POJASASTA PLOSNATICA

Collybia zonata (Peck) Sacc.

Etimologija: zonatus (lat.) = pojasast, s trakom. Po dekoraciji na stručku?

Engleski naziv: Zoned Hairy Parachute

Klobuk: 1-2.5 cm širok, konveksan, kasnije se izravna, karakteristično je lagano ulegnut na sredini, suh; krem ili smeđ, gusto je žutosmeđe dlakav, dlačice su postavljene u linije, s koncentričnim pojasevima.

Stručak: 2.5 i 5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gusto je prekriven žućkasto-smeđim dlačicama.

Listići: Gusti, slobodni ili skoro slobodni, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka ili korijenju bjelogoričnog drveća, često prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Vrsta je najviše rasprostranjena u Sjevernoj Americi, međutim pronađena je i u Europi, u Portugalu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem lipnja, na biljnim ostacima na nasipu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestivost je nepoznata, neki je autori navode kao otrovnu ili sumnjivu vrstu, a drugi navode da nije otrovna pa je smatramo nejestivom vrstom.

Napomena: Iako je izgledom slična nekim vrstama iz roda Crinipellis, opisana vrsta ima malo veći klobuk. Američki mikolog Charles Horton Peck je 1872. godine vrstu prvi put nazvao Agaricus zonatus, a 1896. godine ju je prebacio u rod Collybia. Današnji naziv dao joj je talijanski botaničar Pier Andrea Saccardo.

STAKLASTA ŠLJEMOVKA

Delicatula integrella (Pers.) Fayod

Etimologija: integer (lat.) = cjelovit, netaknut.

Klobuk: 0.5-1 (1.5) cm širok, stožasto-konveksan pa se otvori, ulegnut i pupčast na sredini, dosta je nepravilan i skoro uvijek ekscentrično spojen sa stručkom, opnast, kožica je glatka; bijel, rub je nazubljen, prozirno narebran i uzdignut po vlažnom vremenu.

Stručak: 1.5-3 (4) cm visok i 0.5-0.8 (1.1) mm debeo, tanak, nešto je duži od širine klobuka, ravan je ili zakrivljen, malo je bulbozan na bazi, gladak; bjelkast, staklasto proziran, sitno vlaknast, baza je malo pahuljasta od micelija.

Listići: Debeli, razmaknuti, često se račvaju od prstena uz stručak do ruba klobuka, prirasli, s poprečnim žilicama; bijeli.

Spore: Široko vretenaste ili limunaste, 6.8-8.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, mekano, vrlo lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikim skupinama, po parkovima, livadama i travnjacima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično johe, ali također i prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, voli vlažna mjesta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po dimenzijama, obliku i boji je veoma slična vrstama iz roda Hemimycena. Razlikuje se samo po zakrivljenim sporama.

Dermoloma cuneifolium - created on October 2022 in United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Peachysteve

VELIKA BESJAJNICA

Dermoloma cuneifolium (Fr.) Singer ex Bon

Etimologija: cuneus (lat.) = klin + folium (lat.) = list, listić. Po trokutastom obliku listića.

Engleski naziv: Crazed Cap

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, malih je dimenzija, tup, konveksno-valovit, nepravilno ispupčen na sredini, krhak, tanak, gol, bez sjaja; sivo-smećkast, smeđ ili tamnosmeđ po vlažnom vremenu, na sredini je tamnije crvenkasto-smeđe ili crno-smeđe boje, vodenast, nešto je svjetliji po suhom vremenu, žućkast ili okerast, rub je malo zaokružen, slabo je crtast zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 3-6 (9) cm visok i 4-8 mm debeo, valjkast, pun pa šupalj; bjelkast, kasnije svijetlosmećkast, vlaknasto-ćehast, na vrhu je čehast.

Listići: Nisu gusti, široki, jako su trbušasti, uglavnom su trokutastog oblika, izmiješani s lamelulama, zaokruženi su i suženi uz stručak, prirasli; bijeli, kasnije su sivkasti pa tamne čađavosive boje.

Spore: Eliptične do kuglaste, 4.5-7 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, žilavo, sivkasto-smeđe do smeđe boje; miris i okus na užeglo brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla po parkovima i na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rijetko u svijetlim šumama i grmljacima. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na otoku Krku, u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini Dermoloma, sitnih vitezovki s karakterističnim trokutastim listićima, imaju veoma blistavu površinu klobuka poput vrsta iz skupine Hygrophorus od kojih se razlikuje po mikroskopskim osobinama. Po obliku i boji postoji jedna slična vrsta, ali ona raste u središnjoj i sjevernoj Europi pa kod nas nema opasnosti od zamjene s tom vrstom.

Dermoloma phaeopodium - created on October 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

SITNOSPORNA BESJAJNICA

Dermoloma josserandii Dennis & P.D.Orton

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, raširen s blagom grbicom; smeđ, čokoladnosmeđ do kremasto-smeđ; valovit, rub je malo podvijen, nije narebran i nema tragova ovoja.

Stručak: 6-10 cm visok i oko 8 mm debeo, lomljiv, šupalj, zašiljen je na bazi; bjelkast do krem-siv, na vrhu bjelkast, malo je smeđe vlaknast.

Listići: Bijeli ili prljavo bijeli, poslije ružičasto-smeđi, izmiješani su s lamelulama, naopako račvasti, zaokruženi su uz stručak, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, glatke, 5-7.6 x 3.3-4.6 µm; bazidiji su s 4 spore; nema cistide; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do sivo-smeđe, u sredini klobuka je oko 3 mm debelo, inače tanko, lomljivo; miris i okus jaki na brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u parkovima, svijetlim šumama i uz rubove šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u gradu Zagrebu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Dermoloma pseudocuneifolium - created in Finland by Tapio Kekki

MALA BESJAJNICA

Dermoloma pseudocuneifolium Herink ex Bon

Engleski naziv: Dark Crazed Cap

Klobuk: 0.7-2 (3) cm širok, svijetlooker, oker-smeđ ili tamnosmeđ, kožica sitnozrnasta, rub je manje-više crtast zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 3-5 (6) cm visok, 1-3 (4) mm debeo, svijetlosmeđ, tamnije je smeđe boje prema bazi, crvenkasto-smeđ, baza je bjelkasta od micelija, svilenkast, sjajan, vrh je bijel.

Listići: Svijetlosmeđi do sivo-smeđi, oštrica je iste boje, razmaknuti, široki, gotovo slobodni.

Spore: Eliptične, 6.6-9.3 x 3.9-5.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Smećkasto, vlaknasto, tanko; miris i okus nisu izraženi ili su lagani na brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari i po parkovima. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta: na području grada Zagreba i u okolici Crnog Luga.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

GORKA DEBELJAČA

Lepista amara (Alb. & Schwein.) Maire

Etimologija: amarus (lat.) = gorko. Po gorkom okusu mesa.

Klobuk: 4-12 (18) cm širok, prvo je konveksan, a na kraju raširen, zdepast, mesnat, suh; svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, najprije sitno čehasto-baršunast, u starosti je gol, rub je najprije podvijen i pahuljast, zatim je malo narebran i nepravilno valovit, u starosti je svjetliji, 

Stručak: 4-6 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast je ili lagano bulbozno-batinast, korjenast, pun, elastičasn, žilav, čvrst; bijel je ili bjelkast, kasnije je krem ili žućkast, na dodir posmeđi, na vrhu je lagano je crtast.

Listići: Vrlo su uski i gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku sa zupcem; u mladosti su bijeli, a kasnije su kremasti i često s rđastim pjegama.

Spore: Eliptične, sitno zrnaste, prozirne, amiloidne, 4.5-6 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, debelo, čvrsto, elastično; miris nije izražen, a okus je karakteristično jako gorak poput pelina.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla najčešće u parkovima, te miješanim i crnogoričnim šumama, često šumama bora gdje raste masovnije i gdje joj je boja klobuka tamnosmeđa, rjeđe se pronađe ispod hrasta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Bez obzira što je u malim količinama vjerojatno jestiva vrsta, smatra se nejestivom, jer se osim neugodnog gorkog okusa, sumnja da uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Može se zamijeniti sa bijelosmeđom vitezovkom (Tricholoma albobrunneum) kojoj je gornji dio stručka bijele boje.

BLIJEDOLJUBIČASTA KOTURNICA

Lepista glaucocana (Bres.) Singer

Etimologija: glaukos (gr.) = modar, plav(kast). Po svijetloj plavičastoj boji.

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi, na kraju se spljošti, dosta je mesnat, suh, gladak; sivkasto-ljubičast ili crvenkasto-ljubičast, u starosti i sušenjem postane svjetliji, rub je tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, bulbozno je zadebljan na bazi, često je sinusoidalno zakrivljen, lomljiv, gol; blijedoljubičast, vlaknast, na gornjem je dijelu bijelo pahuljast, bulba je paučinasta od ostataka miceliskih hifa.

Listići: Vrlo su gusti i prilično uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sužavaju se prema rubu klobuka, lako se odvajaju od podnice klobuka; najprije su sivkasto-ljubičasti, kasnije izblijede.

Spore: Gotovo eliptične, prozirne, 6-8 x 3-5 µm; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Mekano, lomljivo, u sredini je bjelkasto, vanjski je dio sivkasto-plavkast; miris je ugodno aromatičan, kao kod modre koturnice (Lepista nuda), a okus je blag na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u krasnim krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima te po šumskim čistinama, a u okolici Zagreba po pašnjacima. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a ostale Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali nešto manjom nego modra koturnica.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

Lepista irina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PERUNIKINA KRUŽOLISKA

Lepista irina (Fr.) H.E.Bigelow

Etimologija: iris (lat.) = perunika. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Flowery Blewit

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, mesnat, najprije je polukuglasto-zvonolik, zatim je konveksan, na kraju se raširi, gladak, bez sjaja; kremasto-smećkast je ili svijetlosmeđ, serdina je uglavnom tamnija, žućkasto-smeđa ili smeđa, vodenast, površina je u mladosti pahuljasta, kasnije je gola, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, pun, na bazi je malo zadebljan ili batinast, prilično je lomljiv; na vrhu je bjelkast, prema dolje smećkast, kao da je vlaknast, na bazi je ružičasto-smeđ.

Listići: Dosta su gusti, uski, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, lako se odvajaju od podnice klobuka; kremasti, krem-ružičasti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, s malim bodljama, 7-9 x 3.5-4 µm; otrusina je kremasta, krem-žuta, krem-narančasta do sivkasto-ružičasta.

