule.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 919. Zumbulnomirisna puževica (Hygrophorus hyacinthinus Quél.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Zumbulova puževica (Hygrophorus hyacinthus Quél.)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Prirodoslovni muzej - Split
