MAHOVINSKA LJEVČICA

Arrhenia acerosa (Fr.) Kühner

Etimologija: acerosus (lat.) = igličast, šiljasta. Po rastu na zvjezdastoj mahovini (Sagina subulata).

Engleski naziv: Moss Navel

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, bubrežast, školjkast, smećkast, oker, siv do sivosmeđ, vodenast, prema rubu je svjetliji, bjelkast, u mladosti je bijelo čehast na sredini, rub je narebran i vlaknast.

Stručak: 0.5-1 (2) cm visok, 5-8 (11) mm debeo, smećkast, lagano je dlakav i vunast, baza je bijelo baršunasta od micelija.

Listići: Oker, sivi do sivo-smeđi, rijetki, kratko se spuštaju po stručku.

Spore: Kuglaste, u obliku su kapljice, prozirne, 5.6-6.8 x 3.5-5.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivo do sivo-smeđe, tanko, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po putevima, livadama, šumama, parkovima i uz rubove šuma, uglavnom na zemlji, ali i na drvnim ostacima, uvijek s vlažnom mahovinom, na vlažnim mjestima. Primjerke na svim slikama snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i obli plodnog tijela teško se može zamijeniti s drugim vrstama.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je do 4 cm širok; 2. svi dijelovi gljive su iste smećkaste do sivo-smeđe boje; 3. listići se spuštaju po stručku; 4. raste po livadama, parkovima i šumama

Arrhenia baeospora - created on October 2013 in Волгоградская обл, Russian Federation by Eugene Popov

SITNOSPORNA LJEVČICA

Arrhenia baeospora (Singer) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Engleski naziv: Mealy Navel

Klobuk: 1-1.5 (2) cm širok, uglavnom izravnato-konveksan, u obliku dugmeta, u sredini pupčast; žuto-smeđ, svijetlosiv, poslije sivo-smeđ, brzo blijedi; više ili manje fino baršunast, prema rubu blago crtast, ponekad valovit, rub ubrzo izvrnut prema gore.

Stručak: 1-2 (2.5) cm visok, 1-1.5 (2) mm debeo, sivo-smeđ, baza tamnija, crnkasta, potpuno pamučasto bijela.

Listići: Sivo-smeđi, silazeći, debeli, ravni do blago zakrivljeni, nisu račvasti, razmaknuti, povezani poprečnim žilicama, izmiješani s lamelulama.

Spore: Eliptične do oblika kapljice, glatkih stijenki, prozirne, 3.5-10.4 x 1.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosivo, tanko; miris brašnast ili malo po krastavcima, okus blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na različitim tipovima travnjaka, po vrištinama, vrtovima, parkovima i u grmlju, voli sunčana područja. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i veličinu teško se može zamijeniti s drugim vrtama.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je do 2 cm širok; 2. svi dijelovi gljive su iste smeđe do sivo-smeđe boje; 3. listići se spuštaju po stručku; 4. raste po livadama i parkovima

RUŽIČASTA LJEVČICA

Arrhenia discorosea (Pilát) Zvyagina, A.V.Alexandrova & Bulyonk.

Etimologija: diskos (gr.) = disk + roseus (lat.) = ružičast. Po obliku i boji klobuka.

Klobuk: 0.5-2 (3.5) cm širok, lagano pupčast, ružičast, kestenjastosmeđ, ružičasto-ljubičast, vodenast, izbljeđuje do smećkaste boje, maljav, čehast, rub je izravnat ili podvijen, čak i u starosti.

Stručak: 0.5-1.5 (2) cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, ružičast, kestenjastosmeđ do ružičasto-ljubičast, kasnije je ljubičasto-smeđ i ružičast od poispadalih spora, na bazi je bjelkast ili s bjelkasto-ružičasto baršunast od micelija.

Listići: Rijetki, dosta su razmaknuti, prirasli, vrlo se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, ružičasti, kestenjastosmeđi do ružičasto-ljubičasti.

Spore: Široko su eliptične ili u obliku kapljice, prozirne, 6-9 x 3-6.6 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, oker-smeđe do smećkasto, vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnojih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, krajem ožujka, na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina, na crnoj topoli (Populus nigra).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i oblik plodnog tijela teško se može zamijeniti s drugim vrstama.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je do 3.5 cm širok; 2. svi dijelovi gljive su iste ružičaste boje; 3. listići se spuštaju po stručku; 4. raste na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

BLIJEDOSIVA LJEVČICA

Arrhenia griseopallida (Desm.) Watling

Etimologija: griseus (lat.) = sivo + pallidus (lat.) = blijedo. Po boji.

Engleski naziv: Pelargonium Navel

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, prilično je sitan, izravnat ili je izravnato-konveksan, na kraju je ulegnut, nepravilno je lijevkast; površina je radijalno vlaknasta, sredina je čehasta, siv do sivo-smećkast, po suhom vremenu je svjetlijeg tona; rub je tanak, nazubljen i također vijugavo-valovit.

Stručak: 1-2 cm visok, relativno je kratak, valjkast, malo je zadebljan na bazi koja je bijelo-vunasta; tamnosiv je i sivo-smećkast; nije uvijek centralno postavljen u odnosu na klobuk.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine; oštrica je vijugava; priraslo-silazeći; sivo-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 8-15 x 4.5-7 µm; bazidiji nose 2-4 spore; otrusina je bijela.

Meso: Sivo-smećkasto, tanko, vodenasto; miris nije izražen ili slab na pelargonije, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeća, ljeto i jesen kao saprofit tla u vrtovima, po livadama bogatim mahovinom, uz puteve ili po šumskim čistinama, na kiselom pjeskovitom tlu, kao i na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrstama iz roda Omphalina u koji je neki autori i svrstavaju. Međutim, ovaj rod se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama.

Arrhenia obatra - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

MRKA LJEVČICA

Arrhenia obatra (J.Favre) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: ob (lat.) = prema + ater (lat.) = crno, mrko, tamno. Po boji.

Engleski naziv: Montane Navel

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, konveksan je i napadno pupčast ili je ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, gusto zrnast; sivo-crnkast, po suhom vremenu teži prema tamno smeđo-crvenkastom, rub je tanak, jasno je i lagano crtast zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 1-2 cm visok, valjkast, najčešće je pravilan; čađavosivo-crnkast, nešto je svjetliji na osnovi.

Listići: Razmaknuti, s kratkim su lamelulama, silazeći; sivi su i sivo-smećkasti.

Spore: Eliptične, 7-9 x 5-6 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od travnja do lipnja i od rujna do studenog kao saprofit tla na različitim tipovima travnjaka, na višim planinskim predjelima te uz rubove puteva. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Rijeke.

Doba rasta: 4, 5, 6, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu, narebranom rubu klobuka i dimenzijama.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je do 1.5 cm širok; 2. klobuk je tamnosmeđ do sivo-crn; 3. rub klobuka je narebran; 4. listići su sivi do smećkasti i spuštaju se po stručku; 5. raste po livadama

RICKENOVA LJEVČICA

Arrhenia rickenii (Hora) Watling

Etimologija: U čast njemačkog rimokatoličkog svećenika i mikologa Adalberta Rickena (1851-1921). Dao je doprinos u sistematizaciji gljiva i bio autor popularnog udžbenika o gljivama Vademecum für Pilzfreunde. Drugo zapaženo Rickenovo djelo bilo je Die Blätterpilze (Agaricaceae) Deutschlands und der angrenzenden Länder, besonders Oesterreichs und der Schweiz (1915), publikacija o gljivama iz porodice Agaricaceae. Rod Rickenella i porodica Rickenellaceae nazvani su u njegovu čast. Njemačko društvo za mikologiju od 1987. godine mladim mikolozima za njihova istraživanja iz područka mikologije dodjeljuje nagradu Adalberta Rickena. Po određenom imenu. 

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je konveksno-pupčast, kasnije se raširi, lijevkast, smeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, vodenast, radijalno crtast, kvrgav, izbrazdan, rub je blago nazubljen i valovit.

Stručak: 7-15 mm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, na vrhu je deblji, šupalj, gladak, gol, oker do smećkast, vodenasto proziran.

Listići: Nalik su pločama, spuštaju se po stručku, često se račvasti, rijetki, široko razmaknuti, povremeno su prekinuti, oker, smećkasti do blijedo sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične do gotovo okrugle, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na kamenitom i pjeskovitom tlu u simbiozi sa mahovinama i lišajevima, na vapnenastom tlu. Sve slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je lopatasta ljevčica (Arrhenia spathulata), koja ima slabije izražene listiće koji su više poput nabora.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je do 3 cm širok; 2. listići se spuštaju po stručku; 3. raste po kamenitom i pjeskovitom tlu

SEOSKA POŠTAROVKA

Arrhenia rustica (Fr.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: rusticus (lat.) = seljački, seoski, poljski.

Engleski naziv: Rural Navel

Klobuk: 1-1.5 (2.5) cm širok, prilično je sitan, konveksno-pupčast, teži da poprimi lijevkasti oblik, bez sjaja; žuto-smeđ, tamnosmeđ ili čađavo-siv, površina je malo naborana, rub je lagano ili krupno narebran i valovit.

Stručak: 1-3 cm visok, tanak, sužava se prema osnovi; boje je klobuka.

Listići: Razmaknuti, krivi, jasno su silazeći; tamnosivi, kod razvijenih gljiva uvijek teže da potamnu do skoro smeđo-crnkaste boje.

Spore: Eliptične, glatke, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na kamenitom i pjeskovitom tlu, u simbiozi s mahovinama i lišajevima, te na opožarenim terenima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima karakteristične 6-sporne bazidije.

LOPATASTA LJEVČICA

Arrhenia spathulata (Fr.) Redhead

Etimologija: spathula (lat.) = lopatica, oštrica. Po obliku.

Engleski naziv: Spatulate Oysterling

Klobuk: 0.3-1.5 (2) cm širok, skoro je opnast, lopatastog oblika; žućkast, žuto-smeđ, oker-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, po suhom vremenu izbljeđuje; bez dekoracije.

Stručak: 0.5-2 cm visok i 1-2 mm debeo, lateralno je spojen s klobukom; žućkast do sivo-smeđ, na bazi su uočljivi vunasti ostaci micelija.

