Tulosesus sclerocystidiosus - created on August 2019 in Ylläs, Varkaankuru, Finland by Tapio Kekki

ŠIROKOCISTIDNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus sclerocystidiosus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sclero (gr.) = tvrd + cystidio (lat.) = cistida + -osus (lat.) = označava osobinu, znači "pun" nečega ili "bogat" nečim. Po mikroskopskim karakteristikama.

Engleski naziv: Thickcelled Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je žuto-smeđ do oker-smeđ na sredini, kasnije postane siv prema rubu, sitno je dlakav.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, oko 36 ih dopire do stručka, slobodni, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.6-14.2 x 6.7-8.4 µm, Q = 1.35-1.8, Qav = 1.55-1.7, bazidije su 4-sporne, 18-38 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do jajolike, 20-60 x 20-50 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 3-8 µm na vrhu, 40-120 x 8-16 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, ali i na sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su nježna gnojištarka (Tulosesus callinus), koja ima zašiljene pileocistide i nešto manje spore (9.3-13.1 x 5.7-7.4 µm) i ljubičasta gnojištarka (Tulosesus subpurpureus), koja ima crveno-smeđi do ljubičasto-smeđi klobuk, rijetke sclerocistide i pileocistide izdužene na vrhu.

Tulosesus subdisseminatus - created on June 2014 in Eskebjerg Vesterlyng, Mareskov, Denmark by Thomas Kehlet

VILINA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subdisseminatus (M.Lange) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sub (lat.) = skoro, ispod, nepotpuno + dis (lat.) = raspršen, razdvojen, odvojen + seminatus (lat.) = posijan, rasut. Po rastu u skupinama.

Engleski naziv: Sprite Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je svijetlosmeđ, nešto je tamniji na sredini, sitno je dlakav.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je slabo dlakava.

Listići: Uski, 16-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Spore: Usko eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9.2-13.3 x 5.3-6.7 µm, Q = 1.7-2.05, Qav = 1.85-1.95, bazidije su 4-sporne, 18-36 x 8.5-11 µm, cheilocistide su eliptične do duguljaste, neke su valjkaste ili u obliku boce, 30-55 x 15-23 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa ujednačeno suženim vratom ili je ponekad malo proširen na vrhu širokom 8-14 µm, 60-120 x 10-22 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na ili u blizini otpalih grana, obično po močvarama, na vrlo vlažnim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po prilično širokom, valjkastom vratu pileocistida. Dosta su slične pileocistidama rasijane gnojištarke (Coprinellus disseminatus), ali su izraženo kraće.

Tulosesus subimpatiens - created on April 2017 in Hvissinge, Denmark by Tobias Bøllingtoft

FRUSTRIRAJUĆA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subimpatiens (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po sličnosti sa nestrpljivom gnojištarkom (Tulosesus impatiens).

Engleski naziv: Frustrating Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je tamno crvenkasto-smeđ, smeđ do žuto-smeđ na sredini, kasnije postaje siv prema rubu, sitno je dlakav.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, površina je slabo dlakava.

Listići: Uski, 26-28 ih dopire do stručka, usko su prirasli do slobodni, bijeli, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9.3-14.1 x 6.2-8.2 µm, Q = 1.4-1.85, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 18-43 x 9-10 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 50 µm, ili u obliku boce sa suženim vratom širokim 4-8 µm na vrhu, 40-100 x 13-17 µm, pleurocistide su jajolike, 50-75 x 20-40 µm, pileocistide su u obliku boce sa ujednačeno suženim vratom ili je ponekad malo proširen na vrhu širokom 5-10 µm, 60-120 x 13-24 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je nježna gnojištarka (Tulosesus callinus), koja ima isključivo kuglaste cheilocistide, a ne izmiješane u obliku boce i kuglaste kao kod opisane vrste, te nešto uže spore, vrat pileocistida se sužava prema vrhu, dok je kod opisane vrste više valjkast.

Tulosesus subpurpureus - created on September 2023 in Roden Skov, Denmark by Jens H. Petersen

LJUBIČASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subpurpureus (A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sub (lat.) = skoro, ispod, nepotpuno + purpureus (lat.) = ljubičast. Po boji.

Engleski naziv: Mauve Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je tamno bordocrven do crveno-smeđ na sredini, kasnije je tamno ljubičasto-siv na sredini i tamnosiv do crnkast na rubu.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, u mladosti je krem-ljubičast, rijetko je siv, kasnije postaje sivkast, površina je gusto dlakava, ubrzo je gol.

Listići: Uski, usko su prirasli, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9-11.5 x 5.6-7 µm, Q = 1.45-1.65, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 8-10 µm, cheilocistide su mjehuraste, 40-85 x 25-45 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 4.5-9 µm na vrhu ili batinaste, 45-100 x 7-14 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u vlažnom lišću ili u blatu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od slične se lateralne gnojištarke (Tulosesus plagioporus) razlikuje po pileocistidama s valjkastim vratom i uskim ili slabo proširenim, ali ne glavičastim vrhom i više ljubičastoj boji.

Tulosesus velatopruinatus - created on July 2019 in Pleasant Township, IN, USA by Stephen Russell

INJASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus velatopruinatus (Bender) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: velatus (lat.) = pokriven, zavijen, obavijen + pruina (lat.) = mraz, inje. Po boji.

Engleski naziv: Hoary Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je cimetastosmeđ do oker, površina je radijalno vlaknasta.

Stručak: 3.5-6.5 cm visok i 1.2-2 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava, u mladosti je pri dnu bijelo baršunast.

Listići: Gusti, uski, usko su prirasli, bijeli, kasnije su crnkasti, po suhom se vremenu ne otapaju, već povenu.

Spore: Jajolike, klični otvor je ekscentričan, 11-13.4 x 5.8-6.5 µm, Q = 1.55-1.85, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, 18-36 x 8-10 µm, cheilocistide su isprva kuglaste, promjera 15-40 µm, kasnije su eliptične do široko valjkaste, dužine do 70 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 5-10 µm na vrhu, 65-140 x 10-30 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit na piljevini ili sitnim drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je dlakava gnojištarka (Tulosesus heterothrix), kojoj su cheilocistide uvijek u obliku boce, a spore malo veće.

SMEĐOCRVENKASTA GRLAŠICA

Bonomyces sinopicus (Fr.) Vizzini

Etimologija: Po oker-crvenoj (ciglastoj) boji zemlje.

Engleski naziv: Spring Funnel

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, mesnat, tanak, spljošteno-ulegnut ili lijevkastog oblika, bez sjaja, skoro gol; oker-narančaste do crveno-smeđe boje, po suhom vremenu izblijedi, površina je fino baršunasta; rub je najprije podvijen pa poslije postane valovit.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 0.5-1.5 (1.8) cm debeo, osnova je zadebljana, pun pa brzo šupalj; boje je klobuka, vlaknasto-crtast, osnova je maljava od bijelih rizomorfa.

Listići: Vrlo su gusti, spuštaju se niz stručak, izmiješani s lamelulama; bijeli do kremasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela do krem.

Meso: Bjelkasto, na krajevima je svijetlosmeđe do crvenkasto, žilavo, vlaknasto, mekano; karakteristično jako miriše na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, često s jelom, hrastom, bukvom i smrekom, te na opožarenim terenima. Primjerke na prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u prosincu, na lokalitetu Donji Mosti pokraj Đurđevca, a na posljednjoj slici Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete zbog vlaknastog mesa i dosta neugodnog mirisa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ciglastoj boji, jako miriše po brašnu i ima karakteristično zadebljan stručak ispod listića. Slična je ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) koja raste nešto ranije i nema tako upadljiv miris.

ALEKSANDROVA GRLAŠICA

Clitopaxillus alexandri (Gillet) G.Moreno, Vizzini, Consiglio & P.Alvarado

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog sakupljača gljiva Alexandrea.

Engleski naziv: Alexander's Funnel

Klobuk: 3-9 (16) cm širok, robustan, mesnat, u mladosti je konveksan i tup, a zatim spljošteno-pupčast, tvrd; smećkast do sivo-smeđ, vrlo rijetko crvenkasto-smeđ; čehast, sa sitnim, jedva vidljivim čehicama, često s nešto tamnijim pjegicama; rub je najprije podvrnut pa se izravna, gladak, malo valovit, u starosti malo narebran.

Stručak: 4-8 (11) cm visok i 1-5 (7) cm debeo, dosta je pravilno valjkast ili je malo zadebljan na osnovi, batinast, u pravilu je kratak, tvrd, robustan, zdepast je i debeo, pun, spužvast; nešto je svjetliji od klobuka, bijel do svijetlosmeđ, na osnovi je dosta izraženo opleten ostacima bijelog micelija.

Listići: Gusti, najprije su kukasto-prirasli, a zatim se spuštaju po stručku, anastomozirajući su uz stručak; svijetlokremasti, maslinasto-žuti do krem-sivkasti, s narančastim odsjajem.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 5.5-8 x 4-5.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, gusto, malo gumasto, u stručku je žilavo, bjelkasto, do svijetlosmećkasto (svijetle boje bijele kave); miris je karakterističan na gljive, a okus malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, najčešće u crnogoričnim šumama na travnatim površinama bogatim mahovinom, voli toplije krajeve. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Ova grlašica raste ispod crnogoričnog drveća na sloju otpalih iglica, stručak je uvijek obrastao micelijem, izvanredno je debelomesnata gljiva. Kod determinacije pomažu nepravilno postavljene tamnije pjege po klobuku. Pronađe se u miješanim šumama hrasta, jasena i lijeske u blizini Velike Gorice. Slična je sivolistićava grlašica (Atractosporocybe inornata) koja je veća rastom i ima slabiji miris.

GLAVATA DEBELJAČA

Pogonoloma macrorhizum (Quél.) Dima & P.-A.Moreau

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + kephale (gr.) = glava, čelo. Po dimenzijama klobuka.

Klobuk: 5-20 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se izravna, gladak, kožica se teško guli; bjelkast, oker, na sredini je tamniji, prema rubu je smećkast i svijetlo oker, ponekad je mjestimice s čehastim mrljama, rub je dosta podvijen, maljav, vlaknast.

Stručak: 10-16 cm visok i 2-6 cm debeo, krupan, zdepast, na bazi je trbušasto zadebljan i skoro korjenast, pun, bjelkast, oker, smećkast, pri dnu je čehast.

