Coprinopsis poliomalla - created on November 2011 in Torstedlund Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

SIVODLAKAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis poliomalla (Romagn.) Doveri, Granito & Lunghini

Etimologija: polios (gr.) = siv, boje pepela + malla (lat.) = vlakno, mreža, kosa, vuna. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Greyhaired Incap

Klobuk: 3-7 mm širok, isprva je eliptičan do valjkasto-eliptičan i do 5 mm visok, kasnije se raširi, u mladosti je siv do tamnosiv, kasnije postaje svjetliji, čitava je površina praškasta, na rubu je malo dlakavo-ljuskav, prozirno crtast.

Stručak: 1-2 cm visok i oko 0.5 mm debeo, valjkast, na bazi je gotovo gomoljast, proziran, bijel, površina je pahuljasta.

Listići: Rijetki, dosta su razmakmnuti, 8-16 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivi do crnkasti.

Spore: Valjkasto-eliptične, eliptične ili jajolike, sa 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 6.3-10.3 x 3.8-6.2 µm, Q = 1.34-1.95, Qav = 1.55-1.8, bazidije su 4-sporne, 12-28 x 7-9 µm, cheilocistide su eliptične, u obliku boce ili valjkaste, 40-90 x 18-32 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 50-120 x 21-38 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do crno, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit na čistom izmetu, osobito kravljem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je praškasta gnojištarka (Coprinopsis coniophora), koja je većih dimenzija, sa bademastim sporama, raste skupno na krupnijim drvnim ostacima.

Coprinopsis pseudocortinata - created on April 2016 in Zeewolde - Hulkesteinse Bos, Netherlands (Kingdom of the) by ieko staal

LAŽNA PAUČINASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis pseudocortinata (Locq. ex Cacialli, Caroti & Doveri) Doveri, Granito & Lunghini

Etimologija: Po sličnosti sa paučinastom gnojištarkom (Coprinopsis cortinata).

Klobuk: 3-7 mm širok, isprva je kuglast, gotovo kuglast do eliptičan i 0.3-4 mm visok, zatim je konveksan, kasnije se izravna, a rub blago izvrne prema gore, u mladosti je potpuno prekriven prolaznim, bijelim, praškastim ovojem, koji je na rubu nešto dlakavije-ljuskav, osobito u ranoj mladosti, kasnije je siv, prozirno crtast.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.1-0.7 mm debeo, valjkast, na bazi je malo proširen i do 1 mm debeo, bjelkast, staklast, često je smećkast, prekriven je s bijelim pahuljama od ovoja.

Listići: Rijetki, dosta su razmakmnuti, 6-12 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, zatim su sivkasti do sivi s crnkastim mrljama.

Spore: Valjkasto-eliptične, eliptične ili jajolike, sa 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 5.6-7.7 x 3.5-4.7 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 9-30 x 6-8.5 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, u obliku boce ili valjkaste, 30-50 x 15-30 µm, pleurocistide su u obliku boce, rijetko su valjkaste ili eliptične, 50-90 x 20-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do crno, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na izmetu i gnoju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su sivodlakava gnojištarka (Coprinopsis poliomalla), koja je u mladosti siva, te vrsta Coprinopsis idae, koja raste na zemlji i ima šire i drugačije oblikovane spore.

Coprinopsis pseudofriesii - created on October 2019 in Dachnau und Schlangenloch bei Rüsselsheim, Germany by Wolfgang Patczowsky

LAŽNA FRIESOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis pseudofriesii (Pilát & Svrček) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, patvoren + friesii = u čast Eliasa Magnusa Friesa (1794.–1878.), švedskog mikologa i jednog od utemeljitelja suvremene mikologije. Po sličnosti sa Friesovom gnojištarkom (Coprinopsus friesii).

Engleski naziv: Thorny Incap

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je stožasto-eliptičan ili stožast, zaobljen na vrhu i visok 3-8 mm,  bjelkast, na sredini je oker, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, ovoj se razlaže na oker-smeđe ljuske, kasnije izblijedi, brazdasto narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, bijel, bijelo-sivkast, baza je pomalo ljuskava.

Listići: Gusti, 32-50 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivi do crnkasti.

Spore: Široko su eliptične, eliptične, jajolike ili blago romboidne, zaobljene na vrhu sa središnjim, oko 1.5 µm širokim kličnim otvorom, 6.1-10.2 x 5-7.9 µm, Q = 1.05-1.55, Qav = 1.25-1.4, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 9-11 µm, cheilocistide su valjkaste ili u obliku uske boce, 30-80 x 7-22, pleurocistide su slične cheilocistidama, 60-120 x 10-27 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije je crno, osuši se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit u šumama, parkovima i po livadama, na krupnijim drvnim ostacima (grane), na zakopanom drvu, kori voća, te na bilju i travama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po eliptičnim, jajolikim ili romboidnim sporama dugim do oko 9 ili 10 µm i prilično velikim plodnim tijelima. Slične su Friesova gnojištarka (Coprinopsis friesi), koja ima manja plodna tijela i raste na drugačijem staništu, tamnosporna gnojištarka (Coprinopsis phaeospora), koja ima jajolike, s prednje strane gotovo kuglaste spore i izraženo ekscentrični klični otvor, te žutoljuskava gnojištarka (Coprinopsis xantholepis), koja ima mnogo veće cheilocistide.

Coprinopsis pseudonivea - created on November 2022 in Dreslette, Denmark by Henrik Stenholt

LAŽNA BIJELA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis pseudonivea (Bender & Uljé) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan + niveus (lat.) = bijel kao snijeg, snježan, snježnobijel. Po sličnosti sa bijelom gnojištarkom (Coprinopsis nivea).

Engleski naziv: Snowy Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je eliptičan do valjkasto-eliptičan i 1.2-2 cm visok, zatim je stožast, kasnije se izravna, bijel, na sredini je ponekad s ružičastom nijansom, potpuno je prekriven bijelim do sivkastim dlakavo-ljuskavim ovojem, koji se kasnije izgubi, rub je u mladosti nešto dlakavije pahuljast, kasnije je rascijepljen.

Stručak: 5-12 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj, lomljiv, bijel do sivkast, bijelo pahuljast od ovoja, baza je gusto bijelo pahuljasta.

Listići: Gusti, 22-36 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivi do crni, oštrica je svjetlija, rastope se.

Spore: Eliptične, s prednje su strane limunaste, sa središnjim do blago ekscentričnim kličnim otvorom, 9.2-12.3 ​​x 7.5-11.3 (f) x 6.2-7.8 µm, Q = 1.05-1.35, Qav = 1.15-1.2, bazidije su 4-sporne, 15-40 x 9-13 µm, cheilocistide su u obliku boce, eliptične ili valjkaste, 40-65 x 20-27 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 50-150 x 25-60 µm; otrusina je tamnosmeđa, gotovo crna.

Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, sa ružičastom nijansom, kasnije se rastopi; miriše na kvasac, kokos, cimet, voće ili travu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, pojedinačno ili nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na kravljem izmetu, gnoju i kompostu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su bijela gnojištarka (Coprinopsis nivea), koja je obično čistije bijele boje, ima veće spore i šire cheilocistide, čizmasta gnojištarka (Coprinopsis cothurnata), koja ima manje, heksagonalne spore, obojenu bazu stručka i obično je bez pleurocistida, a debelosporna gnojištarka (Coprinopsis pachysperma) ima 2-sporne bazidije.

Coprinopsis pseudoradiata - created on July 2021 in Høstemark Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

LAŽNA ZRAKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis pseudoradiata (Kühner & Joss. ex Watling) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, varljiv + radiatus (lat.) = zrak, zračenje. Po sličnosti sa zrakastom gnojištarkom (Coprinopsis radiata).

Engleski naziv: False Rayed Inkcap

Klobuk: 0.4-1 cm širok, prvo je eliptičan do valjkasto-eliptičan, zatim je stožast do konveksan, kasnije se izravna, brazdast, siv do sivo-smeđ, na sredini je tamniji, ovoj je bjelkast do svijetlosiv, radijalno se razlaže na dlakave do vlaknaste, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene ljuskice, osobito na sredini, vrhovi sušenjem postaju smeđi, rub je narebran i izvrnut u starosti.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, zadebljan i donekle ukorijenjen na bazi gdje je širok oko 1.5 mm, šupalj, bjelkast, sitno je dlakavo ljuskav, osobito gusto u donjem dijelu, kasnije postaje gol.

Listići: Prilično su gusti, oko 30 ih dopire do stručka, uski, slobodni, u mladosti su bijeli, zatim postaju sivi pa crni, rastapaju se.

Spore: Eliptične, zaobljene na oba kraja, sa oko cca 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8-9.5 x 5-5.8 µm, Q = 1.55-1.8, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 8-10 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, jajolike ili u obliku boce, 25-60 x 15-28 µm, pleurocistide su eliptične, u obliku boce do valjkaste, 30-80 x 20-30 µm; otrusina je crno-ljubičasta.

Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u malim skupinama, kao saprofit na gnoju pomiješanom sa slamom ili izmetu, obično konjskom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je zrakasta gnojištarka (Coprinopsis radiata), koja ima veće spore.

Coprinopsis radiata - created on March 2014 in Heia, Fredrikstad, Øs, Norway by Morten Pettersen

ZRAKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis radiata (Bolton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: radiatus (lat.) = zrak, zračenje. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Rayed Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je eliptičan do valjkasto-eliptičan i visok do 6 mm, zatim je stožast do konveksan, ubrzo se izravna, sivo-smeđ, prema rubu je svjetliji, ovoj je prolazan, bjelkast do srebrnosiv, radijalno se razlaže na dlakave do vlaknaste, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene ljuskice, osobito u sredini, vrhovi sušenjem postaju smeđi, rub je jako izvrnut prema gore i narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi i širok 2 mm, šupalj, lomljiv, nitast, malo je ukorijenjen, bijel, proziran, sitno je dlakavo-ljuskav, kasnije je gol, baza je prekrivena vlakancima.

Listići: Prilično su gusti, oko 35 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, kasnije sivkasto-smeđi do crnkasti, rastope se, oštrica je bjelkasta.

Spore: Valjkasto-eliptične, sa zaobljenom bazom i vrhom, sa oko 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 13.5-15 x 7.5-8.5 µm, Q = 1.65-1.9, Qav = 1.75-1.8, bazidije su 4-sporne, 20-36 x 9-11.5 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do duguljaste ili u obliku boce, 35-80 x 15-40 µm, pleurocistide su eliptične do duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 50-100 x 20-45 µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, prozirno, sivkasto, brzo se rastapa u crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, najčešće kao saprofit na izmetu i stajskom gnoju, uglavnom konjskom ili ovčjem, a često se pronađe i po plastenicima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po prilično uskim, valjkasto-elipsoidnim sporama dužine 13-15 µm i staništu na gnoju. Dio je roda Coprinopsis koju karakteriziraju jako pahuljasti ostaci ovoja po klobuku, slobodni listići i odsutnost vjenčića na stručku. Slične su lažna zrakasta gnojištarka (Coprinopsis pseudoradiata), koja ima manje spore, 7.5-9.5 x 5-5.5 µm, krupnoglava gnojištarka (Coprinopsis macrocephala), koja ima spore 12-17 x 8-10 µm, a pepeljasta gnojištarka (Coprinopsis cinerea) 8.5-12 x 6-8 µm.

