Hygrophorus speciosus - created on October 2017 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda

BRESADOLOVA PUŽEVICA

Hygrophorus speciosus Peck

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast Bresadole.

Engleski naziv: Splendid Woodwax

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan, zatim se otvori, kasnije je blago lijevkast, mazav, sluzav i pomalo ljepljiv; žućkasto-narančast s tamnijom narančastom sredinom, rub je najprije podvijen pa kasnije izvrnut.

Stručak: 6-10 cm visok, vitak, sužen je na vrhu, u mladosti je mazav i sluzav; bijel je ili žut, obično je malo pahuljast, uzdužno je vlaknast, ispod klobuka je dekoriran koprenom.

Listići: Razmaknuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku; najprije su bijeli pa žućkasti, u starosti su žuti.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 8-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, vlaknasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo po planinskim livadama u simbiozi s arišem ili borom; česta je vrsta. Često raste u društvu s ariševim sluzavcem (Suillus grevillei).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su vrste borova puževica (Hygrophorus hypothejus) koja je ujednačeno obojena i tamnija, a češća je na području srednje i sjeverne Europe, te ariševa puževica (Hygrophorus lucorum) koja ima žuti klobuk i glatki i žućkasto-bijeli stručak. Raste u jesen samo ispod ariša u velikoj množini, izvrsne je kvalitete.

Hygrophorus suaveolens - created on October 2021 in Herstedvester, Denmark by Thomas Kehlet

UGODNA PUŽEVICA

Hygrophorus suaveolens Kleine & E.Larss.

Etimologija: suavis (lat.) = sladak, ugodan + -olens (lat) = koji miriše. Po ugodnom mirisu.

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je zvonolik do stožast, kasnije je otvoren i sa širokom grbicom ili blago ulegnut na sredini, sivo-smećkast do lagano maslinasto-smeđ na sredini, izraženo je svjetliji prema rubu, sušenjem postaje ujednačeno siv, po vlažnom je vremenu ljepljiv, rub je podvijen u mladosti, uskoro se izravna, ponekad je nazubljen.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, lomljiv, valjkast, blago je batinast ili se sužava prema bazi, u mladosti je ljepljiv, ostaje izraženo ljepljiv i u starosti, prvo je bijel i bjelkasto ljuskav, osobito na vrhu, kasnije je svijetlo sivkasto-smeđ do smećkast i manje izraženo ljuskav.

Listići: Razmaknuti, 18-44 ih dopire do stručka, debeli, voštani, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, bijeli, u mlaosti su ponekad sa sivkastim odsjajem.

Spore: Eliptične do jajolike, rjeđe su gotovo vretenaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 8.4-11.2 x 4.9-6.4 μm, Qav = 1.61-1.73, bazidije su uglavnom 4-sporne, usko batinaste, 45-60 x 8-10 μm , sterigme su duge 6-8 μm, trama listića sastoji se od isprepletenih, valjkastih hifa širokih 4-8 μm i zadebljanih hifa s terminalnim segmentima do 20 μm, pileipelis se sastoji od isprepletenih, razgranatih hifa širokih 1.5-5 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris podsjeća na gorke bademe, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s borovima (Pinus sylvestris, Pinus nigra).

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po mirisu na gorke bademe su slične mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus), zumbulova puževica (Hygrophorus hyacinthinus) i bademova puževica (Hygrophorus odoratus).

Hygrophorus unicolor - created on October 2017 in Bad Gleichenberg, Austria by bernardwieser

JEDNOBOJNA PUŽEVICA

Hygrophorus unicolor Gröger

Engleski naziv: Twotone Woodwax

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je polukuglast, ubrzo se izravna, gladak, po vlažnom je vremenu sluzav, na sredini se zapaža sitno ispupčenje; bjelkast, od polovice prema sredini sve više oker-smeđ do narančasto-smećkast, rub je dugo vremena podvijen, tanak, valovit.

Stručak: 3-8 cm visok i oko 8 mm debeo, valjkast, zavijen, duži je od širine klobuka; bjelkast, krem do sivkasto-okerast, po cijeloj dužini bijelo čehast.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama, kratko se spuštaju po stručku; bijeli, kremasti ili su s narančasto-smeđim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-10.6 x 4.8-5.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko, mekano, lomljivo, u sredini je obično crvenkasto; miris ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen, od rujna do studenog, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom i grabom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: U literaturi vlada podijeljeno mišljenje oko dvobojne puževice (Hygrophorus leucophaeus) i naše jednobojne puževice. Pojedini autori te dvije puževice poistovjećuju, a razlike su velike. Nezaobilazno morfološko obilježje jednobojne puževice jest ta da ima poslije ulegnut klobuk i vidljivu tek sitnu papilu na sredini. Dvobojna puževica ima jako široko tupo ispupčenje na sredini klobuka, rub je dugo podvijen, a stručak završava šiljasto.

KIJAČASTA GRLAŠICA

Ampulloclitocybe clavipes (Pers.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: clavipes (lat.) = noga i u obliku batine. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Club Foot

Klobuk: 2-12 cm širok, prvo je konveksno-ispupčen pa raširen i gotovo plosnato ispupčen, na kraju je malo ulegnut, mekan, mesnat, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv i gladak, a po suhom gotovo svilenasto-baršunast, krem-smećkast, sivo-smećkast, smeđo-okerast do tamnosmeđ, na sredini je tamniji, a na rubu blijeđi.