Listići: Prirasli ili se malo spuštaju po stručku, debeli, bjelkasti, zatim su krem-žućkasti, na kraju potamnu, oštrica je blago nazubljena.

Spore: Jajolike, sa granuliranim sadržajem, slabo su amiloidne, (5.1) 5.5 - 6.5 (7.4) x (3.7) 3.8 - 4.6 (5.3) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), Me = 5.9 x 4.2 µm, Qav = 1.4; otrusina je kremasta.

Meso: Čvrsto, debelo, u stručku je vlaknasto, bijelo, pri dnu stručka polako posivi; prvo miriše na travu ili kukuruznu svilu ili kosu, zatim neugodno na trulu ribu, okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto, u grozdovima, po više međusobno sraštenih stručaka koji nastaju iz kuglaste micelijske mase koja podsjeća na sklerocij, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, voli toplija staništa, na mediteranskom području. Primjerke na prve četiri slike snimila je Tihana Prcić, 27.11.2024, a peta je snimljena 17.10.2024., na lokalitetu Sutina kod Sinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je velikih dimenzija, a raste po više primjeraka zajedno iz zajedničkog sklerocija.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 585. Glavata debeljača (Leucopaxillus macrocephalus (Schulz.) Bohus)

Pogonoloma spinulosum - created in Spain by Jordi Clavell

NAKOSTRUŠENA VITEZOVKA

Pogonoloma spinulosum (Kühner & Romagn.) Sánchez-García

Engleski naziv: Aromatic Meadowcap

Klobuk: 6-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i malo ispupčen na sredini; sivkast je do sivkasto-oker, sredina je oker-smećkasta, cijela je površina dlakavo nakostriješena, rub dugo vremena podvijen i valovit, nekad je narebran.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, gladak, na bazi je zašiljen; bijel, kasnije je žućkast.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli sa zupcem, oštrica valovita, bijeli.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, 3.5-5 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Debelo, bjelkasto je do žućkasto; miris je ugodan na jasmin, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u bjelogoričnim šumama, osobito šumama hrasta te uz rubove šuma u blizini grmlja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta, a lako je prepoznatljiva po nakostriješenom dlakavom klobuku, dugo podvijenom rubu te šiljatoj bazi stručka.

PEHARASTA GRLAŠICA

Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.) Singer

Etimologija: cyathus (gr.) = pehar, kalež + forma (lat.) = oblik. Po klobuku u obliku pehara.

Engleski naziv: Goblet

Klobuk: 2-8 (9) cm širok, na sredini je tipično ulegnut, pupčast, lijevkast, gladak; smeđe je ili tamnosmećkaste boje, po vlažnom je vremenu tamniji, vodenast, sušenjem blijedi, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je slabo i kratko narebran.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, vitak, najprije je pun, ubrzo je cjevasto šupalj, prema dnu je sve deblji, a na samoj bazi je nešto zadebljan; smeđ je poput klobuka, obično je dosta bjelkasto vlaknast, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Gusti, tanki, spuštaju se po stručku, na stručku završavaju kao odrezani, račvasti, na bazi su poprečno povezani sa žilicama, izmiješani su s lamelulama, lako se odvajaju od podnice klobuka; bjelkasti, sivi do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jako granuliranim sadržajem, amiloidne, 8-12 x 5-6.5 µm (cromushrooms: spore su (8) 8.1 - 9.2 (9.7) × (4.3) 4.7 - 5.6 (6) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (2), N = 60, Me = 8.5 × 5.1 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-42 × 7.4-8.5 µm, N = 2, hife su široke 4.1-7 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, sivo do krem-sivo, u kori stručka je smećkasto; miriše aromatično na sijeno, a okus je na gljive.

Stanište: Raste u jesen u svim tipovima šuma, na travnatim stazama, kao saprofit na drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom. Prvu i petu sliku snimio Neven Ferenčak, 7.11.2021. i 24.11.2023. a druga, treća i četvrta su snimljene 15.11.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. U skupini je gljiva koje izlučuju cijanovodičnu kiselinu (cijanid), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom može bez problema konzumirati kada se dobro termički obradi ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štiti od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati. Ovisno o mjestu rasta, pronađene su gljive sa 125-170 mg cijanovodične kiseline po 1 kg gljiva. Međutim, nisu poznata neka ozbiljnija trovanja ili problemi s ovom gljivom, samo je treba dobro termički obraditi.

Napomena: Prepoznatljiva je po stisnutom stručku s uzdužnim kanalićima te po pupčastom klobuku. Listići imaju tendenciju da se račvaju prema stručku (Y), kao i sa lamelulama. Zbog tipičnog izgleda koji podsjeća na čašicu produljene drške se praktično ne može zamijeniti nijednom nevaljalom vrstom. Prašnjavonoga grlašica (Clitocybe vibecina) već u mladosti ima narebran klobuk, manja je rastom, izbljeđuje na sredini udubljenja, a listići se kraće spuštaju po stručku. Slična bljedolika grlašica (Pseudoclitocybe expallens) koja ima izraženije narebran rub klobuka. Slična je i prljava koturnica (Lepista sordida).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 697. Peharasta grlašica (Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.: Fr.) Sing.), Sinonim: Clitocybe cyathiformis (Bull. ex Fr.) Quél.

BLJEDOLIKA GRLAŠICA

Pseudoclitocybe expallens (Pers.) M.M.Moser

Etimologija: ex-pallesco (lat.) = izblijeđeno, poblijeđeno.

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, ubrzo se otvori i ulegne na sredini, pupčast, lijevkast, mazav, sjajan; smeđ do sivo-smeđ s plavkastom nijansom, po vlažnom je vremenu tamne maslinasto-smeđe do crno-smeđe boje, vodenast, po suhom je vremenu svjetlijeg okerastog tona, površina je s radijalnim uraštenim vlakancima, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i narebran do polovice širine, rebra su u starosti vrlo duboka.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 3-9 (11) mm debeo, prilično je slabašan, dug, valjkast, pun, nešto je zadebljan na bazi, često je stisnut i zakrivljen; boje je klobuka ili je nešto svjetliji, sivo-smeđ, često je s plavkastom nijansom, na bazi je maljav.

Listići: Osrednje su gusti, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, spuštaju se po stručku, na spoju sa stručkom su kao odrezani, oštrica je pravilna, lako se odvajaju od podnice klobuka; sivi su do sivo-smećkasti.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, amiloidne, 7-10 x 5-7 µm, Q = 1.4-1.9, Qa = 1.6; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, u stručku je pomalo hrskavičavo, vodenasto, smećkasto; miriše na gorke bademe ili malo na voće, a okus je blag na gljive.

Stanište: Raste u kasnu jesen kao saprofit tla u raznim tipovima šuma, po livadama, pašnjacima i na travnatim stazama, na neutralnom do lužnatom tlu.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lako se prepoznaje po pupčastom klobuku, a listići imaju tendenciju da se račvaju prema stručku (Y) i s brojnim je lamelulama. Po boji i izgledu je slična peharasta grlašica (Pseudoclitocybe cyathiformis) od koje se razlikuje po listićima i lamelulama koji su ravni, nisu račvasti.

Radulomyces confluens - created on July 2014 in Poland by Jerzy Opioła

PLIVAJUĆA VOSKOZUPKA

Radulomyces confluens (Fr.) M.P.Christ.

Etimologija: confluere (lat.) = teći, zajedno, spajati se. Po međusobnom spajanju manjih krpica.

Engleski naziv: Confluent Radulomyces

Plodno tijelo: 1-15 (18) cm široko, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, inicijalno formira male krpice koje se poslije međusobno spoje, kada se posuši, djelomično se odvoji od supstrata; površina je kvržičasta, poput bradavica, u mladosti je bjelkasta, žućkasta do žuto-narančasta, kasnije je žućkasto-smeđa do sivkasto-oker, često s laganim plavkastim odsjajem, vodenasta, malo je maljava, rub je maljavo-resast.

Spore: Eliptične, na jednom kraju šiljate, glatke, s uljnom kapljom, prozirne, 7.5-9 x 5.9-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do žućkasto-smeđe, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće bukve za vrijeme vlažnih perioda u zimskim mjesecima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta je jako promjenljive boje i može se zamijeniti s drugim sličnim vrstama. Slično kvrgavo plodno tijelo ima vrsta Gloeocystidiellum leucoxanthum, koja također raste na krupnim drvnim ostacima (trupci, grane) bjelogoričnog drveća, osobito johe, lijeske ili topole. Mikroskopski se jako razlikuje jer ima eliptične i malo zakrivljene spore pa gloeocystide imaju zrnatu strukturu. Također je moguća zamjena s vrstom Hyphodermella corrugata, koja raste na donjoj strani ležećeg trupca ili grane bjelogoričnog drveća. Međutim, ona ima spore veličine 8-11 x 5-6 µm i zbijene krajeve hifa koji su gusto krastavo obloženi.

NAZUBLJENA VOSKOZUPKA

Radulomyces molaris (Chaillet ex Fr.) M.P.Christ.

Etimologija: mola (lat.) = mlin, mljevenje. Po izgledu.

Engleski naziv: Oak Toothcrust

Plodno tijelo: 4-15 (30) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, inicijalno formira male krpice koje se poslije međusobno spoje, subiculum je relativno mesnat i sočan; površina je bijelo-smeđa, žuto-smeđa, žuto-hrđastosmeđa do crvenkasto-smeđa, rub je baršunasto-resast, himenij se sastoji od šiljaka; šiljci su tupi, često su grupno zbijeni i hrapavi, 2-4 mm dugi, do ruba su kraći.

Spore: Eliptične, glatke, sa zrnatim sadržajem, prozirne, 7-12 x 6-9 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Mekano, sočno, po suhom je vremenu žilavo, voštano, žućkasto je do žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća (grane, trupci) s korom, najčešće hrasta ili lipe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivost ove vrste očituje se po staništu i načinu rasta, jer nije nadohvat ruke. Rast započne visoko na živim stablima hrasta, ali na već mrtvim granama s korom. Ako imate sreću da zimski vjetrovi i snijeg odlome takve grane, pronaći ćete ih na tlu s opisanom vrstom.

KASNI GRUDOVAC

Sarcomyxa serotina (Pers.) V.Papp

Etimologija: serotinus (lat.) = kasno, koje kasno raste.