Letvice: Žilaste, dosta su anastomozirajuće, natečene, račvaste; žućkaste, sivo-smeđe ili maslinasto-smeđe.

Spore: Eliptično izdužene, glatke, 6-10 x 3-6 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, opnasto, prozirno, bjelkasto, svijetložuto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen (u razdoblju bez mraza) kao saprofit krupnih drvnih ostataka i parazit na mahovini po krovovima, kamenolomima, nasipima, putevima, zidovima, na stabljikama biljaka. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom i prosincu, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom studenog, na lokalitetu u blizini Šestanovca kod Omiša.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kuriozitet je po zajednici s mahovinom u kojoj se nalazi zaronjen skoro čitavi stručak.

Chromosera xanthochroa - created in Finland by Seppo Huhmarniemi

KROMIRANA VLAŽNICA

Chromosera xanthochroa (P.D.Orton) Vizzini & Ercole

Engleski naziv: Alpine Waxcap

Klobuk: 1-2 cm širok, najprije konveksan, poslije raširen, vrlo mazav; žuto-krom, ubrzo izblijedi u oker, uz rub ima blagu ljubičastu nijansu; rub je prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, gladak, mazav; blijedoljubičast uz ružičastu nijansu, osnova je žućkasta i bjelkasta.

Listići: Rijetki, malo se spuštaju po stručku; najprije blijedi, poslije blijedoljubičasti te imaju oker nijansu.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3.5-4 µm; otrusina bijela.

Meso: Vrlo tanko, blijedo, vodenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, po livadama i pašnjacima, u blizini vrijeska (Calluna vulgaris).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Male vlažnice nisu otrovne, ali zbog sitnog plodnog tijela nemaju gotovo nikakvu vrijednost.

Napomena: Od drugih sličnih vlažnica (Hygrocybe) razlikuje se bitno po boji plodnog tijela koje u cjelosti ima ljubičastu nijansu. Plodno tijelo je jako mazavo, a stručak je na osnovi žućkast i bjelkast.

Chrysomphalina chrysophylla - created in Norway by Edel Humstad

ZLATOLISNA LJEVČICA

Chrysomphalina chrysophylla (Fr.) Clémençon

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + phyllon (gr.) = list. Po zlatnožutim listićima.

Engleski naziv: Golden Navel

Klobuk: 2-6 cm širok, tanak, skoro opnast, ulegnut i pupčast na sredini, dlakav, vodenast; najprije žućkast, zatim žuto-smeđ, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, urašteno čehast, rub je valovit, sjajan i više-manje prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, s izraslinama je po površini, valjkast; bez dekoracije žućkast, limunastožut do žućkasto-smeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Dugo se spuštaju po stručku, razmaknuti, izniješani s lamelulama; limunastožuti ili zlatnožuti.

Spore: Eliptične, prozirne, 10-12 x 4.5-5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u crnogoričnim i miješanim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (prvenstveno trupaca) crnogoričnog drveća, najčešće jele i smreke, rijetko se pronađe na piljevini. U Hrvatskoj je poznata s osam lokaliteta, u Gorskom kotaru, Lici i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Chrysomphalina dosta lako prepoznatljiva po izgledu i po prelijepoj zlatnožutoj boji listića koji su u kontrastu sa smeđom bojom površine klobuka. Raste isključivo na trulim ostacima drva.

Cuphophyllus colemannianus - created on October 2021 in Switzerland by Nicolas Schwab

SMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus colemannianus (A.Bloxam) Bon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Po američkoj znastvenici dr. Coleman McCleneghan koja je zaposlena na Odsjeku za biologiju državnog sveučilišta Appalachian.

Engleski naziv: Toasted Waxcap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, slabo je mesnat, prvo je okruglast pa konveksan i raširen, te lagano ispupčen na sredini, površina je malo sjajna i mazava; po vlažnom vremenu je tamnije sivo-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, a svijetlosmeđe do smeđe boje po suhom vremenu, nešto je tamniji na sredini, vodenast; rub je tanak, valovit, iskrzan, izvrnut prema gore i crtast zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 6-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, šupljikav je pa šupalj, ubrzo je gol, suh; bjelkast ili sivkasto-smeđ.

Listići: Široki, razmaknuti, rijetki, debeli, žilicama povezani na dnu, izmiješani s lamelulama, spuštaju se po stručku; prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasti, sivkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: U stručku je bijelo, a u klobuku smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, parkovima, uz rub šume, voli kisela tla. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru te na otoku Krku.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Tipična osobina ove vrste iz roda Cuphophyllus su suha površina, te tipična dosta upadljiva nervatura kojom su poprečno povezani listići.

Cuphophyllus flavipes - created on August 2019 in Sachsen, Germany by Enrico Tomschke

ŽUTONOGA VLAŽNICA

Cuphophyllus flavipes (Britzelm.) Bon

Engleski naziv: Yellow Foot Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, ulegnut, ponekad blago ispupčen, površina je mazava i malo ljepljiva; sivo-ljubičast, tamnosivo-smeđ, ružičasto-siv, ružičasto-smeđ, bijelim vlaknast, rub je proziran, narebran.

Stručak: 2-4 (5.5) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, šupalj, sužen na bazi, s uzdužnim žljebovima; bijel, kasnije sivo-ljubičast, vlaknast, baza je žućkasta do oker-smeđa.

Listići: Sivi, sivo-ljubičasti, ružičasto-sivi, na bazi su spojeni žilicama, izmiješani s lamelulama, oštrica je nešto svjetlija, spuštaju se po stručku.

Spore: Kuglaste, 5.5-8 x 4.5-6 µm; bazidiji 7 x 55 µm, uglavnom su s 4 spore, vrlo dugi, s dugim su sterigmama, prisutne su kopče; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do sivkasto, tanko; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste od kolovoza do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Determinacija ove vrste zahtijeva mikroskopsku analizu spora.

Cuphophyllus fornicatus - created in Norway by Roger Andersen

SVIJETLOSMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus fornicatus (Fr.) Lodge, Padamsee & Vizzini

Etimologija: fornicatus (lat.) = kriv (savijen) u obliku luka. Po izvraćenom obliku klobuka.

Engleski naziv: Earthy Waxcap

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, tankomesnat, zvonolik pa raširen, lagano je vijugavo-ispupčen, vlažan je ili malo mazav; krem-žućkast, sivkasto-smeđ ili siv, nešto je tamniji na sredini, vodenast, uzdužno je sitno vlaknast, rub svjetliji, bjelkast, tanak i raspucan.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 0.6-1 cm debeo, sužen je na bazi, šupljikav je pa šupalj, vlaknasto-crtast, po suhom vremenu je sjajan, ponekad je uvijen; bjelkast, prema bazi tamniji, svijetlosmeđ.

Listići: Rijetki, zaokruženi uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, široki, trbušasti, stisnuti, žilicama spojeni na bazi; bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, zašiljene, glatke, prozirne, 7-8.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, krhko, bijelo; miriše na zemlju ili plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste od rujna do prosinca kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe na pješčarskim staništima, u svijetlim šumama, travnatim šumama i grmljacima, po parkovima, rubovima šuna, šumskim putovima. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Zagrebu, na otocima Krku i Braču, u Istri te na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Veoma je slična kozja vitezovka (Pseudoporpoloma pes-caprae), ali ona je po mikroskopskim osobinama, odnosno amiloidnim sporama, bliža rodu Tricholoma.

Cuphophyllus lacmus - created in Norway by Rob van Kruining

LJUBIČASTOSIVA VLAŽNICA

Cuphophyllus lacmus (Schumach.) Bon

Engleski naziv: Grey Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, zvonolik pa spljošten ili lagano izvrnut, tankomesnat, mazav, sjajan; sivkasto-ljubičast i ljubičasto-smeđ, nešto je svjetliji na sredini, vodenast, mjestimično s mrljama po površini, rub je zbog prozirnosti kožice crtast.

Stručak: 2-10 (12) cm visok i 0.3-1.2 (1.5) cm debeo, širi se prema bazi, cjevasto-šupalj; bjelkast, u starosti je sivo-ljubičast, a žućkast prema bazi.

Listići: Razmaknuti, prilično su debeli, dugo se spuštaju po stručku, na bazi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani s lamelulama; sivkasti su ili sivo-ljubičasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 6-9 x 5-7 µm; bazidiji nose 2 spore; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od lipnja do listopada kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, a rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, travnjaka u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini vlažnica od kojih se najviše razlikuje po lijepoj ljubičasto-smeđoj boji i po tome što ne raste u zajednici s puževicama. Sličnu boju ima ružičasta vlažnica (Porpolomopsis calyptriformis) koja ima stožasti oblik klobuka i mnogo ljepljiviju površinu.

LIVADNA SOČNICA

Cuphophyllus pratensis (Fr.) Bon

Etimologija: pratensis (lat.) = livadna. Po staništu.

Engleski naziv: Meadow Waxcap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, zvonolik, kasnije raširen i s jakim ispupčenjem na sredini pa se iskrivi, gol, gladak, suh, uglavnom bez sjaja; žuto-narančast, svijetlosmeđ do narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, rub je često svjetliji, blago podvijen u mladosti, nije narebran ili je samo malo prozirno narebran.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, pun, na donjem je dijelu sužen, na gornjem je dijelu vlaknast, suh; najprije je kremast, zatim žuto-narančast ili krem-smećkast, svjetliji je od klobuka.

Listići: Prilično su rijetki, široki, spuštaju se po stručku, na osnovi su povezani poprečnim žilicama; najprije su bijelo-kremasti, zatim žuto-narančasti, krem-smećkasti ili okerasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelkasto, kasnije je okerasto ili blijedonarančasto, mekano, vrlo je krhko, malo je vlaknasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen u velikim skupinama kao saprofit tla po pašnjacima, livadama, travnjacima, rubovima šuma, uglavnom na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ovo je izvanredno fina gljiva, kada raste ima je u velikim količinama, lako je uočljiva zbog krasne žuto-narančaste boje. Ne bi trebalo biti opasnosti od zamjene s drugim vrstama. U Istri raste u velikim skupinama. Prepoznatljiva je po poprečnoj nervaturi koja povezuje listiće i po narančasto-žutoj boji kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius).