Stručak: 4-7 visok i 0.5-0.7 cm debeo, pod klobukom je tanji, a prema dolje je sve deblji poput batine, pun, mekan, gotovo je spužvast, uzdužno vlaknast, na bazi je paučinasto-bijelo opleten, nešto je svjetliji od klobuka, bjelkasto-smećkast do svijetlosmećkast.

Listići: Bjelkasti, žućkasti do žuto-smeđi; osrednje su gusti, dugo se spuštaju niz stručak.

Spore: Eliptične, u obliku kapi, 6.5-9 x 4-5 µm (cromushrooms: spore su (6.1) 6.5 - 8.1 (9.7) × (3.4) 3.6 - 4.4 (5.1) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2 (2.2), N = 120, Me = 7.2 × 4 µm, Qe = 1.8, bazidije su 22-25 × 5.5-6 µm, N = 2); otrusina je bijela.

Meso: Mekano, po vlažnom vremenu je vodenasto spužvasto, bjelkasto do svijetlosmeđe; miriše na voće, a okus je na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, kao saprofit tla, osobito ispod ariša i peteroigličastih borova, najviše voli vapnenasto tlo. Prve tri slike snimljene su 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, četvrtu je snimio Neven Ferenčak, 21.10.2023., a petu Danijel Balaško, u listopadu 2019., na lokalitetu Varaždin Breg kod Varaždina.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Loše je kvalitete, a konzumacija u kombinaciji s alkoholom može uzrokovati ozbiljno trovanje, jer sadrži derivate masnih kiselina (aldehid dehidrogenaze) koji sprječavaju razgradnju alkohola i imaju sličan učinak kao koprin.

Napomena: Plodna tijela ispod ariša su tamnije boje i pravilnijeg oblika. Lako se prepoznaje po batinastom stručku i jakom ugodnom mirisu. Slična je mala martinčica (Infundibulicybe gibba) kojoj je stručak zadebljan samo na bazi s bijelim dlačicma pomiješanim s iglicama crnogoričnog drveća, malo je svjetlije boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 694. Kijačasta grlašica (Clitocybe clavipes (Pers. ex Fr.) Kummer)

MAHOVINSKA LJEVČICA

Arrhenia acerosa (Fr.) Kühner

Etimologija: acerosus (lat.) = igličast, šiljasta. Po rastu na zvjezdastoj mahovini (Sagina subulata).

Engleski naziv: Moss Navel

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, bubrežast, školjkast, smećkast, oker, siv do sivosmeđ, vodenast, prema rubu je svjetliji, bjelkast, u mladosti je bijelo čehast na sredini, rub je narebran i vlaknast.

Stručak: 0.5-1 (2) cm visok, 5-8 (11) mm debeo, smećkast, lagano je dlakav i vunast, baza je bijelo baršunasta od micelija.

Listići: Oker, sivi do sivo-smeđi, rijetki, kratko se spuštaju po stručku.

Spore: Kuglaste, u obliku su kapljice, prozirne, 5.6-6.8 x 3.5-5.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivo do sivo-smeđe, tanko, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po putevima, livadama, šumama, parkovima i uz rubove šuma, uglavnom na zemlji, ali i na drvnim ostacima, uvijek s vlažnom mahovinom, na vlažnim mjestima. Primjerke na svim slikama snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i obli plodnog tijela teško se može zamijeniti s drugim vrstama.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je do 4 cm širok; 2. svi dijelovi gljive su iste smećkaste do sivo-smeđe boje; 3. listići se spuštaju po stručku; 4. raste po livadama, parkovima i šumama

Arrhenia baeospora - created on October 2013 in Волгоградская обл, Russian Federation by Eugene Popov

SITNOSPORNA LJEVČICA

Arrhenia baeospora (Singer) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Engleski naziv: Mealy Navel

Klobuk: 1-1.5 (2) cm širok, uglavnom izravnato-konveksan, u obliku dugmeta, u sredini pupčast; žuto-smeđ, svijetlosiv, poslije sivo-smeđ, brzo blijedi; više ili manje fino baršunast, prema rubu blago crtast, ponekad valovit, rub ubrzo izvrnut prema gore.

Stručak: 1-2 (2.5) cm visok, 1-1.5 (2) mm debeo, sivo-smeđ, baza tamnija, crnkasta, potpuno pamučasto bijela.

Listići: Sivo-smeđi, silazeći, debeli, ravni do blago zakrivljeni, nisu račvasti, razmaknuti, povezani poprečnim žilicama, izmiješani s lamelulama.

Spore: Eliptične do oblika kapljice, glatkih stijenki, prozirne, 3.5-10.4 x 1.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosivo, tanko; miris brašnast ili malo po krastavcima, okus blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na različitim tipovima travnjaka, po vrištinama, vrtovima, parkovima i u grmlju, voli sunčana područja. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i veličinu teško se može zamijeniti s drugim vrtama.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je do 2 cm širok; 2. svi dijelovi gljive su iste smeđe do sivo-smeđe boje; 3. listići se spuštaju po stručku; 4. raste po livadama i parkovima

RUŽIČASTA LJEVČICA

Arrhenia discorosea (Pilát) Zvyagina, A.V.Alexandrova & Bulyonk.