Engleski naziv: Late Fall Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 (22) cm široko, školjkastog je ili bubrežastog oblika, dosta je mesnato; siv, sivo-smeđ, žuto-maslinast maslinasto-smeđ, ili smeđ, površina je prekrivena sitnim smeđim čehicama na nešto svjetlijoj osnovi oker tona, rub je podvijen samo u mladosti.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, kratak, krupan, pun, uvijek je lateralno spojen s klobukom, sužava se prema mjestu spoja sa podlogom; žućkast, žuto-zelen ili žuto-smeđ, prekriven je sitnim smećkastim čehicama.

Listići: Gusti, prilično su stisnuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, ali ne do dna stručka; u mladosti su bjelkasti, kasnije su žuti, kremasto-žuti ili okerasti, u starosti ili na pritisak postanu žuto-smeđi.

Spore: Valjkaste, glatke, amiloidne, 3.5-6 x 0.7-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Malo je spužvasto, sa želatinoznim slojem unutar klobuka, žilavo, bjelkasto do oker; miris je slab na gljive, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od rujna do prosinca, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća, često u društvu s bukovom krivonoškom (Pleurotus ostreatus) te ponekad kao parazit na živim bjelogoričnim stablima. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Ljubelj Kalnički, na krupnim drvnim ostacima johe i graba.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Općenito je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa i kontroverznih informacija da sadrži toksine koji se nakupljaju u masnim stanicama tijela i oslobađaju kada dođe do gubitka težine. Navodi se i da su u ovoj vrsti pronađene male količine kancerogenih tvari. Toksičnost je za sada vrlo kontroverzna i svakako zahtijeva daljnja istraživanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po masovnijem rastu po panjevima i granama, ima zelenkasti klobuk i lijepe žute listiće, te karakterističan oblik krupnog i lateralno postavljenog stručka.

ZRNATA PAHULJIČARKA

Flammulaster granulosus (J.E.Lange) Watling

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, najprije polukuglast, poslije konveksan do raširen; cimetastosmeđ do tamnosmeđ, rub je nešto svjetliji, prekriven je šiljastim čehastim bradavicama.

Stručak: 1-3 (4) cm visok, valjkast, prema osnovi nešto deblji, šupalj, elastičan, hrđastosmeđ do tamnosmeđ, prema dnu je tamniji, prekriven je stršećim čehastim bradavicama, maljav, osnova je zadebljana i bijelo maljava.

Listići: Prirasli, hrđastosmeđi ili tamnosmeđi, oštrica je svjetlija i sitno pahuljičasta.

Spore: Eliptične poput badema, glatke, 8.6-9.3 x 5.2-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Smeđe do crvenkasto-smeđe, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i zimu, u skupinama, u miješanim šumama, po puteljcima, parkovima i uz rubove šuma na humusnom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom siječnja, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s hrđastosmeđom pahuljičarkom (Flammulaster ferrugineus) koja je tamnije hrđastosmeđe boje i raste u šumama po mahovini. Postoji još niz sitnih pahuljičarki, kao što su primjerice zlatna pahuljičarka (Flammulaster limulatus) i bodljikava zrnoglavka (Flammulaster muricatus), koje nije jednostavno odrediti bez mikroskopske analize spora.

ZLATNA PAHULJIČARKA

Flammulaster limulatus (Fr.) Watling

Etimologija: limula (lat.) = ukrasiti, ukrasiti sitnim detaljima. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 0.6-2 (3) cm širok, malen, okruglast je pa skoro zvonolik; žuto-smeđ, narančast ili hrđastosmeđ, često je nešto tamniji, osušen je svjetliji, površina je u mladosti hrapavo-zrnasta ili sitno čehava, dekoracija je upadljivija poslije kada se gljiva razvije, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 2-3 (3.5) cm visok i 2-3 (4) mm debeo, valjkast, zakrivljen, malo je zadebljan na bazi, šupalj; zlatnožut s tamnijom smećkastom bazom, vlaknast, čupav, zrnast, sitno čehav, vrh je uvijek svjetliji.

Listići: Prilično su gusti, malo su trbušasti, prirasli su uz stručak; najprije su limunastožuti, kasnije su zlatnožuti, u starosti su cimetastosmeđi, oštrica je bijela i pahuljasta.

Spore: Eliptične, (7.1) 7.4 - 8.4 (9.4) × (3.5) 3.7 - 4.2 (4.8) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.1 (2.2), N = 120, Me = 8 × 4 µm, Qav = 2; otrusina je smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Žućkasto ili žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a rijetko crnogoričnog drveća, također na drvnom otpadu ili piljevini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je malena gljiva, svi dijelovi su lijepe zlatnožuto-narančasto-oker boje.

Flammulaster muricatus - created on August 2023 in 52.6519..., 13.9097..., Germany by lindernia-w

BODLJIKAVA ZRNOGLAVKA

Flammulaster muricatus (Fr.) Watling

Etimologija: murex (lat.) = volak (Murex trunculus), morski puž. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 1.5-3 (4) cm širok, polukuglast je pa otvoren; hrđastosmeđ, upadljivo je dekoriran čekinjastim smeđim čehama na smeđoj do žućkastoj osnovi, čehice prelaze preko ruba.

Stručak: Valjkast, vijugav, šupalj; hrđastosmeđ ili narančasto-smeđ, dekoriran je isto kao i klobuk s čekinjastim smeđim čehama na smeđoj do žućkastoj osnovi, manje je čehast i svjetliji na vrhu, vlaknast, često s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Najprije su prljavobijeli pa smećkasti, osrednje su gusti, suženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju sa zupcem, nisu široki, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa do krem-cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, žućkasto ili smećkasto; miris nije izražen ili je slab cvjetni na pelargonije, a okus je blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u aluvijalnim, bjelogoričnim i miješanim šumama kao saprofit sitnijih i krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Velike Gorice i na planini Medvednici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je panjevčica po uvijek prisutnoj upadljivoj dekoraciji klobuka i stručka. Raste na ostacima drva, a ne na zemlji.

JABLANOVAČA

Cyclocybe cylindracea (DC.) Vizzini & Angelini

Etimologija: cylindraceus (lat.) = cilindričan, valjkast. Po valjkastom stručku.

Engleski naziv: Poplar Fieldcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prvo je poluokruglast, kasnije je raširen; bijel, krem, oker, sredina je obično tamnije smeđe boje, rupičasto je naboran, kožica se po suhom vremenu raspucava, rub je često iskrivljen i nešto svjetliji.

Stručak: Valjkast, bjelkast, često je smeđ od poispadalih spora; ispod klobuka je sa visećim, često kratkotrajnim bjelkastim do narančasto-smeđim vjenčićem.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, često s točkastim mrljama, oštrica je vijugava; bjelkasti do kremasti, kasnije su cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 8-11 x 4,4-5.7 µm; otrusina je smeđa do oker-smeđa.

Meso: Bjelkasto, u bazi stručka je smećkasto; miris nije izražen, ugodan ili je na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste već od ranog proljeća do kasne jeseni, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) topole, te kao parazit izravno na stablu, voli vinograde i toplija područja, češća je u mediteranskom području. Primjerke na trećoj slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne vrijednosti. Može se uzgajati u vrtu na panjevima ili trupcima topole.

Napomena: Na istom staništu raste i razorna čehavka (Pholiota populnea), ali ona nema trajan vjenčić i dosta je čehava.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 228. Južnjačka jablanovača (Agrocybe aegerita (Brig.) Singer), Sinonimi: Pholiota aegerita Brig., Pholiota cylindracea DC ex Fr.

TAMNA LIVADARKA

Cyclocybe erebia (Fr.) Vizzini & Matheny

Etimologija: erebus (lat.) = pakao. Po boji koja je tamna i što pocrni.

Engleski naziv: Dark Fieldcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je zvonolik pa otvoren i često s izvrnutim rubom, gotovo je uvijek ispupčen, gol, gladak, tankomesnat; po vlažnom je vremenu blistave tamnostosmeđe boje i skoro mazav, vodenast, a po suhom je vremenu bez sjaja, blijedosmeđ ili cimetastosmeđ, rub je malo radijalno narebran ili raspucan.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.4-1 cm debeo, valjkast, prema dolje je često zadebljan, prvo je pun pa šupalj, pahuljast; iznad vjenčića je bjelkast i crtast, narebran, a ispod vjenčića je tamniji, smeđ, vlaknasto-crtast i čehast, na dodir malo pocrni, s bijelim micelijem na bazi; vjenčić je relativno širok i opnast, trajan, u mladosti je uzdignut, a u starosti viseći, s gornje je strane narebran, a s donje strane je gladak, bjelkast do svijetlosmeđ.

Listići: Razmaknuti, stisnuti, tanki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je maljavo-pahuljičasta; najprije su bjelkasti pa kasnije oker-smećkasti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične do vretenaste, 8.4-15 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je sivkasto do blijedosmećkasto, a u stručku smeđe, tanko, mekano; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je lagano gorkast ili na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, rijetko u jesen, najčešće busenasto na tlu bogatom humusom, ali i pojedinačno, kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama, u grmlju, na otvorenim travnatim površinama. Prve četiri slike snimila je Helena Petrić, početkom rujna na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a petu Danijel Balaško.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje vrijednosti zbog gorkastog okusa mesa.

Napomena: Najlakše se prepoznaje po trajnom vjenčiću koji je s gornje strane široko, gotovo brazdasto narebran, a rebra se nastavljaju po stručku sve do listića. Uz navedeno, isključena je mogućnost zamjene s nejestivim vrstama gljiva. Po raspucanom klobuku je slična tvrda livadarka (Agrocybe dura) od koje se razlikuje po crnom crtežu na gornjem dijelu stručka po čemu je i dobila ime.

PAHULJIČASTA TRUBLJAČA

Tubaria conspersa (Pers.) Fayod

Etimologija: conspersus (lat.) = posuti, poškropiti, poprskati. Po jako čehastom klobuku.

Engleski naziv: Felted Twiglet

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, u starosti ostane pupčast, krem-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ i sivo-smeđ, suh je dosta svjetliji, bjelkast s crvenkastim odsjajem, već je u mladosti potpuno prekriven bijelim ljuskavim ostacima ovoja, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do sredine, kožica prelazi preko ruba, resasta.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, u starosti je gol, bjelkasto-sivkast do svijetlosmeđ, vlaknasto-ljuskav, vrlo je grub, prema dnu je tamnije siv do smeđ, na bazi je bijelo baršunast od micelija, rijetko je s bijelim ljuskavom prstenastom zonom.