Cuphophyllus russocoriaceus - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

MIRISNA VLAŽNICA

Cuphophyllus russocoriaceus (Berk. & T.K.Mill.) Bon

Etimologija: russus (lat.) = crveno + coriaceus (lat.) = kožast, kao koža. Po mirisu sličnom ruskoj koži.

Engleski naziv: Cedarwood Waxcap

Klobuk: 0.5-2 (3.5) cm širok, u mladosti je konveksan pa se ubrzo raširi i malo ispupči, na kraju je ulegnut, prilično je tvrd; bijele je boje slonove kosti, blijedokrem, ponekad je sivo-okerast, krem oker ili žućkasto-smećkast, sredina je nešto tamnija, rub je zbog prozirnosti kožice tipično narebran.

Stručak: 2-3 (3.5) cm visok i 3-4 (5) mm debeo, tanak je i vitak, valjkast, često je zakrivljen, malo se širi prema bazi, najprije je pun je pa šupalj, bijel.

Listići: Rijetki, debeli, široki, jako su razmaknuti, spuštaju se po stručku; bijeli, blijedokrem ili svijetložuti.

Spore: Eliptične, na jednom kraju šiljate, glatke, prozirne, 6.8-8.8 x 4-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, veoma je tanko, mekano; tipično i vrlo jako miriše na cedrovinu ili kožu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na livadama i po parkovima, rijetko na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata s nekoliko lokaliteta od kojih su tri precizno navedena, jedan na Žumberačkom gorju i dva u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru. Ostali lokaliteti su mediteransko i submediteransko područje te otok Korčula.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je manja djevičanska sočnica (Cuphophyllus virgineus) od koje se jasno razlikuje po upadljivom i postojanom mirisu koji se osobito potencira tijekom sušenja. Češća je vrsta u mediteranskom i submediteranskom pojasu gdje raste u velikim skupinama, u sjevernijim krajevima je rjeđa vrsta.

DJEVIČANSKA SOČNICA

Cuphophyllus virgineus (Wulfen) Kovalenko

Etimologija: virgineus (lat.) = djevičansko, djevojačko. Po bijeloj boji.

Engleski naziv: Snowy Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, konveksan ili lagano ispupčen pa izravnat, te na kraju malo ulegnut, tup, ujednačeno je mesnat; bijel, s tipičnim ružičasto-smećkastim mrljama na bijeloj osnovi, prema sredini je žućkast, kasnije blago smećkast, rub je po vlažnom vremenu podvijen i narebran zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 2-5 (7) cm visok i 3-7 (8) mm debeo, od klobuka prema dnu se ravnomjerno sužava, šiljast na bazi, najprije je čvrst i pun pa šupljikav; bijel, više-manje je ružičasto-smećkast na bazi, malo  je pahuljast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prilično su debeli, međusobno su žilasto spojeni na bazi, izmiješani s lamelulama, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, oštrica je glatka, bijeli ili kremasto-bijeli, osušeni ili u starosti su žuto-smećkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 7-13.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je ugodan.

Stanište: Raste kasno ljeti i u jesen u raštrkanim skupinama kao saprofit tla po livadama, šumskim čistinama, parkovima i travnatim mjestima. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca, a posljednja je snimljena na lokalitetu eko-centar Budinjak, u području Parka prirode Žumberak - Samoborskog gorja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po izgledu se ponekad teško razlikuje od drugih bijelih sočnica sličnih dimenzija. Naša vrsta ima suhu površinu i uvijek poprečnim žilicama povezane listiće na bazi. Postoji određena sličnost i s bijelim vrstama iz roda Clitocybe koje su najčešće otrovne, kao i sličnost s vrstama iz skupine Limacium roda Hygrophorus koje su uvijek čitave jasno mazave, a ne suhe, dok ih je samo po izgledu teško razlikovati.

SIVA VLAŽNICA

Gliophorus irrigatus (Pers.) A.M.Ainsw. & P.M.Kirk

Engleski naziv: Slimy Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, nepravilnog je oblika, konveksan je pa otvoren i ispupčen na sredini, gladak, sluzav, tankomesnat, kožica je spojena s listićima; smeđ, siv ili sivo-smeđ, često je dosta tamniji, ali također i izblijedi, mjestimično sa svjetlijim mrljama, rub je vijugav i rastrgan.

Stručak: Potpuno je sluzav, mazav, gladak, uvijek je šupalj, nepravilan, često je stisnut, sužen je na bazi; sivkast ili sivo-smeđ.

Listići: Široki, skoro su trbušasti, razmaknuti, dosta su veliki, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama, izrezani su uz stručak, ali nisu silazeći, prirasli, oštrica je ravna, bjelkasti ili sivkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 6.5-8 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosivo ili sivo-smeđe, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od kolovoza do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, pašnjacima, močvarama, travnatim šumskim čistinama, rijetko na pješčarskim staništima i u bjelogoričnim šumama, voli ilovasto i vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu i u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Nije je teško razlikovati od drugih vrsta, prvenstveno po dosta tamnoj boji, te jasno mazavom klobuku i stručku. Dio je skupine vlažnica koje imaju jako mazav klobuk i stručak, ali je nešto upadljivije boje.

Gliophorus laetus - created in Finland by Laura Tarvainen

KLIZAVA VLAŽNICA

Gliophorus laetus (Pers.) Herink

Etimologija: laetus (lat.) = sretan, zadovoljan, kitnjast, urešen. Po lijepoj boji.

Engleski naziv: Heath Waxcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan pa kasnije raširen i ulegnut na sredini, jako je mazav i sjajan; može biti krem-narančast, žuto-narančast, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili maslinasto-smeđ, rub je narebran i po vlažnom vremenu lagano proziran.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-5 mm debeo, ujednačene je debljine, valjkast, jako je zakrivljen, gladak, sjajan, žilavo-elastičan, nije lomljiv, šupalj, jako je sluzav; žuto-narančast, ponekad je s ružičastom nijansom, uzdužno je vlaknast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, tanki, mekani, kratko se spuštaju po stručku, bjelkasti, sivkasto-zelenkasti, žućkasto-narančasti ili ružičasto-narančasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 4-5 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, vodenasto, žućkasto do žuto-narančasto; miriše slabo na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama i pašnjacima, u blizini šuma i na šumskim čistinama na mahovini, te po pustarama; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer je rijetka, malog rasta i nema neke posebne uporabne vrijednosti.

Napomena: Rijetka je vrsta, dosta je velika rastom i ističe se jako mazavim plodno tijelom kao i papigasta vlažnica (Gliophorus psittacinus) koja je gotovo iste boje. Od navedene vrste razlikuje se po izostanku zelene boje i silazećim listićima. Promjenljive je boje, što može biti dvojbeno. Slična je i gorka vlažnica (Hygrocybe mucronella) s kojom se može zamijeniti, ali ona nema silazeće listiće.

PAPIGASTA VLAŽNICA

Gliophorus psittacinus (Schaeff.) Herink

Etimologija: psittacus (lat.) = papiga. Po živim bojama.

Engleski naziv: Parrot Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, konveksan, zvonoliko-stožast pa otvoren i ispupčen, na kraju je ulegnut, prekriven je sluzavom zelenom kožicom; u mladosti je uglavnom zelen ili žuto-zelenkast, kasnije narančasto-zelen, žuto-smeđ, a vrlo rijetko crvenkasto-zelen, u starosti izgubi boju i izblijedi, rub je izrazito prozirno narebran.

Stručak: 5-7 cm visok i 3-8 mm debeo, tanak, šupalj, sjajan, mazav, vrlo je lomljiv, često je zakrivljen; u mladosti je zelenkast, kasnije je više ili manje žut ili žuto-narančast, prekriven je zelenom sluzi.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetki, široki, trbušasti; žućkasti, žuto-zeleni ili narančasti, u blizini mesa klobuka su zeleni, oštrica je žuta.

Spore: Eliptične, zrnaste, 6-9 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Staklasto vodenasto, žućkasto ili zelenkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od listopada do prosinca kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, livadama, pašnjacima, uz rubove šuma, šumske puteve i po parkovima. Prikazane se fotografije nalaze u zbirci Prirodoslovnog muzeja – Split, a snimljene su 11. studenoga 2020. godine, na lokalitetu Velići iznad Jabuke, pokraj Trilja, u šumi hrasta medunca i bijelog graba.

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Dio autora navodi da je blago otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je zbog sjajnog, mazavog i prozirnog plodnog tijela zelene je boje koja se poslije pretvori u žutu, zbog svojih boja je i dobila ime koje nosi. Malog je rasta i nevjerojatno promjenljive boje u svim stadijima razvoja. Zbog promjenljive se boje uklapa u okoliš i teško je uočljiva. Slična klizava vlažnica (Gliophorus laetus) ima silazeće listiće.

Hygrocybe vitellina - created in Netherlands by Theo Kiewiet

ŽUMANJČANA VLAŽNICA

Gloioxanthomyces vitellinus (Fr.) Lodge, Vizzini, Ercole & Boertm.

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, najprije je konveksan pa poslije raširen, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav; svijetložut, limunastožut, zlatnožut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crven, po suhom vremenu izblijedi, rub je znakovito prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, šupalj, sjajan, gladak, mramoriran, suh; svijetložut, limunastožut, zlatnožut ili blijedonarančast, svjetliji je od klobuka.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se malo spuštaju po stručku, lamelule su kratke; u mladosti su svijetložuti ili zlatnožuti, kasnije su žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, glatke, 9-12 x 6.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, blijedožuto, vrlo je krhko, vodenasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili busenasto, po pašnjacima, livadama, travnjacima, u parkovima i vrtovima, na mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: U literaturi se navodi da postoji i vrsta Hygrocybe ceracea koja ima jako mazav i svjetliji klobuk koji poslije postane udubljen poput lijevka, a listići se dugo spuštaju po stručku.