Etimologija: diskos (gr.) = disk + roseus (lat.) = ružičast. Po obliku i boji klobuka.

Klobuk: 0.5-2 (3.5) cm širok, lagano pupčast, ružičast, kestenjastosmeđ, ružičasto-ljubičast, vodenast, izbljeđuje do smećkaste boje, maljav, čehast, rub je izravnat ili podvijen, čak i u starosti.

Stručak: 0.5-1.5 (2) cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, ružičast, kestenjastosmeđ do ružičasto-ljubičast, kasnije je ljubičasto-smeđ i ružičast od poispadalih spora, na bazi je bjelkast ili s bjelkasto-ružičasto baršunast od micelija.

Listići: Rijetki, dosta su razmaknuti, prirasli, vrlo se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, ružičasti, kestenjastosmeđi do ružičasto-ljubičasti.

Spore: Široko su eliptične ili u obliku kapljice, prozirne, 6-9 x 3-6.6 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, oker-smeđe do smećkasto, vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnojih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, krajem ožujka, na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina, na crnoj topoli (Populus nigra).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i oblik plodnog tijela teško se može zamijeniti s drugim vrstama.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je do 3.5 cm širok; 2. svi dijelovi gljive su iste ružičaste boje; 3. listići se spuštaju po stručku; 4. raste na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

BLIJEDOSIVA LJEVČICA

Arrhenia griseopallida (Desm.) Watling

Etimologija: griseus (lat.) = sivo + pallidus (lat.) = blijedo. Po boji.

Engleski naziv: Pelargonium Navel

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, prilično je sitan, izravnat ili je izravnato-konveksan, na kraju je ulegnut, nepravilno je lijevkast; površina je radijalno vlaknasta, sredina je čehasta, siv do sivo-smećkast, po suhom vremenu je svjetlijeg tona; rub je tanak, nazubljen i također vijugavo-valovit.

Stručak: 1-2 cm visok, relativno je kratak, valjkast, malo je zadebljan na bazi koja je bijelo-vunasta; tamnosiv je i sivo-smećkast; nije uvijek centralno postavljen u odnosu na klobuk.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine; oštrica je vijugava; priraslo-silazeći; sivo-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 8-15 x 4.5-7 µm; bazidiji nose 2-4 spore; otrusina je bijela.

Meso: Sivo-smećkasto, tanko, vodenasto; miris nije izražen ili slab na pelargonije, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeća, ljeto i jesen kao saprofit tla u vrtovima, po livadama bogatim mahovinom, uz puteve ili po šumskim čistinama, na kiselom pjeskovitom tlu, kao i na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrstama iz roda Omphalina u koji je neki autori i svrstavaju. Međutim, ovaj rod se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama.

Arrhenia obatra - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

MRKA LJEVČICA

Arrhenia obatra (J.Favre) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: ob (lat.) = prema + ater (lat.) = crno, mrko, tamno. Po boji.

Engleski naziv: Montane Navel

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, konveksan je i napadno pupčast ili je ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, gusto zrnast; sivo-crnkast, po suhom vremenu teži prema tamno smeđo-crvenkastom, rub je tanak, jasno je i lagano crtast zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 1-2 cm visok, valjkast, najčešće je pravilan; čađavosivo-crnkast, nešto je svjetliji na osnovi.

Listići: Razmaknuti, s kratkim su lamelulama, silazeći; sivi su i sivo-smećkasti.

Spore: Eliptične, 7-9 x 5-6 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od travnja do lipnja i od rujna do studenog kao saprofit tla na različitim tipovima travnjaka, na višim planinskim predjelima te uz rubove puteva. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Rijeke.

Doba rasta: 4, 5, 6, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu, narebranom rubu klobuka i dimenzijama.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je do 1.5 cm širok; 2. klobuk je tamnosmeđ do sivo-crn; 3. rub klobuka je narebran; 4. listići su sivi do smećkasti i spuštaju se po stručku; 5. raste po livadama

RICKENOVA LJEVČICA

Arrhenia rickenii (Hora) Watling

Etimologija: U čast njemačkog rimokatoličkog svećenika i mikologa Adalberta Rickena (1851-1921). Dao je doprinos u sistematizaciji gljiva i bio autor popularnog udžbenika o gljivama Vademecum für Pilzfreunde. Drugo zapaženo Rickenovo djelo bilo je Die Blätterpilze (Agaricaceae) Deutschlands und der angrenzenden Länder, besonders Oesterreichs und der Schweiz (1915), publikacija o gljivama iz porodice Agaricaceae. Rod Rickenella i porodica Rickenellaceae nazvani su u njegovu čast. Njemačko društvo za mikologiju od 1987. godine mladim mikolozima za njihova istraživanja iz područka mikologije dodjeljuje nagradu Adalberta Rickena. Po određenom imenu. 

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je konveksno-pupčast, kasnije se raširi, lijevkast, smeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, vodenast, radijalno crtast, kvrgav, izbrazdan, rub je blago nazubljen i valovit.