Listići: Rijetki, prilično su razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, žuto-smeđi, oker-smećkasti, svijetlosmeđi do narančasto-smeđi, oštrica je bijela, ljuskava i sitno nazubljena.

Spore: Uglavnom bademaste, ponekad malo izdužene, s tankim stijenkama, glatke, 7-10.5 x 4.1-6.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa do svijetlo hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, kremasto je do smećkasto, u kori stručka je svijetlosmeđe; lagano miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskim stazama i rubovima polja, kao saprofit krupnih drvnih ostataka, drvnog otpada i biljnih ostataka, te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Primjerke na slikama snimio je Neven Ferenčak, početkom svibnja, na lokalitetu kod Preloga.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po staništu, raste na zemlji. Od drugih brojnih vrsta iz skupine u kojoj se nalazi obična trubljača (Tubaria furfuracea) razlikuje se po nešto izraženijem ovoju i drugačijem obliku spora.

OBIČNA TRUBLJAČA

Tubaria furfuracea (Pers.) Gillet

Etimologija: furfur (lat.) = mekinje, pjege. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Scurfy Twiglet

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i malo ispupčen na sredini, vlažan, nije mazav; žuto-narančast, smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu bjelkasto-kremast, po vlažnom je vremenu je prozirno narebran, rub je svjetliji, prozirno je narebran, s mjestimičnim je svilenkasto-čehastim ostacima bjelkastog ovoja.

Stručak: 2-6 (7) cm visok i 2-5 (6) mm debeo, skoro je valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupalj, krut, često je stisnut; smeđ, bjelkasto je vlaknast na oker-smeđoj do crveno-smeđoj osnovi, na bazi je bijelo pahuljast od micelija, s više je ili manje izraženom prstenastom zonom.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama; oker, smećkasti, narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je resasta, bijela i pilasta.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim stijenkama, 6-9 x 4-5.5 µm; otrusina je oker-smeđa do hrđastosmeđa, ponekad izgleda žuto-zelenkasta ili svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, crvenkasto-smeđe, vodenasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, rijetko na rotkvice, a okus je na gljive i rotkvice, lju, rijetko je neugodan i malo užegli.

Stanište: Raste tijekom godine, zimi i pod snijegom, kao saprofit prividno na na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini gljiva malih rastom iz roda Tubaria koje su jednolične oker-smeđe ili blijede boje. Ova vrsta ima karakteristični lijevkasti oblik i listiće koji se spuštaju po stručku. Ove karakteristike nisu uvijek uočljive, te je potrebno veliko iskustvo pri determinaciji ove vrste. Jedina je sigurna metoda za determinaciju ove vrste mikroskopska analiza spora.

Tubaria romagnesiana - created on November 2021 in Ciudad Real, Spain by Ibai Olariaga

GLATKA TRUBLJAČA

Tubaria romagnesiana Arnolds

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, gladak; smeđ, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu svjetliji i sa svilenkasto-vlaknastim ostacima ovoja, rub je svjetliji i po vlažnom je vremenu više ili manje prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 (3.5) cm visok i 8-12 (16) mm debeo, valjkast, na bazi je malo zadebljan, cjevasto je šupalj, gladak; smeđ, svjetliji od klobuka, bijelo je vlaknast, na bazi je bijelo maljav, često je s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Prilično gusti, nejednako su dugi, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita i malo trepavičasta; oker, smećkasti do crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.3-7.5 x 4.2-5.2 µm; otrusina oker-smeđa, svijetlosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, okerasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je slab na gljive, rijetko je na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit uz rubove šuma, puteljke ili šumske puteve na trulom lišću ili prividno na zemlji pomiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je česta, a ističe se ulegnutim klobukom koji na sredini ima malo ispupčenje.

ZBIJENA VLASULJA

Pterula multifida (Chevall.) Fr.

Etimologija: multifidus (lat.) = podijeljen na nekoliko dijelova. Po razgranatom izgledu.

Plodno tijelo: 3-5 (6) cm visoko i 2-4 (5) cm široko, u grozdovima je 2-20 (25) cm široko, od zajedničke baze ili stručka prema gore se jako razgranava i završava s oštrim vršcima; najprije je bjelkasto, u starosti je žućkasto, crveno-smeđe, svijetlosmeđe do tamnosmeđe ili ljubičasto-smeđe.

Stručak/grančice: Baza je crvenkasto-smeđa, tamnosmeđa ili crno-smeđa; grane su končaste, jako isprepletene i elastične, vršci su oštri.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 6-7.2 x 2.9-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, hrskavičasto, žilavo, elastično, žućkasto je do žuto-smeđe; jako i neugodno miriše na dezinfekcijska sredstva, jod ili tintu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šuma, kao saprofit sitnijih i krupnijih drvnih ostataka ili na sloju lišća. Primjerak na slici snimljen je na cretu Dubravica u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po karakterističnim tankim grančicama je pravi kuriozitet u porodici capica. Kada raste masovno, od siline nabijenih i razgranatih plodnih tijela podsjeća na bijeli tepih. Iz jednog stručka nastaje doslovno cijela krošnja, poput gusto razgranatog drveta. Tipična je po jakom i neugodnom mirisu po čemu se teško može zamijeniti s drugim vrstama.

Cantharellula umbonata - created in Finland by Tapio Kekki

ISPUPČENA LISIČICA

Cantharellula umbonata (J.F.Gmel.) Singer

Etimologija: umbonata = grbav. Po prisutnoj grbici.

Engleski naziv: The Humpback

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, lijevkast i potpuno razvijen je s tankim i dugo vremena podvijenim rubom, na ulegnutoj površini se u mladosti nalazi mala šiljata grbica; nije vodenast, površina je urašteno vlaknasto-svilenasta, sivo-ljubičasta do sivo-smeđa, skoro je crnkasta.

Stručak: Relativno je dug, valjkast, pun pa u starosti šupalj, malo je nepravilan, često je stisnut, prekriven je uzdužnim vlaknima, na osnovi maljav; bjelkast do žućkast ili boje klobuka, na pritisak pocrveni.

Listići: Prilično su krupni, uski, silazeći, višestruko su račvasti; najprije su bijeli pa nešto tamniji, žućkasti, na dodir ili na ozlijeđenom mjestu s crvenkastim mrljama.

Spore: Vretenaste, 7-11 x 3-4 µm.

Meso: Vodenasto, krhko, mekano, bjelkasto ili sivkasto, na prerezu polako crveni; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla u miješanim i svijetlim crnogoričnim šumama, voli kiselo i pjeskovito-močvarno tlo i mjesta obrasla mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Zbog određene sličnosti ponekad može doći do zabune i zamjene s vrstama iz roda Clitocybe.

OŠTROKONIČNA VLAŽNICA

Hygrocybe acutoconica (Clem.) Singer

Etimologija: acutus (lat.) = oštar, naoštren + conicus (lat.) = stožasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Persistent Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, zvonolik je i tupo ispupčen, često je malo nepravilan, u mladosti je gladak; limunastožut ili žuto-narančast, površina je mazava i sluzava, voštana, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i oko 1 cm debeo, valjkast je ili lagano trbušast; limunastožut ili žuto-narančast, na gornjem je dijelu žućkast, baza je uvijek ješto svjetlija, bjelkasta do žuta, uzdužno je vlaknast.

Listići: Skoro su slobodni, trbušasti, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama; blijedožućkasti limunastožuti ili žuto-narančasti, nešto su svjetliji od klobuka, oštrica je često svijetložuta, nazubljena i valovita.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, (10) 10.6 - 12.9 (14.2) × (5.4) 5.7 - 6.9 (7.8) µm, Q = (1.6) 1.7 - 2 (2.1), N = 120, Me = 11.7 × 6.3 µm, Qav = 1.9; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, kremasto-žuto do blijedožuto u stručku, bjelkasto je u klobuku, na dnu je klobuka blijedokremasto; miris je ugodan po bojama, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen po parkovima, livadama, pašnjacima, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, na travnatim područjima, te u pijesku po naplavinama uz morsku obalu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali samo u vrlo malim količinama, jer se smatra lagano otrovnom zbog sadržaja toksina crustulinola, koji uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Karakteristična je vrsta po staništu na kojem raste te po dvobojnom klobuku.

Hygrocybe aurantiosplendens - created in Switzerland by Nicolas Schwab

SKERLETNOKONIČNA VLAŽNICA

Hygrocybe aurantiosplendens R.Haller Aar.

Engleski naziv: Orange Waxcap

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je zvonolik, poslije je tupo koničan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav; skerletnocrven ili narančasto-crven, rub je nešto svjetliji, gotovo proziran i nepravilno valovit.

Stručak: 6-8 cm visok, valjkast, gladak, uzdužno je vlaknast, ubrzo je suh, često je uvijen, duboko je ukopan u tlo; žuto-narančast.

Listići: Rijetki, do stručka zaokruženi, prirasli; žuti su do narančasto-žuti, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, bademaste, prozirne, 8-10 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, na pašnjacima, livadama i proplancima na višim predjelima, u travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najvažnija karakteristika ove vrste jest žuti stručak, koji je duboko ukopan u tlo.

VAPNENAČKA VLAŽNICA

Hygrocybe calciphila Arnolds

Engleski naziv: Limestone Waxcap

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, bez grbice, u starosti je malo pupčast; svijetlocrven do žuto-narančast, površina je zrnasto-vlaknasta, suha, glatka, crtast je zbog prozirnosti kožice, rub u mladosti podvijen, kasnije je ravan ili blago podvijen.

Stručak: 2-3 (4.5) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, narančasto-žut, baza je više žućkasta, vlaknast.

Listići: Žuto-narančasti ili narančasto-crveni, razmaknuti, prirasli su sa zupcem, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, 7-9.3 x 5-7 µm; bazidije su s 4 spore, vrlo su dugaćke, prisutne su kopče, 11-12.5 x 42-52 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto, tamnožuto, ispod kožice klobuka je narančasto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u grmljacima i svijetlim šumama, uvijek na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, na području grada Zagreba i na Žumberačkom gorju. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja, na livadi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Hygrocybe cantharellus - created in Finland by Petri Roponen

LISIČASTA VLAŽNICA

Hygrocybe cantharellus (Fr.) Murrill

Etimologija: Po sličnosti s lisičicama (Cantharellus).