Haasiella venustissima - created on January 2024 in Imrehegy, Hungary by kovacseniko

LJUPKA PREKRASNICA

Haasiella venustissima (Fr.) Kotl. & Pouzar ex Chiaffi & Surault

Engleski naziv: Orange Navel

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je konveksan, zatim konkavan u sredini do ljevkast, mazav; svijetlo žuto-narančast, narančast ili narančasto-crven, rub je u mladosti prekriven niskim piramidalnim snopovima mekih žutih vlakana, kasnije je gol.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 2-6 mm debeo, šupalj, žuto-narančast ili svijetlonarančast, kasnije vlaknast i čehast, baza je pamučasta od bijelog micelija.

Listići: Razmaknuti, dugo se spuštaju po stručku, račvasti, anastomozirajući, žuto-narančasti ili svijetlonarančasti.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, bradavičave, s debelim stijenkama, 6-8 × 3,8-6 µm; bazidiji su s 1-2 spore; otrusina je žućkasta do oker.

Meso: Svijetle je žuto-narančaste boje, osušeno je bjelkasto do žućkasto; miriše na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimskim mjesecima, od listopada do ožujka (po nekim izvorima od listopada do prosinca), kao saprofit tla i sitnih drvnih ostataka u bjelogoričnim šumama i parkovima, rjeđe u crnogoričnim šumama, na obalama rijeka i rubovima potoka. U Hrvatskoj je pronađena u poplavnoj šumi hrasta lužnjaka i u šumi hrasta medunca (Quercus pubescens), crnog graba (Ostrya carpinifolia) i crnog jasena (Fraxinus ornus), na dva lokaliteta, na planini Medvednici i u okolici Osijeka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrlo rijetka vrsta jarkonarančaste boje jedna od najljepših gljiva koje možemo pronaći.

Lichenomphalia alpina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ALPSKI PUPAK

Lichenomphalia alpina (Britzelm.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi i blago ulegne, gladak, suh; zlatnožut, suh, malo je valovit, po vlažnom je vremenu široko narebran, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 1-2.5 cm visok, valjkast, sjajan, gladak, na bazi je maljav, pun, elastičan, zlatnožut.

Listići: Vrlo su rijetki, spuštaju se po stručku, oštrica je glatka, poneki se listići uz rub račvaju i žilasto su spojeni na osnovi; zlatnožuti.

Spore: Eliptične, glatke, 6.8-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Zlatnožuto, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u visokim planinama u mahovini uz lišaje Cocomyxa, odnosno Botrydina vulgaris.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prema izgledu plodišta podsjeća na rod Camarophyllus zbog čega i nosi takav sinonim. Slična je omanjem tresetnom pupku (Lichenomphalia umbellifera), koji je žuto-oker boje, a raste na trulim crnogoričnim panjevima i ima klobučić koji je poslije gotovo ljevkast i uočljivo narebran. Moguća je zamjena sa zeleno-žutom pupčarkom (Chrysomphalina grossula), koja također raste na ostacima crnogoričnog drveća, ali se razlikuje po maslinasto-žutoj boji koja prevladava cijelim plodno tijelom.

Lichenomphalia hudsoniana - created in Norway by Rob van Kruining

NABORANI PUPAK

Lichenomphalia hudsoniana (H.S.Jenn.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut, gladak; blijedonarančast, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-2.5 cm visok, kratak, valjkast, prema bazi je malo deblji, pun; bjelkast je do blijedožut, po vlažnom vremenu prema bazi može biti s ljubičastom nijansom.

Listići: Vrlo su rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; blijedožuti.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, 6.5-10 x 3.2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na vlažnom tlu pokrivenom mahovinom i lišajevima, najčešće u simbiozi s lišajem Corbicum viride.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovom rodu, kao i rodu Gerronema, pripadaju gljive s vrlo malim plodnim tijelima koja imaju klobuk širok samo 0.5-1.5 cm. Na trulim panjevima obraslim mahovinom ili zelenim lišajem Cocomyxa može se pronaći sličan tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), žuto-maslinaste do žuto-oker boje rijetkih listića koji se spuštaju po stručku, a klobuk je široko narebran i ulegnut. U alpskim predjelima također raste alpski pupak (Lichenomphalia alpina). Klobuk je s dugo podvijenim rubom, a narebranost se vidi samo po vlažnom vremenu, listići su vrlo rijetki, zlatnožuti i spuštaju se po stručku.

BARŠUNASTI PUPAK

Lichenomphalia velutina (Quél.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: velutinus (lat.) = baršunast. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i blago ulegne na sredini, pupčast, ljevkast; tamnosmeđ do sivo-smeđ, nešto je tamniji u središnjem udubljenju, paperjast po suhom vremenu, malo želatinozan po vlažnom vremenu, hife na klobuku zadržavaju algu Coccomyxa i tvore tamnozeleni film sastavljen od kuglastih granula koje se sastoje od nakupina stanica algi nepotpuno okruženih 2-3 µm debelim hifama, rub je narebran i nešto blijeđi.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, na donjem je dijelu sitno dlakav, boje je klobuka.

Listići: Vrlo su rijetki, kratko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; nešto su svjetlije boje od klobuka.

Spore: Široko eliptične, glatke, tankih stijenki, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, često šumama bora, na sjenovitim pašnjacima, uz potoke, na nasipima, na kiselim tlima bogatim mahovinama i algama. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem lipnja, na nasipu, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po pupčastom klobuku, tamnozelenom sloju na klobuku i staništu na kojem raste.

Neohygrocybe nitrata - created in Finland by Stefan Jakobsson

DUŠIČNA VLAŽNICA

Neohygrocybe nitrata (Pers.) Kovalenko

Etimologija: nitratus = nitratni. Po mirisu po salitri.

Engleski naziv: Nitrous Waxcap

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, tankomesnat, prvo je zvonoliko-konveksan pa se raširi ili malo ulegne; svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili sivo-smeđ, ponekad je s maslinastom nijansom, po suhom je vremenu je nešto svjetliji, vodenast, ubrzo postane suh, ispucano-ljuskav i nešto svjetliji, sitno je radijalno vlaknast, rub je tanak, ispucan i lagano narebran zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 0.8-1.4 (1.8) cm debeo, valjkast je ili često postranično stisnut, gladak, uglavnom je zašiljen na bazi, bez dekoracije ili je lagano crtast, lomljiv, šupalj; malo je svjetlije boje od klobuka, bjelkast, krem ili žućkasto-smećkast, prema dnu je smećkast.

Listići: Rijetki, široki, debeli, razmaknuti, trbušasti, poprečno su povezani, za stručak su prirasli s kukicom; najprije su bijeli, a kasnije su sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, malo vlaknasto, vodenasto, bjelkasto, na prerezu ne pocrveni; miris je tipično vrlo jak i neugodan po dušičnoj kiselini ili kloru, poput klorirane vode u bazenu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, šumskim livadama i parkovima, rijetko i na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, na otoku Krku i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Rijetka je vrsta, karakteristično ispuca, smatra se nejestivom zbog neugodnog mirisa po amonijaku ili dušičnoj kiselini. Rijetka je vrsta iz roda vlažnica koja nije jestiva. Slična je svijetlosmeđa vlažnica (Cuphophyllus fornicatus) koja je bez mirisa. Ostale slične puževice su smeđo-sive boje, bez mirisa, imaju mazavi klobuk i stručak, primjerice sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus).

Neohygrocybe ovina - created in Norway by Rune Solvang

CRNOSMEĐA VLAŽNICA

Neohygrocybe ovina (Bull.) Herink

Etimologija: ovinus (lat.) = ovčji, pripadajući ovcama. Po boji.

Engleski naziv: Blushing Waxcap

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, slabo je mesnat, krut, lomljiv, u mladosti je zvonoliko-konveksan, kasnije je raširen, malo je mazav, skoro je suh; može biti sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili modro-zelen, na kraju je crno-smeđ, vodenast, radijalno je vlaknast, u starosti je naboran i čehast, rub je tanak, raspucan i na kraju je izvrnut.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, gladak, nepravilan, često je postrance stisnut, od klobuka nadolje je sve širi ili je deblji na sredini, na bazi i pri vrhu je tanji, najprije je šupljikav pa ubrzo šupalj; sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili plavo-crn, na kraju je crno-smeđ, neposredno ispod klobuka je bijelo pahuljast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, jako su stisnuti, trbušasti, široki, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama, žilicama su povezani na bazi; u početku su blijedi pa ubrzo sivkasti ili sivo-smeđi, u starosti su crno-smeđi, na oštećenim mjestima jako pocrvene.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, sivo ili sivo-smeđe, na presjeku pocrveni, u starosti je crvenkasto; miris nije izražen ili je slab na amonijak, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, uglavnom u crnogoričnim šumama, na rubu šuma i na šumskim čistinama. Kod nas je poznata sa 6 lokaliteta: u okolici Crnog Luga, Generalskog Stola i Mrkoplja, na planinama Učki i Velebitu, te na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a prilično je prepoznatljiva po mesu koje na presjeku ili u starosti pocrveni. Po veličini je osrednja do krupna vrsta. Slična je jestiva sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus) koja također ima vrlo rijetke listiće koji su prirasli ili se lagano spuštaju po stručku, jako je mazava, tamnosiva, ali na presjeku ne pocrveni.

Porpolomopsis calyptriformis - created on October 2022 in North Yorkshire, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Julie Kenshole

RUŽIČASTA VLAŽNICA

Porpolomopsis calyptriformis (Berk.) Bresinsky

Etimologija: kalyptra (gr.) = prekriveno ženskim šiljcima. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Pink Waxcap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, zvonoliko-stožast, šiljasto je ispupčen na sredini, slabo je mazav i ljepljiv; ružičast, crvenkast, crvenkasto-smeđ, sivo-ljubičast ili je ljubičasto-smeđ, vodenast, svilenasto-vlaknast, rub je tanak, malo je narebran, najprije je podvijen, kasnije je izravnat i izvrnut, uzdužno se raspucava na režnjeve.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 4-8 (10) mm debeo, valjkast, ponekad je uvijen, lomljiv, šupalj; bijel, s ružičastom je nijansom, na bazi je žut.

Listići: Rijetki, uski, malo su trbušasti, debeli, prirasli su na stručak ili su slobodni; svijetloružičasti.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 4.8-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u sredini je klobuka lagano ružičasto, a u stručku je bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, skupno, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, po livadama i parkovima, te po planinskim predjelima; rijetka je vrsta. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta u kontinentalnom dijelu zemlje: na području grada Zagreba, na Žumberačkom gorju, te u okolici Siska, Ličkog Lešća i Crnog Luga.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio autora navodi je kao blago otrovnu vrstu.

