Russula claroflava - created in Finland by Esa Borén

SJAJNOŽUTA KRASNICA

Russula claroflava Grove (1888)

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula claroflava Grove (GBIF ID 2551299)

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Swamp Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je otvoren i ponekad s prolaznom i jedva vidljivom grbicom, na kraju je malo ulegnut na sredini, kožica se guli preko 1/2 promjera, rijetko sve do sredine, gotovo je gladak, nekad je valovit, u početku je vlažan i sjajan, kasnije je manje ili više suh i djelomično sjajan, lijepe je sumporastožute ili limunastožute boje, dosta ujednačene ili je svjetliji na rubu, rijetko je s nježnim primjesama zelene, rub je gladak, samo je u starosti slabo narebran.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.2-2 cm debeo, više je ili manje valjkast, blago je proširen na vrhu, ali ne uvijek, ponekad je stisnut, pun, srž je kasnije omekšana i spužvasta, bjelkast, kasnije je s oker ili limunastožutim mrljama na dnu, polako sivi počevši od vrhova nabora, na kraju pocrni.

Listići: Gusti, široki su 6-9 mm, prilično su debeli, uglavnom su bez lamelula, zaokruženi su uz stručak, prirasli, mogu izgledati gotovo slobodno, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su oker, vremenom postupno crne, počevši od oštrice i nagnječenih dijelova.

Spore: Široko su eliptične, sa brojnim, uskim, stožastim bradavicama visokim 0.35-0.7 µm, prilično povezanim lančano ili tankim spojnim linijama, koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 8-9.6 x 6.4-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 36-55 x 9.5-16 μm, cheilocistide su batinaste ili gotovo vretenaste, 50-95 x 7-12.5 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih, batinastih hifa, širokih 3-5 μm, te valjkastih, uglavnom kratkih, tupih primordijalnih hifa, širokih 4.5-6.5 μm, sa srednje dugim segmentima; otrusina je tamnooker (IIIc).

Meso: Čvrsto ili relativno žilavo, bijelo, kasnije posivi, nakon toga postane sivkasto-crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, a zatim sivkasto-ružičasto, sa formalino polako ružičasto-narančasto, sa sulfovanilinom karmincrveno, dok je reakcija s gvajakovom tinkturom pozitivna i vrlo spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, jasikom (Populus tremula) ili johom, na močvarnom ili relativno suhom terenu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: U usporedbi s drugim vrstama iz podsekcije Integroidinae, ova je krasnica prepoznatljiva po kombinaciji lako prepoznatljivih karakteristika koje uključuju sporo crnjenje plodnog tijela, sumporastožutu ili limunastožutu pigmentaciju na klobuku, rijetko s primjesom zelene, stanište na močvarnim terenima ispod breze ili drugog higrofitskog bjelogoričnog drveća, osobito topole i johe. Što se tiče mirisa mesa, različiti autori navode da miriše na cvjetove kaline (Ligustrum vulgare), voće ili med. Mikroskopski je karakteristična po srednje velikim sporama, povezanim kratkim spojnim linijama u djelomični mrežasti uzorak, te pileipelisa s primidijalnim hifama širokim 4.5-6.5 μm. Kombinacija karakteristika "žuti klobuk, žuta otrusina, crnjenje mesa" susreće se kod žutog varijeteta ljupke krasnice (Russula seperina var. luteovirens), koja raste na suhim mjestima ispod hrastova, osobito zimzelenih i prvenstveno u mediteranskoj regiji. Lako se zamijeni sa blijedom krasnicom (Russula decolorans), prvenstveno zbog izvješća o postojanju varijeteta sa žutim klobukom.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 857. Sjajnožuta krasnica (Russula claroflava Grove), Sinonim: Russula flava (Rom.) ap. Lindbl.; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1430. str. Russula claroflava Grove