Engleski naziv: Goblet Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je zvonolik ili konveksan pa se ulegne na sredini, na kraju je lijevkast, nikad nije stožast, tankomesnat; skerletnocrven ili narančast, sitno je vlaknast, rub je nešto svjetliji, u starosti je izvrnut, narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i oko 3 mm debeo, tanak, najprije je šupljikav pa šupalj, lomljiv, zakrivljen; bije je klobuka narančasto-crven ili zlatnožuto-narančast, narančasto čehast na žutoj ili crvenkastoj osnovi, vlaknast, na bazi je sužen i svjetliji, bijelo maljav.

Listići: Najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti, a često su i narančasti ili crvenkasti; razmaknuti, uski, dugo se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-10 x 5-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, lomljivo, vodenasto, žućkasto ili narančasto; miris nije izražen, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe na cretovima, pješčarskim staništima i u svijetlim miješanim i bjelogoričnim šumama; dosta je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u kontinentalnom dijelu zemlje: na planini Medvednici, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu i u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je puževica mala rastom i skerletnocrvene ili narančasto-crvene boje. Prepoznatljiva je po listićima koji se dugo spuštaju po stručku koji podsjećaju na vrste iz roda lisičica po čemu je i dobila ime. Lako se zamijeni s mahovinskom vlažnicom (Hygrocybe turunda) koja ima sivo-smećkasta vlakanca po površini klobuka čija je osnova drugačije boje i ima žuti stručak.

Hygrocybe ceracea - created on October 2025 in Holiday Inn Dumfries (hotel), Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Jens H. Petersen

VOŠTANA VLAŽNICA

Hygrocybe ceracea (Sowerby) P.Kumm.

Etimologija: cera (lat.) = vosak + -acea (lat.) = nalik na, sličan. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Butter Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je polukružan, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i ponekad blago grbav na sredini, nikada nije sluzav, blago je ljepljiv, voštanog izgleda, limunastožut, zlatnožut do žuto-narančast, vodenast, vremenom izblijedi do bjelkaste boje, rub je valovit, ponegdje rascijepljen, blago narebran u starosti je često nešto svjetliji.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, na kraju postaje šupalj, suh, ponekad je uzdužno rascijepljen, limunastožut, na vrhu je svjetliji, prema bazi je nešto tamniji.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, svijetložuti.

Spore: Eliptične, 6.5-8 x 3.5-4.5 µm, Me = 7.5 x 3.9 µm, Q = 1.9, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 35-54 x 5-7 μm, sterigme su duge 5-7 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetložuto; miris nije izražen, neki autori navode da miriše na sapun, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla po negnojenim livadama, pašnjacima i travnjacima, u parkovima, svijetlim šumama i sličnim staništima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je dosta malih dimenzija.

Napomena: Slične su klizava vlažnica (Gliophorus laetus), koja ima sivkaste listiće koji se spuštaju po stručku, tupa vlažnica (Hygrocybe chlorophana), koja je većih dimenzija i ima sluzaviji klobuk po vlažnom vremenu, Reidijeva vlažnica (Hygrocybe reidii), koja ponekad može biti žuta, većih je dimenzija i zdrobljeni listići mirišu na med, te žumanjčana vlažnica (Gloioxanthomyces vitellinus), koja je ljepljivija, ima široko razmaknute listiće koji se spuštaju po stručku i proziran rub klobuka

Hygrocybe chlorophana - created on October 2021 in England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Peachysteve

TUPA VLAŽNICA

Hygrocybe chlorophana (Fr.) Wünsche

Etimologija: khloros (gr.) = žuto-zelenkast + faino (gr.) = očigledno prisutan. Po boji.

Engleski naziv: Golden Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, polukuglast je i konveksan, rijetko je skoro izravnat, na kraju je naglašeno do lagano ispupčen na sredini, površina je glatka, nije vodenast (ili slabo), malo je mazav po vlažnom vremenu, zbog prozirnosti kožice je crtast skoro do sredine klobuka; limunastožut, žuto-okerast, rijetko je žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, ujednačeno je obojen.

Stručak: 2-5 (7) cm visok, prilično je dug, teži ka valjkastom obliku, često je zakrivljen, sužen je ili se malo zadebljava od vrha prema bazi, gladak, lagano je mazav po vlažnom vremenu; žut, limunastožut, rijetko je žuto-oker ili žuto-narančast, na bazi je često svjetliji.

Listići: Relativno su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prilično su široki, skoro su trbušasti, oštrica nije ravna, upadljivo su suženi uz stručak, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, u osnovi su bijeli, ali teže prema svijetloj limunastožutoj boji.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-9 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko u klobuku, krhko, blijedožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, travnjacima, livadama, parkovima s niskom travom te travnatim šumama i stazama.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog osrednjeg okusa i tankog mesa, a i lako se pomiješa s drugim nejestivim i sumnjivim žutim gljivama.

Napomena: Od zelenkastožute se vlažnice (Hygrocybe citrinovirens) razlikuje po nepostojanju vlakanaca po površini klobuka i po tendenciji da na svim dijelovima jako požuti. Po izgledu je nije uvijek lako razlikovati od vlažnica žutih i žuto-narančastih boja. Klobuk i stručak su mazavi.

Hygrocybe citrina - created on October 2016 in Trzciana, Poland by Jerzy Opioła

LIMUNASTA VLAŽNICA

Hygrocybe citrina (Rea) J.E.Lange

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u mladosti je koničan, poslije je raširen i na kraju uzdignuta ruba, sjajan, gladak, gotovo je radijalno iscijepan, prilično je ljepljiv, nikad nije sluzav; svijetložut, zlatnožut, blijedonarančast ili narančasto-crven, u starosti izblijedi i postane smećkast, rub je proziran i uočljivo narebran gotovo od sredine klobuka.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, tanak, nježan, često je stisnut i zakrivljen, elastičan, šupalj, na bazi je često sužen, voštan, suh, nije sluzav; žut je ili žuto-narančast poput klobuka, uzdužno je vlaknast.

Listići: Rijetki, široki, oštrica je nepravilno nazubljena, mekani, prirasli za stručak ili se jedva primjetno spuštaju po stručku; bjelkasti su ili žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, 5.8-10 x 2.8-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, blijedožućkasto do žućkasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na livadama, pašnjacima, parkovima, travnjacima, vrtovima i vlažnim šumskim livadama obraslim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Limunasta vlažnica prema pojedinim autorima nije posve objašnjena, jer postoje još neke vrlo slične vrste. Najznačajnije je obilježje limunaste vlažnice svakako naglašeno narebran klobuk. Veoma je slična tupa vlažnica (Hygrocybe chlorophana), ali ona nema narebran rub klobuka.

Hygrocybe citrinovirens - created on October 2022 in Steiermark, Austria by bernardwieser

ZELENKASTOŽUTA VLAŽNICA

Hygrocybe citrinovirens (J.E.Lange) Jul.Schäff.

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto + virens (lat.) = zeleno, koje se zeleni. Po žuto-zelenoj boji.

Engleski naziv: Citrine Waxcap

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, malen je u usporedbi s duljinom stručka, najprije je prilično zvonolik, zatim se otvori, na sredini se nalazi šiljasta grbica, sjajan, kožica je suha, nije sluzava; žut, žućkasto-zelenkast ili zelenkasto-smeđ, vodenast, blijedi do kremasto-žute boje, površina je vlaknasta, rub je zrakasto ispucan i uzdignut.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 5-8 (12) mm debeo, suh, vitak je i razmjerno visok, sa strane je spljošten, najširi je ispod klobuka; žuto-zelenkaste je boje klobuka, prema dnu je sve svjetliji, bjelkast, uzdužno je vlaknast i izbrazdan.

Listići: Bijeli, svijetle su žućkaste ili zelenkaste boje; široki, nisu gusti, različito su dugački, zaokruženi su uz stručak, prirasli.

Spore: Eliptične, 7-8 x 4.7-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, mekano, staklasto, blijedožuto do žućkasto-zelenkasto, na zraku ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u rujnu i listopadu, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari; vrlo je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, na planini Učki, na sjevernom Velebitu te Kordunu.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Lijepa je vlažnica zvonolikog oblika klobuka i svijetle žuto-zelene do zelenkaste boje.

SKERLETNA VLAŽNICA

Hygrocybe coccinea (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Scarlet Waxcap

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, tanak i slabo mesnat, najprije je polukuglast, zatim je zvonolik i na kraju otvoren, po vlažnom je vremenu malo mazav, a po suhom je vremenu sjajan; crven, u starosti ima tendenciju da lagano postaje narančast ili zlatnožut, blijedi od sredine.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, prilično je debeo u odnosu na veličinu plodnog tijela, ponekad je nepravilno stisnut, gladak, šupalj; najprije je crven, kasnije je narančast, prema bazi je žuto-narančast i na bazi žut i s bjelkastim micelijskim nitima, uzdužno je sitno vlaknast.

Listići: Rijetki, trbušasti, razmaknuti, svaki drugi je kraći, međusobno su žilasto spojeni na bazi, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; crveni, u starosti teže da izblijede prema narančastom, oštrica je žuta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-9.8 x 4-5.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je narančasto-crveno, u stručku je žuto do narančasto, mekano, lomljivo, voštano, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen skupno kao saprofit tla po vlažnim livadama, pašnjacima, parkovima, šumskim čistinama i na rubovima šuma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. U vrlo rijetkim slučajevima može uzrokovati alergijske reakcije, ali to nije jasno utvrđeno.

Napomena: Veoma je lijepa gljiva, ima glatki klobuk, slična je mnogo veća i jestiva velika vlažnica (Hygrocybe punicea) kojoj listići nisu zaokruženi i izrezani uz stručak, već se kratko spuštaju po stručku, jestiva suha vlažnica (Hygrocybe intermedia) je veća rastom i žuto-narančaste je boje. Slična je sitna vlažnica (Hygrocybe miniata) kod koje se listići spuštaju po stručku.