Meso: Debelo, čvrsto, vodenasto, bijelo je ili s laganom svijetloružičastom nijansom; aromatičnog je mirisa na cvijet perunike ili korijen ljubičice, u starosti i osušeno je vrlo neugodan, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, čak i početkom zime, skupno, a često i u fantastičnim krugovima, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po parkovima, pašnjacima i livadama, uglavnom na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Zahvalna je jer raste u velikim skupinama i fantastičnim krugovima gdje se u jednom krugu može sakupiti i po 30 kg gljiva, ima je po pašnjacima i livadama u okolici Zagreba. Karakterističnog je mirisa koji podsjeća na miris cvijeta perunike. Dosta sličan, ali manje intenzivan miris ima mirisava vitezovka (Rhodocybe truncata) koja je nešto tamnija, a listići joj se spuštaju po stručku. Sličnu boju kao naša vrsta pokekad ima vrsta Gerhardtia borealis, ali je ta boja prisutna samo na klobuku, jer su listići i stručak bijeli, upadljivo miriše na brašno. Što se tiče statusa jestivosti za ovu vrstu je uz brojne slučajeve potvrđene i nepotvrđene jestivosti i jedan slučaj trovanja pa stoga biti na oprezu s ovom vrstom.

MAGLOVITA KOTURNICA

Lepista luscina (Fr.) Singer

Etimologija: luscus (lat.) = slijepo oko, tmuran, mračan, mrk. Po tamnoj, garavoj, čađavoj boji?

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, najprije je nepravilno konveksan, zatim se otvori, gladak; sivkasto-smeđ, često je sa sitnim koncentrično postavljenim vodenastim pjegicama po površini, rub je tanak, najprije je podvijen, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1-2 (3.5) cm debeo, valjkast, ravan je ili malo zakrivljen, uglavnom nije dug, pun, u starosti je šupalj; bjelkast je ili sivkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, suženi su uz stručak, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka; najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili kremasto-ružičasti.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, nisu amiloidne, 4.5-6.5 x 3.5-4 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, kasnije postaje svijetlosmeđe; miriše i okus na užeglo brašno, nije mirišljava kao siva maglenka (Clitocybe nebularis).

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, često u velikoj množini ili u krugovima, kao saprofit tla po livadama, parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica (Lepista nuda) - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

TAMNA GRLAŠICA

Lepista metachroides (Harmaja) Harmaja

Etimologija: meta- (gr.) = između, povezano + chrois (gr.) = boja, oblik. Po sličnosti s prosinačkom grlašicom (Clitocybe metachroa).

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je konveksan, zatim je otvoren i izravnat, često je malo ulegnut na sredini, gol, nije proziran, vodenast, malo je mazav, po vlažnom je vremenu sluzav; oker-siv, često je kao lagano prošaran, rub je bljeđi i spušten.

Stručak: 3-5 visok i 4-7 mm debeo, valjkast, gotovo uvijek je zakrivljen, komorasto-šupalj; oker-smeđ do sivo-smeđ, bijelo pahuljast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, kratko se spuštaju po stručku sa kukicom; krem-sivkasti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Eliptične do kuglaste, 6.2-8.5 x 3.4-4.1 µm, Q = 1.7 - 2.2; otrusina je bijela.

Meso: Osrednje čvrsto, elastično, vodenasto, sivkasto-oker; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, nešto se rjeđe nađe u crnogoričnim šumama, voli kisela tla.

Dioba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom, a po nekim je autorima sumnjiva kao otrovna.

Napomena: Slična je srednje obojena prosinačka grlašica, od koje se razlikuje po pigmentu u kožici klobuka.

Lepista multiformis - created in Finland by Tapio Kekki

MNOGOLIKA KOTURNICA

Lepista multiformis (Romell) Gulden

Klobuk: 2-4 cm širok, najprije je okruglast, ubrzo se raširi i tupo ispupči na sredini, tanak, gladak, izrazito je nepravilno valovit; blijedoljubičast, uz rub je tamniji, vodenast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-3 cm visok, znatno je kraći u odnosu na širinu klobuka, valjkast; blijedoljubičast, uzdužno je vlaknast, baza je opletena ljubičastim micelijem.

Listići: Gusti, prirasli, oštrica je glatka; bjelkasti, zatim su s ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, slabo bradavičave, 6-7.5 x 3.5-5 µm; otrusina je blijedoružičasta do blijedosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto je ili s ljubičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u travi uz rubove šuma, po parkovima i livadama na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i u većini literature se uopće ne spominje. Donekle sliči prljavoj koturnici (Lepista sordida) koja je robusnija, ima znatno duži stručak koji je izrazito vlaknast, a mnogolika koturnica ima bazu stručka opletenu ljubičastim micelijem.

MODRA KOTURNICA (MODRIKAČA)

Lepista nuda (Bull.) Cooke

Etimologija: nudus = gol. Po glatkoj kožici.

Engleski naziv: Wood Blewit

Klobuk: 4-18 (22) cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori, gladak, vlažan, gol; u mladosti je čitav modro-ljubičast, kasnije je ružičasto-ljubičast ili crvenkasto-ljubičast, u starosti je ljubičasto-smeđ, na sredini je tamniji, vodenast, rub je dugo vremena podvijen i vijugav.

Stručak: 4-13 (16) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, pun, valjkast, na bazi je zadebljan ili batinast, najprije je pun, kasnije je pamučast; ljubičast ili modro-ljubičast, sitno je pahuljasto-čehav, s uočljivim ostacima micelija na bazi.

Listići: Vrlo su gusti, jedva su prirasli na stručak, lako se odvajaju od podnice klobuka; ljubičasti su ili modro-ljubičasti, nikad nisu smećkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, slabo amiloidne, (6) 6.3 - 8 (8.8) × (3.9) 4.3 - 5.7 (6.5) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 7.1 × 4.9 µm, Qe = 1.5; otrusina je blijedoružičasta.

Meso: Blijedoljubičasto, u sredini je bijelo, a više ljubičasto u rubnom dijelu stručka, u starosti je žuto-smeđe, nježno, lomljivo; miris je ugodan na parfem ili voće, ako se meso protrlja prstima miriše na multivitaminski sok, a okus je blag na gljive ili lješnjake, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, a sa sulfovanilinom trenutno postane blijedoljubičasto.

Stanište: Raste uglavnom u jesen, a ponekad i zimi, veoma se rijetko pojavi i u proljeće, u skupinama, krugovima ili pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao sprofit trulog lišća.

Doba rasta: 3, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Međutim, kao i mnoge gljive, sirova je otrovna. Konzumiranje sirovih koturnica obično uzrokuje razgradnju krvi, jer sadrže oko 15-30 mg/kg cijanovodične kiseline, stoga je uvijek treba temeljito termički obraditi. Cijanovodonična kiselina se intenzivnim zagrijavanjem ili sušenjem neutralizira u bezopasne tvari.

Ljekovitost: Znanstveno je istraživanje pokazalo da modra koturnica ima značajan sadržaj bioaktivnih fenonih spojeva askorbinske kiseline i karotenoida. Osim toga, spektralna analiza ekstrakata ove gljive otkrila je prisutnost više od 60 biološki aktivnih spojeva. S druge strane je pokazala snažno antioksidativno djelovanje koje bi se vjerojatno moglo povezati s njezinim bogatstvom bioaktivnih spojeva. Općenito, rezultati bi mogli potaknuti znanstvenike na daljnja istraživanja kako bi se otvorile nove perspektive za stvaranje lijekova koji bi se mogli koristiti za liječenje mnogih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant Properties, Bioactive Compounds Contents, and Chemical Characterization of Two Wild Edible Mushroom Species from Morocco: Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini and Lepista nuda (Bull.) Cooke).

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

DVOBOJNA KOTURNICA

Lepista personata (Fr.) Cooke

Etimologija: personatus (lat.) = maskirano, kamuflirano, mistično, skriveno.

Engleski naziv: Field Blewit

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se raširi i izravna, mesnat, gladak, sjajan, kožica se lako guli; blijede je krem-smećkaste, sivkasto-smeđe ili sivkasto-ljubičaste boje, nikada nije potpuno smeđa bez crvenkasto-ljubičastih tonova, rub je nešto svjetliji, površina je ponekad s mjestimičnim mrljmama, malo je pahuljast, vodenast, rub je dugo vremena podvrnut.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, robustan, valjkast, tvrd, pun, debeo, zadebljan je prema bazi; s lijepom je ružičasto-ljubičastom bojom, lagano je vlaknasto-čehav.

Listići: Prilično su gusti, do stručka su zaokruženi, slabo su prirasli; bjelkasti su ili blijedosivkasti i s ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, hrapave, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je blijedoružičasta.

Meso: Debelo, Bijelo je ili bjelkasto, nekad je s ljubičastom nijansom, ispod kožice klobuka i u stručku je sivo, u sredini dugo ostane bijelo, u starosti je sivkasto-smećkasto; miris je ugodan na voće ili parfem, ali ne toliko intenzivan kao kod modre koturnice (Lepista nuda), a okus je lagano slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s laktofenolom postane purpurno-ljubičasto, a s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad i u ranu zimu, u skupinama i krasnim krugovima, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, te po pašnjacima, livadama i parkovima. Prvu je sliku snimila Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Rovinja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

RICKENOVA KOTURNICA

Lepista rickenii Singer

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi, suh, gol; smećkast je ili pepeljastosiv, redovito je s malim okruglim tamnim pjegama, rub podvijen, valovit i ponekad narebran.

Stručak: 4-10 cm visok, baza je ponekad zadebljana, suh, najprije pun, zatim je šupalj; sivkasto-smeđ, žuto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, najprije su prirasli, zatim se vrlo kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka; najprije su bjelkasti, zatim su svijetlosmeđi ili ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, vrlo slabo bradavičave, (5.5)6.5-7.2(8.5) x (3.5)3.9-4.5(5) µm, N = 21, Q = (1.5)1.6-1.7(1.8); otrusina je crvenkasta.

Meso: Elastično, spužvasto, debelo, bijelo, ispod kožice klobuka i uz rub stručka postane lagano smećkasto; miriše na brašno, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, uz rubove šuma i na travnjacima, na brežuljkastom i planinskom terenu. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je slična maglovita koturnica (Lepista luscina) koja također na klobuku ima okrugle pjege tamnije boje od osnovne boje klobuka. Ima vrlo jak i ugodan miris na brašno ili malo podsjeća na peruniku, kao i meso perunikine kružoliske (Lepista irina).

PRLJAVA KOTURNICA

Lepista sordida (Schumach.) Singer

Etimologija: sordidus (lat.) = prljav, nečist, gadan, zamazan. Po boji i mrljama.