Napomena: Prelijepa je gljiva koja raste u travi, s uočljivo je zvonolikim oblikom klobuka prije nego što se raširi i uzdužno rascijepa i režnjevi izvrnu, sredina je uvijek ispupčena i zašiljena. Ljubičasto-ružičasta boja je u kontrastu s travom na staništu i ima upadljivo izduženi stručak.

STEPSKA ULEKNJAČA

Spodocybe collina (Velen.) Vizzirini, P.Alvarado & Dima

Engleski naziv: Sunseeker Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, lijevkastog oblika, ispupčen u mladosti, kasnije se produbljuje, siluetom podsjeća na lisičice; bjelkasto-siv, smeđ, sivo-smeđ, kremasto-smeđ do kestenjasto-smeđ, sredina tamnija, a rub uglavnom svjetliji, površina je gola, rub je dugo podvijen, uglavnom malo valovit, blijed.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 1-5 (7) mm debeo, bjelkast, svijetlosmeđ, kremasto-smeđ do sivo-smeđ; vlaknast, zadebljan na vrhu, baza s malo micelija.

Listići: Bjelkasti do kremasto-žuti, rijetki, široki, spuštaju se po stručku, blago su račvasti.

Spore: Eliptične, glatke, 4-6 x 2.3-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, bez mrlja, vlaknasto; miris je jak na brašno, a okus blag na brašno.

Stanište: Raste od rujna do siječnja kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, na suhim travnjacima, često na pješčanim tlima, na lišću ili u blizini ljekovitog bilja, preferira veće nadmorske visine. U Hrvatskoj je pronađena na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) samo na Kloštarskim pijescima u okolici Đurđevca.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Jestivost ove vrste nije poznata zbog njezine rijetkosti, a vjerojatno nije otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je po izgledu koji podsjeća na lisičice (Cantharellus) i po jakom mirisu na brašno.

Spodocybe fontqueri - created on September 2020 in Nuoro, Sardegna, Italy by salvatore_bacciu_paola_mereu

PRIMORSKA GRLAŠICA

Spodocybe fontqueri (R.Heim) Vizzini, P.Alvarado & Dima

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je polukuglast i lagano ulegnut na sredini, lijevkast, ponekad je i s malom kvržicom pa se nešto kasnije izravna; sivo-smećkast, svijetlosmeđ ili tamnosiv, rub je nešto svjetliji, nije vodenast, blago je narebran, površina je vlaknasto-baršunasta, rub je jako valovit.

Stručak: 2-3 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, vijugav, pri dnu je malo zadebljan; boje je klobuka na gornjem dijelu, a nešto je svjetliji prema bazi, skoro je gladak ili je cijelom dužinom nježno uzdužno vlaknast.

Listići: Spuštaju se po stručku, uski, prilično su gusti; najprije su bijeli, kasnije su sivkasto-krem do okerasti, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-7.5 x 3-4.5 µm.

Meso: U svim je dijelovima bjelkasto, vlaknasto, osobito u stručku; miris i okus su jaki na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma, najčešće u rijetkim šumama hrasta i bora, voli toplija područja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je grlašica koja je prilično rasprostranjena u mediteranskom području. Slična je debelolistićava grlašica (Pseudolaccaria pachyphylla) koja ima jedva silazeće listiće, lagano su prirasli, a ima i nešto veće spore.

PAHULJIČASTO UHO

Schizophyllum amplum (Lév.) Nakasone

Engleski naziv: Poplar Bells

Plodno tijelo: 0.5-1 (2) cm široko, u obliku je čašice bez stručka ili je nešto otvorenije, konveksno; unutarnja je himenijalna strana glatka, blistava, naborana ili prošarana žilicama, tamnije je ili svijetlije smeđe boje, vanjska je površina bjelkasto dlakavo-baršunasta, u starosti je zelenkasta od alga, rub je zaokružen i zakrivljen.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, lateralno stisnute i zakrivljene, 9-12 x 2.4-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, gumasto, žilavo, u starosti ili osušeno je tvrdo i drvenasto, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu u aluvijalnim šumama i močvarama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najšešće topole, jasike ili vrbe.

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih vrsta iz ovog roda, ali su uglavnom nešto sitnije rastom i pravilnijeg oblika.

USJEKLA LISTIĆAVKA

Schizophyllum commune Fr.

Etimologija: communis (lat.) = obično, skupno. Po gustoći.

Engleski naziv: Splitgill

Plodno tijelo (klobuk): 1-3 (4) cm široko, u obliku je male školjkice ili konzole, gotovo je izravno spojeno za supstrat bez stručka ili je rijetko vrlo slabo izražen; gornja je strana bijela, kasnije je sivkasta do blijedooker, zrakasto je naborana, češljasta, grubo je dlakava, rub je podvijen i dlakav.

Listići: Nejednako su dugi, račvasti, žilavi, elastični, s dvostrukom su oštricom, a oštrica kao da je uzdužno rascijepljena; mesnatoružičasti.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 5-8.3 x 1.9-3.5 µm; otrusina je bjelkasta i s minimalnom ružičastom nijansom.

Meso: Vrlo je tanko, samo je 1 mm debelo, higroskopno, elastično, po suhom je vremenu tvrdo, bjelkasto, sivkasto do oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, skupno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na mjestima izloženim suncu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Ljekovitost: Utvrđeno je da usjekla listićavka sadrži β-glukane i polisaharid schizophyllan koji pokazuju antikancerogeno, antimikrobno djelovanje i antiparazitsko djelovanje te pomažu u jačaju imuniteta (National Library of Medicine. 2024. The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance). Također je utvrđeno da ova gljiva može pogoršati upalu dišnih putova kod bolesnika koji boluju od astme i druge komplikacije na plućima (National Library of Medicine. 2024. Schizophyllum commune induces IL-17-mediated neutrophilic airway inflammation in OVA-induced asthma model mice; A Schizophyllum commune fungus ball in a lung cancer cavity: a case report; Pneumonia caused by Schizophyllum commune in a patient with diabetes: A case report and comprehensive literature review). Također je provedena studija koja pokazuje da adenozin iz ove gljive ima potencijal za suzbijanje stope infekcije ili širenja virusa SARS-CoV-2 (National Library of Medicine. 2024. Schizophyllum commune Reduces Expression of the SARS-CoV-2 Receptors ACE2 and TMPRSS2).

Napomena: Dosta je rasprostranjena vrsta, a raste samo na suhom drveću. Trusište je sastavljeno od anastomozirajućih listića, lijepe je ružičaste boje, oštrica je uzdužno rascijepljena i lagano podvrnuta. Lako je prepoznatljiva po karakterističnim listićima.

TVRDA LIVADARKA

Agrocybe dura (Bolton) Singer

Etimologija: durus (lat.) = tvrdo. Po konzistenciji mesa.

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je konveksan pa raširen; površina je suha i raspucana na sitna nepravilna polja tamnije boje, rub je također gladak i često s krpastim ostacima zastorka, najprije je bjelkasta, a kasnije kremasto-bijela, kremasto-žuta ili svijetla oker-žuta boja.

Stručak: 4-9 (11) cm visok i 0.4-0.8 (1.1) cm debeo, valjkast, prvo je pun pa šupalj, mesnat, iznad vjenčića je bjelkast, a ispod vjenčića smećkasto čehasto-vlaknast, osnova je obavijena rizomorfima (nitima micelija); vjenčić nije uvijek izražen, jer najvećim dijelom ostane istrgan na rubu klobuka, inače je bijel, opnast, visoko postavljen, crtast, krhak, prolazan s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, široki, trbušasti, zaokruženi i prirasli uz stručak, ponekad račvasti; najprije su krem do sivkasti pa sivi do sivo-smeđi i na kraju smeđi s ružičastom ili ljubičastom nijansom, oštrica je bijela, valovita ili nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, (7.7) 9.9 - 12.2 (13.4) × (6.1) 6.5 - 7.5 (8.3) µm, Q = (1.1) 1.4 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 11.1 × 7 µm, Qav = 1.6; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku i stručku je tvrdo po čemu je ova vrsta i dobila ime, debelo, bjelkasto; miris je ugodan na kakao ili na pokošenu travu, ali nije tipičan po brašnu, okus je blag, vrlo rijetko gorkast i opor.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po obrađenim poljima, vrtovima, livadama, pašnjacima, voćnjacima i parkovima, a rjeđe po šumama, također na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili sloju iglica. Primjerci na slici snimljeni su početkom svibnja na lokaliteteu Glavice kod Sinja, u voćnjaku ispod šljive.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Slični su polujajasti gnojištar (Panaeolus semiovatus) i konjska strnišnica (Protostropharia dorsipora), koje ne rastu na zemlji, već na izmetu krava i konja.

Najvažnije za determinaciju: 1. gusti listići s bijelom oštricom; 2. površina klobuka se raspucava na polja; 3. stručak je ispod vjenčića vlaknasto-čehast; 4. vjenčić je visoko postavljen, opnast i crtast, a često prolazan s ostacima; 5. raste po livadama

MOČVARNA LIVADARKA

Agrocybe elatella (P.Karst.) Vesterh.

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu.

Engleski naziv: Marsh Fieldcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, konveksno-izravnat i uglavnom je izraženo ispupčen na sredini pa izravnat kada se gljiva razvije; u mladosti je sivkasto-krem, oker do smećkast, vodenast, nije crtast, u mladosti kožica prelazi preko ruba, površina je glatka, po vlažnom vremenu je lagano mazav.

Stručak: 4-6 (7) cm visok i 2.5-4 (6) mm debeo, malo je zadebljan na osnovi, vrlo je tanak, vitak, često je uvijen, vlaknast, cjevasto-šupalj; žućkast, prema osnovi je tamniji, slabo uzdužno vlaknast, često je s ostacima micelija na osnovi; nosi slabašan uzdignuti, opnasti vjenčić koji često otpadne, s gornje strane je smećkast, a donje žućkast.