Hygrocybe coccineocrenata - created onAugust 2019 in Austria by Filip Fuljer

CRETNA VLAŽNICA

Hygrocybe coccineocrenata (P.D.Orton) M.M.Moser

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno + crenula (lat.) = malo zupčanje, izupčanost. Po boji i dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Bog Waxcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prilično je malen, ubrzo se raširi, ulegnut je na sredini i sa zaokruženim rubom, u starosti je lijevkastog oblika, gladak; narančasto-crven, površina je prekrivena sa smeđim ili maslinasto-smeđim čehicama, poput zrnaca.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 1-3 (4) mm debeo, valjkast, malo je zakrivljen, zašiljen na bazi, gladak, voštan, šupalj; žućkast, žuto-narančast, crvenkast ili narančasto-crvenkast, nešto je svjetliji na bazi.

Listići: Bjelkasti do žućkasti, svijetle žuto-crvenkaste boje kao kod mnogih vlažnica, samo u starosti malo požute, razmaknuti, prirasli su i jasno se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, oštrica je bijela do kremasto-žuta.

Spore: Eliptične, duguljaste, 9-14 x 5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto do narančasto-crvenkasto, vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po tresetištima, vlažnim travnjacima, parkovima, rubovima šuma i šumskim stazama na mahovini. U Hrvatskoj je poznata s 4 lokaliteta: Dubravica u Hrvatskom zagorju, Lepenica i Tršće u Gorskom kotaru te Vrhovinsko polje u Lici.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Čitava gljiva je iste, upadljive crvene boje osim nešto svjetlijih listića, ima velike spore, a klobuk je nešto tamniji zbog dekoracije.

STOŽASTA VLAŽNICA

Hygrocybe conica (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: conicus (lat.) = stožasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Blackening Waxcap

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, opnast, prvo je stožast, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini, lomljiv, bez dekoracije, nije mazav, gladak, po suhom je vremenu sjajan, često je nepravilan i rascijepljen; žuto-crvenkast, žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, na dodir pocrni.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, gladak, valjkast, u gornjem je dijelu šupalj; ispod klobuka je sumporastožut, a prema dolje je žuto-narančast, vlaknasto je brazdast, u starosti na dodir postane vlaknasto crnkast.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, debeli, razmaknuti, prirasli, skoro su slobodni; najprije su bjelkasti pa zatim blijedožuti ili zelenkasti, na kraju su crnkasti, oštrica je žućkasta.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 9-12.1 x 5.9-7.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko je i lomljivo, blijedožuto do žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po livadama, vrtovima, vlažnim pašnjacima, parkovima i uz ceste. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, petu Danijel Mulc, a šestu Safet Omerović - Basso, 1.11.2025., na nepoznatom lokalitetu u Istri.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako pojedini autori navode da je jestiva vrsta loše kvalitete, smatra se otrovnom. Uz to je male veličine i dosta sluzava pa je samim time i slabije uporabne vrijednosti.

Napomena: Teži da jako pocrni, stručak je na donjem dijelu postepeno bjelkast, klobuk nije dekoriran već je gladak, te je dosta malog rasta. Dosta je slična nejestiva pocrnjela vlažnica (Hygrocybe nigrescens) od koje se značajno razlikuje po tome što ne crni tako brzo i intezivno, a i nešto je manja rastom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 950. Stožasta vlažnica (Hygrocybe conica (Scop. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Hygrophorus conicus Scop. ex. Fr.; 952. Narančastocrnkasta vlažnica (Hygrocybe tristis (Pers.) Moller)

Hygrocybe conicoides - created on November 2022 in Zumaya, Gipuzkoa, Spain by joxepo

JAJOLIKA VLAŽNICA

Hygrocybe conicoides (P.D.Orton) P.D.Orton & Watling

Engleski naziv: Dune Waxcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je jajolik, zatim je tupo koničan, konačno je konveksan i tupo ispupčen, gladak, voštan, po vlažnom je vremenu mazav; žut, žuto-smeđ, crven, karmincrven, crveno-narančast ili tamnocrven , na dodir najprije postane crveniji pa zatim pocrni, i u starosti lagano crni, svilenasto-vlaknast, radijalno se raspucava.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, na bazi je zaokružen; žut, ružičast, žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ, na dodir ili na prerezu pocrni, uzdužno je vlaknast, užlijebljen.

Listići: Prilično su rijetki, različito su dugi, trbušasti, prirasli ili su malo odmaknuti od stručka, izmiješani su s mnogo lamelula; najprije žuti, ružičasti do žuto-narančasti; oštrica je u starosti valovita.

Spore: Valjkaste do eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10-13 x 5-6.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto, ispod kožice i na prerezu je blijedoružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla uglavnom na obalnim pješčanim nanosima s niskom travom, pješčanim staništima, na pjeskovitome tlu u mahovini i rijetkoj travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prema mkorfološkim je karakteristikama vrlo slična stožasta vlažnica (Hygrocybe conica) od koje se bitno razlikuje po jajolikom obliku klobuka i po listićima koji poslije postanu karmincrveni. Po obliku plodnog tijela sliči grbičasta vlažnica (Hygrocybe subpapillata), koja ima najprije koničan klobuk, zatim je raširen i tupo ispupčen. Klobuk je crven ili žućkasto-narančast, rub je po vlažnome vremenu narebran, ali nikada ne pocrni i raste u šumama na travnatim površinama.

Hygrocybe constrictospora - created on November 2022 in Køge Å, Danmark by Thomas Kehlet

SUŽENOSPORNA VLAŽNICA

Hygrocybe constrictospora Arnolds

Etimologija: constrictus (lat.) = stegnuti, suziti, sabiti + spora (gr.) = sjeme, spora. Po središnjem suženju na sporama.

Engleski naziv: Hourglass Waxcap

Klobuk: 3-11 mm širok, u ranoj mladosti je gotovo polukuglast, ubrzo se spljošti na sredini, nije sluzav ili ljepljiv čak i po vlažnom vremenu, površina je glatka do vrlo fino baršunasta, narančasto-crven, ponekad je sa žutim tonovima čak i dok je mlad, vanjski rub je žut, vremenom je često tamnije crvene boje, rub je gladak, s godinama postaje valovit i zakrivljen, ali ne i uzdignut.

Stručak: 0.6-2 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, nije ni sluzav čak i po vlažnom vremenu, površina je glatka, narančasto-crven poput klobuka, na dnu je svjetliji, do gotovo krem boje.

Listići: Široko su razmaknuti, vrlo kratko se spuštaju po stručku, rjeđe su široko prirasli, svijetložuti, samo su mjestimično intenzivnije žuti, osobito blizu ruba klobuka.

Spore: Široko su eliptične, rjeđe su gotovo kuglaste, oko 40-50 % ih je sa središnjim suženjem, ali su i eliptične ili u obliku kapi, vrlo rijetko su izraženo deformirane, ispunjene su s jednom velikom ili s mnogo sitnih uljnih kapljica, bezbojne, 7.5-11 x 3.5-7 pm, ali uglavnom su široke manje od 5.5 pm; Q = 1.5-2.1, bazidije su s brojnim uljnim kapljicama različitih veličina; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, blizu kortikalnih zona je boje površine, ali dublje vrlo brzo prelazi u šafranastožutu do žuto-narančastu, ponekad i svijetložutu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po planinskim pašnjacima, ma kiselom tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tumačenje oblika spora pokazalo se nešto težim. Prema Boertmannu bi više od 75 % spora trebalo biti sa središnjim suženjem, međutim, Candusso je ubrzo u raznim kolekcijama primijetio fluktuacije u stopi suženja od 20-30 %, pa čak i do čak 80%. Čini se da je opća pojava izrazito suženih spora važnija od njihove učestalosti. Također, Boertmann pridaje posebnu važnost sluzavosti klobuka i stručka i smješta opisanu vrstu smješta u podsekciju Siccae. Druge vrste podsekcije Siccae su Hygrocybe phaeococcinea, koju karakterizira tamni, gotovo crni premaz na klobuku, te spavajuća vlažnica (Hygrocybe quieta), koja je mnogo robusnija vrsta sa žutim do žuto-narančastim bojama i obično izraženo miriše na kukce. Zabuna je malo vjerojatna. Reidijeva vlažnica (Hygrocybe reidii) je robusnija i čvršća, te obično ima izraženi slatkasti miris na med (nakon što se drži kratko vrijeme u zatvorenoj posudi).

SUHONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe flavescens (Kauffman) Singer

Engleski naziv: Golden Waxy Cap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, najprije je zvonolik, poslije je konveksan i konačno raširen, nepravilan, gladak, sjajan, po vlažnu je vremenu mazav; limunastožut, žuto-narančast ili žuto-okerast, ali i narančast do crveno-narančast, sredina često žuto-narančast, rub je dugo podvijen i valovit.

Stručak: 2-5 (7) cm visok, tvrd, valjkast, najčešće je uzdužno stisnut, po dužini se nalazi izražena brazda, gladak, sjajan, suh, šupalj; žut, žuto-narančast ili žuto-okerast.

Listići: Srednje su gusti, lamelule su različito duge, trbušasti, prirasli, žućkasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-9 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, blijedožuto do limunastožuto, tanko, krhko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, po pašnjacima i livadama viših predjela, travnatim šumama, stazama i parkovima s niskom travom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Unutar roda Hygrocybe postoje brojne slične vrste čije je plodno tijelo žuto ili žuto-narančasto. Suhonogoj je vlažnici najsličnija šesnaestkaratna vlažnica (Hygrocybe obrussea), koja je krasne zlatnožute boje, listići su zaokruženi uz stručak i stručak je bijelo perutav. Kao što hrvatski naziv upućuje, suhonoga vlažnica ima suh stručak, a klobuk je gotovo uvijek sjajan i mazav.

Hygrocybe fulgens - created on September 2019 in Petrovice, Slovakia by Filip Fuljer

BLISTAVA VLAŽNICA

Hygrocybe fulgens Fuljer, Kautmanová & Boertm.

Etimologija: fulgere (lat.) = blistati, svijetliti, sjajiti, iskriti se. Po sjajnom klobuku.