Stručak: 7-15 mm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, na vrhu je deblji, šupalj, gladak, gol, oker do smećkast, vodenasto proziran.

Listići: Nalik su pločama, spuštaju se po stručku, često se račvasti, rijetki, široko razmaknuti, povremeno su prekinuti, oker, smećkasti do blijedo sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične do gotovo okrugle, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na kamenitom i pjeskovitom tlu u simbiozi sa mahovinama i lišajevima, na vapnenastom tlu. Sve slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je lopatasta ljevčica (Arrhenia spathulata), koja ima slabije izražene listiće koji su više poput nabora.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je do 3 cm širok; 2. listići se spuštaju po stručku; 3. raste po kamenitom i pjeskovitom tlu

SEOSKA POŠTAROVKA

Arrhenia rustica (Fr.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: rusticus (lat.) = seljački, seoski, poljski.

Engleski naziv: Rural Navel

Klobuk: 1-1.5 (2.5) cm širok, prilično je sitan, konveksno-pupčast, teži da poprimi lijevkasti oblik, bez sjaja; žuto-smeđ, tamnosmeđ ili čađavo-siv, površina je malo naborana, rub je lagano ili krupno narebran i valovit.

Stručak: 1-3 cm visok, tanak, sužava se prema osnovi; boje je klobuka.

Listići: Razmaknuti, krivi, jasno su silazeći; tamnosivi, kod razvijenih gljiva uvijek teže da potamnu do skoro smeđo-crnkaste boje.

Spore: Eliptične, glatke, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na kamenitom i pjeskovitom tlu, u simbiozi s mahovinama i lišajevima, te na opožarenim terenima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima karakteristične 6-sporne bazidije.

LOPATASTA LJEVČICA

Arrhenia spathulata (Fr.) Redhead

Etimologija: spathula (lat.) = lopatica, oštrica. Po obliku.

Engleski naziv: Spatulate Oysterling

Klobuk: 0.3-1.5 (2) cm širok, skoro je opnast, lopatastog oblika; žućkast, žuto-smeđ, oker-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, po suhom vremenu izbljeđuje; bez dekoracije.

Stručak: 0.5-2 cm visok i 1-2 mm debeo, lateralno je spojen s klobukom; žućkast do sivo-smeđ, na bazi su uočljivi vunasti ostaci micelija.

Letvice: Žilaste, dosta su anastomozirajuće, natečene, račvaste; žućkaste, sivo-smeđe ili maslinasto-smeđe.

Spore: Eliptično izdužene, glatke, 6-10 x 3-6 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, opnasto, prozirno, bjelkasto, svijetložuto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen (u razdoblju bez mraza) kao saprofit krupnih drvnih ostataka i parazit na mahovini po krovovima, kamenolomima, nasipima, putevima, zidovima, na stabljikama biljaka. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom i prosincu, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom studenog, na lokalitetu u blizini Šestanovca kod Omiša.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kuriozitet je po zajednici s mahovinom u kojoj se nalazi zaronjen skoro čitavi stručak.

Chromosera citrinopallida - created on August 2022 in Qeqertalik, 1248 m N Lyngmark Bugt (bay), Greenland by Hanne Petra Katballe

SVIJETLOŽUTA VLAŽNICA

Chromosera citrinopallida (A.H.Sm. & Hesler) Vizzini & Ercole

Etimologija: citrinus (lat.) = limunastožut + pallidus (lat.) = blijed, svijetle boje, izblijeđen. Po boji.

Engleski naziv: Arched Waxcap

Klobuk: 0.3-3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim se spljošti i obično ulegne na sredini, ljepljiv u mladosti, ubrzo postane suh i bez sjaja, žut, vodenast, izblijedi do svijetložute ili bjelkaste boje, rub je ponekad valovit ili nazubljen, nekad je kratko prozirno narebran.

Stručak: 0.5-3.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, ponekad je stisnut s uzdužnim žlijebom, šupalj, gladak, ljepljiv u mladosti, kasnije je suh i bez sjaja, svjetliji je od klobuka, svijetložut do prozirno bjelkast.

Listići: Rijetki, široko su prirasle ili se spuštaju po stručku, ponekad su račvasti, isprva su žuti, u starosti su bjelkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, jajolike ili bademaste, neke su s konkavnom stranom ili blago sužene sprijeda, 7-13 x 4-7 µm, Q = 1.2-3, Qav = 1.6-1.9, obično je prisutno nekoliko izduženih spora do 12 x 4 µm, bazidije su usko batinste, uglavnom su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25-45 x 6-9 µm, trama listića sastoji se od isprepletenih, prilično kratkih, valjkastih ili crvolikih elemenata, više ili manje razgranatih i napuhanih, 30-150 x 6-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjekasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u planinskim bjelogoričnim šumama i uz rubove šuma.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta tipična za arktičku zonu i uobičajena u skandinavskim zemljama i Grenlandu, ali pronađena je i južnije, u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, švicarskoj i Austriji. Sličan je alpski pupak (Lichenomphalia alpina), koja nema ljepljivu površinu klobuka, hife su bez kopči i povezana je sa zelenim algama roda Botrydina, u obliku zelenih granula smještenih u podnožju stručka.

