CINOBER KRASNICA

Russula pseudointegra Arnaud & Goris

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula pseudointegra Arnould & Goris (GBIF ID 2551551)

Etimologija: pseudos (gr.) = lažno, dvolično, neistinito. Jer je slična smeđokožoj golubači (Russula integra).

Engleski naziv: Scarlet Brittlegill

Klobuk: 4-9.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i široko ulegne na sredini, kožica se lako guli do 1/3 promjera ili malo više, vlažan je ili relativno sjajan kada se ubere, barem na nekim područjima, malo je hrapav na sredini, ponekad je prolazno pahuljast na rubu, obično kod mladih primjeraka po vlažnom vremenu, obično je lijepe cinobercrvene boje, ujednačene ili s mjestimičnim tamnijim mrljama, također može biti ružičast ili djelomično izblijedjele kremaste boje, kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora) ili s ružičasto-crvenim pojasom oko izblijedjele oker sredine, rub je gladak, samo je ponekad nejasno narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.4-2.8 cm debeo, valjkast do batinast, na kraju je jasno proširen na vrhu, dugo je vremena pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, naboran, na vrhu je pahuljast, bijel, kasnije posivi zbog vlage.

Listići: Gusti, široki su 6.8 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, ponekad su račvasti, lomljivi, najprije su bjelkasti, kasnije su maslačnožuti, s mogućim su sivim mrljama tijekom sušenja.

Spore: Gotov su kuglaste, s niskim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.5 µm, minimalno povezanim tankim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7-8.8 x 6.4-7.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-50 x 10-13 μm, cheilocistide su vretenaste, 50-100 x 9-14 μm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih hifa, širokih 1.8-3.2 μm, te primordijalnih hifa, skupljenih u male, višesegmentne snopove, vrlo dugih i tankih, širokih 2.5-4 μm, a ponekad i drugih, vrlo tankih rijetkih hifa, sa zadebljanim vrhovima; otrusina je svijetložuta (IVb).

Meso: Dosta je debelo i osrednje čvrsto, bijelo, na prerezu postane sivkasto; miriše prilično slabo na voće i pelargonije, a okus je blag, po nekim je autorima slabo ljutkast u mladim listićima, malo je gorkast na stražnjem dijelu jezika.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru s fenolom je negativna, s gvajakolom ili željeznim oksidom (FeSO4) je vrlo slaba, s formalinom postane ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, u travi, voli glinenasto-vapnenasto ili čak kiselo tlo, ali bogato hranjivim tvarima. Slike je snimio Danijel Balaško, sredinom rujna, na lokalitetu Sigetec kod Koprivnice, u šumi hrasta i graba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Opisana vrsta nema ništa zajedničko sa smeđokožom golubačom (Russula integra). Prepoznatljiva je po srednjoj veličini i dobroj čvrstoći, više ili manje sjajnoj kožici klobuka prilikom branja, često pahuljastoj na rubu, samo kod mladih primjeraka i u određenim vremenskim uvjetima, ujednačenom crvenom pigmentu, prilično promjenjivog intenziteta, žućkastim zrelim listićima, te otrusini oko IVb. Meso, koje sivi zbog vlage, izraženo miriše na voća i pelargonije, dok je okus gorak ili blago ljutkast po iskustvu različitih autora, a reakcija s FeSO4 i gvajakovom tinkturom je vrlo slaba. Raste u bjelogoričnim šumama hrasta, međutim, dio literature navodi da raste ispod raznog bjelogoričnog drveća, uključujući kesten i bukvu. Kombinacija karakteristika "crveni pigment, žuta otrusina, blagi okus, pileipelis s primordijalnim hifama" prilično precizno definira opisanu vrstu. Međutim, kemijske i organoleptičke karakteristike mesa također mogu poslužiti kao prepoznatljiva značajka. Nekoliko crvenih vrsta sa žutim sporama i blagim okusom lako se razlikuje mikroskopskom analizom po dermatocistidama pileipelisa, a ne primordijalnim hifama. Među njima je crveno-bijela krasnica (Russula rubroalba), koja je slično neosjetljiva na gvajakovu tinkturu, a prepoznaje se po većim dimenzijama, neizraženom okusu i mirisu, te žutim zrelim listićima, što ukazuje na tamniju otrusinu oko IVd, obojenonoga krasnica (Russula tinctipes), koja je mnogo većih prosječnih dimenzija, s blagim okusom i slabim ili nedosljednim mirisom mesa, koje na prerezu brzo i intenzivno promijeni boju. Dosta je slična tvrda krasnica (Russula rosea), koja je prepoznatljiva po neprozirnoj i nježno hrapavoj kožici klobuka, znatnoj tvrdoći mesa, svijetlim listićima u zrelosti, krem otrusini, mogućem crvenom pigmentu na stručku i slabom mirisu. Russula aurata f. axantha, vesela krasnica (Russula laeta) i Russula lutensis razlikuju se po mnogim svojstvima, počevši od kemijskim, osobito po promjeni boje na prerezu. Opisane su neke forme i varijeteti opisane vrste, kao što su Russula pseudointegra f. persicolor, koja od početka ima svijetloružičasti klobuk, te Russula pseudointegra var. subdecolorans, kojoj meso na prerezu blago pocrveni, a zatim pocrni i koja raste ispod graba.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 835. Cinober krasnica (Russula pseudointegra Arn. & Gor.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1450. str. Russula pseudointegra Arnould & Goris ex Maire