Engleski naziv: Sordid Blewit

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi, ulegne i blago ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, gladak, gol; najprije je ljubičast ili ružičasto-ljubičast, vodenast, po suhom vremenu i u starosti jako izblijedi, rub je tanak, dugo vremena podvijen i valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, pun, elastičan, slabašan, žilav, lagano je zakrivljen, nekad je ekscentričan, ujednačene je debljine ili je lagano zadebljan na bazi; prvo je blijedoljubičast, zatim je sivo-ružičast ili crvenkasto-ljubičast, površina je blago bjelkasto vlaknasta, baza je pamučasta od ostataka micelija.

Listići: Vrlo su gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je sitno nazubljena i iste boje; prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili blijedoljubičasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 6-8 x 3-4.5 µm; otrusina je blijedoružičasta.

Meso: Tanko, lomljivo, blijedoljubičasto, vodenasto; miris je malo aromatičan, na gljive ili lješnjake, ne tako intenzivan kao kod modre koturnice (Lepista nuda), dobar, a okus je malo slatkast, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit tla po livadama, te u miješanim i crnogoričnim šumama, često u šumama smreke. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu Tihana Prcić, a posljednje tri Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, međutim, kao i mnoge gljive, sirova je otrovna. Konzumiranje sirovih koturnica obično uzrokuje razgradnju krvi, jer sadrže oko 15-30 mg/kg cijanovodične kiseline, stoga je prije uporabe uvijek treba temeljito termički obraditi. Cijanovodonična kiselina se intenzivnim zagrijavanjem ili sušenjem neutralizira u bezopasne tvari.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

BIJELA DEBELJAČA

Leucopaxillus albissimus (Peck) Singer

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: Large White Leucopax

Klobuk: 4-14 (18) cm širok, konveksno-izravnat, slabo je ispupčen na sredini; uglavnom je snježnobijel, kada se gljiva razvije čitava je sredina oker, malo je naboran na sredini, mjestimično je s mrljama, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-6 x 0.6-1.5 cm, valjkast, lagano je batinasto zadebljan na bazi; bjelkast je do blago žućkast, čitavom je dužinom lagano čehast, a na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, uski, djelomično su račvasti ili anostomozirajući, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli do blijedokrem.

Spore: Eliptične, s malim izoliranim bradavicama, prozirne, amiloidne, 5.5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris je ugodan, oštar, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim šumama hrasta, bukve i smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog oštrog miris mesa. U vrlo rijetkim slučajevima može dovesti do alergijskih reakcija i gastrointestinalnih poremećaja. U slučaju da se osjete takvi simptomi, izbjegavati konzumaciju svih debeljača.

Napomena: Ovoj je gljivi slična samo vrsta Leucopaxillus lentus za koju se smatra da je samo jedna od varijacija iste vrste. Nešto je svjetlije boje, ima listiće koji se spuštaju po stručku i naboranu površinu klobuka.

GORKA DEBELJAČA

Leucopaxillus gentianeus (Quél.) Kotl.

Engleski naziv: Bitter Funnel

Klobuk: 4-12 (18) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi, zdepast, mesnat, suh; svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, najprije je čehasto-maljav, na kraju je gol, rub je svjetliji, najprije je podvijen i pahuljast, kasnije je malo narebran i nepravilno valovit.

Stručak: 4-6 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, žilav, baza je bulbozno zadebljana, često je malo korjenast; bjelkast, kasnije je žuto-smeđ, na dodir ili u starosti posmeđi, na vrhu je sitno crtast, u mladosti se malo ljušti, kasnije je gol.

Listići: Vrlo su uski, gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lako se odvajaju od podnice klobuka; u mladosti su bjelkasti, kasnije su kremasti ili često hrđasto pjegavi.

Spore: Eliptične, sitno zrnaste, bezbojne, amiloidne, 4.5-6 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, elastično. bijelo; miris nije izražen, a okus je karakteristično jako gorak poput pelina.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla najčešće u miješanim i crnogoričnim šumama, češće u šumama bora gdje je masovnija i gdje joj je boja klobuka tamnosmeđa, te po parkovima, a rjeđe se pronađe ispod hrasta. Prvu sliku snimio je Mladen Matišić, krajem rujna, a ostale Mirna Katičić, sredinom listopada na lokalitetu u blizini Labina u Istri.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo gorkog okusa mesa.

Napomena: Može se zamijeniti s bijelosmeđom vitezovkom (Tricholoma albobrunneum) kojoj je gornji dio stručka bijele boje.

GLAVATA DEBELJAČA

Leucopaxillus macrocephalus (Huijsman) Bohus

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + kephale (gr.) = glava, čelo. Po dimenzijama klobuka.

Klobuk: 3-7 (10) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan ili se nekad raširi, masivan, mesnat, tvrd, gol, gladak; bijel, do blijedooker ili oker-smeđ, nešto je svjetliji na rubu, kožica se ne guli, bjelkasto je pahuljičast, malo je vodenast, nekad je naboran, rub je dugo vremena jako podvijen.

Stručak: 3-10 cm visok, tvrd, masivan, zdepast, trbušast, pun, čvrst, nešto je kraći od širine klobuka, prvo je nakaradno zadebljan na bazi, završava korjenasto, na bazi je redovito po nekoliko stručaka zajedno srašteno i tvore zajedničku okruglastu micelijsku masu koja je dosta sklerotična kao kod gomoljastog rupičara (Polyporus tuberaster); bijel, ponekad mjestimično požuti, kasnije je prošaran s okerastim pjegama, vlaknast.

Listići: Gusti, prilično su uski, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bijeli, kasnije su blijedokrem, na pritisak postanu smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5.5-6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kompaktno, čvrsto, debelo, bijelo; vrlo je jakog karakterističnog mirisa koji nije u potpunosti definiran, neki autori navode da miriše na humus, drugi na koru krumpira, treći na voće, a ostali na rotkvice, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, uz trule panjeve, stabla ili prividno na tlu, po nekoliko plodišta je srašteno u jednu masu, sličnu kao kod stoglave sraštenice (Lyophyllum decastes).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer često uzrokuje alergijske reakcije i gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Karakteristična je po dimenzijama, osobito okruglaste baze stručka koji je korjenast, meso joj požuti, jako miriše i ima zakrivljene spore. Po dimenzijama je donekle slična trobojna podvijenka (Leucopaxillus tricolor) kojoj klobuk može biti širok i do 30 cm, listići su sumporastožuti i nikada se ne spuštaju po stručku, a meso joj ne požuti. Tek iznikla glavata debeljača konglomeratom plodnih tijela neodoljivo podsjeća na potpuno mlade vrganje kada rastu skupno.

TROBOJNA PODVIJENKA

Leucopaxillus tricolor (Peck) Kühner

Etimologija: tricolor (lat.) = trobojno. Po boji.

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se izravna, suh; olovnosiv, oker-žućkast, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, baršunast, malo je grbav, rub dugo vremena podvijen, narebran.

Stručak: 5-9 (15) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, debeo, gladak, gol, kratak, sužen je na vrhu; bijel, kasnije je smećkast prema bazi.

Listići: Gusti, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka; u mladosti su svijetložuti, kasnije su kremasto-žuti do žuto-smeđi, nikad nisu s mrljama.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6.7-9.6 x 4.7-6.1 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris je ugodan do blago kiselkast, na gljive, a okus je blag do malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, grmlju i po parkovima. U Hrvatskoj je pronađena u kontinentalnom području, u šumama s bukvom, hrastovima i šumskim kestenom te u submediteranskom području uz bijeli grab, na tri lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju i na otoku Krku. Primjerci na slici snimljeni su u blizini Japetića, najvišeg vrha Samoborskog gorja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Klobuk je ponekad vrlo velik, širine do 20 cm ili čak i više. Slična je gorka vitezovka (Tricholoma acerbum) koja ima žućkaste listiće, a nije jestiva zbog gorkog okusa mesa. Gorka je vitezovka većih dimenzija i rasprostranjenija je vrsta, u određenim područjima se dosta konzumira, bez obzira na gorki okus mesa.

KRATKONOGA GUSTOLISKA

Melanoleuca brevipes (Bull.) Pat.

Engleski naziv: Stunted Cavalier

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi, ulegne i tupo ispupči na sredini; po vlažnom je vremenu sivo-smeđ do crno-smeđ, po suhom je vremenu je oker-smeđ, s vodenastim je pjegama, rub je tanak i valovit.

Stručak: 3-5 cm visok, mnogo je kraći od širine klobuka, valjkast, ponekad je torziono uvijen, pun, zadebljan je na bazi; smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli; najprije su svijetlokrem, kremasto-smećkasti ili su sivkasto-smećkasti, kasnije su bjelkasti, sivkasti ili svijetložuti.

Spore: Eliptične, nepravilno bradavičave, 6.5-9.5 x 5-6.5 µm; otrusina je blijedožučkasta do svijetlokrem.

Meso: Bjelkasto je do kremasto, osobito u bazi stručka, kasnije je smeđe, debelo; miriše ugodno na gljive, a okus blag, rijetko je blago gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama i pašnjacima, te uz staze. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lako se zamijeni sa sličnim gustoliskama. Kada se ubere odmah se uočavaju vrlo kratki stručak u odnosu na širinu klobuka, a klobuk je u mladosti konveksan i tamnije vodenasto pjegav. Pronađe se po pašnjacima uz rijeku Savu.

Melanoleuca cognata - created on April 2022 in Leoben, Austria by AHP-Steiermark

RANA GUSTOLISKA

Melanoleuca cognata (Fr.) Konrad & Maubl.

Engleski naziv: Spring Cavalier

Klobuk: 3-10 (14) cm širok; prvo je konveksan, zatim se raširi i izravna, s niskom je širokom grbicom na sredini, gladak, vlažan; u mladosti je tamnosmeđ, kasnije je svijetlosmeđ, vodenast, na sredini je nešto tamniji, rub je uglavnom dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-12 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, isprva je čvrst, kasnije je mekan, pun, uvijen, zadebljan je na bazi; blijedosmeđe je boje klobuka, vrh je svjetliji, vlaknast, bijelo je pahuljast, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Gusti, široki, različito su dugački, prirasli su na stručak sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita; u mladosti su bjelkasti, kasnije su krem do žućkasti, gotovo žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, šiljate, zrnaste, s grlićem, prozirne, 7.8-10 x 4.1-6.2 µm; otrusina je bijela, krem do svijetložuta.

