Inocybe lanuginosa - created on September 2022 in Pratond, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

VUNASTA CJEPAČA

Inocybe lanuginosa (Bull.) P.Kumm.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe lanuginosa (Bull.) P.Kumm. (GBIF ID 7244052)

Etimologija: lanugo, lanuginosis = vuna, pahuljica, dlaka + -osus (lat.) = označava obilje nečega. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Wooly Fibrecap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, stožast, tupo stožast do konveksan, vremenom se izravna, obično je s niskom, tupom grbicom na sredini, površina je suha, s malim, gustim, šiljastim ljuskama na sredini, prema rubu je ljuskav, vremenom se raspucava, ali nije rascijepljen, nije s razmaknutim vlaknima i ne otkriva svjetliju osnovnu, na sredini je tamnosmeđ, prema rubu je smeđe ili sivo-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije je obješen do izravnat.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 3-7 mm debeo, čvrst, valjkast ili blago proširen na bazi, pun, kasnije može biti šupalj, površina je suha, koprena je brzo prolazna, pahuljasta na krajnjem vrhu, na donjoj je polovici vunasto-vlaknasta, ljuskava, slabije prema vrhu, svijetlosmeđ do smeđ, na vrhu je svjetliji, obično bjelkast, na bazi je ponekad s bijelim micelijom.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, široki su do 3 mm, prirasli do gotovo slobodni, izmiješani su s lamelulama, u početku su bjelkasti do sivkasti, kasnije su svijetlosmeđi, smeđi do narančasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Uglavnom su eliptične, višekutne, nepravilne, izraženo su grbave, tipično su s 8-14 grbica, 8-11 x 5-8 µm, Me = 9.3 x 6.4 µm, Q = 1.1-1.8, Qe = 1.45, bazidije su 4-sporne, batinaste do valjkasto-batinaste, prozirne, 20-29 x 7-9.5 µm, pleurocistide su brojne do rijetke, 32-42 x 14-18.5 µm, jajolike, kruškolike so široko batinaste, rjeđe su eliptične ili trbušaste, tankih do blago zadebljanih stijenki, debljine do 2 µm, prozirne, s vršnim su kristalima, bazalna stapka je kratka, cheilocistide su brojne, slične su pleurocistidama, nešto su kraće, također su ponekad vretenaste do trbušaste, 17-56 x 10-22 µm, paracistide su široko batinaste, kruškolike do eliptične, tankih stijenki, prozirne, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu, općenito su trbušaste, jajolike do gotovo valjkaste, prozirne do svijetlosmeđe, obično su tankih stijenki, s vršnim su kristalima ili ne, dobro su zaobljene do glavičaste, u gustim su nakupinama, trama listića je s pravilnim, svijetlo žućkasto-smeđim, valjkastim do napuhanim hifama, širokim do 28 µm, pileipelis je trichoderm koji se sastoji od crvenkasto-smeđih do hrđastosmeđih hifa, debelih stijenki, debljine do 1 µm, valjkastih do natečenih, širokih 10-23 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Debelo je do 3 mm, čvrsto, bjelkasto, nepromjenjivo na nagnječenim mjestima; miris nije izražen, a okus je blago kiseo ili također nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom, a ponekad i s bjelogoričnim drvećem, često brezom, topolom ili johom, na zemlji ili ponekad na trulom drvu ili prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Slične su Inocybe leptophylla, od koje se razlikuje po manjim sporama s manje grbica, malim, jajolikim ili kruškolikim pleurocistidaama i nešto manjim bazidijama, Inocybe stellatospora, koja raste uglavnom na tlu, rjeđe na drvnim ostacima, a jedva se razlikuje po ljuskavom klobuku koji je čupav i neljuskav, te tendenciji da se ljuske razdvoje i otkriju svijetlu tramu ispod. Peckov se holotip savršeno slaže s Inocybe ovatocystis, uključujući rast na drvu.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.