
VELIKA VLAŽNICA
Hygrocybe punicea (Fr.) P.Kumm.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrocybe >
Vrsta: Hygrocybe punicea (Fr.) P.Kumm. (GBIF ID 2538552)
Infragenerička taksonomija: podrod Pseudohygrocybe > sekcija Coccineae > podsekcija Coccineae
Etimologija: puniceus (lat.) = jarkocrveno. Po boji.
Engleski naziv: Crimson Waxcap
Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan, kasnije je skoro izravnat i često ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, po suhom je vremenu lomljiv, gladak, lijepe je krvavocrvene do narančasto-smeđe boje, na sredini je svijetlije žuto-crvene boje, nikada ne pocrni, rub je malo narebran i često valovit.
Stručak: 4-12 cm visok i 0.7-2.5 cm debeo, čvrst, valjkast, vijugav, sužava se na bazi, često je uvijen, šupalj, žuto-crvenkast, uzdužno je crvenkasto vlaknast na žutoj osnovi, s crveno-narančastim i žutim crticama, brojnijim prema bazi koja je žuta.
Listići: Rijetki, trbušasti, debeli, najprije su prirasli za stručak, kasnije su gotovo slobodni, voštani, svijetložuti, kasnije su narančasto-crvenkasti, oštrica je žuta i u starosti nepravilno pilasta.
Spore: Valjkaste do eliptične, nisu sužene na sredini, glatke, 7-11 x 4-7 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.
Meso: Nježno, lomljivo, svijetložuto, ispod kožice klobuka je crveno-smeđe, u stručku je žuto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, najčešće u brdskim i planinskim područjima, po parkovima, livadama, uz ceste i u šumama. U Hrvatskoj je poznata s trinaest lokaliteta, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, Kordunu, otoku Košljunu, u Gorskom kotaru, Istri i Lici.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Lijepa je vlažnica crvene boje i velikih dimenzija. U ovom rodu ima dosta vrsta crvene boje, ali su obično mnogo manjih dimenzija, to su sjajna vlažnica (Hygrocybe splendidissima), koja ima suhi, manje svijetli klobuk, sjajni, crtasti stručak, a meso izraženo miriše na med kada se kratko vrijeme drži u kutiji, skerletna vlažnica (Hygrocybe coccinea), koja je lomljivija, ima potpuno gladak stručak i široko prirasle listiće, te suha vlažnica (Hygrocybe intermedia), kod koje je klobuk s baršunastim ljuskicama. Često se pronađe na Velebitu.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 944. Velika vlažnica (Hygrocybe punicea (Fr.) Kummer); 949. Šiljastocrvena vlažnica (Hygrocybe acutopunicea R.Haller); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Velika vlažnica (Hygrocybe punicea (Fr.: Fr.) P.Kumm.)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split