Chromosera cyanophylla - created on June 2019 in Заринский р-н, Алтайский край, Russian Federation by Lola Smirnova

LJUBIČASTOLISNA VLAŽNICA

Chromosera cyanophylla (Fr.) Redhead, Ammirati & Norvell

Etimologija: cyano (gr.) = tamnoplavo, modroplavo, plavo-ljubičasto + phylla (gr.) = list, listić. Po boji listića.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglast sa spljoštenom ili blago udubljenom sredinom i podvijenim rubom, zatim je široko stožast i pupčast na sredini, rub postaje režnjast do rastrgan, ljepljiv, gladak, rub je prozirno narebran do 3/4 promjera, ponekad je vodenast u starosti, isprva je žuto-narančast do oker-narančast, maslinastozelen ili limunastožut, nekad je s plavkastom nijansom, zatim je žuto-maslinast sa zelenim, narančastim do smeđim nijansama, u starosti izblijedi do sivkaste boje.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast s blago proširenom bazom, uglavnom je zakrivljen, ljepljiv i sjajno-staklast po vlažnom vremenu, voštano-hrskavičav po suhom vremenu, gladak, ljubičasto-smeđ, žućkasto-ljubičast ili žuto-zelen, u mladosti ili starosti je također sivkast, baza je često žive plavo-ljubičaste boje.

Listići: Rijetki, debeli, više se ili manje spuštaju po stručku, 24-28 ih dopire do stručka, isprva su svijetlo ružičasto-ljubičasti, zatim su plavo-ljubičasti, svjetliji prema oštrici, na kraju su s ljubičasto-sivim odsjajem.

Spore: Uglavnom su eliptične ili u obliku kapi, jajoliko-valjkaste, tankih stijenki, prozirne, glatke, neamiloidne, necijanofilne, 6.8-8.8 x 3.2-4.4 µm, Me = 7.7 x 3.9 µm, Q = 1.64-2.5, Qav = 1.97, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, s bazalnim kopčama, 24-28 x 5.5-6.5 µm, sterigme su duge 3-4 µm, bazidole su usko batinaste, 17-18 x 5 µm; otrusina bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, elastično, bjelkasto do žućkasto, u bazi je žućkastije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim skupinama, od svibnja do listopada, u planinskim crnogoričnim ili miješanim šumama bukve, smreke i jele, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, uglavnom jele ili smreke, rijetko limba bora (Pinus cembra), na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ljubičasta boja na svim dijelovima brzo blijedi, ponekad potpuno, što otežava determinaciju. Važne karakteristike, osobito kada boja izblijedi, su sluzavi klobuk, listići koji se kratko spuštaju po stručku i rast na drvu crnogoričnog drveća.

Chromosera lilacina - created on October 2020 in Flyhaugen N, Lesja, In, Norway by Mathilde Norby Lorentzen

LJUBIČASTA VLAŽNICA

Chromosera lilacina (P.Karst.) Vizzini & Ercole

Etimologija: lilacinus (lat.) = boje ljiljana, ljubičast. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Waxcap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku je konveksan, s podvijenim rubom, zatim se izravna i malo pupčasto ulegne na sredini, sjajan i ljepljiv u mladosti, zatim je suh i bez sjaja, isprva je ljubičast, žućkast ili narančasto-smeđ, kasnije je ljubičast, ljubičasto-smeđ, sivkasto-ljubičast, svijetložut, žućkasto-smeđ ili takvih izmiješanih boja, rub je žućkast i često narebran, krem ​​do sivkasto-ljubičast kada izblijedi.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast do blago stisnut, u mladosti je ljepljiv, ubrzo je suh i bez sjaja, ružičasto-ljubičast do ljubičast, osobito na vrhu, ostali je dio žućkast, sivkast ili smeđ, na dnu je bjelkasto ili ljubičasto pahuljast.

Listići: Rijetki, više se ili manje spuštaju po stručku, žuti, oker do narančasti, često su sa svijetloljubičastom nijansom, oštrica je suha.

Spore: Eliptične do jajolike, ponekad su bademaste s jednom konkavnom stranom ili blago sužene s frontalne strane, 7-12 x 4-8 μm, Q = 1.1-2.7, često su prisutne i neke izdužene spore do 12 x 4.5 μm, bazidije su usko batinaste, uglavnom su 4-sporne, 30-50 x 6-11 μm, oštrica listića je je s kratkim, često anastomozirajućim, valjkastim elementima, 30-200 x 6-11 µm; otrusina bijela.

Meso: Tanko, žućkasto do narančasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po tresetištima ili vlažnom kamenitom tlu, čak i na većim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po bojama plodnog tijela i staništu na kojem raste.

Chromosera viola - created on April 2010 in Polaveno, Lombardia, Italy by Federico Calledda

AMETISTNA VLAŽNICA

Chromosera viola (J.Geesink & Bas) Vizzini & Ercole

Etimologija: viola (lat.) = ljubičast, ljubičica. Po boji.