Listići: Odmaknuti su od stručka, slobodni, gusti, trbušasti; najprije su bjelkasti, zatim sivkasto-smećkasti pa smeđi, oštrica je sitno nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, s debelim pregradama, s krupnim kličnim otvorom, 8-11 x 4.5-7.5 µm; otrusina je sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do svijetložuto, tanko, vrlo krhko; miris nije izražen, a okus je lagano gorkast, na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, vrtovima, uz potoke i vode stajaćice, na vlažnim, travnato-močvarnim terenima, te na mahovini. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom svibnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Slična je tvrda livadarka (Agrocybe dura), kojoj je kožica klobuka često raspucana na polja, a meso tvrdo.

Najvažnije za determinaciju: 1. gusti listići s nazubljenom oštricom; 2. površina klobuka je glatka; 3. opnasti vjenčić; 4. meso je tanko i krhko; 5. meso je gorkastog okusa

BRADATA LIVADARKA

Agrocybe molesta (Lasch) Singer

Etimologija: molestus (lat.) = dosadan, neugodan ili nametljiv. Po teškoj determinaciji.

Engleski naziv: Bearded Fieldcap

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, konveksan i malo mazav u mladosti, kasnije skoro izravnat, u starosti se raspucava, rub je često odrpan od fragmenata ovoja po čemu je ova vrsta i dobila naziv; bjelkast do krem s žućkastom nijansom.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-7 (10) mm debeo, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, u mladosti je gotovo bijel do kremast, kasnije je sve više smeđ, iznad vjenčića je baršunast; nosi visoko postavljeni bijeli prsten koji zbog poispadalih spora postane smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, isprva su žućkasto-smeđi, kasnije zbog sazrijevanja spora postaju prljavo glinenastosmeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, 12-14 × 6-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je gotovo bijelo, izdašno i čvrsto, u stručku je bjelkasto ili vrlo blijedo žuto-smeđe i vlaknasto; miris je slab na brašno, a okus je u rasponu od blagog do prilično gorkog.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranoj jeseni, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla po livadama, poljima, grmlju i travnatim rubovima cesta, na bogatom humusnom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkog mesa.

Napomena: Slična je rana livadarka (Agrocybe praecox), koja također raste u proljeće i ljeto, ima glatki tamniji klobuk koji se rijetko raspucava i ima manje spore.

Najvažnije za determinaciju: 1. rub klobuka je obično odrpan od fragmenata ovoja; 2. površina klobuka se raspucava na polja; 3. vjenčić je visoko postavljen i opnast; 4. raste po livadama

Agrocybe pediades - created on May 2023 in Elemir, Serbia by jelenaflg

POLUKUGLASTA LIVADARKA

Agrocybe pediades (Fr.) Fayod

Engleski naziv: Common Fieldcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, konveksno-zvonolik, tankomesnat, rub je tanak, poslije se otvori i ispupči na sredini, ali ne uvijek; površina je prilično zagasita, žućkasta do žuto-smeđa, sredina klobuka je nešto tamnije, oker boje.

Stručak: 3-4 (6) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan ili često malo bulbozan na bazi, baza je s micelijskim nitima, sužen na vrhu; bjelkasto-žućkast do oker boje.

Listići: Suženi uz stručak, prirasli, prilično su široki, osrednje su razmaknuti; najprije su sivkasto-smeđi pa nešto tamnije smeđe do hrđastosmeđe boje, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 10-14 x 8-9.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto-krem do oker; miris i okus po brašnu, blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, livadama koje često služe za ispašu ovaca, poljima, šumskim čistinama, voli pjeskovito tlo, često na morskoj obali u pijesku.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po boji je slična balegasta klobučica (Deconica merdaria), koja je s prstenastom zonom s ostacima ovoja i polukuglastom obliku klobuka s krpastim ostacima ovoja na rubu.

Najvažnije za determinaciju: 1. rijetki smećkasti listići s bjelkastom oštricom; 2. klobuk je žućkast do žuto-smeđ; 3. klobuk je gladak i nije crtast; 4. raste po livadama

RANA LIVADARKA

Agrocybe praecox (Pers.) Fayod

Etimologija: praecox (lat.) = prerano, rano. Jer raste u proljeće.

Engleski naziv: Spring Fieldcap

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, prvo je konveksan pa otvoren i nekad tupo ispupčen; u mladosti sivkasto-žut do oker-žut, smećkasto-oker na sredini koja je uvijek nešto tamnija, gladak, sjajan, po suhom vremenu smežuran, a u starosti često ispucan; rub je dugo vremena podvijen i često s ostacima ovoja.

Stručak: 4-7 (8) cm visok i 0.6-0.8 (1.1) cm debeo, najprije bjelkast, u starosti smećkast, najčešće je tanak, vitak, valjkast, neravan, na osnovi je zadebljan, najprije je pun pa šupalj; vjenčić je opnast, bjelkast, slabašan i brzo prolazan.

Listići: Gusti, tanki, zaokruženi su do stručka, prirasli, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti pa kasnije žućkasto-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 8-11 x 5-7 µm; otrusina je tamnosmeđa, hrđastosmeđa ili sivo-smeđa.

Meso: U sredini klobuka je prilično debelo, mekano, bjelkasto do žućkasto, u stručku smećkasto; miris je vrlo ugodan, ali nije tipičan po brašnu kako to navode neki autori, okus je najprije ugodan pa zatim gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom za nekoliko minuta postane ljubičasto-crveno, dok s gvajakolovom tinkturom poplavi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz šumske putove, po vrtovima i parkovima, te uz rubove šuma.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkog okusa mesa, koji se kuhanjem tek malo ublaži. Spominje se da je u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim nema izvješća o takvim slučajevima.

Napomena: Slične su močvarna livadarka (Agrocybe elatella) koja ima mnogo tanji i duži stručak i manje je mesnata, te tamna livadarka (Cyclocybe erebia), koja je većih dimenzija i tamnosmeđe boje klobuka.

Najvažnije za determinaciju: 1. gusti prirasli listići; 2. površina klobuka je glatka; 3. opnasti, slabašni i prolazni vjenčić; 4. meso u klobuku je debelo; 5. raste po šumama

SIVOLISNATA PANJEVČICA

Hypholoma capnoides (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: kapnos (gr.) = dim. Po sivoj boji listića.

Engleski naziv: Conifer Tuft

Klobuk: 1-8 (12) cm širok, mesnat, suh, najprije je kuglast, zatim se otvori; žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini je tamniji, rub je često sa sitnim ostacima koprene.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 4-10 (12) mm debeo, šupalj, vitak; bjelkast, žućkast, prema dnu je tamniji, na bazi je smećkast, vlaknast, u mladosti je s prstenastim ostacima ovoja.

Listići: Gusti, prirasli; sivkasti, sivi ili sivo-ljubičasti, bez tragova žute ili zelene boje.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3-5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto je ili žućkasto, često je žuto-narančasto u dnu stručka, vlaknasto; miris je blago opor, sličan cijanovodičnoj kiselini ili gorkim bademima, a okus je ugodan na gljive, ljutkast i orašast za razliku od otrovne crvenkaste panjevčice (Hypholoma lateritium) koja ima gorak okus mesa.

Kemijske reakcije: Meso se u dodiru sa željeznim sulfatom oboji lagano u blijedo-zeleno, dok s kalijevom lužinom postane hrđastosmeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno po 20-ak plodnih tijela zajedno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) crnogoričnog drveća, najčešće bora ili smreke, ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili na korijenju. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Delnice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Ova je vrsta dio skupine gljiva koje izlučuju cijanovodičnu kiselinu pomoću koje se štite od puževa. Gljive koje imaju oštar miris na cijanovodičnu kiselinu, gorke bademe ili nešto slično i često sadrže cijanovodičnu kiselinu. Ona brzo ispari i obično ne predstavlja opasnost ako se gljiva temeljito termički obradi.

Napomena: Nepogrešivo se razlikuje od otrovne prave sumporače (Hypholoma fasciculare) i nevaljale crvenkaste panjevčice po sivoj boji listića koji nikada ne poprime zelenkastu boju. Nema opasnosti od zamjene s drugim gljivama.

Hypholoma elongatum - created in Finland by Martti Moisander

CRETNA SUMPORAČA

Hypholoma elongatum (Pers.) Ricken

Engleski naziv: Sphagnum Brownie

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, u mladosti je stožast do zvonolik, zatim je široko konveksan do izravnat, tupo ispupčen, gladak, vlažan; blijedožut, zlatnožut do žuto-zelenkast, na sredini je svijetlosmeđ ili narančasto-smeđ, vodenast, rub je po vlažnom vremenu prozirno narebran.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, ravan ili savijen, šupalj, gladak; žućkasto-narančast, smeđ, uzdužno je bjelkasto vlaknast i čehast, prema dnu postane crvenkasto-smeđ i s mjestimičnim mrljama od ostataka ovoja.

Listići: Prirasli, razmaknuti, isprva su bjelkasti do blijedo žućkasti, zatim su blijedo smeđi ili sivo-smeđi, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, 10-11 x 5.7-6.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus malo gorkast i neugodan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno kao saprofit odumrlih dijelova mahovinskih tresetišta. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, na acidofilnim cretovima Lepenici i Sungerskom lugu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Po nekim je autorima sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je po nazubljenim listićima i staništu na kojem raste.

PRAVA SUMPORAČA

Hypholoma fasciculare (Huds.) P.Kumm.

Etimologija: fasciculus (lat.) = fascikl, svezak, svežanj, buket, kita. Po busenastom načinu rasta.

Engleski naziv: Sulphur Tuft

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je zvonkolik, zatim je raširen; sumporastožut, zelenkast, sredina je nešto tamnije oker, žuto-narančaste ili hrđastosmeđe boje, rub je često krpast od prolaznih ostataka ovoja.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 0.4-2 (3) cm debeo, tanak, gladak, šupalj; žućkast, sumpornožut ili žuto-narančast, prema dnu je smećkast, vlaknast, na vrhu je svijetložut sa žućkastom koprenom; u mladosti se ponekad može vidjeti slabo izražena prstenasta zona s crnkastim i nitastim ostacima prolaznog vjenčića.

