|
ČEKINJASTA ŠTITARKA
Lepiota echinella Quél. & G.E.Bernard
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Lepiota >
Vrsta: Lepiota echinella Quél. & G.E.Bernard (GBIF ID 3340356)
Etimologija: echinus (lat.) = jež + -ella (lat.) = nešto manje ili manje izraženo. Po dekoraciji klobuka. Klobuk: 2-6 cm širok, konveksno-stožast pa otvoren, također je spljošten, na sredini je dosta upadljivo ispupčen, skoro je šiljat; smeđo-crvenkasta mrlja na sredini se prema vanjskom dijelu razlaže na djelomično stršeće čehice iste boje; ostaci bijelog ovoja prelaze preko ruba. Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, sužen je i gladak iznad vjenčića; bjelkast, kasnije je smećkasto, ružičasto-smeđe ili smeđe vunast do rijetko čehast, prema bazi je nešto tamniji, donji je dio baze malo proširen i smećkast, a na dnu je s bijelim micelijemi; vjenčić je brzo prolazan i nepotpun, smećkast. Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, malo su trbušasti, suženi su i zaokruženi uz stručak, slobodni; bijeli do najviše svijetložuti. Spore: Eliptične, 4.5-6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela. Meso: Bijelo, svijetlosmeđe u stručku, a crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe ispod sredine klobuka; miris je neugodan na spaljene gume kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je također malo neugodan, ne smije se kušati. Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama jasena, hrasta i bukve, ali i crnogoričnim šumama smreke, na tlu bogatom humusom. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve male sunčanice. Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po tome što bazi nema crvenkaste micelijske niti.
DNA sekvenca:
Prirodoslovni muzej - Split
