
JESENSKA CJEPAČA
Inocybe posterula (Britzelm.) Sacc.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe posterula (Britzelm.) Sacc. (GBIF ID 2528117)
Etimologija: posterus (lat.) = kasnije, slijedeći + -ula (lat.) = manja ili umanjena verzija nečega. Po rastu u jesen. Klobuk: 2-4 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, ubrzo se izravna i ulegne, na sredini je s manje ili više izraženim ispupčenjem, žuto-oker boje, sredina je svijetlosmeđa, površina je jasno vunasto-vlaknasta, rub je na kraju izvrnut i često s ostacima bijelog ovoja. Stručak: Valjkast, nije robustan, baza je jedva uočljivo gomoljasta, gladak, bjelkast sa žućkastim nijansama na bazi, na vrhu je pahuljast, baza je sitno vlaknasta. Listići: Osrednje su gusti, dosta su široki, prirasli su uz stručak sa zupcem, bijelo-sivkasti, kasnije su oker, oštrica je bjelkasta. Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7.5-9 x 4.5-6 µm (cromushrooms: spore su (7.5) 7.9 - 9.4 (10) × (3.9) 4.4 - 5.1 (5.7) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2, N = 150, Me = 8.6 × 4.8 µm, Qe = 1.8, cheilocistide su valjkaste, vretenaste, u obliku boce ili gotovo kuglaste, s gustim izraslinama na vrhu, 45-60 × 12-20 µm, N = 9); otrusina je oker-smeđa do smeđa. Meso: Bjelkasto ili malo žućkasto, osobito u stručku; miriše na spermu, a okus nije izražen. Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, te uz rubove puteva, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično sa smrekom ili borom, u travi. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u miješanoj šumi bora, bukve i hrasta. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Ova gljiva ima jasno uočljive ostatke ovoja na rubu klobuka, što je i najznačajnija osobina pri makroskopskoj determinaciji ove vrste. Slična je kosmata cjepača (Inocybe flocculosa).
DNA sekvenca:

Prirodoslovni muzej - Split