
MEDVJEĐA BUSENJAČA
Lentinellus ursinus (Fr.) Kühner
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Auriscalpiaceae >
Rod: Lentinellus >
Vrsta: Lentinellus ursinus (Fr.) Kühner (GBIF ID 9044184)
Etimologija: ursus (lat.) = medvjed + -inus (lat.) = pripadnost ili sličnost s nečim. Po boji ili po dekoraciji. Engleski naziv: Bear Lentinus Klobuk: 3-7 cm širok, prilično je malen, žilave je konzistencije, jezičast, školjkast ili je bubrežast, također je poput uha, baršunast, sivkasto-smeđ, okerast, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, rub je dugo vremena podvijen, valovit i često rascijepljen. Stručak: Vrlo kratak ili ne postoji, lateralno je spojen sa klobukom, blijedo-krem ili svijetlosmeđ, uzdužno je brazdast, prema dnu je tamniji, smeđe je čehast. Listići: Osrednje su razmaknuti, prilično su široki, prisutne su i kratke lamelule, oštrica je jasno pilasta; bjelkasti su ili blijedokrem, često su sa ružičastim odsjajem. Spore: Eliptične, široko eliptične ili gotovo kuglaste, bezbojne, gusto bradavičave, s uljnim kapljama, zakrivljene, 3.5-4.5 x 2.5-3.5 µm, pleurocistide su 16.5-30 x 5-6 µm (cromushrooms: spore su (3.5) 3.54 - 4.2 (4.5) × (2.5) 2.6 - 3.1 (3.5) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.4 (1.5), N = 70, Me = 3.8 × 2.9 µm, Qe = 1.3, bazidije su 11-16 × 3.5-4.5 µm, N = 6, pleurocistide (leptocistide) su vretenaste, valjkaste, zašiljene, 23-32 × 3.4-5.2 µm, N = 7, pseudocistide su eliptične do valjkaste, tupe, 21-39 × 4.5-8.6 µm, N = 10, gloeopleurozne hife su izrazito valovite, 2-5 µm), kopče su prisutne; otrusina je kremasta do svijetložuta. Meso: Elastično, uz listiće je bijelo, inače je smećkasto ili krem-smećkasto; miris je aromatičan, na gljive, a okus je gorak i žestok. Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrbe, breze ili kestena, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drveću, obično smreki ili jeli. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, 2.12.2019., na lokalitetu Plavšinac kod Koprivnice, a četvrtu i petu Helena Petrić 8.2.2026., na lokalitetu Pisarovina, na drvu bukve. Doba rasta: 9, 10, 11 Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog i ljutog okusa mesa. Napomena: Površina je klobuka uočljivo gusto baršunasta, dok je vanjski dio skoro gladak.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split