Listići: Gusti, ravni, prirasli; u mladosti su sumporastožuti, žuto-zelenkasti ili zelenkasti, kasnije su maslinasto-smeđi do tamnosmeđi s ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 4-5 µm, Q=1.33-1.75, N=30, Me=6.66 x 4.34 µm, Qav=1.53; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Žućkasto je ili sumpornožuto, u dnu stručka je smećkasto; miris je neugodan, slab na voće, a okus je jako gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom prvo postane zeleno pa crno-zeleno, s površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom najprije postane narančasta, a zatim crna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i zimu, u gustim busenima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te prividno na na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i korijenju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Simptomi trovanja su mučnina, povraćanje i proljev, a javljaju se 15 minuta do 4 sata nakon konzumacije i traju po nekoliko dana. Uzročnik trovanja je toksin fasciculol. Stoga krajnji oprez! Gljiva je u pokusima s miševima urokovala njihovu smrt od paralize. Do sada to nije potvrđeno kod ljudi, ali se nikada ne može isključiti. Okus mesa je vrlo gorak, a takav ostaje čak i nakon kuhanja. 

Napomena: Često raste zajedno s jestivom aromatičnom panjevčicom (Kuehneromyces mutabilis) koja nema sumporastu boju klobuka i listića. Sliči joj i jestiva sivolisnata panjevčica (Hypholoma capnoides) koja ima sive listiće (bez tragova žuto-zelene boje), bijelo slatko meso, a i češća je panjevčica na panjevima. Od ostalih su vrsta iz ovog roda slične još crvenkasta panjevčica (Hypholoma lateritium) koja je veća rastom i ima ciglastocrvenu boju na sredini klobuka, te tamnožuta panjevčica (Hypholoma epixanthum) i korjenasta plavulja (Hebeloma radicosum) koje imaju odvratan miris.

CRVENKASTA PANJEVČICA

Hypholoma lateritium (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: lateritius (lat.) = ciglaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Brick Tuft

Klobuk: 3-12 (15) cm širok, mesnat, prvo je kuglast pa polukuglast, zatim se raširi, gladak; oker, narančasto-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini je tamnije crveno-smeđe boje, prema rubu svjetliji, na rubu s ostacima zastorka u obliku smeđih dlačica.

Stručak: 3-14 (17) cm visok i 0.4-1.2 (1.7) cm debeo, vitak, šupalj; na vrhu je blijedožućkast, a prema dolje crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ ili tamnomaslinast, vlaknast, ponekad je čehast; na gornjem dijelu je s ostacima zastorka u obliku tamnog crtastog prstenka.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, prirasli su na stručak; blijedožućkasti su ili žuto-smeđi, kasnije su maslinasti i na kraju ljubičasto-smeđi. 

Spore: Eliptične, glatke, 6 - 7 (7.9) × (1.8) 3.6 - 4.1 (4.7) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.7 (1.9), N = 100, Me = 6.4 × 3.8 µm, Qav = 1.7; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa.

Meso: Žućkasto, prema dnu stručka je crvenkasto-smeđe; miris je ugodan, a okus je prilično gorak, ali ne tako gorak kao kod prave sumporače (Hypholoma fasciculare).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i površina stručka u dodiru sa sumpornom kiselinom postanu lagano maslinasti, dok se kora stručka u dodiru s željeznim sulfatom trenutno oboji u tamnozeleno, s kalijevom lužinom stručak odmah postane narančasto-žut pa smeđ.

Stanište: Raste tijekom godine (u razdoblju bez mraza), u krasnim busenima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak, a na četvrtoj slici Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog dosta gorkog okusa. Otkriveno je da sadrži velike količine termolabilnog toksina koji uzrokuje hemolizu ili razgradnju crvenih krvnih stanica (eritrocita). Kada se gljive prokuhaju, ti toksini nisu više tako učinkoviti. Kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne tegobe. Neki je ljudi jedu bez problema unatoč gorkom okusu, međutim smatra se otrovnom vrstom i ne savjetuje se njezina konzumacija.

Napomena: Po lijepoj ciglastocrvenkastoj boji klobuka se razlikuje od otrovne prave sumporače koja je sumpornožute boje.

Hypholoma marginatum - created in Finland by Martti Moisander

LJUSKASTONOGA SUMPORAČA

Hypholoma marginatum J.Schröt.

Engleski naziv: Snakeskin Brownie

Klobuk: 2-3 (4) cm širok, u početku je zvonasto-koničan, zatim je konveksan, na kraju se otvori i tupo ispupči, slabo je mesnat, površina je suha i glatka, nema tragova narebranosti; može biti žuto-crvenkast, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili zelenkasto-smeđ, rub uvijek svjetliji i s bjelkastim ostacima zastorka koji poslije nestanu.

Stručak: 5-9 cm visok, tanak, valjkast, šupalj, tvrd; pri vrhu bjelkast, s bjelkasto vlaknasto-svilenkastom dekoracijom koja je prošarana poput zmijske kože na crvenkasto-smeđoj ili crno-smeđoj osnovi.

Listići: Prilično su gusti, nejednako su dugi, prirasli su na stručak; najprije su žućkasti ili sivkasti, kasnije su maslinasto-sivi ili ljubičasto-smeđi, oštrica je bjelkasta, često sa crnkastim mrljama od zrelih spora.

Spore: Eliptične, glatke, 8-10 x 4-5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do svijetlosmeđe, i bazi stručka je tamnije hrđastosmeđe boje; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (otpale grane, srušena debla, panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima te na korijenju.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa i malih dimenzija.

Napomena: Moguća je zamjena s nekim vrstama panjevčica kao što su sivolisnata panjevčica (Hypholoma capnoides) i prava sumporača (Hypholoma fasciculare). Gotovo zmijski izgled stručka toliko je karakterističan za ljuskavonogu sumporaču da je to dovoljan znak za sigurnu determinaciju.

Hypholoma myosotis - created in Finland by Allar Antson

LJEPLJIVA SUMPORAČA

Hypholoma myosotis (Fr.) M.Lange

Etimologija: myosotis (lat.) = biljka šumska potočnica (Myosotis).

Engleski naziv: Olive Brownie

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, najprije je konveksan, poslije se izravna i često ispupči na sredini, gladak, gol, upadljivo je mazav; najprije je maslinast ili maslinasto-smeđ, kasnije izblijedi i postane svijetlosmeđ ili žuto-maslinast, rub skoro nije narebran i često je dekoriran raštrkanim bijelim pahuljama.

Stručak: 5-15 cm visok i 2-5 mm debeo, dosta je izdužen i vitak, krut; žućkast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, bijelo je vlaknasto-čehasto prošaran poput zmijske kože.

Listići: Trbušasti, razmaknuti, prirasli; sivkasto-žućkasti, svijetlosmeđi ili maslinasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi, oštrica je bijela i zupčasta.

Spore: Eliptične, bademaste, duguljaste, glatke, sa sitnim kličnim otvorom, 14-19 x 7-9 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, slamnatožuto do blijedosmećkasto, na pritisak postane blago zelenkasto ili zeleno-sivo; miris nije izražen, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, kao saprofit na tresetištima bogatim mahovinom i u miješanim i bjelogoričnim šumama bukve, rijetko i na drugim vlažnim staništima. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, na cretu Lepenici u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po dimenzijama spora i mazavom klobuku, a sigurna identifikacija moguća samo pomoću mikroskopske analize spora.

Hypholoma radicosum - created in Finland by Päivi Saikkonen

KORJENASTA PANJEVČICA

Hypholoma radicosum J.E.Lange

Engleski naziv: Rooting Brownie

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, u početku je konveksan, zatim se otvori, gladak; crvenkasto-žut ili oker-smećkast, bijelo pahuljast, sredina je tamnija, rub je dugo vremena bjelkasto maljav i valovit.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 3-6 (8) cm debeo, valjkast, završava produženo korjenasto, najprije je pun, zatim je šupalj, elastičan; često je bjelkasto čehasto-vlaknasto prošaran poput zmijske kože pa oker, na dnu je smeđ ili narančasto-smeđ.

Listići: Prirasli, ponekad prirasli sa zupcem; u početku su bjelkasti, kasnije su oker, sivo-smeđi sivo-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, na kraju su hrđastosmeđi, nikada nisu zeleni, oštrica bijelo čehasta.

Spore: Eliptične, 5.5-7.5 x 3.4-4.3 µm; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo do blijedožuto, u dnu stručka je oker do crvenkasto-smeđe; miris je neugodan na gumene ili vojničke čizme, na vinsku bačvu ili plijesan, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji pomiješanoj s korijenjem ili granjem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s tri vrste panjevčica: crvenkastom panjevčicom (Hypholoma lateritium), pravom sumporačom (Hypholoma fasciculare) i sivolisnatom panjevčicom (Hypholoma capnoides). Međutim, korjenasto produžen stručak u tlu posve je dovoljan da se ne pogriješi. Ako se pažljivo ne izvadi iz staništa, smeđi korjenasti stručak pukne, ali i tada se lako prepozna po mirisu, boji listića i po tome što raste samo u crnogoričnim šumama.

AROMATIČNA PANJEVČICA

Kuehneromyces mutabilis (Schaeff.) Singer & A.H.Sm.

Etimologija: mutabilis (lat.) = promjenljiv, nestalan, nepostojan. Po boji koja je ovisna o promjeni vlažnosti.