Coprinopsis radicans - created on September 2009 in Hanemose, Denmark by Thomas Læssøe

KORJENASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis radicans (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: radicare (lat.) = puštati korijenje, zakorjenjivati se. Po korjenasto produženom stručku.

Engleski naziv: Rooting Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, kuglast do duguljast i do 9 mm visok, kasnije se raširi i izravna, gusto je prekriven praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, siv do sivo-smeđ, brazdasto narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, bjelkast, baza je duboko ukorijenjena sa debelim rizomorfom.

Listići: Slobodni, bijeli do crni, na kraju se rastope.

Spore: Eliptične do jajolike, sa stožastom bazom i zaobljenim do lagano krnjim vrhom, sa 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 13.7-17.3 x 8.3-10.6 µm, Q = 1.5-1.85, Qav = 1.65, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 40-100 x 40-70 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-130 x 30-65 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije postaje crno, rastapa se; miris je neugodan, jak narkotični, lužnat, po kutiji za lijekove, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na izmetu, gnoju ili tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je smrdljiva gnojištarka (Coprinopsis narcotica), koja mnogo veće spore i u uglavnom raste na gnoju.

ROMAGNESIJEVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis romagnesiana (Singer) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Engleski naziv: Orangy Inkcap

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je kuglast, eliptičan ili jajolik i 3-4.5 cm visok, kasnije je lagano zvonolik, široko konveksan ili skoro izravnat, ovoj je svijetlosmeđ, ubrzo je tamniji, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ, osobito na sredini, ubrzo se razloži na priraštene ljuske sa često uzdignutim vrhovima, osnova je svjetlija, sivkasta, nepravilno je brazdast, rub je uglavnom svjetliji i iskrzan, u starosti se rastopi.

Stručak: 6-10 cm visok i 5-13 mm debeo, valjkast, baza je batinasto do gomoljasto zadebljana i često blago obrubljena, komorasto-šupalj, vlaknast, bijel, od vjenčića nadolje je s uočljivim narančasto-smeđim ljuskama, iznad vjenčića je bijel, manje ili više je brazdast; vjenčić je tamniji, bjelkast, viseći, iskrzan, prolazan.

Listići: Gusti, više ih od 50 dopire do stručka, široki, skoro su trbušasti, slabo su prirasli na stručak, skoro su slobodni, prvo su bijeli do sivkasti, zatim od ruba klobuka postaju sivkasto-smeđi, na kraju su ljubičasto-crni do gotovo crni i polako se rastapaju.

Spore: Eliptične ili jajolike, na krajevima su zaobljene, klični otvor je na sredini i širok 1.1-1.2 µm, 8-9.5 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.55-1.95, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 7-9.5 µm, pleurocistide su prilično usko valjkaste ili blago jehuraste, 100-170 x 20-40 µm, cheilocistide su usko valjkaste ili blago jehuraste, 50-100 x 15-30 µm; otrusina je crna do tamno crvenkasto-smeđa.

Meso: Tanko, mekano, suho, bijelo, na presjeku u klobuku lagano pocrveni, a u stručku jedva malo posmeđi; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen, busenasto, od svibnja do studenog, kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi), te na zakopanom drvu, po livadama, pašnjacima, rubovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima ili uz korijenje raznog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva po smeđe ljuskavom klobuku i stručku koji je iznad vjenčića bijel, a ispod vjenčića tamnosmeđ poput klobuka i ljuskav. Slične je naborana gnojištarka (Coprinopsis atramentaria), koja nije narančasto-smeđa do crveno-smeđa.

Coprinopsis rugosobispora - created on September 2015 in O Grove, Spain by Joseba Castiullo Munsuri

DVOSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis rugosobispora (J.Geesink & Imler ex Walleyn) A.Melzer & Schößler

Etimologija: rugosus (lat.) = naboran, smežuran + bi (lat.) = dva + spora (gr.) = sjeme, spora. Po bradavičavim sporama.

Klobuk: 1-3 cm širok, u mladosti je eliptičan ili jajolik, kasnije je konveksan do izravnat, isprva je bijel, ubrzo zatim je sivkast, na sredini je sivkasto-narančast, ovoj je bijel do sivkast, razlaže se na radijalne dlakavo-vlaknaste ljuske, kasnije je gotovo gol i s ostacima ovoja samo na sredini, radijalno narebran, rub je rascijepljen.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.6-2 mm debeo, valjkast, bjelkast, lagano je zakrivljen na bazi.

Listići: Gusti, 35-45 ih dopire do stručka, 1 mm široki, slobodni, prvo su bijele, zatim su sivi i na kraju crnkasti, oštrica je blago nazubljena, otapaju se.

Spore: Jajolike, bradavičave, klični otvor je na sredini i širok 1,5-2 µm, 9-11.8 x 7-9.1 µm, Q = 1.15-1.40, Qav = 1.3, bazidije su 2-sporne, 16-34 x 6-8 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, usko jajolike, mjehuraste ili široko valjkaste, 30-70 x 20-35 µm, pleurocistide su eliptične, mjehuraste ili široko valjkaste, 50-80 x 30-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, od svibnja do studenog, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima i piljevini raznog bjelogoričnog drveća, te na opožarenom drvu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po jajolikim, bradavičavim sporama i 2-spornim bazidijama, dok slična plašljiva gnojištarka (Corinopsis lagopides) ima 4-sporne bazidije. Slična je bradavičavosporna gnojištarka (Coprinopsis phlyctidospora), koja također ima 4-sporne bazidije.

Coprinopsis saccharomyces - created on June 2015 in Jordal, Bergen, Norway by anglerfishnwy

KVAŠČEVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis saccharomyces (P.D.Orton) P.Roux & Guy García

Etimologija: sakkharan (gr.) = šećer + mykes (gr.) = gljiva. Po mirisu.

Engleski naziv: Yeasty Incap 

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je kuglast do duguljast i do 2 cm visok, kasnije se izravna, u mladosti je potpuno prekriven prolaznim, gustim, sivim praškastim do dlakavim ovojem, prozirno crtast.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-5 mm debeo, valjkast, na bazi je malo batinasto zadebljan, bjelkast, prekriven je s bijelim pahuljama od ovoja.

Listići: Gusti, oko 40 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, kasnije su crni.

Spore: Eliptične ili jajolike, sa zaobljenom bazom i vrhom, sa 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 11.6-15.8 x 7.6-8.4 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1.7-1.75, bazidije su 2-sporne, 16-38 x 8-12 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 40-90 x 30-50 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 60-100 x 30-45 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do crno, rastapa se; miris nije izražen ili je slab na kvasac, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na zemlji, u travi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je pepeljastomaljava gnojištarka (Coprinopsis cinereofloccosa), koja ima uže spore sa stožastom bazom, dok opisana vrsta ima spore sa zaobljenom bazom i vrhom.

Coprinopsis sclerotiorum - created on July 2023 in Modoc County, Modoc National Forest, CA, USA by Mandy Hackney

SKLEROTIČNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis sclerotiorum (Horvers & de Cock) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: skleros (gr.) = tvrd, množina sclerotiorum, označava tvrdu strukturu, koju neke gljive formiraju za preživljavanje u nepovoljnim uvjetima. Po strukturi iz koje izrasta.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je kuglast, ubrzo je eliptičan, jajolik ili stožast i visok do 1.8 cm, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, u mladosti je čitav prekriven ovojem koji je izražen kao debeli, bijeli, baršunasti sloj, kasnije se širenjem razlaže na krpice, ispod ovoja je prvo bijel, zatim je svijetlo do tamno sivo-smeđ, na kraju je žućkasto-ljubičasto-siv do crn, površina je ispod ovoja često prekrivena vrlo tankim želatinoznim slojem, prozirno crtast.

Stručak: 2-12 cm visok i 5-6 mm debeo, valjkast, gomoljasto je zadebljan na bazi, bijel, slabo je vlaknast, sa žuto-smeđim kapljicama kada je svjež, nakon što se odvoji od ruba klobuka od gomoljaste baze, zaostane mali, volvoliki rub, sa fino crtastim otiskom listića; sklerocij je crn ili tamnosmeđ, pomalo je nepravilan, može biti kuglast, promjera oko 1 cm ili prstast, do 3.5 x 1 cm.

Listići: Vrlo su gusti, široki do 3.5 mm, u ranoj su mladosti bijeli, zatim su sivi do tamnosivi s bijelom oštricom, kasnije su crni.

Spore: Eliptične do valjkaste, s prednje su strane zaobljeno, višekutno jajolike, sa oko 2.5 µm širokim kličnim otvorm na sredini, koji je jedva uočljiv, 13.3-17.5 x 10.3-12.3 (f) x 9-10.5 µm, Q = 1.25-1.45, Qav = 1.35, bazidije su 4-sporne, 22-40 x 12-17 µm, cheilocistide su eliptične ili jajolike, duguljaste ili u obliku boce, 60-100 x 30-40 µm, pleurocistide su valjkaste, u obliku boce, duguljaste ili eliptične, 80-160 x 25-45 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na sklerocijima u kravljem izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Srodne vrste s velikim sporama su šarena gnojištarka (Coprinopsis picacea) i Stanglova gnojištarka (Coprinopsis stangliana), ali one nikada ne rastu na izmetu i imaju eliptične spore. Želatinozni sloj između površine klobuka i ovoja nije uvijek prisutan, samo u vlažnim uvjetima, a ako je prisutan, može se naći i na osušenim uzorcima.

Coprinopsis semitalis - created on November 2017 in Feddet, Præstø, Denmark by Thomas Kehlet

SIVOPRAŠKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis semitalis (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: semi (lat.) = polu, djelomično + talus (lat.) = padina, nagib. Po izgledu.

Engleski naziv: Winged Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, kuglast do duguljast i do 1.7 cm visok, kasnije se raširi i izravna, gusto je prekriven praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, siv do sivo-smeđ, brazdasto narebran.

Stručak: 3-9.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, malo je ukorijenjen, lomljiv, bjelkast, pahuljast.

Listići: Slobodni, bijeli do crni, na kraju se rastope.

Spore: Eliptične ili jajolike, rijetko su eliptične, sa stožastom bazom i zaobljenim vrhom, sa 1.4-1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.6-12.7 x 4.7-5.6 µm, Q = 1.75-2.5, Qav = 1.95-2.3, bazidije su 4-sporne, 16-30 x 8-10 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 30-90 x 20-45 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-130 x 20-35 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije postaje crno, rastapa se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u mahovini i travi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po uskim sporama, stožastom bazom spora i odsutnosti narkotičnog mirisa.

