![]() |
QUELETOVA KRASNICA
Russula queletii Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula queletii Fr. (GBIF ID 2551558)
Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta. Engleski naziv: Fruity Brittlegill Klobuk: 3.5-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, nepravilan, nekad je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili nešto manje, vlažan i sjajan kada se ubere, više je ili manje valovit na srednjem dijelu, vinski crveno-ljubičast, tamnoljubičast, često je tamnije, crnkaste boje na sredini, ponekad je ljubičasto-smeđ, djelomično smećkast, mjestimično ili čitav zeleno-siv, može biti i svijetloružičast na rubu, rub je tanak i gladak, kasnije je kratko narebran. Stručak: 3-9 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, ponekad je malo sužen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana i spužvasta, naboran, bijel na dnu, ostali dio je karmincrven, iznad je sa bijelim pahuljastim slojem koji se lako uklanja, ponekad je potpuno bijel, malo posivi zbog upijanja vode. Listići: Široki su 4-8 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, rijetko su račvasti, suženi su ili blago zaokruženi uz stručak, prirasli, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem, u određenim se uvjetima mogu obojiti u zeleno. Spore: Skoro su kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim, tupim, stožastim bodljama visokim 0.8-1.2 µm, rijetko su po dvije spojene zajedno, 7.3-9.8 x 6-8.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-56 x 9.5-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, 60-120 x 10-15 μm, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 2-4 μm, te brojnih valjkastih dermatocistida ili su zadebljane na krajevima, bez ili sa segtmentima, uglavnom bez vržnog dodataka, širokih 4.5-9 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d). Meso: Umjereno je debelo i čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto, kasnije je blago sivkasto zbog upijanja vode; miriše na kompot od voća, na zrele kruške, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, spora, i ponekad vrlo slaba. Stanište: Raste od ljeta do kasne jeseni u crnogoričnim šumama u simbiozi s crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rjeđe s jelom, arišem ili borom, na vapnenastom i ne previše vlažnom tlu. Primjerak na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovac kod Koprivnice. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog ljutog okusa mesa. Napomena: U usporedbi sa srodnim vrstama, ističe se vrlo prosječnom veličinom, izrazito ljutim okusom, jakim mirisom na kompot od voća i staništem u šumama smreke na vapnenastom tlu. Uz uobičajene forme s vinsko crveno-ljubičastim ili ljubičasto-smeđim klobukom, ova vrsta iz podsekcije Sardoninae također ima formu koja je u potpunosti žuta ili žuto-zelena, Russula queletii f. flavovirens. Unatoč relativnoj lomljivosti i navedenoj maloj veličini, postoji i veliki varijetet, kao šro Russula queletii var. procera. Meso i listići mogu promijeniti boju na dva različita načina, meso blago posivi zbog upijanja vode, dok listići mogu postati zeleni kod naglog zahlađenja ili promjena boje može biti povezana sa suhim vremenom. U smrekovim šumama na kiselom tlu može se zamijeniti sa vrlo sličnom Russula fuscorubroides, koja je mesnatija i kompaktnija, obično s tamnijim bojama, slabim mirisom, umjerenom ljutinom i sporama s kratkim grebenima. Od srodnih vrsta, sardoniks krasnica (Russula sardonia) se čini dosta različitom. raste tipično u borovim šumama na pjeskovitom tlu, miris mesa je slab ili nije izražen, listići su limunastožuti, meso u dodiru sa amonijakom pocrveni, a slična se debela krasnica (Russula torulosa) lako prepoznaje po staništu ispod bora, većih je dimenzija, slabog mirisa, umjereno ljutog okusa i sporama sa djelomično mrežastim uzorkom. Minijaturni dvojnik je graciozna krasnica (Russula gracillima), koja je karakteristična po rastu ispod breze, vrlo malim dimenzijama, slabom mirisu i sporama s kratkim grebenima.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 875. Queletova krasnica (Russula queletii Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 640. str., Russula queletii Fries