Engleski naziv: Amethist Waxcap

Klobuk: 3-6 mm širok, konveksan i blago pupčast na sredini, gladak, ružičasto-ljubičast, ljubičast, ljubičasto-plav, nešto je tamniji na sredini, vodenast, blijeđenjem sredina ostaje tamnija, rub je blago podvijen u mladosti, kasnije je prozirno narebran do 2/3 promjera.

Stručak: 1–1.6 cm visok, valjkast, gladak, suh, tamnije je boje od klobuka.

Listići: Rijetki, vrlo su široko razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, ružičasto-ljubičasti, svjetliji su od površine klobuka, sa slabim poprečnim žilicama na bazi, koje su vidljive kod zrelih primjeraka.

Spore: Eliptične, rjeđe su gotovo kuglaste, prozirne, glatke, 6.2-9.2 x 4.2-8 µm, Me = 7.6 x 6.1 µm, Q = 1.03-1.9, Qav = 1.19-1.34, bazidije su batinaste, uglavnom su 4-sporne, oko 50 x 7.5-11 µm, također mogu biti 1-2-sporne (sterigme su tada često izrazito robusne i duge), s bazalnim su kopčama, cistide nisu prisutne, trama listića sastoji se od varijabilnih elemenata, često napuhanih i rijetko razgranatih, dimenzija 24-70 x 9-20 µm, ponekad su dulje prema vanjskim rubovima, do 120 µm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa, širokih 2-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe, sa slabom je ljubičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po nasipima, uz rubove šuma, u otvorenim područjima, kao i u bjelogoričnim šumama, osobito bukve i kestena, izravno na mahovinom prekrivenom tlu i u otpalom lišću, voli blago kisela ili vapnenasta i glinenasta tla.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana vrsta raste samo u Europi, a prepoznatljiva je po upadljivo obojenim plodnim tijelima, koja su uglavnom pupčasta i karakterističnom staništu. Netipična struktura trame listića sugerira da vrsta ne može biti vlažnica u strogom smislu. S druge strane, dugi bazidiji do 60 µm ponovno ukazuju na bliži odnos s ovim rodom. Filogenetske studije su konačno pokazale da je opisana vrsta blisko povezana s ljubičastolisnom vlažnicom (Chromosera cyanophylla), zbog čega je ta vrsta, zajedno s vrstama koje su prethodno klasificirane u Hygrocybe, Chromosera citrinopallida, ljubičasta vlažnica (Chromosera lilacina) i kromirana vlažnica (Chromosera xanthochroa), pripojena u rod Chromosera.

Chromosera xanthochroa - created in Finland by Seppo Huhmarniemi

KROMIRANA VLAŽNICA

Chromosera xanthochroa (P.D.Orton) Vizzini & Ercole

Engleski naziv: Alpine Waxcap

Klobuk: 1-2 cm širok, najprije konveksan, poslije raširen, vrlo mazav; žuto-krom, ubrzo izblijedi u oker, uz rub ima blagu ljubičastu nijansu; rub je prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, gladak, mazav; blijedoljubičast uz ružičastu nijansu, osnova je žućkasta i bjelkasta.

Listići: Rijetki, malo se spuštaju po stručku; najprije blijedi, poslije blijedoljubičasti te imaju oker nijansu.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3.5-4 µm; otrusina bijela.

Meso: Vrlo tanko, blijedo, vodenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, po livadama i pašnjacima, u blizini vrijeska (Calluna vulgaris).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Male vlažnice nisu otrovne, ali zbog sitnog plodnog tijela nemaju gotovo nikakvu vrijednost.

Napomena: Od drugih sličnih vlažnica (Hygrocybe) razlikuje se bitno po boji plodnog tijela koje u cjelosti ima ljubičastu nijansu. Plodno tijelo je jako mazavo, a stručak je na osnovi žućkast i bjelkast.

Chrysomphalina chrysophylla - created in Norway by Edel Humstad

ZLATOLISNA LJEVČICA

Chrysomphalina chrysophylla (Fr.) Clémençon

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + phyllon (gr.) = list. Po zlatnožutim listićima.

Engleski naziv: Golden Navel

Klobuk: 2-6 cm širok, tanak, skoro opnast, ulegnut i pupčast na sredini, dlakav, vodenast; najprije žućkast, zatim žuto-smeđ, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, urašteno čehast, rub je valovit, sjajan i više-manje prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, s izraslinama je po površini, valjkast; bez dekoracije žućkast, limunastožut do žućkasto-smeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Dugo se spuštaju po stručku, razmaknuti, izniješani s lamelulama; limunastožuti ili zlatnožuti.

Spore: Eliptične, prozirne, 10-12 x 4.5-5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u crnogoričnim i miješanim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (prvenstveno trupaca) crnogoričnog drveća, najčešće jele i smreke, rijetko se pronađe na piljevini. U Hrvatskoj je poznata s osam lokaliteta, u Gorskom kotaru, Lici i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Chrysomphalina dosta lako prepoznatljiva po izgledu i po prelijepoj zlatnožutoj boji listića koji su u kontrastu sa smeđom bojom površine klobuka. Raste isključivo na trulim ostacima drva.

Cuphophyllus atlanticus - created on September 2012 in Malgaròi, Cles, Italy by Marco Floriani

ATLANTSKA VLAŽNICA

Cuphophyllus atlanticus J.B.Jordal & E.Larss.