Coprinopsis spilospora - created on August 2021 in 14 Seddiner See-Neuseddin, Germany by lindernia-w

PJEGAVOSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis spilospora (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: spilos (gr.) = mrlja, fleka + spora (gr.) = sjeme, spora. Po dekoraciji na sporama.

Klobuk: 1-4.5 cm širok, najprije je kuglast, široko eliptičan ili jajolik, zatim je polukuglast ili tupo stožast do konveksan, u mladosti je bijel, ubrzo posivi od ruba, u sredini postane oker do svijetlosmeđ, ovoj isprva prekriva cijelu površinu, svilenkasto-vlaknast, zatim se razlaže na grube, vunasto-vlaknaste, bijele ljuske, kao kod pupavki (Amanita), rub je smećkast i brazdasto narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 2.5-3.5 mm debeo, valjkast, malo je proširen je na bazi, snježnobijel na gotovo obrubljenoj gomoljastoj bazi, prema gore i u zrelosti je više vodenasto bijel ili lagano smećkast, na početku je sitno vlaknasto-maljav, baza je ukorijenjena sa micelijskim nitima.

Listići: Vrlo su gusti, 50-60 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivo-smeđi i na kraju crni.

Spore: Kuglaste ili gotovo kuglaste, u obliku zrna kukuruza ili zaobljeno 4-kutne, ponekad su izduženo valjkasto-jajolike, s velikom su svijetlom pjegom na vrhu, s velikim su blago ekscentričnim do gotovo središnjim, 3 µm širokim kličnim otvorom, 7.5-9.5 x 6.5-8.5 µm, Q = 1-1.4, Qav = 1.05-1.25, kod nekih se spora sa strane pojavljuju dvije vrlo male kvržice nalik apikulusu, bazidije su 4-sporne, 22-36 x 8.5-10 µm, pleurocistide su jajolike, stožaste ili vretenaste, uglavnom su priljično zašiljene na kljunastom vrhu, 80-200 x 25-60 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali uglavnom nešto manje; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na zemlji, šljunčano-vapnenačkom tlu ili u bjelogoričnim šumama na mjestima bogatim mahovinom, te na opožarenim terenima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Svijetla mrlja na površini ili potpuno svijetla površina spora je važna karakteristika za razlikovanje od slične listićave gnojištarke (Coprinopsis gonophylla).

Coprinopsis stangliana - created on November 2011 in El Bonillo, Spain by Emilio López Barchino

STANGLOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis stangliana (Enderle, Bender & Gröger) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast priznatog njemačkog mikologa Johanna Stangla (1923.-1988.), koji je dao veliki doprinos u sistematici roda Inocybe. Po imenu.

Engleski naziv: Pied Inkcap

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je eliptičan ili jajolik, kasnije se raširi, prvo je bjelkast, ubrzo je sivkast ili kremast, kasnije je krem, sivkasto-oker ili oker-smeđ, ovoj je isprva bjelkast, a zatim se razlaže na sivkasto-krem do oker-smeđe ljuske.

Stručak: 4-12 cm visok i 3-10 mm debeo, nešto je proširen na dnu, bijel ili bijelo-sivkast, sitno vunasto vlaknast, osobito pri dnu.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, prvo su bjelkasti, zatim su smećkasti, kasnije su sivo-smeđi do tamnosivi, na kraju su crni.

Spore: Jajolike ili eliptične, sa središnjim, oko 1.5 µm širokim kličnim otvorom, 8.6-12.6 x 6.1-8.9 µm, Q = 1.25-1.65, Qav = 1.4-1.5, bazidije su 4-sporne, 18-47 x 8-13 µm, cheilocistide su jajolike, eliptične, duguljaste ili široko stožaste, 50-135 x 18-45 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, jajolike ili valjkaste, 75-165 x 21-50 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, od lipnja do listopada, kao saprofit na suhim travnjacima, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je slična šarena gnojištarka (Coprinopsis picacea), koja ima izrazito veće spore i nešto veće dimenzije.

BALEGARSKA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis stercorea (Fr.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: stercus (lat.) = izmet, gnoj. Po staništu.

Engleski naziv: Dung Inkcap

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, jajoliko-duguljast pa se raširi i izvrne na rubu, najprije je bijel do sivkast, pokriven je s karakterističnim bijelim praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije postaje gol, narebran je do vrha, rub je dlakav.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, tanak, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, šupalj, vrlo lomljiv, bjelkast, dlakav do dlakavo-pahuljast.

Listići: Slobodni, 20-26 ih dopire do stručka, bjelkasto-sivkasti, kasnije su tamnosivi pa crni.

Spore: Valjkasto-eliptične ili eliptične, zaobljene na oba kraja, sa 1-1.1 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 5.6-7.7 x 3.2-4.2 µm, Q = 1.4-2, Qav = 1.65-1.8, bazidije su 4-sporne, 9-18 x 6.5-7.5 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste ili u obliku boce, 20-45 x 10-20 µm, pleurocistide su u obliku boce ili duguljaste, 25-65 x 12-23 µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, tanko, vrlo lomljivo, brzo se rastapa u crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na pognojenom tlu, stajskom gnoju, često na konjskom, ovčjem, kravljem i jelenjem izmetu. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici svibnja, na ovčjem izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po neurednom izgledu, sporama užim od 4.2 µm i karakteristikama ovoja. Sve slične vrste imaju mnogo šire spore. Slične su smrdljiva gnojištarka (Coprinopsis foetidella), koja ima šire spore i sivkasta plodna tijela, te trosporna gnojištarka (Coprinopsis trispora), koja ima 3-sporne bazidije.

Coprinopsis strossmayeri - created on May 2021 in Prater, Wien, Austria by Christian Apschner

SLAVONSKA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis strossmayeri (Schulzer) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Engleski naziv: Trooping Inkcap

Klobuk: 2-6 cm širok, u mladosti eliptičan, jajolik do široko valjkast, zatim je tupo stožast ili zvonolik sa zaobljenom grbicom, u starosti se pretvara u crnu tekućinu, u mladosti je potpuno prekriven bijelim ovojem, kasnije se razlaže na sitne, bijele ili krem ljuskice, koje su na sredini žućkaste, osnova je sivkasta do okerasta, na sredini je okerasto-smeđa, prema rubu je svjetliji, krem, nije narebran.

Stručak: 4-12 cm visok i 4-10 mm debeo, valjkast, šupalj, bjelkast, na sredini je lagano žućkast, sa sitnim je vlaknastim ostacima ovoja, baza je ponekad malo proširena i sa narančasto-smeđim do tamnosmeđim rozomorfima, dužine 20-30 mm i debljine do 3 mm.

Listići: Vrlo su gusti, više od 60 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivo-smeđi do tamnosmeđi, na kraju su crni, u starosti se otapaju u crnu tekućinu.

Spore: Jajolike do eliptične, sa 1-1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7-9 x 4.5-6 µm, Q = 1.35-1.7, Qav = 1.5-1.55, bazidije su 4-sporne, 13-32 x 6-9 µm, cheilocistide su uglavnom u obliku boce, često s prilično dugim vratom, eliptične ili vretenaste, 40-170 x 15-40 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, u obliku boce ili ampule, 70-180 x 24-50 µm, elementi ovoja su tankih stijenki, razgranati, sa žućkastim sadržajem, 50-100 x 2-14 µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, tanko, u starosti se rastopi u crnu tekućinu; miriše na gljive, rizomorfi na bazi stručka imaju jak miris na tartufe ili plijesan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do srpnja, u bjelogoričnim šumama, parkovima i voćnjacima kao saprofit krupnijih i sitnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je nađena u voćnjaku krušaka i jabuka, na samo jednom lokalitetu, u Vinkovcima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. U kombinaciji s alkoholom je vjerojatno i otrovna.

Napomena: Slične su naborana gnojištarka (Coprinopsis atramentaria), koja ima manje izražene ostatke ovoja i veće dimenzije, te kućna gnojištarka (Coprinopsis domesticus), koja ima manje i obojenije ostatke ovoja.

Coprinopsis tigrinella - created on August 2019 in Vidkær A, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

TIGRIĆASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis tigrinella (Boud.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: tigris (lat.) = tigar + -ella (lat.) = umanjenica. Po dekoraciji na klobuku.

Klobuk: 0.5-1.4 cm širok, u mladosti je valjkast, jajolik ili eliptičan i visok 3-7 mm, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i sa izvrnutim rubom, prvo je bjelkast, na sredini je siv do tamnosmeđ, ovoj je razlaže na tamnosmeđe, vunaste ljuske koje sušenjem izblijede, rub je brazdasto narebran.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, bijel do bijelo-sivkast, baza je ljuskava, prema vrhu je praškast.

Listići: Gusti, 32-50 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, zatim su sivi do crnkasti.

Spore: Jajolike ili eliptične, s prednje su strane gotovo kuglaste, mali klični otvor je na sredini do blago ekscentričan i širok 1.3-1.5 µm, 5.3-10.6 x 4.1-8.3 µm, Q = 1.05-1.45, Qav = 1.2-1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 12-28 x 8-10 mikrona, cheilocistide su valjkaste, eliptične, stožaste ili u obliku boce, 40-100 x 18-32 µm, pleurocistide su valjkaste, često su sužene na vrhu, 50-120 x 16-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, postaje je sivo pa crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit po travnjacima i pašnjacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamnosmeđim do sivim ovojem na klobuku, koji može biti i slabije izražen.

Coprinopsis trispora - created on September 2018 in Sigsgårdsmark, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

TROSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis trispora (Kemp & Watling) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: tri (lat.) = tri + spora (lat.) = sjeme, spora. Po 3-spornim bazidijama.

Engleski naziv: Threespored Inkcap

Klobuk: 0.7-2.5 cm širok, kuglast do duguljast i do 9 mm visok, bijelo-sivkast, gusto je prekriven praškasto-zrnastim ovojem, kasnije se izgubi, kasnije je sivkast do siv, brazdasto narebran.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, bjelkast.

Listići: Slobodni, bijeli do sivkasti, kasnije su tamnosivi do crni, na kraju se rastope.

Spore: Eliptične do jajolike, zaobljene su na oba kraja, sa 1.2-1.4 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.25-1.8, Qav = 1.4-1.6, bazidije su 3-sporne, rijetko su 2-sporne ili 4-sporne, 10-24 x 6-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 30-70 x 15-45 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-100 x 22-50 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno, postaje sivo, brzo se rastapa u crno; miris je jako narkotičan, lužnat, poput ormarića sa lijekovima, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprofit na izmetu, najčešće konjskom ili kravljem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najznačajnija karakteristika su 3-sporne bazidije. Slične vrste imaju 2-sporne ili 4-sporne bazidije i uglavnom rastu na drugačijem staništu.

