|
BREZOVA PUŽEVICA
Hygrophorus hedrychii (Velen.) K.Kult
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus hedrychii (Velen.) K.Kult (GBIF ID 2538776)
Etimologija: U čast češkog botaničara i mikologa Václava Hedrycha (1885.-1964.) koji je dao značajan doprinos mikologiji, osobito u istraživanju roda Hygrophorus. Po imenu. Engleski naziv: Sweet Woodwax Klobuk: 2-8 cm širok, dugo je vremena konveksan, kasnije je malo raširen i sa sitnom grbicom na sredini, po vlažnom je vremenu dosta mazav i sluzav, po suhom je vremenu ljepljiv, gol, najprije je bijel, zatim prema sredini sa svijetlocrvenkastom ili svijetlonarančastom nijansom, kasnije je oker-smeđ na sredini, rub je lagano podvijen i valovito iskrivljen. Stručak: 4-9 cm visok i 5-10 cm debeo, valjkast, čvrst, pun, kasnije je šupalj, jako je sluzav i mazav, na vrhu je suh, bjelkast, na bazi je malo blijedoružičast, od sredine do vrha je čehast s bijelim točkicama ili sa sitnim bijelim pahuljama. Listići: Gusti, elastični, račvasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, relativno su mekani, bijeli su pa lagano žućkasti, uvijek su tamniji od klobuka. Spore: Eliptične, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela. Meso: Relativno je tanko, elastično, sluzavo, bijelo, kasnije je svijetlosmeđe; miriše jako poput gusjenične puževice (Hygrophorus cossus), miris je neugodan na ocat, trulo voće ili užeglo kokosovo ulje, a u literaturi se još navodi da miriše neugodno na gusjenice vrbotoča (Cossus cossus), odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i na drugom bjelogoričnom drveću te voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi samo s brezom, voli vapnenasto i pjeskovito tlo siromašno hranjivim tvarima. Doba rasta: 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Napomena: Pripada skupini vlažnica bijele boje (Limacium) koje je dosta teško međusobno razlikovati. Slične su samo bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus) koja raste ispod bukve, smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koja tipično raste ispod crnogoričnog drveća i gusjenična puževica koja raste i ispod bjelogoričnog i ispod crnogoričnog drveća, sve imaju tipični jaki miris i teže da požute. Zlatnoštitna puževica (Hygrophorus discoxanthus) izraženije promijeni boju, ali je slabijeg mirisa. Zlatnožuta puževica (Hygrophorus chrysodon) ima karakteristično zlatno-pustenasti stručak i rub klobuka. Livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis) ima listiće boje marelice.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Prirodoslovni muzej - Split