Klobuk: 1.4-6.5 cm širok, isprva je polukuglast, široko konveksan, kasnije je više ili manje izravnat s ulegnutom sredinom, površina sitno ljuskava, ljuske su boje osnove ili svjetlije, ponekad je gladak, suh, žućkasto-narančast, narančast ili crvenkast, često je blago crven na sredini.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 2.5-18 mm debeo, valjkast, pravilan ili stisnut, često se sužava prema bazi, šupalj, gladak, ponekad je sitno vlaknast, suh, bez sjaja ili svilenkasto sjajan, zlatnožut, žut, žućkasto-narančast, narančast, ponekad je svjetliji pri vrhu.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, široko su prirasli, lomljivi, ​svjetliji su od klobuka i stručka, u početku su gotovo bjelkasti, kasnije su žućkasti ili svijetlonarančasti, ponekad su s ružičasto-narančastom nijansom, oštrica je često svjetlija.

Spore: Eliptične do duguljaste, glatke, neamiloidne, ponekad su s jednom velikom uljnom kapljom (vakuolom), 6.6-10.2 x 4.5-6.9 µm, Q = 1.3–1.9, Qav = 1.54, bazidije su batinaste, pretežno 4-sporne, relativno duge s dugom, suženom bazom, 38-55 x 5-8 µm, sterigme su izdužene, duge su 4-7 µm, cistidije su odsutne, pileipellis je trodijelan, s više ili manje batinastim vršnim segmentima, hife su ponekad višesegmentne i spojene kopčom, 29-145 x 5.2-15 ​​µm, elementni trame listića su nepravilni, 42-145 x 8.5-19 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto, ponekad je narančasto ili narančasto-crveno u klobuku i bazi stručka, na prerezu je nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u skupinama, pojedinačno ili raspršeno po pokošenim travnjacima, pokošenim parkovima, na neutralnom do blago vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po suhom, ljuskavom, izravnatom klobuku, suhom, glatkom i širokom stručku, pileipellisu koji se sastoji od tri dijela, eliptičnim do duguljastim sporama, te veličini i boji cijelih listića, koji su obično žuto-narančasti, često sa zlatnožutim stručkom i tamnijoj, gotovo grimiznocrvenoj, sredini klobuka. Zbog tih značajki, ova vrsta se dobro uklapa u koncept podroda Pseudohygrocybe, sekcije Coccineae i podsekcije Squamulosae. Na temelju makromorfoloških značajki, najsličnije su vapnenačka vlažnica (Hygrocybe calciphila), koja se razlikuje po tipičnim gotovo kuglastim do široko eliptičnim sporama, manjim bazidijama i manjim plodnim tijelima, sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), koja ima karakteristične trokutaste ili kruškolike spore, klobuk bez tamnije sredine i tanji stručak, obično je širok do 5 mm, Reidijeva vlažnica (Hygrocybe reidii), kojoj meso miriše na med i ima glatki, narančasto-crveni klobuk, te skerletnorebrasta vlažnica (Hygrocybe substrangulata), koja se razlikuje od ostalih spomenutih vlažnica po mnogo većim sporama (do 14.5 µm) i listićima koji se ponekad spuštaju po stručku. Sve gore navedene vrste rastu u srednjoj Europi na neobrađenim, ponekad ispašenim ili pokošenim travnjacima s biljkama tvrdačom (Nardus stricta) ili rosuljama (Agrostis spp.), dok opisana vrsta raste na drugom tipu travnjaka, gdje je dominantna biljka oštrodlakavi lavlji zub (Leontodon hispidus). Opisana je vrsta po ITS sekvencama pozicionirana na zasebnoj grani blizu podsekcije Squamulosae, što je u skladu s rezultatima analize makroskopskih i mikroskopskih karakteristika.

Hygrocybe glutinipes - created on September 2022 in Bayern, Germany by Elisabeth Mettler

MAZAVONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe glutinipes (J.E.Lange) R.Haller Aar.

Etimologija: gluten (gr.) = glutin, biljno ljepilo + pes (gr.) = noga, stručak. Po glutinoznom ili ljepljivom stručku.

Engleski naziv: Glutinous Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, konveksn je i zvonolik, zatim se otvori i spljošti, ponekad je ispupčen na sredini, rub je uzdignut i nepravilan, površina je dosta mazava, gladak; najprije je žut ili žuto-narančast, zatim je žuto-okerast ili crven, rub je zbog prozirnosti kožice crtast do sredine.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, valjkast, dug, uglavnom je dosta pravilan, ravan, površina je mazava i sluzava; svijetložut, zlatnožut, žuto-zelenkast, prema dnu je nešto svjetliji.

Listići: Rijetki, lagano su trbušasti, oštrica je glatka, kratko se spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 6-10.3 x 3.5-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, tanko, lomljivo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, livadama, pašnjacima i šumskim čistinama bogatim mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je dosta malih dimenzija.

Napomena: Iako je specifične žuto-narančaste boje ipak je nije lako determinirati, prepoznatljiva je po sluzavom stručku koji je iste boje kao i klobuk, a listići su bjelkasti.

Hygrocybe helobia - created on June 2014 in Hagens Møllebæk, Denmark by David Boertmann

MOČVARNA VLAŽNICA

Hygrocybe helobia (Arnolds) Bon

Etimologija: helos (gr.) = močvara, bara, vlažni travnjaci pored vode. Po staništu.

Engleski naziv: Garlic Waxcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije je konveksan, zatim je pupčasto ulegnut na sredini, pupčast, poslije se raširi, sjajan, žuto-narančast, narančast, narančasto-crven, dlakav, sitno ljuskav, kasnije postaje gol, malo je naboran, rub je malo narebran.

Stručak: 1-5 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, manje ili više je zakrivljen, na vrhu je širi, sužava se prema bazi, površina je suha, vlaknasta, žuto-narančast, narančasto-crven do crven, na donjoj polovici je više narančast.

Listići: Prilično su rijetki, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, žućkasti do žuto-narančasti, oštrica je obično svijetložuta.

Spore: Eliptične, 8-10 x 5-7 µm, bazidije su 4-sporne, 30-45 x 8-11 µm, s bazalnim kopčama, elementi trame listića su vrlo dugi i uski, završni segmenti pileipelisa klobuka su 45-75 x 10-16 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto ili narančasto, u klobuku je žuto-crvenkasto; miriše na češnjak ili ponekad slabo na med, a okus je na češnjak. Ako se gljiva stavi u staklenku na nekoliko sati, jako se osjeti miris na med.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po vlažnim šumama, na tresetištima, vlažnim terenima bogatim mahovinom ili travnatim terenima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), kojoj meso ne miriše na češnjak i obično je slabije intenzivne jarko crvene boje, ima kratke elemente u trami listića i spore u obliku violine, te vapnenačka vlažnica (Hygrocybe calciphila), koja također ima kratke elemente u trami listića i meso koje također ne miriše na češnjak.

Hygrocybe ingrata - created in Norway by Mathilde Norby

CRVENEĆA VLAŽNICA

Hygrocybe ingrata J.P.Jensen & F.H.Møller

Engleski naziv: Dingy Waxcap

Klobuk: 3-9 cm širok, konveksno-raširen pa se uglavnom nepravilno otvori, blistav, suh, sitno je ljuskav, kasnije je radijalno vlaknast, vodenast, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s mjestimičnim je crvenim mrljama, izblijedi u krem boju.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, valjkast, uglavnom je zašiljen na bazi, malo je nepravilan, stisnut, šupalj, zakrivljen, također je batinast, gladak, vlaknast, bjelkast, kremast, svijetlooker, prema dnu je svijetlosmeđ, sa smeđim je mrljama.

Listići: Razmaknuti, dosta su široki i trbušasti, prirasli, blago valoviti, najprije su bijeli do krem-sivkasti, kasnije su blijedooker ili sivo-smeđi, s crvenim su mrljama.

Spore: Široko su eliptične, glatke, 6.8-9 x 4.8-5.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, pomalo vlaknasto, lomljivo, vodenasto, bjelkasto, na prerezu polako postaje svijetlosmeđe do ružičasto-smeđe, lagano pocrveni; karakteristično miriše po klorovodičnoj kiselini ili amonijaku, okus je kiselkast i ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, šumskim livadama i travnatim šumskim čistinama, na vlažnom tlu; prilično je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta u kontinentalnom dijelu zemlje: dva su na sjevernom Velebitu, a po jedan na Žumberačkom gorju i u okolici Tršća u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je skupine vlažnica koje mirišu po klorovodičnoj kiselini. Prepoznatljiva je po smećkasto-crvenoj boji koja nije crnkasta kao maslinastocrna vlažnica (Neohygrocybe ovina) i po crvenim mrljama po svim dijelovima.

Hygrocybe insipida - created on November 2025 in Harthill, Shotts, Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by james_ferns_etc

BLAGA VLAŽNICA

Hygrocybe insipida (J.E.Lange) M.M.Moser

Etimologija: in (lat.) = ne, negacija + sapidus (lat.) = ukusan, sočan, ugodnog okusa ili mirisa. Po okusu mesa, koje nije gorko.

Engleski naziv: Spangle Waxcap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi i ponekad ulegne na sredini, u mladosti je izraženo sluzav, zatim je suh, žut, žuto-narančast, narančast do crven, tamniji na sredini, rub je svjetliji, žut, vremenom izblijedi u bijelu boju.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 1-3 mm debeo, vijugav, valjkast, malo je sužen na dnu, sluzav i ljepljiv, žućkast do intenzivno narančast do crvenkasto-narančast, osobito na gornjem dijelu.

Listići: Rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, voštani, žuti do žuto-narančasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, rijetko su s blagim središnjim suženjem, prozirne, glatke, 6-7.5 x 3-4 µm, Q = 1.9, bazidije su 4-sporne, 25-40 x 5-7 µm, cistide su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, žuto, ispod kožice klobuka je crveno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po negnojenim livadama i u šumama, također po višim planinskim predjelima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dosta je slična gorka vlažnica (Hygrocybe mucronella), koja se razlikuje po gorkom okusu mesa.

Hygrocybe intermedia - created on October 2022 in Mariensee Wieśe West, Austria by Christian Apschner

SUHA VLAŽNICA

Hygrocybe intermedia (Pass.) Fayod

Etimologija: intermedius (lat.) = srednje. Po karakteristikama između nekoliko vrsta.

Engleski naziv: Fibrous Waxcap

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, lomljiv, najprije zvonolik pa se otvori, često je radijalno ispucan; žućkasto-narančast, narančast ili crven, od sredine prema rubu ubrzo izblijeđuje, prekriven je radijalno postavljenim vlakancima između kojih se nalaze sitne, jedva uočljive sitne čehice, rub je iskrivljen.