Coprinopsis tuberosa - created on July 2015 in Fossabekken, Nag, Strand, Ro, Norway by Andreas Svensen

GOMOLJASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis tuberosa (Quél.) Doveri, Granito & Lunghini

Etimologija: tuberosus (lat.) = krtolast, sa kvrgama, gomoljast. Po sklerociju iz kojeg izrasta.

Engleski naziv: Tuberosus Inkcap

Klobuk: 0.7-2.5 cm širok, kuglast do duguljast i do 8 mm visok, kasnije se izravna, sivkast, gusto je prekriven praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, postaje siv, brazdasto narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, bjelkast do sivkast, uzdužno je vlaknast, lagano je pahuljast, baza je malo batinasto zadebljana i obično povezana sa 3-13 mm širokim gomoljastim sklerocijem, koji je kuglast ili izdužen, iznutra je bijel, a izvana crn.

Listići: 25-40 ih dopire do stručka, slobodni, bijeli do crni, na kraju se rastope.

Spore: Eliptične do jajolike, zaobljene su na oba kraja, sa 1.2-1.4 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.25-1.8, Qav = 1.4-1.6, bazidije su 3-sporne, rijetko su 2-sporne ili 4-sporne, 10-24 x 6-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 30-70 x 15-45 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-100 x 22-50 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije je vodenasto smeđe, postaje crno, brzo se rastapa; miriše slabo na sirovi krumpir, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprofit na gnoju ili kompostu, po vrtovima, parkovima, šumskim stazama ili rubovima šuma.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najznačajnije karakteristike su sklerocij iz kojeg izrasta, male dimenzije i spore sa zaobljenom bazom. Slične spore ima samo smrdljiva gnojištarka (Coprinopsis foetidella), koja je vrlo malih dimenzija, klobuk je do 10 mm širok i raste na čistom izmetu. Također su slične opojna gnojištarka (Coprinopsis narcotica) i korjenasta gnojištarka (Coprinopsis radicans), koje imaju jak neugodan miris mesa i nemaju sklerocije.

Coprinopsis urticicola - created on August 2017 in Красногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

KOPRIVINA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis urticicola (Berk. & Broome) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: Urtica (lat.) = kopriva + -cola (lat.) = stanovnik, koji živi. Po staništu..

Engleski naziv: Swamp Inkcap

Klobuk: 0.4-1.3 cm širok, isprva je kuglast, eliptičan, jajolik ili stožast i visok 2-4 mm, kasnije se raširi, najprije je bijel, kasnije sve više siv do crnkast, pokriven je bijelim ovojem koji se cijepa na sitne, vunasto-dlakave ljuske, rub je prozirno narebran, često je izvrnut.

Stručak: 1-3 cm visok, tanak, valjkast, malo je zadebljan na bazi, bijel do bijelo-sivkast, lagano je ljuskav iznad baze, kasnije postane gladak.

Listići: Gusti, oko 35 ih dopire do stručka, bijeli, kasnije sivi do crnkasti, slobodni, osušeni povenuti do djelomično rastopljeni, vrlo lomljivi.

Spore: Vretenaste, gotovo kuglaste do eliptične, na jednom su kraju stožaste, a na drugom zaobljene, klični je otvor na sredini i širok 1-1.5 µm, 5.5-9 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.1-1.65, Qav = 1.25-1.45, bazidije su 4-sporne, 10-23 x 6-8,5 µm, cheilocistide su valjkaste, u obliku boce, duguljaste, eliptične ili usko stožaste, 30-65 x 10-14 µm, pleurocistide su valjkaste, u obliku boce, duguljaste, eliptične ili usko stožaste, 40-70 x 10-15 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, lomljivo, kasnije je crno, osušeno do djelomično rastopljeno; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto, od lipnja do rujna, skupno, kao saprofit na vlažnim mjestima, močvarama, na trulim stabiljikama zeljastih jednosupnica i sitnijim drvnim ostacima (grančice, piljevina).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po malom, potpuno bijelom plodnom tijelu s vunasto ljuskavim ovojem.

Coprinopsis vermiculifer - created on January 2016 in Cazalla de la Sierra, Spain by Manuel Alvarado Cordobes

CRVLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis vermiculifer (Joss. ex Dennis) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: vermiculus (lat.) = crvić, umanjenica od vermis + ferre (lat.) = nositi, nositelj. Po tome što je vole napadati crvi.

Engleski naziv: Wormy Inkcap

Klobuk: 0.5-1.6 cm širok, isprva je kuglasto-stožast i do 6 mm visok, kasnije se raširi, isprva je u potpunosti prekriven prilično postojanim, bijelim, baršunastim ovojem, na sredini je često siv, razlaže se na male, dlakavo-pahuljaste ljuske, prozirno crtast.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, blago je gomoljast na bazi, bjelkast, sitno vlaknasto-pahuljast, kasnije je gol.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su bijeli, kasnije crnkasto-smeđi.

Spore: Eliptične ili jajolike, zaobljene na vrhu, s oko 1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8.5-13.7 x 6-9.1 µm, Q = 1.3-1.75, Qav = 1.5-1.6, bazidije su 4-sporne, 14-28 x 9-10 µm, cheilocistide su eliptične ili gotovo kuglaste, 35-55 x 20-32 µm, pleurocistide su eliptične ili gotovo valjkaste, 60-90 x 25-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u malim skupinama, kao saprofit na izmetu jelena.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po završnim elementima ovoja, koji su smeđi i s debelim stijenkama, te velikim sporama i staništu na izmetu.

Coprinopsis villosa - created on August 2014 in Gettrup Mark, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

ČUPAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis villosa L.Nagy, Desjardin, Vägvölgyi & Papp

Etimologija: villosa (lat.) = dlakava, čupava, pokrivena dlačicama. Po dekoraciji na plodnom tijelu.

Klobuk: 0.8-3.5 cm širok, eliptičan do valjkast sa zašiljenim vrhom i do 1 cm visok, kasnije je zvonolik, kasnije je konveksan do izravnat, površina je u mladosti prekrivena debelim slojem smeđeg do tamnosmeđeg pahuljasto-vlaknastog ovoja, ispod ovoja je prozirno crtast i gotovo bjelkast, kasnije je sivkast do crnkast, jako se rastapa.

Stručak: 3-9 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast ili malo proširen prema dnu, šupalj, lomljiv, čitav je bjelkasto pahuljast, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, do 3 mm široki, u mladosti su bjelkasti, na kraju su crni, oštrica je bjelkasta, fino vlaknasta.

Spore: Eliptične do bademaste ili ponekad blago vretenaste, s prednje su strane eliptične do jajolike, pravilne, sa 1.4-1.7 mm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.8-12 x 6-7.8 µm, Q = 1.47-1.64, Qav = 1.57, bazidije su 4-sporne, 21-33 x 8-10 µm, pleurocistide su rijetke, u obliku ampule, eliptične ili rijetko u obliku boce sa tupim vrhom, 42–70 x 26–30 µm, cheilocistide su uglavnom kuglaste i rijetko u obliku boce, 10-21 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, na kraju je crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na konjskom izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po smećkastom ovoju, staništu na izmetu i široko eliptičnim sporama dugim oko 11 µm. Najsličnija je pepeljasta gnojištarka (Coprinopsis cinerea), koja je nešto većih dimenzija s bijelim ovojem i raste na sitnim drvnim ostacima, slami pomiješanoj s balegom, a rijetko izravno na izmetu. Na staništu na izmetu raste i bijelovunasta gnojištarka (Coprinopsis candidolanta), koja ima sličnu veličinu spra, ali je manjih dimenzija, ima čisto bijeli ovoj, te preferira izmet jelena i ovaca.

Coprinopsis xantholepis - created on March 2021 in O Grove, Spain by Joseba Castillo Munsuri

ŽUTOLJUSKAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis xantholepis (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: xanthos (gr.) = žut + lepis (gr.) = ljuska, krljušt. Po dekoraciji na klobuku.

Klobuk: 0.8-2 cm širok, isprva je valjkast, eliptičan, jajolik ili pomalo stožast i 4-5 mm visok, bjelkast, na sredini je oker, ovoj se razlaže na baršunaste, oker pahuljaste ljuske i postaje svjetliji.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, bijel, bijelo-sivkast, baza je slabo ljuskava.

Listići: Gusti, 34-46 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, zatim su sivi do crnkasti.

Spore: Jajolike, 1.3-1.5 µm široki klični otvor je na sredini, rijetko je blago ekscentričan, 5-7.2 x 4.5-6.2 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 18-44 x 8-11 µm, cheilocistide su su valjkaste, duguljaste ili u obliku boce, 40-120 x 18-40 µm, pleurocistide su valjkaste, duguljaste ili u obliku boce, 80-180 x 25-60 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, postaje sivo pa crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, od lipnja do rujna, u malim skupinama, kao saprofit na travama i bilju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su tamnosporna gnojištarka (Coprinopsis phaeospora), lažna Friesova gnojištarka (Coprinopsis pseudofriesii) i tigrićasta gnojištarka (Coprinopsis tigrinella), koje imaju manje i ože spore.

Coprinopsis xenobia - created on June 2023 in Granada, Spain by faluke

NEOBIČNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis xenobia (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: xenos (gr.) = stranac, nepoznat, neobičan. Po izgledu.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je kuglast, eliptičan ili jajolik, kasnije se izravna, bijel do sivkast, na sredini je često smeđ ili krem-sivkast, pekriven je radijalnim, bjelkastim, dlakavo-ljuskavim ovojem, prozirno crtast.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.3-2.5 mm debeo, valjkast, vodenast, bjelkast, vrlo je fino ljuskav, gušće pri bazi.

Listići: Gusti, slobodni, prvo su bjelkasti, zatim su bijelo-smećkasti ili sivkasti, na kraju su ljubičasto-crni.

Spore: Duguljaste, eliptične, uglavnom zaobljene na vrhu, sa 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.6-14.7 x 5-8.2 µm, Q = 1.62-2.15, Qav = 1.8-1.95, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 8-10 µm, cheilocistide su uglavnom u obliku boce, manji broj je kuglast do eliptičan ili valjkast, 60-100 x 22-40 µm, pleurocistide su valjkaste, u obliku boce ili eliptične, 90-125 x 20-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na starom kravljem izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Razlikuje se od vrlo srodne žutoglave gnojištarke (Coprinopsis luteocephala) po tome što ima nešto veće spore, manja plodna tijela, manje kuglasto-eliptičnih cheilocistida, a više u obliku boce i nedostatku žute boje te po staništu na kravljem, a ne na konjskom izmetu.

Narcissea cardiaspora - created on February 2022 in Meijendel - Kijfhoek, Netherlands by Arie Benschop

SRCOLIKOSPORNA GNOJIŠTARKA

Narcissea cardiaspora (Bender) Voto

Etimologija: kardia (gr.) = srce + spora (gr.) = sjeme, spora. Po obliku spora.