Etimologija: Po geografskoj rasprostranjenosti.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, prvo je konveksan, ponekad je sa širokom i tupom grbicom na sredini, ponekad je blago ulegnut, suh ili slabo mazav, bez sjaja, blago je baršunast, nije vodenast, prvo je sivkast, plavkasto-sivkast sa svjetlijim sivkasto-bijelim područjima, vremenom postaje svijetlo sivkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije postaje ravniji, režnjast ili nepravilno zakrivljen, gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, proširen je na vrhu, često je zakrivljen i često se sužava prema bazi, pun, kasnije je šupalj, suh, bez sjaja, prema vrhu je bjelkasto baršunast na bjelkastoj do sivkastoj osnovi i često bjelkast prema bazi.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 30-50 ih dopire do stručka, prirasli ili se kratko ili duže spuštaju po stručku, debeli, izmiješani su s lamelulama, nekoliko je račvastih, svijetlosivi do plavkasto-sivi, kasnije su  svijetlo sivkasti.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, prozirne, neamiloidne, 4.7-6.8 x 3.3-5.4 µm, Me = 5.6 x 4.5 µm, Q = 1.2-1.3, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 40-55 x 5-7 µm, sterigme su duge 6-8 µm, hife trame listića su isprepletene, valjkaste, široke su 3-7 µm i duge 30-60 µm, pileipells je s isprepletenim hifama širokim 3.5-6 µm, dugim 30-50 µm, a donji sloj je s isprepletenim hifama širokim 4-7 µm, hife trame stručka je s paralelnim i fino isprepletenim hifama širokim 3.5-5.5 µm i dugim 30-70 µm, uočene su inkrustirane, fino granulirane pigmentirane hife, kopče su česte u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto, nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, u mahovini, bilju i travama, na tlu koje varira od prilično kiselog do umjereno vapnenastog.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od ostalih se vlažnica iz rodu Cuphophyllus razlikuje po baršunastom klobuku, koji nije ni ljepljiv ni sluzav.

Cuphophyllus colemannianus - created on October 2021 in Switzerland by Nicolas Schwab

SMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus colemannianus (A.Bloxam) Bon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Po američkoj znastvenici dr. Coleman McCleneghan koja je zaposlena na Odsjeku za biologiju državnog sveučilišta Appalachian.

Engleski naziv: Toasted Waxcap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, slabo je mesnat, prvo je okruglast pa konveksan i raširen, te lagano ispupčen na sredini, površina je malo sjajna i mazava; po vlažnom vremenu je tamnije sivo-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, a svijetlosmeđe do smeđe boje po suhom vremenu, nešto je tamniji na sredini, vodenast; rub je tanak, valovit, iskrzan, izvrnut prema gore i crtast zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 6-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, šupljikav je pa šupalj, ubrzo je gol, suh; bjelkast ili sivkasto-smeđ.

Listići: Široki, razmaknuti, rijetki, debeli, žilicama povezani na dnu, izmiješani s lamelulama, spuštaju se po stručku; prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasti, sivkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: U stručku je bijelo, a u klobuku smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, parkovima, uz rub šume, voli kisela tla. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru te na otoku Krku.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Tipična osobina ove vrste iz roda Cuphophyllus su suha površina, te tipična dosta upadljiva nervatura kojom su poprečno povezani listići.

Cuphophyllus flavipes - created on August 2019 in Sachsen, Germany by Enrico Tomschke

ŽUTONOGA VLAŽNICA

Cuphophyllus flavipes (Britzelm.) Bon

Engleski naziv: Yellow Foot Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, ulegnut, ponekad blago ispupčen, površina je mazava i malo ljepljiva; sivo-ljubičast, tamnosivo-smeđ, ružičasto-siv, ružičasto-smeđ, bijelim vlaknast, rub je proziran, narebran.

Stručak: 2-4 (5.5) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, šupalj, sužen na bazi, s uzdužnim žljebovima; bijel, kasnije sivo-ljubičast, vlaknast, baza je žućkasta do oker-smeđa.

Listići: Sivi, sivo-ljubičasti, ružičasto-sivi, na bazi su spojeni žilicama, izmiješani s lamelulama, oštrica je nešto svjetlija, spuštaju se po stručku.

Spore: Kuglaste, 5.5-8 x 4.5-6 µm; bazidiji 7 x 55 µm, uglavnom su s 4 spore, vrlo dugi, s dugim su sterigmama, prisutne su kopče; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do sivkasto, tanko; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste od kolovoza do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Determinacija ove vrste zahtijeva mikroskopsku analizu spora.

Cuphophyllus flavipesoides - created on September 2017 in Høgdal, Rodelund, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

LAŽNA ŽUTONOGA VLAŽNICA

Cuphophyllus flavipesoides J.B.Jordal & E.Larss.

Etimologija: flavus (lat.) = žut, žute boje + pes (lat.) = noga drška + -oides (lat.) = koji sliči, sličan.