Engleski naziv: Sheathed Woodtuft

Klobuk: 3-9 (10) cm širok, mesnat, najprije je konveksan, na kraju se potpuno otvori, ispupči na sredini koja postane tamnija, osobito po vlažnom vremenu, gladak; žuto-smeđ, svijetlosmeđ, cimetastosmeđ ili tamnosmeđ, vodenast, suši se od tjemena prema rubu tako da je rub uglavnom s tamnijim pojasom, uglavnom je prekriven sitnim smeđim ili sivo-smeđim čehicama, rub je na početku podvijen, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-10 cm visok i 0.3-1.2 (1.8) cm debeo, najprije je pun, kasnije je šupalj; prljavobijel, prekriven je žuto-smeđim do tamnosmeđim čehicama na blijedožutoj osnovi, iznad vjenčića je svijetložut i gladak, a prema bazi je tamnosmeđ; stršeći vjenčić je trajan, smećkast, opnast i crtast.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; žućkasti, kasnije su žuto-smeđi, svijetlosmeđi ili cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, glatke, s kličnim otvorom, (6) 6.4 - 7.5 (8.5) × (3.2) 3.8 - 4.6 (4.9) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 120, Me = 7 × 4.2 µm, Qav = 1.7; otrusina je cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, žućkasto do blijedosmeđe ili hrđastosmeđe; miris je ugodan, a okus je aromatičan, na lješnjake i ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom poplavi, dok s kalijevom lužinom trenutno postane crveno-smeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (stari panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve i vrbe, rijetko se pronađe i na crnogoričnom drvu iznad 700 m nadmorske visine. Voli više planinske predjele pa je ima mnogo u Gorskom kotaru, na Sljemenu i na Plitvičkim jezerima. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvanredne kvalitete. Jedna je od najaromatičnijih gljiva. Ne smije se jesti sirova, jer su otkrivene male količine toksina koji uzrokuju hemolizu (razgradnju eritrocita) i aglutinine koji uzrokuju nakupljanje eritrocita. Navedeni se toksini neutraliziraju termičkom obradom.

Napomena: Slične su medena puza (Armillaria mellea) i jestiva čupava grmača (Desarmillaria-tabescens) koje su drugačijeg izgleda. Često dijeli stanište s otrovnom pravom sumporačom (Hypholoma fasciculare) koja ima žutu boju klobuka i maslinasto-smeđe do crno-smeđe listiće.

Pholiota adiposa - created on March 2011 in Poland by Jerzy Opioła

MASNA LJUSKAVICA

Pholiota adiposa (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: adiposo, grasso = po sluzavosti klobuka i stručka.

Engleski naziv: Golden Scalycap

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, manje je ili više pravilno zvonoliko-stožast pa otvoren i ispupčen na sredini, sluzavo-mazav; zlatnožut, žuto-oker ili je smećkast, prilično je upadljivo dekoriran ostacima žutog ovoja koji je izražen u obliku velikih priraštenih žućkastih do smećkastih čehica koje su najgušće na sredini, djelomično su stršeće, čehice se po vlažnom vremenu zadebljavaju i nestanu, tako da površina ostane skoro glatka, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je s krpastim ostacima ovoja, nije narebran.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 5-9 (12) mm debeo, valjkast, prilično je pravilan, zakrivljen, jako je mazav i sluzav; žut je ili kremasto-žut na vrhu, a žuto-smeđ, smećkast ili hrđastosmeđ na bazi, površina je s tamnosmeđim čehicama, na vrhu je gol i s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli, često su prekriveni kapljicama; najprije su žućkasti, kasnije su sivkasto-žuti ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 5-8.5 x 3-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Prilično je konzistentno, u klobuku je žućkasto, a nešto tamnije u stručku i smeđo-crvenkasto u bazi stručka; miris je slabo izražen, neugodan na drvo, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, ali i drugog bjelogoričnog drveća kao što su hrast ili topola; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta vlaknaste konzistencije, neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima utvrđeno da sadrži bioaktivni sastojak adenozin koji je pokazao snažne protuupalne učinke i potencijal za jačanje imunološkog sustava (National Library of Medicine. 2024. Effects of Adenosine Extract from Pholiota adiposa (Fr.) Quel on mRNA Expressions of Superoxide Dismutase and Immunomodulatory Cytokines). Sadrži i polisaharide koji pokazuju značajne antitumorske učinke (National Library of Medicine. 2024. The structural characterization of a polysaccharide exhibiting antitumor effect from Pholiota adiposa mycelia).

Napomena: Dio je skupine malih ljuskavica, kao što su zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) i hrapava ljuskavica (Pholiota squarrosa) od kojih se ova vrsta razlikuje po mazavom stručku i klobuku. Sve su vrste nejestive zbog prilično vlaknaste konzistencije mesa.

ZLAĆANA LJUSKAVICA

Pholiota aurivella (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno + vellus (lat.) = vuna. Po ovoju na klobuku.

Engleski naziv: Golden Scalycap

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, mesnat, prvo je koveksno-zvonolik, kasnije je otvoren i vijugav, sjajan, površina je vlažna, mazava i sluzava; prvo je zlatnožut, zatim je tamnožut, nešto je tamniji na sredini koja je prekrivena žuto-hrđastosmeđim ili smećkastim priraslim i pojasasto raspoređenim čehicama, rub je izrepan od ostataka zastorka.

Stručak: 5-8 cm visok, nešto je duži od promjera klobuka, valjkast, pun, često je korjenasto produžen, nije mazav; obično je žućkast, prema bazi je tamniji, donji je dio sa žućkasto-smeđim pojasasto raspoređenim čehicama, u mladosti je s vlaknasto-maljavom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli, široki; najprije su sviejtložuti, kasnije su žuto-smeđi, oker ili maslinasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi, u mladosti su prekriveni s bjelkastim do žućkastim, paučinastim i vunastim zastorkom, oštrica je trepavičasta i žućkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 7-11 x 4-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, žilavo, bjelkasto je do svijetložuto, u stručku je hrđastosmeđe; miriše na gljive ili rotkvice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđa, dok meso s kalijevom lužinom trenutno postane žuto-crvenkasto.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, busenasto, kao parazit na živom bjelogoričnom drveću, ali i kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, a veoma rijetko na crnogoričnom drveću, obično jeli; izaziva bijelu trulež drva. Prvu i drugu sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom rujna, a treća slika snimljena je na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Zabilježeno je nekoliko nepotvrđenih alergijskih reakcija, a uzrok može biti određena vrsta drveća na kojima raste.

Napomena: Slična je masnočehava ljuskavica (Pholiota squarrosoadiposa) koja je također mazava, ali na klobuku ima stršeće čehice. Mnogi autori je poistovjećuju s masnom ljuskavicom (Pholiota adiposa) koja ima nešto manje spore dimenzija 5-8.5 x 3-5.5 µm i mazavi stručak, osim toga nema tragova sraštenih ili stršećih čehica po površini klobuka, a ako je s dekoracijom onda je ona vrlo sitna.

Pholiota carbonaria - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

UGLJENARSKA LJUSKAVICA

Pholiota carbonaria (Fr.) Singer

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Jer raste na ostacima izgorenog drva.

Engleski naziv: Bonfire Scalycap

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i blago ispupči na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu jako mazav i ljepljiv; žut je do crvenkasto-smeđ, rub je svjetliji, ponekad je prekriven čehastim ostacima ovoja, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, sužava se prema bazi; svjetliji je od klobuka, žuto-narančast, prekriven je rijetkim smeđim čehicama, osobito na donjem dijelu, na vrhu je svjetliji, na vrhu je često izražena prstenasta zona.

Listići: U mladosti su kao odvojeni od stručka, kasnije su zaokruženi uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su žućkasti, kasnije su sivo-žuti, žuto-maslinasti do hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, pri dnu stručka je oker-smeđe; miris mije izražen, a okus je blag i samo ponekad malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom najprije postane oker-žuto pa zatim posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, na starim zgarištima i opožarenim područjima, kao saprofit krupnijih pougljenisanih drvnih ostataka (panjevi) crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je prijavljeno i nekoliko trovanja.

Napomena: Uz navedeno stanište i opis ne bi trebalo biti problema pri determinaciji ove vrste.

Pholiota flammans - created in Finland by Outi Laakso

PLAMTEĆA LJUSKAVICA

Pholiota flammans (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: flammans (lat.) = plameno, vatreno. Po živoj boji.

Engleski naziv: Flaming Scalycap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav; lijepe je limunastožute ili narančaste boje, cijela je površina prekrivena stršećim svijetložutim čehicama na žuto-crvenoj osnovi, rub je podvijen.

Stručak:  3-8 cm visok i 4-8 mm debeo, valjkast, prvo je pun, zatim je šupalj, suh; limunastožut je ili narančast, ispod vjenčića je gusto obrastao stršećim čehicama na žutoj osnovi, iznad vjenčića je gladak, vjenčić je čehast, nije uvijek jasno izražen, nalazi se malo ispod klobuka.

Listići: Prilično su gusti, prirasli; najprije su žuti poput klobuka, kasnije su žuto-smeđi ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, sitne, 3-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, žuto, na presjeku postane crvenkasto-smeđe; miriše na gljive ili oštro na rotkvice, a okus je gorkast i kiselkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđa, a meso najprije pocrveni pa poslije postane crno-smeđe, meso u dodiru sa željeznim sulfatom trenutno postane tamnozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili po 2-3 plodna tijela zajedno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom, jer raste samo na panjevima crnogoričnog drveća, lijepe je žuto-narančaste, a stručak i klobuk su čehasto dekorirani. Jedna je od najljepših gljiva.

Pholiota gummosa - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

ELASTIČNA LJUSKAVICA

Pholiota gummosa (Lasch) Singer

Etimologija: Po elastičnoj konzistenciji?

Engleski naziv: Sticky Scalycap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je okruglast ili zvonolik, zatim je konveksno-izravnat, kožica je mazava i lako se guli; žućkast, žuto-narančast, oker ili je zelenkasto-smeđ, mjestimično je s mrljama, s brojnim je žuto-zelenim, oker-smeđim ili maslinasto-smeđim koncentrično postavljenim čehicama koje otpadnu, rub je dugo vremena podvijen i pokriven zastorkom.

Stručak: 3-6 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, najprije je pun, zakrivljen, zatim postane šupalj; boje je klobuka ili je nešto blijeđi, žućkast, žuto-narančast, zelenkasto-smeđ ili je oker-smeđ, sitno je smeđe čehast kao i klobuk, prema bazi je crvenkasto-smeđe prošaran poput zmijske kože, s izraženom je prstenastom zonom.

Listići: Osrednje su gusti, široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su blijedožućkasti, kasnije su svijetlosmeđi do oker-sivkasti.

Spore: Eliptične, 6-8 x 3.5-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, blijedožućkasto, ispod kožice klobuka je tamnožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve upotrebne vrijednosti.

Napomena: Od žilave ljuskavice (Pholiota lenta) razlikuje se po crisocistidama, pleurocistidama koje su nešto duže, te po sporama s klicom.