Engleski naziv: Ticker inkcap

Klobuk: 0.4-1 cm širok, prvo je eliptičan ili valjkast i visok do 7 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, potpuno je prekriven praškastim, bijelim, krem ili svijetlo oker-ružičastim ovojem, lagano je zrnasto-pahuljast na sredini, brazdasto narebran, u starosti je gol.

Stručak: 2-3.5 cm visok i oko 1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok do 1.5 mm, bijel, pomalo je proziran, često je svijetlosmeđ, sitno pahuljast.

Listići: 18-25 ih dopire do stručka, slobodni ili usko prirasli, široki su oko 1 mm, isprva su bijeli, kasnije su sivkasti do crni.

Spore: Srcolike, sa središnjim su kličnim otvorom, 5.5-8.5 x 4.8-6.5 (f) x 3.7-4.5 µm, Q = 1-1.4, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 12-28 x 7-8 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične ili u obliku boce, 25-50 x 15-30 µm, pleurocistide su u obliku boce ili eliptične, 30-55 x 15-26 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smećkasto, staklasto, prvo povene pa se rastopi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na kompostu, konjskom gnoju pomiješanom sa zemljom i sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je Patouillardova gnojištarka (Narcissea patouillardii), koja ima zaobljene i višekutne spore, dok se spore kod opisane vrste sužavaju prema kličnom otvoru.

Narcissea cordispora - created on May 2018 in Solemsvatnet, Ørland, Tø, Norway by Kirsti Anne Mandal

VUNASTA GNOJIŠTARKA

Narcissea cordispora (T.Gibbs) D.Wächt. & A.Melzer

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je kuglast, eliptičan ili valjkasto-eliptičan i visok do 1.2 cm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, oker, svijetlosmeđ do siv, potpuno je prekriven praškastim, svijetlosmeđim ovojem, sa malim stožastim nakupinama na sredini, brazdasto narebran, u starosti je gol, rub je u ranoj mladosti sa nešto dlakavijim pahuljastim ostacima ovoja.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok do 2.5 mm, bijel, često je smećkast, prekriven je sa bijelim nakupinama od ovoja, koje često tvore mali uspravni ovratnik, sličan volvi.

Listići: 18-24 ih dopire do stručka, slobodni, široki do 1.5 mm, isprva su bijeli, kasnije su sivkasti do crni.

Spore: Pravokutno limunaste, sa središnjim su kličnim otvorom, 7.3-11.6 x 6.5-10.1 µm, Q = 1-1.25, Qav = 1.05-1.2, bazidije su 4-sporne, 12-32 x 7-10 µm, cheilocistide su u obliku boce, gotovo kuglaste, eliptične ili valjkaste, 20-50 x 17-32 µm, pleurocistide su u obliku boce, kuglaste, eliptične ili valjkaste, 40-80 x 16-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smećkasto, staklasto, prvo povene pa se rastopi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na životinjskom izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnija karakteristika je prisutnost cheilocistida u obliku boce. Slične su Patouillardova gnojištarka (Narcissea patouillardii), koja raste na kuhinjskom otpadu, silaži, slami i tlu pomiješanom sa starim gnojem, te srcolikosporna gnojištarka (Narcissea cardiaspora), koja ima spore u obliku srca.

Narcissea ephemeroides - created on April 2024 in Duderstadt-Werxhausen, Germany by coebert97

PROLAZNA GNOJIŠTARKA

Narcissea ephemeroides (DC.) T.Bau, L.Y.Zhu & M.Huang

Etimologija: ephemeros (gr.) = kratkotrajan, dnevni, prolazan. Po kratkom životnom ciklusu.

Engleski naziv: Diaphanous inkcap

Klobuk: 0.4-1.3 cm širok, prvo je kuglast, eliptičan, valjkasto-eliptičan ili jajolik i visok do 7 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, siv, potpuno je prekriven praškastim, svijetlo ružičasto-smeđim ili žućkastim ovojem, sa malim stožastim nakupinama na sredini, brazdasto narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok do 1.5 mm, lomljiv, bijel, djelomično je proziran, prekriven je sa žućkastim ili svijetlosmeđim nakupinama od ovoja; u mladosti je sa malim uspravnim ovratnikom, kasnije je sa tankim, pokretnim, bjelkastim vjenčićem oko polovice stručka ili niže, ponekad je bez vjenčića.

Listići: 14-23 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bjelkasti, kasnije su crni.

Spore: Pravokutno limunaste do srcolike, sa središnjim su kličnim otvorom, 6-9 x 5.5-8 (f) x 4.5-5 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.05-1.15, bazidije su 4-sporne, 13-28 x 7-9 µm, cheilocistide su u obliku boce, gotovo kuglaste ili eliptične, 20-60 x 15-35 µm, pleurocistide su u obliku boce, eliptične ili valjkasto eliptične, 30-60 x 20-35 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smećkasto, staklasto, prvo povene pa se rastopi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na gnoju, osobito konjskom ili kravljem, kompostu, na obilno pognojenom tlu i u lončanicama sa cvijećem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su Patouillardova gnojištarka (Narcissea patouillardii) i vunasta gnojištarka (Narcissea cordispora), od kojih se razlikuje po malom vjenčiću i boji klobuka, koja je obično žućkastija.

Narcissea patouillardii - created on August 2016 in Gjøkåsen, Sør-Varanger, Fi, Norway by Dag Hovind

PATOUILLARDOVA GNOJIŠTARKA

Narcissea patouillardii (Quél.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast franuskog farmaceuta i mikologa Narcisse Théophile Patouillarda (1854. - 1926.). U Parizu je 1884. godine stekao diplomu s doktorskom tezom o strukturi i klasifikaciji Hymenomycetes. Iste je godine bio jedan od osnivača Francuskog mikološkog društva i bio njegov treći predsjednik od 1891. do 1892. godine, a 1920. godine postao je počasni član Britanskog mikološkog društva. Jako je cijenjen zbog svog taksonomskog rada u mikologiji, a tijekom svoje karijere opisao je brojne rodove i vrste gljiva, a bio je taksonomski autoritet za rodove Guepiniopsis, Hirsutella, Lacrymaria, Leucocoprinus, Melanoleuca i Spongipellis. Cjepača Inocybe patouillardii jedna je od vrsta nazvanih po njemu. Bio je autor gotovo 250 radova i bio je vodeći autoritet za tropsku mikologiju, a više od 100 njegovih publikacija uključivalo je studije gljiva s različitih lokaliteta kao što su Brazil, Java, Guadeloupe, Meksiko, Nova Kaledonija, otočje Gambier, Filipini, itd.

Engleski naziv: Composting Incap

Klobuk: 0.4-2.2 cm širok, prvo je kuglast, eliptičan ili valjkasto-eliptičan i visok do 8 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, siv, na sredini je žuto-smeđ, potpuno je prekriven praškastim, svijetlo ružičasto-smeđim ovojem, tvori male stožaste pahulje na sredini, ovoj je na rubu, osobito u ranoj mladosti, nešto dlakavije-pahuljast, jasno je radijalno narebran sve do sredine.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok oko 1.5 mm, bijel, djelomično je proziran, često je sivkast ili smećkast, prekriven je s bijelim pahuljama od ovoja, koje često tvore mali uspravni ovratnik.

Listići: 16-22 ih dopire do stručka, slobodni, široki su do 1.5 mm, isprva su bijeli, zatim sivkasti do crni.

Spore: Pravokutno limunaste, sa središnjim kličnim otvorom, 6-8.9 x 5.8-7.8 µm, Q = 1-1.35, Qav = 1.05-1.2, bazidije su 4-sporne, 15-30 x 7-8 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste do eliptične, 20-45 x 15-35 µm, pleurocistide iste kao cheilocistide, 30-50 x 35-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, sivo, tanko, staklasto, crnkasto, brzo se rastapa, po suhom vremenu više ili manje poveni; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na pognojenoj zemlji, zemlji sa biljnim otpadom, te u posudama s cvijećem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Skoro je opnaste konzistencije i teško se raspoznaje po izgledu, a karakteristična je eventualno po rastu na izmetu, a primjećeno je da raste i na biljnim ostacima, odnosno na ostacima trulog voća.

ZLATOKOSA GNOJIŠTARKA

Parasola auricoma (Pat.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: aurum (lat.) = zlato + coma (lat.) = kosa, resa. Po zlatnoj boji klobuka.

Engleski naziv: Goldenhaired Inkcap

Klobuk: 1-6 cm širok, najprije je jajolik i zatvoren, kasnije se nešto otvori, po vlažnom je vremenu sjajan, u mladosti je narančast-smeđ do tamnosmeđ, kasnije je sivo-smeđ, sredina je tamno crveno-smeđa, prema rubu je svjetliji, izraženo je radijalno crtast, rubovi rebara su prekriveni sa raštrkanim, preko 200 µm dugim, uraštenim, smeđim dlačicama ili čekinjama (sclerocistide) vidljivim samo pomoći povećala.

Stručak: Dosta je žilav, često je korjenast, lomljiv, šupalj, bjelkast je ili žućkast, uzdužno je sitno vlaknast, lagano se sužava prema vrhu.

Listići: Usko su prirasli na stručak, široki, oštrica je glatka, u mladosti su bjelkasti, kasnije su sivo-crni.

Spore: Eliptične, 10-14.5 x 6-8 µm, više su ili manje sa središnjim kličnim otvorom, nema pleurocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, ne otapa se; bjelkasto, u starosti je vodenasto smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag i pomalo trpak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, po vrtovima, parkovima, rubovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na truloj piljevini ili iverju nakon sječe drveća, kao i na golom tlu ili tlu pomiješanom sa šljunkom, na vlažnim i sjenovitim mjestima. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici travnja, na lokalitetu uz rijeku Dravu, a posljednje dvije Ivana Mandić Mihaljević, krajem travnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovu vrstu je dosta lako identificirati po prilično upadljivo obojenom klobuku kada se gljiva u potpunosti razvije. Slične smeđe dlačice na kožici klobuka ima stožasta gnojištarka (Parasola conopilea), koja nije brazdasto narebrana. Druge su slične vrste obično bez dlačica na klobuku i sa srcolikim sporama.

Parasola conopilea - created on November 2014 in Attica, Greece by bkaounas

STOŽASTA GNOJIŠTARKA

Parasola conopilea (Fr.) Örstadius & E.Larss.

Etimologija: konos (gr.) = konus, šiljak + pileos (gr.) = kapa, pokrivalo. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Conical Brittlestem

Klobuk: 1-4.5 cm širok, stožasto-zvonolik, ispupčen na sredini, tup, gol, tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je okerasto-smeđa, vodenast, brzo blijedi, površina je sa sitnim dlačicama koje se mogu vidjeti samo pomoću povećala, rub je bez ostataka ovoja i slabo brazdasto crtast.

