
DVOBOJNA PUŽEVICA
Hygrophorus leucophaeus (Scop.) Fr., 1838
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus leucophaeus (Scop.) Fr., 1838 (GBIF ID 2538796)
Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + phaios (gr.) = smeđe. Po boji. Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i lagano ulegnut s niskim, širokim ispupčenjem na sredini, gladak, gol, po vlažnom je vremenu jako sluzav i ljepljiv, bijel, u početku je jednobojan, kasnije je više narančasto-smećkast ili hrđastosmeđ na sredini, rub je dugo vremena podvijen, tanak i svjetliji. Stručak: 3-7 cm visok i 4-7 mm debeo, lomljiv, duguljast, uglavnom je tanak, zakrivljen, valjkast je ili vretenast, uvijek je duži od širine klobuka, uglavnom je proširen na bazi, šupljikav je pa ubrzo šupalj, lagano je ljepljiv, bjelkasto vlaknasto ljuskav, na vrhu je ljepljiv i pahuljast, bjelkast do sivo-oker, ponekad je s mjestimičnim hrđastosmeđim mrljama. Listići: Rijetki, nisu široki, prilično su tanki, mekani, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli ili bjelkasti s crvenkasto-smeđim ili narančasto-smeđim odsjajem. Spore: Eliptične, glatke, sa zrnatim sadržajem, 6.5-9.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela. Meso: Tanko, vlaknasto, nježno, lomljivo, bijelo, u sredini klobuka je crvenkasto; miris je neobično aromatičan na gljive ili voće, a okus je blag. Stanište: Raste u jesen, od listopada do prosinca, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili grabom, voli vapnenasto tlo, češća je u mediteranskom području. Doba rasta: 10, 11, 12 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnoj smeđoj sredini klobuka koji je na vanjskom dijelu mnogo svjetliji. Česta je u mediteranskom području gdje se pronađe krajem listopada, te u studenom i prosincu. Ako se pazi na stanište, dosta ljepljivo plodno tijelo i na narančasto-smeđe ili hrđastosmeđe ispupčenje klobuka, gotovo da se ne može pogriješiti i zamijeniti s nekom drugom vrstom.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 909. Dvobojna puževica (Hygrophorus leucophaeus (Scop. ex Fr.) Fries
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split