Meso: Debelo, nježno, mekano, nešto je čvršće u klobuku, u stručku je vlaknasto, bijelo je do kremasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste prvenstveno u rano proljeće dok se još topi snijeg, ali se može pronaći i ljeti, a vrlo rijetko u jesen, skupno, kao saprofit tla po rubovima šuma, parkovima i na čistinama u travi.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najranija je gustoliska, ima tamniji klobuk, stručak i listiće od tankonoge gustoliske (Melanoleuca strictipes) koja počinje rasti u lipnju, gotovo je bijela i ima bijelo meso. Po dimenzijama su slične sapunasta vitezovka (Tricholoma saponaceum) i prugasta gustoliska (Melanoleuca grammopodia), klobuk im je tamniji, a listići su tipične slamnatožute boje. Pojavljuje se početkom proljeća među prvim gljivama i može se pronaći sve do pojave snijega, ali je najčešća u ljeto i jesen.

PEPELJASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca exscissa (Fr.) Singer

Etimologija: exissus (lat.) = razbijen, slomljen, izlomljen, poderan, rastrgan, razderan. Po površini klobuka (ne tipično) kakva se najčešće nađe.

Engleski naziv: Smoky Cavalier

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, zatim je izravnat, ulegnut i blago ispupčen na sredini; po vlažnom je vremenu je sivo-smećkast do crvenkasto-smeđ, ubrzo je svijetlosiv ili pepeljastosiv, sredina je tamnije smećkaste boje, nije vodenast, koncentrično je pjegav, površina je vlaknasta, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, valjkast, blago je batinasto zadebljan na bazi; najprije je bijel, kasnije je krem-smećkast, smećkast ili crvenkasto-smećkast, baza je bjelkasta, na dodir posmeđi, malo je uzdužno crtast, vlaknasto-čehast, na vrhu je brašnast.

Listići: Lagano su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, pilično su gusti, uski, izmiješani su s lamelulama; bijeli, bjelkasti, kremasti ili su kremasto-žuti, također su s ružičastom nijansom, oštrica je neravna i iste boje.

Spore: Eliptične do kuglaste, s često slabo združenim bradavicama, prozirne, amiloidne, 7.5-10.5 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, blago je mramorirano, ubrzo postane vodenasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, rijetkim travnatim šumskim površinama, rubovima šuma i šumskim stazama, na humusnom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: U literaturi ima dosta neslaganja autora oko ove vrste. Neke se vrste mogu razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

PRUGASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca grammopodia (Bull.) Murrill

Etimologija: gramma (lat.) = crtež, slika, skica, gravura + pus, podos (gr.) = noga. Po crtastom stručku.

Engleski naziv: Grooved Cavalier

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, zatim je otvoren i ulegnut s jako izraženim ispupčenjem na sredini, gladak; sivkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili je tamnosmeđ, sredina je uglavnom tamnija, rub je svjetliji, kasnije je vodenast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, vitak, na dnu je zadebljan; smeđ je ili sivo-smeđ, osnova je bjelkasta, kasnije je cijelom dužinom s crtastim tamnosmeđim vlakancima i malo izbrazdan.

Listići: Jako su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bijeli, kremasti, žućkasti, oker-smeđi do smeđi.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 8-10.1 x 4.6-6 µm; otrusina je bjelkasta, kremasta do žućkasta.

Meso: Debelo, bijelo je do svijetložućkasto, malo je spužvasto, u stručku je tvrdo i vlaknasto; miris i okus su više ili manje na brašno, također su ugodni na gljive, u starosti su neugodni na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i u krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, travnatim površinama, šumskim stazama i rubovima šuma, voli vapnenasto tlo. Prve dvije slike snimio je Danijel Mulc, početkom rujna, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a posljednje dvije Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak tvrd i vlaknast.

Napomena: Slična je sapunasta vitezovka (Tricholoma saponaceum) koja je također jestiva.

Melanoleuca humilis - created in Finland by Aune Pisilä

MALENA GUSTOLISKA

Melanoleuca humilis (Pers.) Pat.

Etimologija: humilis (lat.) = ponizno, skromno, čedno. Po izgledu.

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, prvo je stožasto-konveksan, zatim se raširi i manje ili više izraženo ispupči na sredini, gladak; okerasto-smeđ, sivo-smeđ ili je tamnocrvenkasto-smeđ, sredina je nešto tamnija, vodenast, jedva je uočljivo pahuljasto-baršunast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Valjkast, lagano je zadebljan na bazi, nije uvijek pravilan; sivkast je do tamnosmeđ, na vrhu je bjelkasto dlakav, prema dnu je sve izraženije smeđe vlaknast i grubo zrnast.

Listići: Gusti, prilično su široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, kasnije su krem boje.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, amiloidne, 7-8 x 4-5 µm; otrusina je žućkasta do žuto-oker.

Meso: U klobuku i u gornjem dijelu stručka je bijelo, a u bazi stručka je kremasto ili smećkasto; miris je kiselkast na gljive ili brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, parkovima, uz ceste, šumske staze i na drvnom otpadu; slabo je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Dio je skupine gljiva koje nije uvijek lako prepoznati na temelju izgleda zbog dosta neupadljivih boja. Prepoznatljiva je po ujednačeno obojenom stručku i mesu koje je smećkasto samo u donjem dijelu stručka. Po navedenim se osobinama razlikuje od drugih vrsta.

OBIČNA GUSTOLISKA

Melanoleuca melaleuca (Pers.) Murrill

Etimologija: melas (gr.) = crno + leukos (gr.) = bijelo. Po kontrastu između boje listića i klobuka.

Engleski naziv: Bald Knight

Klobuk: 3- 8 (10) cm širok, mesnat, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, tanak, gladak, po vlažnom je vremenu vlažan; sivo-smeđ, crno-smeđ ili je sivo-crn, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, valjkast, pun, elastičan, na bazi je malo zadebljan, više je ili manje crtast i uvijen; tamnosmeđ, uzdužno je vlaknast i malo čehast, na bazi je bijelo vunasto-vlaknast.

Listići: Gusti, ali su rjeđi nego kod prugaste gustoliske (Melanoleuca grammopodia), prirasli; bijeli, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, gusto bradavičave, prozirne, 6-8.5 x 4.8-6.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, tanko, bijelo je ili bjelkasto, nešto je tamnije u kožici stučka; miris nije izražen, okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po vrtovima, pašnjacima, parkovima, u travnatim crnogoričnim i bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po vitkom izgledu (kao i cijeli rod Melanoleuca) i po kontrastu između snježnobijelih listića i smeđe boje klobuka. Sliči prugastoj gustoliski koja ima mnogo svjetliji stručak i klobuk. Sliči i crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca) koja ima crno-smeđi ili skoro crni klobuk i stručak, jedino je rub klobuka nešto svjetliji. Nema opasnosti, jer su sve navedene vrste jestive.

Melanoleuca strictipes - created on September 2022 in Obertilliach, Austria by rainerburkard

TANKONOGA GUSTOLISKA

Melanoleuca strictipes (P.Karst.) Jul.Schäff.

Etimologija: strictus (lat.) = usko, stisnuto + pes (lat.) = noga.

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, mesnat, brzo se raširi, ulegne i lagano ispupči na sredini, gladak, suh i sjajan; bijel, prljavobijel ili je kremast s okerastom nijansom, na sredini je tamniji, smećkast, s ispucalom  je pokožicom.

Stručak: 8-12 cm visok i 1-2 cm debeo, vitak je i visok, uvijek je viši od širine klobuka, čvrst, pun, lomljiv, ravan, zadebljan je na bazi, uvijen; bijel, krem ili je sivkasto-smećkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, široki, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Spore: Eliptične, gusto bradavičave, amiloidne, 7.8-8.2 x 4.3-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je bjelkasto, nježno i sočno, a u stručku je vlaknasto; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma i šumskim stazama, na travnatim površinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Obično je bezopasna i potpuno jestiva vrsta, međutim smatra se blago toksičnom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je izazvala alergijske reakcije.

Napomena: Slična je planinska gustoliska (Melanoleuca subalpina) koja je snažnija i ima tamniji klobuk. Raste u kružnim lukovima po livadama i pašnjacima na nadmorskim visinama iznad 800 m.

Melanoleuca stridula - created in Estonia by Vello Liiv

ŠKRIPAJUĆA GUSTOLISKA

Melanoleuca stridula (Fr.) Singer

Etimologija: stridulus (lat.) = kriješteće, kriještav, piskav, oštar, prodorno u slikovitom smislu.

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, lijevkast, vlažan, gladak; tamne je sivo-smeđe, crvenkasto-smeđe ili crno-smeđe boje, vodenast, obično počinje blijediti od ruba, rub je u starosti uzdignut i raspucan.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 5-8 (10) cm debeo, cjevast, šupalj, valjkast, malo je zadebljan na bazi; sivkasto-smeđ je ili svijetlosmeđ, s tamnijim je tamnosmeđim vlakancima, na vrhu je bjelkasto pahuljast i crtast.

Listići: Gusti, vrlo se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama; bijeli, kasnije su krem boje, nepromjenljive su boje.

Spore: Eliptične, prozirne, 7-8 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, gusto, bjelkasto do kremasto; miris je slatkast na voće ili cvijeće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim stazama i uz ceste, na travnatim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slična je crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca) od koje se razlikuje po nešto tamnijoj boji. U rodu Melanoleuca ima dosta vrsta koje je teško međusobno razlikovati.

Melanoleuca subalpina - created in Norway by Rob van Kruining

PLANINSKA GUSTOLISKA

Melanoleuca subalpina (Britzelm.) Bresinsky & Stangl

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, najprije je konveksan, poslije se otvori i tupo ispupči na sredini, gladak; bjelkast, zatim je krem-oker, sredina je tamnija, po suhom vremenu nepravilno ispucan.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, na bazi je zadebljan, pun; bjelkast, krem ili je sivkasto-smećkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, račvasti, bijeli do blijedokremasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6.5-10 x 4.2-5.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, redovima ili krugovima, u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama, planinskim pašnjacima, rubovima šuma i šumskim putevima, na travnatim površinama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Obično je bezopasna i potpuno jestiva vrsta, međutim smatra se blago toksičnom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je izazvala alergijske reakcije.

Napomena: Vrlo je slična bijela Melanoleuca substrictipes koja također raste na planinskim pašnjacima, a po vlažnom vremenu na klobuku ima smećkaste pjege i nešto veće i okruglastije spore, 8.1-10 x 5-6.3 µm.

Melanoleuca turrita - created in Netherlands by Wim Rubers

TORNJASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca turrita (Fr.) Singer

Klobuk: 5-8 cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, poslije se raširi i tupo ispupči na sredini, nepravilan, gladak; tamne je sivo-smeđe boje, gotovo je crn, sitno maljav, rub je valovit.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, zadebljan je na bazi, pun, tvrd, žilav; bjelkast je ili sivkast, uzdužno je vlaknast, baza je bijelo maljava od micelija.