Stručak: 6-22 cm visok i 2.5-4 mm debeo, šupalj, valjkast, izdužen, lomljiv, na bazi je bjelkasto maljav, ostali je dio žut.

Listići: Gusti, više od 40 ih dopire do stručka, lagano su prirasli na stručak, krem-smeđi, kasnije su ljubičasto-smeđi do crno-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 12-19 x 6-8.5 µm, cistide su vretenaste, 40-60 x 10-15 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim busenima, kao saprofit na tlu i drvu, po parkovima, vrtovima, dvorištima, vlažnim livadama i uz rubove putova.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a nije ni preporučljiva za konzumaciju, jer pripada skupini sitnih gljiva koje su sumnjive kao otrovne. Neki izvori navode da konzumacija ove gljive kod osjetljivih osoba sigurno uzrokuje simptoma trovanja.

Napomena: Za sigurnu je identifikaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Parasola crataegi - created on September 2024 in Stevns Fyr, Denmark by Thomas Kehlet

GLOGOVA GNOJIŠTARKA

Parasola crataegi Schmidt-Stohn

Etimologija: crataegi (lat.) = od gloga, koji pripada glogu. Po rastu ispod bijelog gloga.

Klobuk: 0.5–1.5 cm širok, isprva je eliptičan do valjkast, zatim je konveksan do polukuglast, kasnije je raširen i izravnat, u mladosti je sivo-smeđ, na sredini je cimetastosmeđ do sivo-smeđ, vlažan, kasnije je sivkast do bijelo-sivkast, prozirno crtast gotovo do sredine.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, proziran, sivkast, u mladosti je malo dlakav, kasnije gol.

Listići: Slobodni, do 30 ih dopire do stručka na udaljenosti od 0.5-1 mm, do 2 mm široki, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti, s nejasnom je resastom oštricom.

Spore: Eliptične, jajolike do srcolike, 6.5-8.5 × 5.5-7.5 (f) x 4-5.5, Me = 7.4 x 6.5 (f) x 4.8 µm, Q = 1.35-1.77, Qav = 1.49, klični otvor je ekscentričan, bazidije u oko 80% slučajeva imaju 4 spore, ali 10-20% ih ima 2 ili 3 spore, batinaste, 31-48 × 10-14 µm, cheilocistide su prilično gusto zbijene, duguljaste, eliptične, usko do široko jajolike, neke su također kuglaste sa produžetkom na vrhu, 23-40 × 10-17 µm, pleurocistide su raštrkane, uglavnom uz oštricu lističa, teško su uočljive, jajolike, 48–62 × 17–24 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na pašnjacima, gotovo uvijek u neposrednoj blizini bijelog gloga (Crataegus monogyna) ili u njegovom grmlju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu ispod bijelog gloga.

Parasola cuniculorum - created on January 2023 in Rørvig, Denmark by Bo Valeur

ZEČJA GNOJIŠTARKA

Parasola cuniculorum D.J.Schaf.

Etimologija: cuniculus (lat.) = zec, zečja rupa. Po rastu na zečjem izmetu.

Klobuk: 2-8 mm širok, isprva je eliptičan, kasnije se raširi i izravna, žive je žućkasto-narančaste do narančasto-smeđe boje, brzo blijedi do svijetlo cimetastosmeđe ili žućkasto-smeđe boje, a zatim je proziran i gotovo prošaran ili sivkast od spora, sredina ostaje cimetastosmeđa ili žućkasto-smeđa, kasnije je siv, brazdasto crtast.

Stručak: 1.5-5 cm visok i oko 0.5 mm debeo, valjkast, lagano je gomoljasto zadebljan, proziran, u mladosti je proziran, bijel, svilenkasto-vlaknast i malo zrnast, kasnije je gladak, baza je prekrivena vlaknastim hifama.

Listići: Slobodni, odvojeni su od stručka uskim (pseudo) ovratnikom, 9-16 ih dopire do stručka, bijeli, zatim su sivi i na kraju crni.

Spore: Eliptične, s prednje su strane srcolike, 8.5-12 x 8-12 (f) × 6.5-7.5, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su kuglaste, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na pašnjacima, na izmetu, uglavnom zeca ili kunića.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je patuljasta gnojištarka (Parasola misera), od koje se razlikuje po 2-spornim bazidijama i rastu na zečjem izmetu.

Parasola hemerobia - created on June 1982 in Lincoln, Ontario, Canada by Mycology Division, Royal Ontario Museum

JEDNODNEVNA GNOJIŠTARKA

Parasola hemerobia (Fr.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Klobuk: 1-6 cm širok, u početku je gotovo valjkast, zatim je zvonolik, kasnije je konveksno-izravnat, u starosti je ulegnut na sredini, prema rubu je izraženo narebran, gladak, mazav, najprije je svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, poslije sivkasto-smeđ.

Stručak: 11-14 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, tanak, lomljiv, šupalj, proširen je na vrhu, često je zakrivljen na bazi, lako se odvaja od podnice klobuka, gol, gladak, bijelo-žućkast.

Listići: Gusti, više od 40 ih dopire do stručka, u početku su bijeli, zatim su tamnosmeđi do crni, odvojeni su od stručka, slobodni, ne otapaju se već se posuše.

Spore: Eliptične, s prednje su strane zaobljeno trokutaste, 12.5-14.3 x 6-8 µm, sa velikim su kličnim otvorom; otrusina je crna.

Meso: Tanko, oko 1 mm debelo, mekano, u starosti  se posuši, bijelo-žućkasto; miris i okus su izraženi na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uz puteve u travi, u vrtovima i drugdje, a pojavi se 1-2 dana nakon jake kiše.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s drugim vrstama malih gnojištarki. Međutim, od njih se razlikuje po prilično visokom stručku te izraženom glatkom ispupčenju na klobuku i osobito svojstvu da se posuši. Dosta je slična pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus), ali ona raste busenasto, baza stručka joj je pahuljasto-maljava, na klobuku nema tako izraženo ispupčenje, prekrivena je sitnim sjajnim zrncima, a rub klobuka nije pravilan već izgleda izgriženo.

Parasola hercules - created on August 2024 in Skejten, Denmark by Thomas Kehlet

HERKULOVA GNOJIŠTARKA

Parasola hercules (Uljé & Bas) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: Herkul (lat.) = legendarni junak poznat po svojoj velikoj snazi i veličini. Po velikim sporama.

Klobuk: 0.8-1.8 cm širok, isprva je eliptičan, kasnije se raširi i izravna, često je ulegnut na sredini, u mladosti je žuto-smeđ, oker, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, uglavnom s nijansama sive, brazdasto crtast do 2/3 promjera.

Stručak: 1-7.5 cm visok i oko 1.5 mm debeo, lomljiv, valjkast, malo je zadebljan na bazi, bijel do smećkast, gladak, gol.

Listići: Slobodni, odvojeni su od stručka uskim (pseudo) ovratnikom, 16-30 ih dopire do stručka, bijeli do krem, zatim su sivkasti i na kraju crni.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, 12.5-18 x 11.5-17 (f) x 8-11 µm, Q = 1.04-1.28, Me = 13.6-15.8 x 12-13.3 (f) µm; bazidije su 4-sporne, 22-51 x 13-16 µm, cheilocistide su 50-70 x 10-30 µm, pleurocistide su 55-125 x 22-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, ne otapa se, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit po livadama, pašnjacima, vrtovima, rubovima šuma, stazama, na tlu u travi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo širokim, velikim sporama u obliku leće u kombinaciji s minijaturnim plodnim tijelom i prilično velikim pseudoparafizama koje okružuju svaku bazidiju. Slična je Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koje se razlikuje po veličini spora.

Parasola kuehneri - created on September 2024 in Kulebjerg skov, Denmark by Thomas Kehlet

SITNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Parasola kuehneri (Uljé & Bas) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna, mliječnobijela, kao mlijeko. Po boji.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, u početku je jajolik, kasnije se proširi i izravna, žuto-smeđ, oker do narančasto-smeđ, na sredini je žut do narančasto-smeđ, uglavnom je sa nijansama sive, bez ostataka ovoja, često je sitno zrnast, brazdasto-crtast do 4/5 promjera.

Stručak: 2-16 cm visok i 1–4 mm debeo, lomljiv, valjkast, baza je malo zadebljana, gladak, bijel, svijetlozelen do svijetlosmeđ.

Listići: Slobodni, relativno su razmaknuti, bijeli do kremasti, kasnije su sivkasti, u starosti su crni i posušeni, oštrica he bjelkasta.

Spore: Široko eliptične, 7.5-10 x 6-8 (f) × 5-6 µm, Q = 1.2-1.7; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto, krhko, posuši se, nije topljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma, stazama, na glinenastom tlu na sjenovitim mjestima ili na trulim biljnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima nešto manji Q spora, 1.1-1.3.

Parasola lactea - created on September 2022 in Gyngemosen, Denmark by Thomas Kehlet

BJELOGLAVA GNOJIŠTARKA

Parasola lactea (A.H.Sm.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna, mliječnobijela, kao mlijeko. Po boji.

Klobuk: 1-5 cm širok, u početku je jajolik, kasnije se proširi i izravna, žuto-smeđ, oker do crvenkasto-smeđ, uglavnom je sa nijansama sive, bez ostataka ovoja, brazdasto-crtast do 2/3 promjera.

Stručak: 2-16 cm visok i 1–4 mm debeo, lomljiv, valjkast, baza je malo zadebljana, gladak, bijel, svijetlozelen do svijetlosmeđ.

Listići: Slobodni, relativno su razmaknuti, bijeli do kremasti, kasnije su sivkasti, u starosti su crni i posušeni.

Spore: Široko eliptične, s prednje su strane 5-kutne, srcolike do kuglaste, 8-12 x 7-10.5 (f) x 5.5-7 µm, Q = 1.1-1.3, s ekscentričnim su kličnim otvorom, pleurocystide su 40-120 × 16-40 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, krhko, posuši se, nije topljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma, stazama, na tlu ili drvnim ostacima izmiješanih sa zemljom, na sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična gnojištarka Parasola kuehneri, koja ima nešto veći Q spora, 1.2-1.7.

Parasola leiocephala - created on July 2020 in Tollefsvika, hagen, Ørland, Tø, Norway by Kirsti Anne Mandal

ĆELAVA GNOJIŠTARKA

Parasola leiocephala (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: leios (gr.) = glatko, bez nabora + kephale (gr.) = glava, čelo. Po izgledu.

Engleski naziv: Bald Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, valjkasto-eliptičan, u obliku je žira, ubrzo se otvori i spljošti, skoro je ravan, žuto-smeđ, oker, uglavnom je s nijansama sive, nešto je tamnije crveno-smeđe boje na sredini odakle postepeno prema rubu nestaje tamna mrlja, jasno je narebran do 2/3 širine, opnaste je konzistencije.

