 |
|
|
Russula brunneoviolacea - created in Norway by Bjørn Eidhammer |
 |
 |
|
SMEĐELJUBIČASTA KRASNICA
Russula brunneoviolacea Crawshay
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula brunneoviolacea Crawshay (GBIF ID 2551404)
Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji. Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je tipično polukuglast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, nepravilan ili valovit, režnjast, kožica se guli do 80 % promjera (po Ramagnesiju u potpunosti), suh, bez sjaja ili fino baršunast, malo je sjajan samo na sredini, ljubičast, crveno-ljubičast, plavkasto-ljubičast, može biti mjestimično ili potpuno maslinastozelen, smeđ ili ljubičasto-smeđ, rub je obješen prema dolje, tek u starosti je malo narebran. Stručak: 3-7 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, prvo je pun, srž je kasnije omekšana, spužvasta, bijel, zbog rukovanja postane žuto-oker prema dnu. Listići: Prilično su do veoma gusti, tanki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, račvasti, vrlo su lomljivi, prvo su bjelkasti, ubrzo su krem. Spore: Široko su eliptične, s gustim, dugim, manje ili više zakrivljenim bodljama visokim 1-1.6 µm, djelomično povezanim tankim spojnim linijama koji tvore nejasni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 6-8.8 x 5.4-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-48 x 10-13 μm, cheilocistide su zaobljene ili s vršnim produžetkom, 40-80 x 7-12 μm, pileipelis se sastoji od dugih nepravilnih hifa, suženih i djelomično zašiljenih na vrhu, rijetko tupih, širokih do 5 μm, te brojnih valjkastih ili batinastih dermatocistida, višesegmentnih, širokih 5-9 μm, s refraktivnim, ali ne obilnim sadrzajem; otrusina je krem (IIb-c). Meso: Relativno je debelo i ne baš čvrsto, na kraju je lomljivo, bjelkasto, na erodiranim mjestima je žućkasto, po vlažnom vremenu malo posivi; miris nije izražen ili je slab na kokos, kao kod lomljive krasnice (Russula fragilis), a okus je blag, eventualno je blago ljutkast samo u listićima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) naglo postane ružičasto-crveno, a kasnije smeđe, a stručak ružičast, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna i brza. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kolonijama po više od 20-ak primjeraka, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, kestenom, brezom, bukvom ili lijeskom, u mahovini, na vapnenastom tlu. Česta je gljiva u zagrebačkom parku Maksimir, te u Gorskom kotaru pokraj bukava. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Srećom je dosta ukusna gljiva, jer se ubire u uvjerenju da se radi o ljubičastozelenoj krasnici (Russula cyanoxantha). Napomena: Ova krasnica raste tipično u kontinentalnim bjelogoričnim šumama na vapnenastom tlu, obično ispod hrastova, kestena i breza. Ne može se isključiti slučajan rast ispod crnogoričnog drveća. Prepoznatljiva je po maloj veličini, površini klobuka bez sjaja, može biti i fino baršunasta, čak i pahuljasta po suhom vremenu, općenito prilično promjenjivim bojama, ali najčešće ljubičastoj ili ljubičasto-smeđoj, vrlo svijetlim listićima, krem otrusini, mesu koje ovisno o vlažnosti posivi ili požuti, blagom okusu, eventualno blago ljutkastom samo u listićima, neizraženom mirisu, srednje velikim sporama prekrivenim dugim, manje ili više zakrivljenim bodljama i hifama pileipelisa koje su obično sužene ili djelomično zašiljene, s dobro definiranim temeljnim slojem parenhimskih hifa, kao kod vrsta iz podroda Incrustatula. Opis vrste nije u potpunosti dosljedan među različitim autorima. Stoga se neke karakteristike čine slabo definiranim, osobito boja klobuka, meso koje više ili manje požuti ili posivi, ovisno o stupnju vlažnosti i stanju očuvanosti plodnih tijela, te spore s bodljama, izoliranim ili povezanim u različito razvijeni mrežasti uzorak.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 892. Smeđeljubičasta krasnica (Russula brunneoviolacea Crawsh.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1285. str. Russula brunneoviolacea Crawshay
Prirodoslovni muzej - Split