Listići: Gusti, prirasli, prilično su široki, oštrica je nepravilno valovito nazubljena; bijeli, kasnije su sivkasto-smećkasti.

Spore: Eliptične, 8-9 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, zatim je sivkasto-smećkasto; miris i okus blagi na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla na humusnom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Uočljiva je zbog gotovo crne boje klobuka i bijelog stručka. Po boji je plodnog tijela slična crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca), koja ima zrakasto narebran klobuk, posve bijele listiće i tanji stručak. Raste u jesen na travnatim mjestima uz rubove šuma.

Melanoleuca verrucipes - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BRADAVIČASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca verrucipes (Fr.) Singer

Engleski naziv: Warty Cavalier

Klobuk: 2-9 (13) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, ubrzo se raširi i opštro ispupči na sredini kao kod velike martinčice (Infundibulicybe geotropa), gladak; bjelkast je do krem, ispupčenje je krem boje, rub je dugo vremena podvijen, poslije se izravna.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, pun, zadebljan je na bazi; bijelkast je ili žućkast, osnova je bijela, cijelom je dužinom karakteristično crno-smeđe čehav, na bazi je bijelo maljav od micelija.

Listići: Gusti, kratko se spuštaju po stručku; bijeli, poslije su krem ili žućkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-10 x 3-4.5 µm; otrusina skoro bijela do krem.

Meso: Bijelo, mekano; miris je ugodan na anis, gorke bademe ili malo podsjeća na pokvareni sir, a okus je na lješnjake.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla po šumskim putevima, rubovima šuma, vrtovima, pašnjacima, na odlagalištima drvnog otpada (kora, piljevina, itd.) koji je humificiran, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Mladi primjerci su dosta ukusni, dok su stariji mokri i bljutavi.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i nema dvojnicu, jer je vrlo karakteristična po izgledu stručka koji je po cijeloj dužini ujednačeno crno-smeđe čehav.

Omphalina mutila - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

JOSSERANDIJEVA GRLAŠICA

Omphalina mutila (Fr.) P.D.Orton

Engleski naziv: Bog Navel

Klobuk: 1-3.5 (4) cm širok, ubrzo je raširen i ulegnut na sredini, vrlo je nepravilan; bijel, površina je sitno maljava, rub je tanak i valovit.

Stručak: Valjkast, kratak, sužava se od vrha prema dnu; bijel, baza je bijelo maljava.

Listići: Osrednje su gusti, spuštaju se po stručku, poneki se račvaju; najprije su bijeli, kasnije su bjelkasto-krem.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-9 x 4-4.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit po bjelogoričnim šumama na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova grlašica ima vrlo malo plodište i snježnobijeli klobuk. Po obliku plodišta slična je bijelim malim vrstama iz roda Gerronema, primjerice vrsti Gerronema albidum koja ima promjer klobuka samo 0.5-0.8 cm, stručak je vrlo dug i raste po mahovini i u travi na šumskim čistinama.

REBRASTA PUPČARKA

Omphalina pyxidata (Bull.) Quél.

Etimologija: pyxis (gr.) = zdjelica. Po ulegnutom obliku.

Engleski naziv: Cinnamon Navel

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije je konveksno-pupčast, kasnije je otvoren i napadno ulegnut na sredini, lijevkast; narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, rub je u početku podvijen, kasnije se izravna, prozirno je narebran, često je valovit.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, najprije je pun, kasnije je šupalj, ravan je ili zakrivljen; boje je klobuka ili je nešto svjetlijeg tona, na vrhu je pahuljast.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, račvasti, poprečno su spojeni žilicama na bazi, jasno se spuštaju po stručku; kremasto-smeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, 7.3-9.1 x 4.8-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, smećkasto; miris je malo neugodan, a okus je malo neugodno ljutkast i gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama i pašnjacima, šumskim stazama, na trulim panjevima i u mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Pitomače.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je rasprostranjena po kontinentalnim krajevima. Ljevkastog je oblika i može se zamijeniti s malim vrstama iz roda Clitocybe.

Aspropaxillus candidus - created on September 2009 in Huesca, Spain by Luis Ballester

BIJELA DEBELJAČA

Aspropaxillus candidus (Bres.) M.M.Moser

Etimologija: candidus (lat.) = bijel kao snijeg. Po boji.

Klobuk: 4-20 (30) cm širok, u ranoj mladosti postane lijevkast i debelo mesnat, kasnije postane tanak i široko lijevkast; baršunast, mliječnobijel, u starosti malo požuti, rub je kod potpuno razvijenih primjeraka podvijen, blago valovit i uočljivo narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 2-5 cm debeo, masivan, u pravilu je kratak, valjkast, tvrd, zadebljan na osnovi; osnova je bijelo maljava od micelija, pri vrhu je pahuljast, vlaknast, bijele do krem boje, uvijek s krem-ružičastom nijansom.

Listići: Vrlo su gusti, nejednako su dugi, spuštaju se po stručku, djelomično račvasti, izmiješani s mnogo lamelula; najprije su bijeli pa bjelkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, 6-10 x 3.5-5 µm; otrusina je bijelo-kremasta s ružičastom nijansom.

Meso: Bijelo, čvrsto, debelo; miris neugodan, jak na brašno i na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, karakteristično u krugovima ili u linijama, kao saprofit tla u vlažnim crnogoričnim šumama, šumskim čistinama, parkovima i planinskim pašnjacima, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne tegobe, a i prerizična je zbog sličnosti s bijelim otrovnim vrstama.

Napomena: Dosta je sličnih bijelih gljiva od kojih se razlikuje po debelom i masivnom stručku koji je na kojemu je uvijek s krem-ružičastom nijansom te po listićima koji se spuštaju po stručku.

Najvažnije za determinaciju: 1. svi dijelovi gljive su bijeli do žućkasti; 2. listići su gusti i spuštaju se po stručku; 3. stručak je uvijek s krem-ružičastom nijansom; 4. stručak je valjkast, debeo i masivan

GOLEMA PODVIJENKA

Aspropaxillus giganteus (Sowerby) Kühner & Maire

Engleski naziv: Giant Funnel

Klobuk: 4-30 (40) cm širok, konveksan je do lijevkast, gladak, kožica se lako guli; bijel, sivkast, blijedokremast, bijedooker do svijetlosmeđ, u starosti je sa smeđim mrljama i kružnim pukotinama, fino je baršunast, u starosti je zaprašen i sličan sivoj maglenki (Clitocybe nebularis), rub je podvijen i valovit.

Stručak: Čvrst, baza je uglavnom zadebljana; bijel, poslije je oker, baza je baršunasta od bijelih micelijskih niti.

Listići: Gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, uz stručak su račvasti, prirasli su i obično se kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijele su do krem boje.

Spore: Eliptične, glatke, 5.9-8.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Čvrsto, bijelo, u starosti je žućkasto; miriše na brašno ili gljive, obično nije neugodan, a okus je blag, na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, često u krugovima, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na travnjacima, livadama, pašnjacima,  šumskim livadama, rijetko u parkovima i vrtovima. U Hrvatskoj je poznata sa osam lokaliteta, u Zagrebu, okolici Varaždina, Slavoniji, Lici, Gorskom kotaru, Kvarneru i na Dinari. Primjerci na slici snimljeni su krajem rujna na lokalitetu Brezovac na Dinari, na nadmoskoj visini od 1650 m.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da golema debeljača sadrži bioaktivne tvari s antitumorskim svojstvima, kao što je klitocin, prirodni spoj ekstrahiran iz gljive, koji je pokazao visoku citotoksičnost. Daljnja je studija je pokazala da je klitocin smanjio razinu rezistencije na više lijekova, što je jedan je od glavnih razloga neuspjeha kemoterapije raka pa njezino suzbijanje može povećati učinkovitost terapije (National Library of Medicine. 2024. Clitocine Reversal of P-Glycoprotein Associated Multi-Drug Resistance through Down-Regulation of Transcription Factor NF-κB in R-HepG2 Cell Line).

Napomena: Po dimenzijama klobuka i boji je najsličnija bijela debeljača (Clitocybe candida), koja ima jako debeli i kratki valjkasti stručak.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je velikih dimenzija, može biti i preko 30 cm širok; 2. klobuk je bijel do smećkast; 3. listići su bijeli do krem, gusti i kratko se spuštaju po stručku; 4. stručak je bijel i zadebljan na bazi

Leucopaxillus lepistoides - created on June 2007 in Teruel, Spain by Joseba

ČVRSTA DEBELJAČA

Aspropaxillus lepistoides (Maire) Singer

Klobuk: 4-20 cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i nepravilno valovit, prilično je mesnat, površina je suha i ponekad raspucana; bijel ili bijelo-krem, rub je dugo vremena podvijen, nikada nije narebran.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, na bazi je malo zadebljan; bijel, površina je malo maljava.

Listići: Gusti, tanki, prirasli; najprije su bijeli, zatim su krem-žućkastog tona.

Spore: Eliptične, 8.9-9 x 4.7-5.3 µm; otrusina je blijedokrem.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše slabo na brašno, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, po travnatim područjima, prisutna je i u mediteranskom pojasu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Sličnih su karakteristika golema podvijenka (Aspropaxillus giganteus), koja je obično većih dimenzija, a listići se kratko spuštaju po stručku, te eventualno planinska gustoliska (Melanoleuca subalpina), koja je obično vitkijeg izgleda od opisane vrste.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je bijel do krem; 2. listići su bijeli do žućkasti, gusti i prirasli; 3. stručak je često zdepast i malo zadebljan na bazi; 4. raste po livadama i u mediteranskim područjima

Atractosporocybe inornata - created on October 2019 in Giovo, Italy by Marco Floriani

SIVOLISTIĆAVA GRLAŠICA

Atractosporocybe inornata (Sowerby) P.Alvarado, G.Moreno & Vizzini

Etimologija: inornatus (lat.) = neukrašen, jednostavan. Po izostanku dekoracije.

Engleski naziv: Plain Funnel

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, mesnat, najprije konveksan, zatim raširen i ulegnut, kožica se lako guli, nije vodenast, suh; svilenast, prekriven je sitnim bjelkastim injem, smećkaste boje bijele kave, rub je tamniji, podvijen i narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, nekad je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, često je zakrivljen, dlakav, hrapav, prvo je pun pa šupalj, zadebljan je na bazi gdje je svilenasto obrastao ostacima debelih dugih hifa; sivkast do smećkast, na gornjem dijelu je bjelkast.