Stručak: 2-16 cm visok i 1-4 mm debeo, slabašan, malo je zadebljan na bazi, gladak, bijel, svijetlozelen do smećkast, lagano je maljav na bazi.

Listići: Nisu gusti, odmaknuti su od stručka, slobodni, skoro je prisutan ovratnik, bijeli do prljavo bijeli, kasnije su sivkasti, u starosti su crni, oštrica je bijela, ne otapaju se, već se posuše.

Spore: Eliptične, s prednje su strane zaobljeno trokutaste, 8-12 x 7.2-10 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, slabo se rastapa, posuši se, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, usamljeno ili u malim skupinama, kao saprofit tla po parkovima, livadama, pašnjacima, vrtovima, rubovima šuma, šumskim stazama, na golom tlu ili u sjenovitim travnatim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična naborana gnojištarka (Parasola plicatilis), od koje se razlikuje po drugačijoj, izraženijoj boji koja je prema rubu postepeno sve svjetlija.

Parasola lilatincta - created on September 2017 in Køge Strandskov, Denmark by Thomas Læssøe

LJUBIČASTOOBOJENA GNOJIŠTARKA

Parasola lilatincta (Bender & Uljé) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lila (lat.) = ljubičasta + tingere (lat.) = bojiti. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Incap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je izduženo valjkast, zatim se raširi i izravna, u mladosti je s ljubičastom ili ružičasto-smeđom nijansom, ubrzo blijedi u svijetlosmeđu ili krem-ružičastu boju, a zatim je svijetlo sivo-smeđ, a ljubičasta nijansa ostaje najduže samo u sredini, brazdasto crtast, na kraju je siv.

Stručak: 2-10 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, bjelkast, gol, baza je često s laganom ružičastom do ljubičastom nijansom.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, odvojeni su od stručka (pseudo) ovratnikom, 30-45 ih dopire do stručka, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti.

Spore: Eliptične, s prednje su strane srcolike do 5-kutne, s konveksnom su do spljoštenom bazom i zaobljenim vrhom, klični je otvor ekscentričan, 9.5-13.5 x 9-11 (f) x 6-8.5 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.12-1.22, bazidije su 4-sporne, sa žućkastim su uljnim kapljicama koje lome svjetlost, cheilocistide su eliptične, jajolike ili valjkaste, 25-70 x 12-28 µm, pleurocistide su valjkaste ili eliptične, 30-95 x 22-38 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u malim skupinama ili busenasto, kao saprofit na sitnim drvnim ostacima i tlu izmiješanom sa drvnim ostacima, na rubovima cesta.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po ljubičastoj nijansi kod mladih plodnih tijela, koja kasnije nestane. U starosti je vrlo sličan ćelavoj gnojištarki (Parasola leiocephala), koja ima nešto kraće spore, dok su kod naborane gnojištarke (Parasola plicatilis) izduženije, odnosno većim Q.

Parasola megasperma - created on October 2012 in Los Palacios y Villafranca, Spain by Manuel Alvarado Cordobes

KRUPNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Parasola megasperma (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: mega (gr.) = velik + sperma (gr.) = sjeme, spora. Po boji.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, prvo je valjkast, zatim se raširi i izravna, u mladosti je kestenjastosmeđ, crveno-smeđ ili oker-smeđ, brazdasto crtast, kasnije izblijedi, na kraju je siv.

Stručak: 2-10 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, proziran, bijel, gladak, gol, baza je lagano vlaknasta i boje klobuka.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, odvojeni su od stručka (pseudo) ovratnikom, 30-40 ih dopire do stručka, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti.

Spore: Široko eliptične do jajolike, 13-18 x 8.5-11.5 (f) x 7.5-10 µm, klični otvor je jako ekscentričan, bazidije su 4 spore, cheilocistide su najčešće jajolike; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na tlu ili na komadićima drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po velikim sporama.

Parasola misera - created on December 2024 in Feddet, Præstø, Denmark by Ella Buck

PATULJASTA GNOJIŠTARKA

Parasola misera (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: misera (lat.) = nesretna, bijedna, jadna. Po maloj veličini.

Engleski naziv: Least inkcap

Klobuk: 3-8 mm širok, u mladosti je eliptičan do jajolik ili valjkast, kasnije se raširi i izravna poput kišobrana, gol, bez dlačica i ostataka ovoja, u mladosti je svijetlo crvenkasto-smeđ do narančasto-smeđ, kasnije je žuto-narančast, žut do sivo-smeđ, u starosti je proziran s oker-smeđom sredinom, bez ovoja, brazdasto-narebran, u starosti se posuši.

Stručak: Valjkast, zadebljan do blago gomoljast na bazi, bijel, u mladosti je dosta dlakav, kasnije je bez dlačica, baza je žuto-smeđa i vlaknasta od micelija.

Listići: Sa ovratnikom, slobodni, razmaknuti, sivi, u starosti su crno pjegavi.

Spore: Gotovo kuglaste, s prednje su strane srcolike do trokutaste, 7-10.5 x 5-10 (f) x 6.5-10 µm, bazidije su 4-sporne, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivo, slabo se topi, uglavnom se posuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, od ožujka do siječnja, kao saprofit na prilično svježem životinjskom izmetu, obično kravljem ili konjskom, stajskom gnoju.

Doba rasta: 1, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nema drugih sitnih gnojištarki s glatkim klobukom koje rastu na gnoju. Također se razlikuje od ostalih sličnih vrsta po odsutnosti pleurocistida. Dosta je slična gnojištarka Coprinellus pellucidus, kojoj se listići u starosti otope.

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis (Curtis) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: plicatus (lat.) = savijeno. Po savijenosti klobuka.

Engleski naziv: Pleated Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije eliptičan ili jajolik i visok 0.3-1.2 cm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je ispupčen ili spljošten, žućkasto-smeđ do siv, na vrhu je oker-smeđ do smeđ i gol, od sredine do ruba je jako radijalno brazdasto-narebran, svijetlooker do sivkast.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 mm debeo, tanak, vijugav, bulbozno je zadebljan na bazi, bjelkast, na bazi je žuto-smećkast, lagano je bjelkasto pahuljast.

Listići: Tanki, 22-38 ih dopire do stručka, suženi su uz stručak, slobodni, bjelkasti, tamnosivi, svijetlosmeđi ili su crno-smeđi, oštrica je bjelkasta, često je crna od praha spora.

Spore: Kuglaste do skoro eliptične, s prednje su strane 5-kutne, klični je otvor ekscentričan, 10-14.5 x 7.2-10.3 (f) x 6.5-8.1 µm, Q = 1.05-1.8, Qav = 1.15-1.55, bazidije su 4-sporne, 20-42 x 9-12 µm, pleurocistide u u obliku boce ili gotovo valjkaste, 60-100 x 22-35 µm, gornji je dio širok 17-28 µm, cheilocistide su jajolike ili u obliku boce s vratom širine 6-18 µm, ponekad su eliptične, 40-90 x 16-28 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, ne otapa se već samo povene, svijetlosmeđe je do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla u travi uz šumske staze i putove, te po parkovima, vrtovima i livadama, na osvijetljenim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog i sredinom lipnja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Slična je ćelava gnojištarka (Parasola leiocephala), od koje se razlikuje po većim, izduženijim sporama, nešto manjim i sivkastijim plodnim tijelima, rjeđim listićima i staništu isključivo na otvorenijim, travnatim terenima, Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koja je nešto izraženije obojena, bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima kraće, višekutne, srcolike spore, dok sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri) i glogova gnojištarka (Parasola crataegi) imaju još manje spore.

Parasola plicatilis-similis - created on October 2018 in Høstemark Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis-similis L.Nagy, Szarkándi & Dima

Etimologija: plicatilis (lat.) = naboran, sa naborima + similis (lat.) = sličan, nalik. Po sličnosti sa naboranom gnojištarkom (Parasola plicatilis).

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.6-4.5 cm širok, u početku je valjkast do eliptičan ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se proširi i izravna, mednožut, žučkasto-smeđ, oker-smeđ, u starosti postaje sivkast, na sredini je svijetlo oker-smeđ, brazdasto-crtast do sredine.

Stručak: 4-9 cm visok i 1–2 mm debeo, tanak, valjkast, vlaknast, ubrzo je gol, svijetlo oker-smećkast, pri dnu je slabo vlaknast.

Listići: Slobodni, gusti, široki su do 4 mm, isprva su bjelkasti, zatim sivkasti pa crni.

Spore: Široko eliptične, s prednje su strane 6-kutne, 10.5-13.5 × 8-11.5 µm, Q = 1.15-1.5, Qav = 1.2, Me = 11.8 × 9.7 µm, s ekscentričnim kličnim otvorom, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-45 × 10-14 µm, cheilocistide su jajolike, batinaste ili u obliku boce, 35-80 × 12-20 µm, pleurocistide su jajolike ili u obliku boce, često prilično uske i vitke 75-90 × 24-35 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na tlu, u travi ili u mahovini u vlažnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična naborana gnojištarka, koja se uglavnom razlikuje po obliku spora i u manjoj mjeri po prisutnosti brojnih uskih pleurocistida u obliku boce, a spore su uglavnom široko eliptične eliptične ili heksagonalne (Q = 1.15–1.5). Oblik spora kod opisane vrste je prijelazni između vrsta s eliptičnim sporama, kao što su naborana gnojištarka i zlatkosa gnojištarka (Parasola auricoma), i više izvedenih vrsta sa zaobljenim trokutastim sporama, npr. Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri) i bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea). U skladu s tim, njihova bi se determinacija trebala oslanjati na oblik većine spora i mjerenja 10-20 spora.

Parasola schroeteri - created on May 2024 in Vellerup Sommerby, Denmark by Ole Sparre Pedersen

SCHROETEROVA GNOJIŠTARKA

Parasola schroeteri (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: U čast njemačkog mikologa i vojnog liječnika Josepha Schrötera (1837.-1894.), koji je dao značajan doprinos u opisu brojnih gljiva. Po imenu.

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku je eliptičan ili jajolik i 3-10 mm visok, zatim je konveksan, kasnije se proširi i izravna, prvo je crvenkasto-smeđ, na sredini je smeđ, kasnije je krem-smeđ, siv, kožica je radijalno i djelomično račvasto, brazdasto narebrana do sredine.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, vrlo lomljiv, zadebljan na bazi, bjelkast, žućkast do svijetlo sivo-smeđ, baza je slabo baršunasta i oker-smeđa.

Listići: Gusti, 24-36 ih dopire do stručka, široki su do 4 mm, slobodni, isprva su bjelkasti do krem, zatim su sivo-smeđi, u starosti su crnkasti.