Stručak: 3-6 cm visok i 6-8 mm debeo, valjkast, prema dnu se sužava, ponekad je nepravilno stisnut, više je ili manje šupalj; svijetložut, žuto-narančast ili crvenkasto-narančast, vlaknast, na bazi je svjetliji.

Listići: Rijetki, debeli, prirasli su sa zupcem, oštrica je često valovita i nazubljena, bjelkasti su pa žućkasti.

Spore: Eliptične do valjkaste, 7.5-11.5 x 3.8-5.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vodenasto, lomljivo, bjelkasto, žuto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, livadama, često na višim nadmorskim visinama. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, te u Dalmaciji.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična spavajuća vlažnica (Hygrocybe quieta) ima listiće koji se ne spuštaju po stručku, široki su i rijetki. Lisičasta se vlažnica (Hygrocybe cantharellus) razlikuje po ulegnutom klobuku i listićima koji se dugo spuštaju po stručku. Malena vlažnica (Hygrocybe parvula) je rijetka, a klobuk joj je širok 0.3-0.6 cm. Velika vlažnica (Hygrocybe punicea) ima dosta tamniju boju klobuka.

SITNA VLAŽNICA

Hygrocybe miniata (Fr.) P.Kumm.

Engleski naziv: Vermilion Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je konveksan, poslije je manje-više otvoren, suh, po vlažnom je vremenu mazav; najprije je narančast, svijetlocrven ili skerletnocrven, poslije je crveno-narančast do žuto-narančast, sitno je čehast, rub je tanak, prozirno crtast, valovit, svjetliji od sredine klobuka, žućkast.

Stručak: 1-3 (3.5) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, valjkast, zavijen, gladak, suh, šupalj, lomljiv, voštan; žut, narančast, svijetlocrven, skerletnocrven ili narančasto-crven, baza je bijelo ili žuto-narančasto maljava.

Listići: Rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku; bijelo-žućkasti do narančasto-crveni, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, često sužene, glatke, 5-9.5 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, žuto, u stručku je narančasto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, uz rubove šuma te planinskim pašnjacima i livadama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: U literaturi se navodi vrlo slična vlažnica Hygrocybe mollis, čiji je klobuk svijetlocrvenkast i naraste samo 0.8-1 cm široko te ima žute listiće koji se malo spuštaju po stručku. Prema tome, od sitne se vlažnice razlikuje po svjetlije crvenkastom klobuku i po listićima koji su žuti i malo se spuštaju po stručku.

Hygrocybe monteverdae - created on September 2024 in Søre Løklingholmen, Bømlo, Ve, Norway by Per Fadnes

CRNA VLAŽNICA

Hygrocybe monteverdae Bañares & Arnolds

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, nije ljepljiv, bijel, na sredini je oker, sušenjem postane lagano sivkasto-smeđ, nije vodenast, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 4-7 mm debeo, vitak, valjkast, blago se sužava prema bazi, bijel, svijetloružičast prema bazi, sušenjem na vrhu postane oker-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, bijeli, sušenjem potpuno pocrnu.

Spore: Eliptične do izduženo eliptične ili jajolike, glatke, prozirne, 5.5-9.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.4-2, bazidije su usko batinaste, 2-4-sporne, rijetko su s jednom sporom, 39-53 x 5.5-6.5 µm, cistide su odsutne, trama listića je na presjeku izrazito nepravilna, elementi su 32-103 x 3.5-12 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2-4 µm, s unutarnjim žućkasto-oker pigmentom; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u šumama uz Kanarsku božikovinu (Ilex canariensis), Azorski lovor (Laurus azorica), perseu (Perea indica) i paprat (Dryopteris oligodonta).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tipična je predstavnica podroda Cuphophyllus. Prilično je slična livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis), koja se razlikuje po manjim i vitkijim plodnim tijelima, crnećim listićima i tamnijem smeđom klobuku pri sušenju. Osim toga opisana vrsta ima kompaktniji pileipelis, bez uspravnih hifa i nešto veće spore. 

GORKA VLAŽNICA

Hygrocybe mucronella (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: Bitter Waxcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u mladosti je konveksno-zvonolik, ponekad je malo stožast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, tanak, proziran, kožica je priraštena i gola, po vlažnom je vremenu mazav i sluzav; u mladosti je skerletnocrven, ili narančasto-crven, kasnije vremenom izblijedi, rub ubrzo požuti, jedva je podvijen pa se izravna, na kraju je često izvrnut, tanak i prozirno crtast.

Stručak: 3-5 cm visok, tanak, cjevast, malo je sužen prema bazi, često je stisnut, gol je i mazav, sjajan, prilično je žilav; narančasto-crvenkast, na bazi je bjelkast.

Listići: Rijetki, prirasli, gotovo su 2 puta širi od mesa u klobuku; žuto-narančasti, crveni ili crvenkasto-narančasti, često su gotovo žuti.

Spore: Skoro eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, lomljivo, vodenasto, u klobuku je žuto, a u stručku je narančasto; miris nije izražen, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po pašnjacima, livadama, močvarnim livadama, na mahovini, na glinenasto-vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prekrasna je mala vrsta koja je najkarakterističnija po mazavom stručku i gorkom okusu mesa, eventualno se može zamijeniti sličnom sitnom vlažnicom (Hygrocybe miniata) koja je također vrlo mala rastom i raste skoro na istom staništu, skerletno-crveni klobuk joj nije narebran, ne teži da jako požuti i nije mazav, listići su narančasto-crveni, prirasli su ili se lkratko spuštaju po stručku, a meso nema gorki, već blagi okus.

POCRNJELA VLAŽNICA

Hygrocybe nigrescens (Quél.) Kühner

Etimologija: nigrescere (lat.) = pocrnjelo. Jer teži da pocrni.

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, stožast, oštro je ispupčen; žut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crvenkast, i pri laganom dodiru ubrzo pocrni, s gustim je zrakasto raspoređenim crveno-narančastim vlakancima.

Stručak: 5-8 cm visok i 3-12 mm debeo, tanak, vitak, valjkast, zakrivljen, šupljikav je pa šupalj; žuto-narančast ili žuto-zelenkast, na bazi je bjelkast, brzo pocrni, vlaknast.

Listići: Trbušasti, široki, tanki, najprije su prirasli uz stručak pa slobodni, limunastožuti su ili nešto svjetliji, u starosti pocrnu.

Spore: Eliptične, glatke, 8-12 x 5.6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, žućkasto, na prerezu najprije postane sivo-ljubičasto pa crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama i šumskim proplancima u travi; česta je vrsta na krškim područjima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom.

Napomena: Vrlo je slična stožasta vlažnica (Hygrocybe conica) koja je šiljasto-stožastog oblika, s narančasto-crvenim ili skerletnim klobukom, kojoj žućkasto meso u dodiru sa zrakom odmah pocrni, dok kod opisane vrste najprije dobije sivo-ljubičastu boju i tek nakon toga pocrni, klobuk je gladak i sjajan, dok je kod opisane vrste vlaknasto-injasto dekoriran. Lagano je otrovna vrsta, što je jedinstveni primjer u rodu vlažnica.

Hygrocybe obrussea - created in Netherlands by Leonard Minkema

ŠESNAESTKARATNA VLAŽNICA

Hygrocybe obrussea (Fr.) Wünsche

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, nepravilan, najprije je konveksan, poslije se raširi, gladak, sjajan; limunastožut je ili žuto-narančast, rub je valovit i dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-5 cm visok, redovito je uzdužno stisnut, baza je zašiljena, gladak, sjajan, suh, šupalj; žut je ili narančasto-žut, sitno je brašnast.

Listići: Srednje su gusti, široki, trbušasti, do stručka su zaokruženi, prirasli; najprije bjelkasti, poslije su sa žućkastom nijansom, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 7-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto ili s blagom žućkastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen uz rubove šuma, na humusnom tlu i u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Zbog boje plodnog tijela i nepravilnog klobuka postoji vrlo velika sličnost s tupom vlažnicom (Hygrocybe chlorophana). Šesnaestkaratna vlažnica ima redovito uzdužno stisnut stručak koji je uvijek sitno bijelo brašnjav, nije sjajan i gotovo je proziran kao kod tupe vlažnice. Za sigurnu je determinaciju žute vlažnice potrebna visoka preciznost u analizi makroskopskih karakteristika plodnog tijela.

VELIKA VLAŽNICA

Hygrocybe punicea (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: puniceus (lat.) = jarkocrveno. Po boji.

Engleski naziv: Crimson Waxcap

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan ili skoro izravnat, često je ispupčen, po vlažnom vremenu je mazav, a po suhom je vremenu lomljiv, gladak; lijepe je krvavocrvene boje, u sredini je blijeđe žuto-crvene boje, nikada ne pocrni, rub je malo narebran i često valovit.

Stručak: 4-10 (12) cm visok i do 2 (2.5) cm debeo, valjkast, vijugav, sužen je na bazi, često je uvijen, čvrst, šupalj; žuto-crvenkast, s uzdužnim je crvenim vlakancima na žutoj osnovi s crveno-narančastim i žutim prugama, brojnijim prema bazi koja djeluje bjelkasto, s uzdužnim je crvenkastim vlakancima, crtast.

Listići: Rijetki, trbušasti, debeli, najprije su prirasli za stručak, kasnije su gotovo slobodni, voštani, oštrica je u starosti nepravilno pilasta; blijedožuti, kasnije su narančasto-crvenkasti, oštrica je žuta.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, 8-10.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Nježno, lomljivo, blijedo žućkasto, ispod kožice klobuka je crveno-smeđe, u stručku je žuto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, najčešće u brdskim i planinskim područjima, po parkovima, livadama, uz ceste i u šumama. U Hrvatskoj je poznata s trinaest lokaliteta, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, Kordunu, otoku Košljunu, u Gorskom kotaru, Istri i Lici.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Predstavnik je roda Hygrocybe crvene boje i velikih dimenzija. U ovom rodu ima dosta vrsta crvene boje, ali su obično mnogo manjih dimenzija, to su sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), suha vlažnica (Hygrocybe intermedia), Hygrocybe marchii, mahovinska vlažnica (Hygrocybe turunda) i najsličnija skerletna vlažnica (Hygrocybe coccinea) čije je plodno tijelo jarkocrvene boje, te druge vrste. Sve su navedene vrste jestive. Jedna je od najljepših gljiva. Često se pronađe na Velebitu.