Listići: Sivkasti, a kasnije su sivo-smeđi; prirasli ili se malo spuštaju niz stručak, prilično su široki, lako se odvajaju od klobuka.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 7-10 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, vodenasto, tanko; miris je u mladosti na voće ili na rotkvice, a u starosti jak i neugodan na užeglo brašno ili na mišju mokraću, okus je također neugodan na užeglo brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom polako postane zeleno-plavkasto, a kožica klobuka s kalijevom lužinom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog vrlo neugodnog mirisa.

Napomena: Moguća je zamjena sa zadimljeno prosinačkom grlašicom (Clitocybe metachroa), kojoj listići i meso na dodir pocrnu, te s velikom martinčicom (Infundibulicybe geotropa) koja obično ima ulegnuto-ispupčen klobuk, najčešće raste uz rubove šuma, ima izvanredan miris i mnogo je veća rastom.

Najvažnije za determinaciju: 1. cijela je gljiva smećkaste do sivo-smećkaste boje; 2. listići su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju se po stručku; 3. stručak je na bazi s ostacima debelih hifa; 4. miris i okus mesa su vrlo neugodni; 5. raste u miješanim i crnogoričnim šumama

VELIKA MARTINČICA

Infundibulicybe geotropa (Bull.) Harmaja

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + tropeo (gr.) = uspravljen, usmjeren prema zemlji. Po uspravnom stručku.

Engleski naziv: Trooping Funnel

Klobuk: 5-20 (25) cm širok, mesnat, prvo je izbočen i stožasto ispupčen, zatim je sve ulegnutiji na sredini, u obliku lijevka s izraženom grbicom na sredini, kožica je debela, suha, ne guli se; najprije je smećkast ili oker, poslije je sve svjetliji do bjelkast, rub je u starosti podvijen, valovit i narebran.

Stručak: 6-15 (17) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, prema dolje je postepeno sve deblji, dosta je zadebljan na bazi, nekad je batinasto proširen, a katkada gotovo valjkast, suh, površina je svilenasta, s jačom je vlaknastom korom i mekšom jezgrom koja je kasnije spužvasto-šuplja; smećkast je poput klobuka, vlaknast, baza je pamučasto bijela od micelija.

Listići: Spuštaju se po stručku, izmiješani su s različito dugim lamelulama, gusti, valoviti, nekada su račvasti, a nekada i anastomozirajući, široki su 4-7 mm; najprije su bjelkasti, zatim su krem ili s ružičastom nijansom.

Spore: Kuglaste, eliptične ili skoro u obliku kapi, bradavičave, nisu amiloidne, prozirne, 6-9 x 5.2-6.2 µm, Q=1-1.66, N=30, Me=7.36 x 5.7, Qav=1.29; otrusina je bijela.

Meso: U sredini klobuka je debelo, čvrsto i u starijih gljiva tvrdo, ali sočno, relativno je žilavo, bijelo, bjelkasto ili krem; miris je jak, slatkast na voće ili na bazgin cvijet, a okus je ugodan, blag, također može biti lagano gorkasto kod mladih gljiva ako se dugo žvače. U Istri postoji jedna forma koju prema mirisu zaista ispravno nazivaju pršuticom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikom krugovima ili polukrugovima, kao saprofit tla uglavnom po vanjskom rubu šume, u travi, po pašnjacima, livadama, parkovima, uz grmlje, u svjetlijim travnatim šumama, te vlažnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, neophodna je blizina nekog bjelogoričnog ili crnogoričnog drveta, voli veće nadmorske visine. Primjerci na slici pronađeni su sredinom studenog na lokalitetu Oštrica na Sljemenu. Treću sliku snimio je Neven Ferenčak, a četvrtu Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete iako je nešto teže probavljiva zbog tvrde konzistencije.

Napomena: Cijeli je niz sličnih vrsta po boji, obliku pa i izbočini na dnu lijevka, a neke među njima su i otrovne. Zato ne beremo gljive s promjerom klobuka manjim od 10 cm, odnosno tanje od 1 cm na vrhu stručka. Na taj način je možemo zamijeniti samo s jestivim ili nejestivim vrstama. Po izgledu plodnog tijela, mirisu mesa i vremenu rasta joj potpuno odgovara sinonim velika grlašica (Clitocybe maxima), koja se razlikuje po tome što na sredini lijevkastog udubljenja nema ispupčenja ili je ono jedva uočljivo, rub klobuka nije dugo vremena podvijen, a stručak je mnogo kraći.

MALA MARTINČICA

Infundibulicybe gibba (Pers.) Harmaja

Engleski naziv: Common Funnel

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, mesnat, najprije je konveksan i ispupčen, zatim je lijevkasto ulegnut s jako izraženim tupim ispupčenjem u sredini; blijedožućkast, krem-oker ili je svijetlosmećkast, rub je tanak, baršunast, u pravilu je podvijen, u starosti je valovit i crtast.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 0.8-1 (1.2) cm debeo, sitno je bjelkasto vlaknast, elastičan, valjkast, iznutra je spužvast, u starosti postane šupalj, prilično je zadebljan na bazi; krem do svijetlosmeđ, na bazi je pahuljast od bijelog micelija.

Listići: Vrlo su gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, dugo se spuštaju po stručku, bijeli su do kremasti.

Spore: Eliptične do bademaste, prozirne, (3.3) 3.7 - 4.9 (6.2) × (2.3) 2.5 - 3.5 (4.6) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.7 (2.2), N = 120, Me = 4.3 × 3 µm, Qe = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kasnije je žuto-smeđe, tanko, vlaknasto, žilavo, mekano; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili na bademe, u starosti je malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, a rjeđe u crnogoričnim, te po parkovima, živicama, uglavnom na lišću raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, na travnatom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Neki autori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim još nije prijavljen niti jedan slučaj. Ti uzroci mogu biti i zbog nedovoljne termičke obrade, jer gljiva sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg/kg tjelesne težine može biti koban za ljude. Ovisno o staništu, pronađene su gljive sa sadržajem cijanovodične kiseline od 140-160 mg/kg gljiva. Cijanovodična je kiselina termolabilna i termičkom obradom vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti nakon temeljite termičke obrade ili osušena.

Napomena: Ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) raste tipično samo na proljeće, na dnu stručka je s ostacima rizomorfa. Rebrasta grlašica (Clitocybe costata) ima narebran rub klobuka. Čehava grlašica (Clitocybe squamulosa) ima vlaknasto-čehavu površinu klobuka. Smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) raste u proljeće na crvenoj zemlji, ima tipično zadebljan stručak na vrhu ispod listića i miriše po brašnu. Sve navedene vrste su jestive. Žuta uleknjača (Paralepista flaccida) je žućkasto-crvenkasta i nema ispupčenje na sredini klobuka. Opisana je vrsta uvijek lijevakstog oblika i divovskih dimenzija, a razlikuje se i po mirisu i okusu.

BIJELOLISTIĆAVA KOPRENKA

Leucocortinarius bulbiger (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: bulbus (lat.) = bulba, lukovica, žarulja + gero (lat.) = luka, pristanište. Po bulbi na stručku.

Engleski naziv: White Webcap

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, mesnat, najprije je skoro polukuglast, zatim je polukuglasto-spljošten i često lagano ispupčen, suh, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan; blijedosmeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili je crvenkasto-smeđ, bijelo je zaprašen, u mladosti je do stručka prekriven bijelim ovojem, kasnije mjestimično s ostacima ovoja, rub je najprije podvijen i nešto je svjetliji.

Stručak: 1-12 (16) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, na bazi je jako gomoljasto zadebljanje koje je obrubljeno i s donje strane kao odrezano (gotovo ravno), može biti promjera do 8 cm; bijel do smećkast, smeđe vunasto-vlaknast, s bijelim je ostacima koprene.

Listići: Dosta su gusti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti, kasnije su krem ili krem-sivkasti.

Spore: Eliptične, glatke, s vrlo debelim stijenkama, prozirne, 6.5-9.1 x 3.9-5.2 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Bijelo do žućkasto, mekano, lomljivo, u stručku je vlaknasto; miris nije izražen ili je često slab na celer, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfoformolom postaje zelenkasto-plavo, s kalijevom lužinom smećkasto, dok sa sulfovanilinom postane vinskicrveno.

Stanište: Raste u jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito na pjeskovitom tlu. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedinstvena je koprenka s bijelim listićima i obojenim sporama, ima karakteristično odrezano gomoljasto zadebljanje stručka, bijele ostake koprene koji su uvijek zakačeni za rub klobuka i prekrivena je okerastom otrusinom. To je jedina poznata koprenka (Leucocortinarius) koja raste u crnogoričnim šumama.

SNJEŽNOBIJELA GRLAŠICA

Leucocybe candicans (Pers.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: candicans (lat.) = koje postane bijelo. Po blistavoj bjelini.

Engleski naziv: White Funnel

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, konveksan je i raširen, sredina je malo lijevkasto ulegnuta; bijel, po vlažnom vremenu lagano potamni, u starosti je smećkast i često sa svjetlijim bijelim pojasom, iako tako izgleda nije vodenast, sitno je pahuljast, rub je gladak, tanak, svjetliji i dugo je vremena podvijen.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, nije krupan, valjkast, često je zakrivljen, uglavnom je savijen na bazi, ubrzo postane šupalj; bijel, sivkasto-kremast ili je svijetlosmeđ, baza je paperjasta i s ostacima lišća ili iglica.

Listići: Prilično su stisnuti, gusti, lagano se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; u početku su bijeli, kasnije su kremasto-žuti ili kremasto-smečkasti.

Spore: Eliptične, 4.3-7 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela do blijedokremasta.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, u stručku je crvenkasto-smeđe; miris je malo kiselkast, na voće ili slabo na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma i parkovima, skupno po nekoliko primjeraka, kao saprofit tla na suhom lišću ili na iglicama bora ili smreke. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog, ispod bora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Neiskusni sakupljači nikada ne bi smjeli koristiti bijele gljive za konzumiranje, jer su među njima i neke smrtno otrovne gljive. Čak i ako u nekim studijama kod ove vrste nije otkriven muskarin, to ne znači da su neki autori pogriješili. O tome postoje neka logična objašnjenja: a) moguće je da se sastojci mogu razlikovati ovisno o regiji, b) postoje varijacije ove vrste koje sadrže muskarin, c) ostali sastojci uzrokuju slične simptome trovanja, ali još uvijek nisu istraženi, d) zabuna sa smrtno otrovnim bijelim gljivama je tolika da se takve gljive nikada ne smiju konzumirati. Za konačno utvrđivanje statusa jestivosti je uvijek potrebna posebna znanstvena studija s brojevima slučajeva i stvarnim analizama trovanja. Do tada sve bijele grlašice smatramo vrlo otrovnim gljivama.