Spore: Jajolike do zaobljeno trokutaste, sa konveksnom su bazom i zaobljenim vrhom, s ekscentričnim su kličnim otvorom, 10-15.5 x 9-13 (f) x 8-8.5 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 22-48 x 10-14 µm, pleurocistide su valjkaste ili jajolike s vratom širokim 21-32 µm ili rijetko gotovo kuglaste, cheilocistidije su valjkaste, eliptične, kuglaste, jajolike i ponekad u obliku boce, ako imaju vrat onda su široke 11-23 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, sivkasto do smećkasto, ne otapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit uz puteve, po šumskim stazama, parkovima, livadama, vrtovima i negnojenim pašnjacima, uglavnom na tlu, rjeđe na gnoju i kravljim balegama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične je boje zlatokosa gnojištarka (Parasola auricoma), koja raste uglavnom u šumama, a kožica klobuka prekrivena je smeđim dlačicama. Slična naborana gnojištarka (Parasola plicatilis) nije tako smeđa i ima manje spore, dok je Herkulova gnojištarka (Parasola hercules) s nešto manjim i užim sporama, većih dimenzija, s gušćim listićima i raste na izmetu. Druge su slične vrste većih dimenzija ili sa manjim sporama.

Tulosesus amphithallus - created on April 2010 in Valdepeñas, Spain by Emilio López Barchino

DVOJNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus amphithallus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: amphi (gr.) = oboje, s obje strane + thallus (gr.) = plodno tijelo gljive. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Ubrella Inkcap

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, isprva je valjkast ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je krem, zatim je siv, sredina je cimetastosmeđa do tamnosmeđa, površina je sitno dlakava.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na dnu, staklast, bjelkast, slabo je sitno dlakav.

Listići: Uski, do 1.5 mm široki, oko 20 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, zatim su sivi do crnkasti.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 12.3-19 x 6.7-9.5 µm, Q = 1.65-1.9, Qav = 1.75-1.8, bazidije su 2-sporne, 21-34 x 8-11 µm, cheilocistide su u obliku boce sa uskim vratom, 2-5 µm široke na vrhu, 25-50 x 10-16 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-7 µm, 40-85 x 10-16 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do Sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit tla na zemlji, uz puteve, ponekad na pašnjacima, na glinenasto-pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, cheilocistidama u obliku boce i rastu na zemlji. Slična je bradavičavosporna gnojištarka (Coprinellus verrucispermus), koja ima bradavičave spore.

Tulosesus angulatus - created in Netherlands (Kingdom of the) by peter peperkamp

UGLATOSPORNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus angulatus (Peck) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: angulatus (lat.) = uglat. Po obliku spora.

Engleski naziv: Bishop's Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, kuglast, jajolik do zvonolik i visok do 1.5 cm, kasnije se raširi, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, sredina je tamnija, kasnije posivi, jasno je brazdasto-narebran gotovo do vrha klobuka, površina je sa sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, bez ovoja, rub je često raspuknut, kožica se ne otapa, već samo poveni.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-3 mm debeo, relativno je kratak, slabašan, valjkast, gladak, bjelkast, na vrhu je smećkast, sitno je dlakav.

Listići: Prilično su gusti, široki, usko su prirasli, bjelkasti, kasnije su crnkasti, oštrica je svjetlija, rastapaju se.

Spore: Višekutne, u obliku mitre, nepravilne, s tri režnja, s prednje su strane karakteristično peterokutne, spljoštene, sa 1.8 µm širokim su kličnim otvorom, 7.7-10.5 x 6-7.8 (f) x 5-5.5 µm, Q = 1.15-1.6, Qav = 1.25-1.35, bazidije su 4-sporne, 15-36 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste do usko eliptične, 30-80 x 25-40 µm, kao i u obliku boce, 30-60 x 8-20 µm, sa suženim vratom, koji ej na vrhu širok 2-5 µm, pleurocistide su kuglaste do eliptične ili jajolike, 60-120 x 25-60 µm, pileocistidije su u obliku boce sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 3.5-6 µm, 50-100 x 12-15 µm, ima sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Sivkasto do crno-smeđe, ne rastapa se; miris je slabo izražen, ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, kao saprofit tla na opožarenim terenima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada rodu Tulosesus čije vrste je često teško međusobno determinirati. Prepoznatljiva je po tamnosmeđem i kugalstom klobuku, posebnom obliku spora i rastu po opožarenim terenima.

Tulosesus bisporiger - created on November 2012 in Geesteren (OV) - Huyerense Broek, Netherlands by Corry Abbink-Meijerink

DVORODNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus bisporiger (Buller ex P.D.Orton) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: bi (lat.) = dva + spora (gr.) = sjeme, spora + -ger (lat.) = nosilac, onaj koji nosi. Po 2-spornim bazidijama.

Engleski naziv: Twin Spored Inkcap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je valjkast ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je oker-smeđ do cimetastosmeđ, zatim prema rubu postaje siv, sitno dlakav.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, do 2 mm široki, oko 32 dopiru do stručka, usko prirasli, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, otapaju se.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.3-13.7 x 6.3-8.3 µm, Q = 1.45-1.7, Qav = 1.55-1.6, bazidije su 2-sporne, 16-32 x 7-9 µm, cheilocistide su kuglaste do eliptične, 25-55 x 20-35 µm, pleurocistide su kuglaste do eliptične, 40-65 x 28-37 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 5-8 µm, 50-110 x 12-25 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u lišću i na sitnim otpalim grančicama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, a najsličnija je dvosporna gnojištarka (Tulosesus bisporus) koja raste na izmetu.

Tulosesus bisporus - created on April 2017 in Radiomarken, Denmark by Tobias Bøllingtoft

DVOSPORNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus bisporus (J.E.Lange) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: bi (lat.) = dva + spora (gr.) = sjeme, spora. Po 2-spornim bazidijama.

Engleski naziv: Two Spored Inkcap

Klobuk: 0.7-2 cm širok, isprva je jajolik i do 1.2 cm visok, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, jasno je prozirno crtast, prvo je kremast, žuto-smeđ, oker do cimetastosmeđ na sredini, zatim prema rubu postaje svijetlo sivo-smeđ, sa sitnim je dlačicama koje se vide samo pomoću povećala, bez ovoja, na kraju se rastopi.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, usko su prirasli ili slobodni, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, rastapaju se.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan i oko 1.8 µm širok, 9.7-13.7 x 6.1-8.4 µm, Q = 1.4-2.1, Qav = 1.55-1.8, bazidije su 2-sporne, 15-28 x 6-8 µm, cheilocistide su kuglaste do eliptične, 20-55 x 15-32 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 5-10 µm, 60-120 x 10-22 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris je slab na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprofit tla na izmetu, mješavini slame i izmeta te na truloj slami ili pokošenoj travi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, kuglastim do eliptičnim cheilocistidama, odsutnosti sclerocistida i rastu na izmetu ili mješavini izmeta i slame. Slična je samo dvorodna gnojištarka (Tulosesus bisporiger), koja raste na grančicama i među lišćem, te ima pleurocistide.

Tulosesus brevisetulosus - created on September 2022 in Ballegab Skov, Denmark by Thomas Læssøe

KRATKOČEKINJASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus brevisetulosus (Arnolds) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: brevis (lat.) = kratak + setulosus (gr.) = čekinjast ili s malim čekinjama. Po dekoraciji na klobuku i stručku.

Klobuk: 0.7-1.8 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, jasno je prozirno crtast, prvo je oker na sredini, zatim prema rubu postaje siv, sitno je dlakav.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-2 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, slobodni, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, rastapaju se.

Spore: Jajolike, klični otvor je na sredini, 7.9-11.4 x 5.2-6.7 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-30 x 8-11 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do jajolike, 40-60 x 20-30 µm, pleurocistide su eliptične, do jajolike, 60-120 x 15-35 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 2.5-5 µm, 20-65 x 7-14 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla na izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po zaobljenim krajevima spora i središnjim kličnim otvorom. Druga vrsta s istim karakteristikama je prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja je manjih dimenzija, nema pleurocistide, a cheilocistide su manje i kuglastije. Razni autori su također opisanu vrstu uspoređivali sa vrstom Coprinellus bulleri, koja se razlikuje samo po širini spora. Navodi se da su te razlike previše beznačajne da bi opravdale održavanje opisane vrste kao zasebne vrste, ali konačnu riječ će vjerojatno dati studije u budućnosti.

Tulosesus callinus - created on September 2012 in Påø, Denmark by Thomas Kehlet

NJEŽNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus callinus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: callinus (lat.) = nježan, lijep, elegantan. Po izgledu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je crvenkasto-smeđ, cimetastosmeđ, oker do žuto-smeđ na sredini, zatim prema rubu postaje siv, sitno je dlakav.

Stručak: 5-12 cm visok i 1-3 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, koja je široka do 4 mm, bijel, bijelo-žućkast, bijelo-sivkast do smećkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, 18-36 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, zatim su sivo-smeđi do crnkasti, rastapaju se, rijetko samo povenu.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je slabo do dosta izraženo ekscentričan, 9.3-13.1 x 5.7-7.4 µm, Q = 1.5-1.95, Qav = 1.65-1.9, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, 20-50 µm do eliptične i 20-60 x 15-40 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-10 µm, 60-200 x 6-25 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti je smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, na ili u blizini sitnih drvnih ostataka, na piljevini, osobito na stazama prekrivenim otpalim grančicama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po rastu na stazama prekrivenim otpalim grančicama, ali najvažnije karakteristike ove vrste su sužene pileocistide i prisustvo sclerocistida, te duljina spora od 10-13 µm. Klobuk općenito nije jako taman i nema jako izražen crveni ton, boja je obično žuto-smeđa do oker-smeđa ili cimetastosmeđa. 

Tulosesus congregatus - created on July 2013 in Gatten, Denmark by Thomas Kehlet

SJEDINJENA GNOJIŠTARKA

Tulosesus congregatus (Bull.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: congregatus (lat.) = okupljati se, sabrati, okupljeni, združeni. Po skupnom rastu.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je jajolik i visok do 1.4 cm, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je žućkasto-smeđ, cimetastosmeđ do sivo-smeđ, kasnije je sivkasto-žut do siv, sa sitnim je stršećim dlačicama koje su vidljive pomoću povećala.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-2.5 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, 18-34 ih dopire do stručka, usko prirasli ili gotovo slobodni, bijeli do crnkasti, rastapaju se.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je izraženo ekscentričan, 9.8-14.2 x 5.6-7.5 µm, Q = 1.55-1.95, Qav = 1.75-1.85, bazidije su 4-sporne, 16-36 x 9-12 µm, cheilocistide su eliptične do široko jajolike, 30-90 x 20-45 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste do široko jajolike, 30-140 x 20-50 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 3-8 µm, 30-120 x 8-18 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do studenog, skupno, na izmetu, izmetu pomiješanom sa slamom, gnoju i sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je kratkotrajna gnojištarka (Tulosesus ephemerus), koja se razlikuje po nedostatku kopči i nešto većim sporama 11.6-15.8 x 6.1-7.9 µm.