Napomena: Nije je uvijek lako raspoznati samo na temelju izgleda, jer se nalazi u veoma velikoj skupini grlašica bijele boje. Bijela grlašica karakteristična je po malim dimenzijama i snježnobijeloj boji, također ima karakteristično zakrivljen stručak neposredno prije mjesta na kojem izrasta iz supstrata. Slična je otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa).

BIJELA SRAŠTENICA

Leucocybe connata (Schumach.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: connatus (lat.) = zajedno rođeni. Po međusobno sraslim stručcima.

Engleski naziv: White Domecap

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano ispupči na sredini, gladak, suh; potpuno bijel ili lagano sivkast, po vlažnom je vremenu lagano sivkasto-oker, rub je u mladosti podvijen, tanak i valovit.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 0.7-1 (1.8) cm debeo, valjkast, često je kao uzdužno stisnut, zakrivljen, gladak, sjajan, šupalj, na bazi najčešće nije srašten s drugim stručcima, ali nije isključeno zajedničko srašćivanje nekoliko stručaka, bijel, kasnije je žućkast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, račvasti, lako se odvajaju od podnice klobuka, bijeli, kasnije su krem boje.

Spore: Eliptične, s uljnim kapljama, 5.5-7 x 3.2-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, pomalo je staklasto, tanko, mekano, hrskavičasto; miriše ugodno na svježe brašno ili na ariševe mlade izboje, a okus je blag ili aromatičan, cvijetni.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom pocrveni, sa željeznim sulfatom poprimi modro-plavu boju, a sa sulformolom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim busenima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim stazama i uz rubove potoka, na vlažnim mjestima, na piljevini ili u blizini drvnih ostataka.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako se godinama smatralo da je ova vrsta kvalitetna jestiva gljiva, nedavno su se pojavile sumnje jer je jedna znanstvena studija pokazala da sadrži toksine konnatin i liofilin koj su kanerogeni i mogu uzrokovati mutacije DNK, kao i impotenciju kod muškaraca. Te je nalaze osporio jedan dio istraživača, koji su izrazili zabrinutost samo ako se konzumira u većim količinama, ali s obzirom na nesigurnost savjetujemo da se ova vrsta nikako ne konzumira.

Napomena: Gotovo je bijela, osim u starosti i po jako vlažnom vremenu. Jedina je u skupini sraštenica (Lyophyllum) koja ima bijelu boju plodnog tijela. U slučaju kada ne raste busenasto, paziti da se ne zamijeni s nekom otrovnicom iz roda Clitocybe. Stoglava sraštenica (Lyophyllum decastes) je izvrsne kvalitete, svjetlije je boje, a stručci nisu srašteni, već rastu pojedinačno na istom panju i nisu međusobno zbijeni.

Leucocybe houghtonii - created on September 2011 in Ленинский р-н, Тульская обл., Russian Federation by Tatiana Svetasheva

HOUGHTONIJEVA GRLAŠICA

Leucocybe houghtonii (W.Phillips) Halama & Pencakowski

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i lijevkast, sredina je prilično udubljena, gladak; bjelkast i s ružičasto-narančastom nijansom, vodenast, po vlažnom je vremenu blijede ružičasto-smeđe boje, a po suhom je vremenu više bijel do sivkasto-kremast, rub je dugo vremena podvijen, često je valovit i prozirno narebran.

Stručak: 1.2-3 (3.5) cm visok i 2-5 (7) cm debeo, valjkast, zadebljava se od sredine prema vrhu, u starosti je šupalj; bjelkast je ili kremasto-žućkast, uglavnom je s ružičastom nijansom, vrh je uglavnom svjetliji, vlaknast, pahuljast, osnova bijelo baršunasta i maljava od micelija.

Listići: Gusti, prilično su uski, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su s krem-ružičastom ili ružičasto-narančastom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žilavo, bijelo; miris je slatkast na voće, podsjeća na lišće rajčice ili slanutak, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama na otpalom lišću ili na mrtvom drvu na mahovini, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom vrstom jer postoji velika opasnost od zamjene s otrovnim gljivama, a i dio autora navodi da je otrovna. Neiskusni sakupljači nikada ne bi smjeli sakupljati bijele gljive za konzumiranje, jer su među njima i neke smrtno otrovne gljive.

Napomena: Brojne polemike autora potvrđuju da su bijele grlašice međusobno vrlo slične i da nije uvijek jednostavno odrediti vrstu. Za ovu je grlašicu karakterističan miris koji podsjeća na lišće rajčice te ružičasta nijansa cijelog plodnog tijela, uključujući i listiće.

RASPUCANA ŠIROKOLISKA

Megacollybia platyphylla (Pers.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: platys (gr.) = širok + phyllon (gr.) = list, listić. Po širokim listićima.

Engleski naziv: Whitelaced Shank

Klobuk: 4-12 (18) cm širok, najprije polukružan, zatim se otvori i često tupo ispupči na sredini, vlažan, slabo je mesnat; blijedosiv, smeđ ili sivo-smeđ, prekriven je uraštenim vlakancima tamnije boje, vrlo brzo postaje radijalno ispucan i crtast.

Stručak: 5-15 (17) cm visok i 2-4 (6) cm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, pun, u starosti je šupalj; bjelkast, svijetlosmeđ, površina je smeđe vlaknasta i često crtasta, baza je jako vlaknasta od ostataka bijelih micelijskih rizomorfa, obično su 1-5 mm duge.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, slobodni, vrlo su široki; bijeli, zatim su krem, u starosti su oker, oštrica je u starosti tamnija, nepravilna i nazubljena.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 6-10.1 x 5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u reakciji s fenolanilinom polako pocrveni, dok sa sulfovanilinom postaje prolazno ljubičasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, rijetko se pronađe na crnogoričnom drveću, kao i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Jestiva je samo dok je mlada, a po nekim podacima, ako je gorka, može i termički obrađena izazvati mučninu, povraćanje i proljev pa se smatra otrovnom vrstom i ne smije se koristiti u prehrambene svrhe. Svakako je bezopasna u malim količinama. U jelu s miješanim gljivama može se koristiti nekoliko mladih primjeraka. Trovanja sa smrtnim ishodom nisu poznata, iako sirova može izazvati hemolizu ili razgradnju crvenih krvnih stanica (eritrocita).

Napomena: Raspoznatljiva je po radijalno raspucanom klobuku i vrlo širokim listićima. Uz nju je često i jelenska krovnjača (Pluteus cervinus) koja je jestiva, ima guste listiće, ne tako široke i crvenkaste boje. Teško se zamijeni s nejestivim gljivama.

ŽUTA ULEKNJAČA

Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini

Engleski naziv: Tawny Funnel Cap

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, prvo je konveksan i vrlo ulegnut, zatim je lijevkast, tanak, gladak, sjajan, vlažan; promjenljive je boje, žuto-crven, žuto-smeđ, smećkast ili crvenkasto-smećkast, vodenast, po suhom je vremenu prekriven sitnim čehicama, rub je najprije podvijen i pritiska listiće, često je vijugav i nepravilan.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.8-1 cm debeo, pun, kasnije je šupalj, žilav, skoro je valjkast ili je zadebljan prema bazi; boja mu varira od bjelkaste do žuto-smeđe, svijetlosmeđe ili više ili manje crvenkasto-smeđe boje, uzdužno je vlaknast, na bazi je bijelo baršunast od micelija.

Listići: Vrlo su gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku, račvasti, lako se u blokovima odvajaju od klobuka ako se malo pritisnu prstom; najprije su bijeli ili bjelkasti, zatim su oker do crvenkasto-smeđi.

Spore: Kuglaste do lagano eliptične, sitno bradavičave, nisu amiloidne, 3-5 µm; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, vlaknasto, tvrdo, žilavo, bijelo, kremasto, žućkasto ili je crvenkasto; miris je kiselkast ili na pokošenu travu ili drvo, u starosti je na plijesan, a okus je također kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s kalijevom lužinom požute.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili ponekad u krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete jer ima prilično žilavu konzistenciju mesa. Može se konzumirati u nedostatku drugih gljiva, ali samo mlada, dok meso ne postane savitljivo. Neki izvori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, osobito u kombinaciji s alkoholom, međutim do sada nije prijavljen niti jedan slučaj. U slučaju pojave bilo kakvih simptoma trovanja odmah prestati s konzumacijom ove vrste.

Ljekovitost: Znanstveno je istraživanje pokazalo da žuta uleknjača ima značajan sadržaj bioaktivnih fenonih spojeva askorbinske kiseline i karotenoida. Osim toga, spektralna analiza ekstrakata ove gljive otkrila je prisutnost više od 60 biološki aktivnih spojeva. S druge strane je pokazala snažno antioksidativno djelovanje koje bi se vjerojatno moglo povezati s njezinim bogatstvom bioaktivnih spojeva. Općenito, rezultati bi mogli potaknuti znanstvenike na daljnja istraživanja kako bi se otvorile nove perspektive za stvaranje lijekova koji bi se mogli koristiti za liječenje mnogih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant Properties, Bioactive Compounds Contents, and Chemical Characterization of Two Wild Edible Mushroom Species from Morocco: Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini and Lepista nuda (Bull.) Cooke).

Napomena: Prilično je slična kapljasta uleknjača (Paralepista gilva), koja je svjetlije boje i s mrljama po klobuku, osobito prema rubu klobuka gdje se nalazi svjetliji i vlažni pojas. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

Paralepista gilva - created in Finland by Allar Antson

KAPLJASTA ULEKNJAČA

Paralepista gilva (Pers.) Raithelh.

Etimologija: gilvus (lat.) = žuto, blijedožuto. Po boji.

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, slabo mesnat, najprije konveksan, zatim je spljošteno-ulegnut ili lijevkast, gladak, malo je blistav; žućkast, žuto-smećkast, oker, smećkast ili crvenkasto-smećkast, vodenast, nešto je svjetliji po suhom vremenu, bez dekoracije, po površini je s tipičnim kapljastim mrljama tamnije boje.

Stručak: 3-7 cm visok i 4-6 mm debeo, pun, kasnije je šupalj, baza stručka je najčešće zadebljana; boje je klobuka ili je nešto svjetliji, smeđ, oker ili crvenkasto-smeđ, bjelkasto vlaknast, baza je potpuno obavijena bijelim micelijskim hifama.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti su do žuto-okerasti.

Spore: Kuglaste, hrapave, prozirne, 4.5-5.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, bjelkasto, na bazi stručka je svijetlookerasto; miris je kiselkast, također na svježe pokošenu travu, a okus je također malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili ponekad u krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Neki izvori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim do sada nije prijavljen niti jedan slučaj. U slučaju pojave bilo kakvih simptoma trovanja odmah prestati s konzumacijom ove vrste.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnom i dosta svjetlijom jestivom žutom uleknjačom (Paralepista flaccida) koja je veoma slična po veličini i izgledu, ali nema kapljaste mrlje po površini klobuka, osobito prema rubu. Teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Cystoderma aureum - created on September 2022 in Härkäniementie, Norola, Etelä-Savo, Finland by pulmat

ZLATNA ŠTITARKA

Phaeolepiota aurea (Matt.) Maire

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po zlatnožutoj boji.

Engleski naziv: Golden Bootleg

Klobuk: 5-18 (25) cm širok, najprije je kuglast i zatvoren, zatim se otvori, nekada je malo ulegnut ili ispupčen; žut ili žuto-smeđ, u početku je vlažan i baršunast (sa cimetastosmeđim zrncima i dlačicama), dekoracija se lako uklanja, osušen postaje tamniji, svjetlo do tamnosmeđ, rub je gladak i dugo podvijen, s krpastim je ostacima ovoja.

Stručak: 4-19 (23) cm visok i 1.5-3.5 (4.5) cm debeo, valjkast, nadolje se nekad sužava, a nekad širi, pun, debeo, čvrst; ispod vjenčića je svijetlosmeđe zrnast, a iznad vjenčića je bjelkast, žućkast ili žuto-smeđ, te posut prahom; kada se klobuk raširi ukaže se smećkasti vjenčić koji je u početku uzdignut, a kasnije se objesi, s donje je strane crtast.

Listići: Gusti, nejednaki, široki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su krem boje, zatim su oker-smeđi i u starosti sve tamniji.

Spore: Limunaste do vretenaste, sitno bradavičave ili skoro glatke, nisu amiloidne, 9-15 x 4-6 µm; otrusina je žuto-smeđa, cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo je ili blijedožuto, na prerezu uz rub klobuka i stručka požuti, a kasnije posmeđi, kod starijih gljiva je žuto, a pri dnu stručka je crvenkasto; miris je ugodan na gljive i trpak zbog cijanovodične kiseline (poput gorkih badema), a okus je također ugodan na gljive, ne smije se kušati jer je sirovo izuzetno otrovno zbog cijanovodične kiseline.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, često šumama smreke, po parkovima, u koprivi, tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Unatoč svom atraktivnom izgledu i znatnoj veličini, ova je rijetka gljiva otrovna jer nakon konzumiranja može uzrokovati teške gastrointestinalne tegobe, jer je poznato je da sadrži vrlo veliku količinu cijanovodika (cijanovodične kiseline), koji je ozbiljno otrovan za ljude. Istina je da kuhanje smanjuje koncentraciju cijanovodične kiseline, ali je ona i dalje potencijalno vrlo opasna. Za ljude je kobna doza 1 mg cijanovodične kiseline po kilogramu tjelesne mase. Ovisno o lokaciji, gljive su pronađene s 510 mg cijanovodične kiseline na 100 g gljiva. Cijanovodična kiselina nije otporna na vrenje i vrlo brzo hlapi, zbog čega se ova gljiva inače konzumira bez problema jela. Ipak, male količine cijanovodične kiseline mogu zaostati i nakon kuhanja ili sušenja. Za ovaj i neke druge nepoznate toksine navodi se da uzrokuju nuspojave kao što su povraćanje, proljev i bol u trbuhu. Sigurno zato što je vrijeme kuhanja bilo prekratko ili zbog alergijskih reakcija na sastojke. Osim toga, gljiva može uzrokovati trovanje teškim metalima kadmijem ako se prikupi iz onečišćenog tla. Iako se u prošlosti navodila kao jestiva vrsta, danas se više ne smatra sigurnom za konzumaciju.

Napomena: Nije osobito česta vrsta, podsjeća na smeđu hrapavicu (Cystoderma amianthinum), ali je mnogo veća rastom. Slična je vrsta Gymnopilus spectabilis s kojom nije moguća zamjena, jer ona raste na panjevima ili uz živa stabla. Raspoznatljiva je po zrnatoj strukturi plodnog tijela i vjenčiću.

KOZJA VITEZOVKA

Pseudoporpoloma pes-caprae (Fr.) Vizzini & Consiglio

Klobuk: 4-5 cm širok, najprije je oštro koničan, zatim je zvonolik, kasnije se raširi i oštro ispupči na sredini; smećkast je ili sivo-smeđ, na sredini je tamniji, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, radijalno vlaknast, često se raspucava od sredine prema rubu.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, često je zakrivljen i uzdužno stisnut, gladak, pun, lomljiv, prema bazi je sve uži, bijel.

Listići: Prirasli su na stručak sa zupcem, oštrica je valovita, bijeli.

Spore: Široko eliptične, glatke, (6) 6.2 - 8.1 (8.8) × (4.6) 4.7 - 5.9 (6.5) µm, Q = (1.2) 1.23 - 1.4 (1.6), N = 60, Me = 6.9 × 5.2 µm, Qe = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je do vodenasto sivo; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na pašnjacima viših i nižih predjela u travi te uz rubove puteva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Plodna tijela na prvi pogled podsjećaju na gljive iz roda Hygrocybe. Zanimljivo je da se klobuk raspucava od sredine prema rubu, a ne obrnuto kao kod većine gljiva. Na planinskim pašnjacima raste i vrsta Pseudotricholoma metapodium, koja po obliku podsjeća na vrste iz roda Tricholoma. Ona je smeđe boje, vrlo nepravilnog i rastrganog ruba klobuka, a površina je klobuka prekrivena sitnim smeđim čehicama, stručak je sivo-smeđ, pun, a na dodir postane ružičast. Također je nejestiva vrsta.

Rhizocybe vermicularis - created in Finland by Sebastian Källman

ARIŠEVA GRLAŠICA

Rhizocybe vermicularis (Fr.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: vermicularis (lat.) = u obliku crva, gliste. Po rizomorfnim nitima na stručku.

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, prvo je konveksno-pupčast, zatim je lijevkast, gladak, gol, po vlažnom je vremenu malo mazav; rub je dugo vremena podvrnut; žućkasto-sivkast, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđ do tamnosmeđ, skoro je vodenast, lagano je maljav, rub je kasnije nepravilno valovit i sitno dlakav.

Stručak: 3-5 cm visok i 6-12 mm debeo, valjkast, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj, zadebljan je na bazi, često je zakrivljen, ponekad je stisnut; bjelkast je ili svijetlosmeđ, vlaknast, na vrhu je brašnast, ponekad je ižlijebljen, na bazi je s dugim bijelim hifama poput korjenčića (rizomorfi).

Listići: Osrednje su gusti, uski, lako se odvajaju od mesa u stručku, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, zatim su krem, žućkasti ili svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, lagano zrnate, prozirne, 5-6 x 2.4-3.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, bjelkasto, krem-smećkasto ili krem-crvenkasto; miriše na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće (već u veljači ili ožujku, pod snijegom) i ljeto, skupno, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, osobito šumama ariša ili smreke.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Zbog doba rasta se teško može zamijeniti s nekom drugom vrstom. Dok se snijeg topi može se pojaviti i sumnjiva proljetna grlašica (Rhizocybe pruinosa) koja također ima ostatke hifa na bazi stručka, ali je mnogo manja rastom (2-3 cm), klobuk joj je nepravilno koncentrično ispucan. Veoma je slična smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) koja je crvenkasta, tipično zadebljana na vrhu stručka ispod listića i jako miriše na svježe brašno.

RESASTA DLAKAVICA

Ripartites tricholoma (Alb. & Schwein.) P.Karst.

Etimologija: trichos (gr.) = dlaka, kosa + loma (gr.) = obod, rub. Po dekoriranom rubu klobuka.

Engleski naziv: Bearded Seamine

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, raširen je i ulegnut na sredini, teži da postane lijevkast, najprije je mazav, zatim je suh, blistav; bjelkast je ili krem-oker, malo je vodenast, površina je prirašteno vlaknasto-maljava, rub je karakteristično trepavičast ili resast od dlačica.

Stručak: Valjkast, često se sužava prema bazi; bijel, žućkasto-oker, svijetlosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, bjelkasto vlaknast, na vrhu je sužen i bijelo čehast, na bazi je bijelo maljav od micelija.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka; svijetložuti do krem, kasnije su blijedo hrđastosmeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste, 4-5 x 3.5-4 µm; otrusina je glinenastosmeđa.

Meso: Teži da postane bjelkasto ili malo tamnije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na sloju lišća ili iglica, najčešće ispod crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer se lako zamijeni s otrovnim grlašicama bijele boje. Francusko je mikološko društvo smatra jestivom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po trepavičastom rubu klobuka, ali to ipak treba uzeti s rezervom, jer dlačice na rubu nisu uvijek uočljive. Eventualno se može zamijeniti s nekim opasnim grlašicama bijele boje.

Tricholosporum goniospermum - created on June 2014 in Carciato, Dimaro, Italy by Marco Floriani

UGLATOSPORNA KRUŽOLISKA

Tricholosporum goniospermum (Bres.) Guzmán ex T.J.Baroni

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i nešto ulegne na sredini, gol, suh, kožica se lako guli; prljavo žućkast do žuto-smeđ, kasnije je kremasto-smeđ, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, suh je više oker, u mladosti s blago ljuskavim i podvijenim rubom.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 2-3 (4) cm debeo, valjkast, pun; bijel, vrh je manje ili više lagano ljubičast, malo je čehast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, izmiješani su s lamelama, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli, žućkasto-smeđi, sivo-smeđi do sivo-ljubičasti, manje su ili više s primjesom ružičasto-ljubičaste boje, na pritisak požute.

Spore: Višekutne, grbave, prozirne, 6-10 x 4.1-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, bjelkasto, u starosti ili na pritisak polako žuti; miriše na brašno ili užeglo brašno, u mladosti je ugodan s voćnom komponentom, a okus blag, slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na svjetlijim staništima, kao što su rijetke šume, rubovi šuma, parkovi, travnjaci i grmlje s drvećem, na pjeskovitom tlu, voli toplija područja, obično se nalazi samu u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u Lici, okolici Rijeke i na otoku Krku.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je brojne skupine u kojoj je bijelosmeđa vitezovka (Tricholoma albobrunneum), kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum) i riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) kojima meso i listići na pritisak ne požute.