Klobuk: 1.5-5 cm širok, u mladosti je stožast, zatim je konveksan sa širokom i tupom grbicom na sredini, kasnije se izravna i ponekad blago ulegne na sredini, mazav do gotovo ljepljiv, vodenast, u mladosti je sivo-ljubičast ili siv do sivkasto-smeđ, s ljubičastom je nijansom barem na sredini, svjetliji je prema rubu i vremenom postaje izblijeđeno sivkast do sivkasto-ljubičast, rub je isprva podvijen, kasnije se izravna, često je je valovit i režnjast, ponekad je prozirno narebran do 2/3 promjera

Stručak: 3-6.5 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, proširen je na vrhu ili u gornjoj polovici, sužava se i često zakrivljuje prema bazi, suh, bez sjaja, uzdužno je vlaknast, bjelkasto-sivkast, prema bazi je obično svijetložut, do 1/3 dužine.

Listići: Rijetki, razmaknuti, kratko se ili dugo spuštaju po stručku, 30-50 ih dopire do stručka, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, isprva su bjelkasti do sivkasti, sivkasti su sa svjetlijom oštricom, vremenom postanu svijetlo sivkasti.

Spore: Gotovo su kuglaste do eliptične, prozirne, 5.5-8.8 x 4.2-6.1 µm, Me = 7.2 x 5.3 µm, Q = 1.34-1.39, bazidije su 2-4-sporne, 35-54 x 7-5-9 µm, sterigme su duge 5-6.5 µm, hife trame listića su nepravilno isprepletene, široke 5.5-7 µm i duge 30-60 µm, neke su razgranate i napuhane, pileipelis je s radijalno isprepletenim hifama širokim 3-6 µm i dugim 30-60 µm, prekrivenih fino granuliranim pigmentima, subpelis je s isprepletenim hifama, širokim 7-10 µm i dugim 40-55 µm, s napuhanim terminalnim segmentima širokim do 20 µm, kopče su česte u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima siromašnim hranjivim tvarima, u mahovinama i travi, na prilično kiselom tlu, rjeđe na umjereno vapnenastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po makroskopskim i mikroskopskim karakteristikama vrlo je slična žutonoga vlažnica (Cuphophyllus flavipes), kod koje su spore uglavnom gotovo kuglaste, prosječno velike 7.1 x 5.6 µm i Q = 1.22-1.27, dok su kod opisane vrste Me = 7.2 x 5.3 µm, Q = 1.34-1.39. Na temelju dostupnih podataka, dvije vrste se donekle razlikuju po geografskoj rasprostranjenosti, gdje se čini da je žutonoga vlažnica češća u južnoj i srednjoj Europi, dok opisana vrsta ima sjeverniji raspon rasprostranjenosti, u skandinavskim zemljama.

SVIJETLOSMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus fornicatus (Fr.) Lodge, Padamsee & Vizzini

Etimologija: fornicatus (lat.) = kriv (savijen) u obliku luka. Po izvrnutom obliku klobuka.

Engleski naziv: Earthy Waxcap

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, tankomesnat, zvonolik pa raširen, lagano je vijugavo-ispupčen, vlažan je ili malo mazav; krem-žućkast, sivkasto-smeđ ili siv, nešto je tamniji na sredini, vodenast, uzdužno je sitno vlaknast, rub svjetliji, bjelkast, tanak i raspucan.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 0.6-1 cm debeo, sužen je na bazi, šupljikav je pa šupalj, vlaknasto-crtast, po suhom vremenu je sjajan, ponekad je uvijen; bjelkast, prema bazi tamniji, svijetlosmeđ.

Listići: Rijetki, zaokruženi uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, široki, trbušasti, stisnuti, žilicama spojeni na bazi; bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, zašiljene, glatke, prozirne, 7-8.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, krhko, bijelo; miriše na zemlju ili plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste od rujna do prosinca kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe na pješčarskim staništima, u svijetlim šumama, travnatim šumama i grmljacima, po parkovima, rubovima šuna, šumskim putovima. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Zagrebu, na otocima Krku i Braču, u Istri te na sjevernom Velebitu. Sliku je snimio Neven Ferenčak, početkom studenog, na lokalitetu Možđenec - Sudovec kod Novog Marofa.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Veoma je slična kozja vitezovka (Pseudoporpoloma pes-caprae), ali ona je po mikroskopskim osobinama, odnosno amiloidnim sporama, bliža rodu Tricholoma.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 984. Blijedosiva vlažnica (Hygrocybe fornicatus (Fr.) Singer); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Svijetlosmeđa vlažnica (Hygrocybe fornicata (Fr.) Singer)

Cuphophyllus lacmus - created in Norway by Rob van Kruining

LJUBIČASTOSIVA VLAŽNICA

Cuphophyllus lacmus (Schumach.) Bon

Engleski naziv: Grey Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, zvonolik pa spljošten ili lagano izvrnut, tankomesnat, mazav, sjajan; sivkasto-ljubičast i ljubičasto-smeđ, nešto je svjetliji na sredini, vodenast, mjestimično s mrljama po površini, rub je zbog prozirnosti kožice crtast.

Stručak: 2-10 (12) cm visok i 0.3-1.2 (1.5) cm debeo, širi se prema bazi, cjevasto-šupalj; bjelkast, u starosti je sivo-ljubičast, a žućkast prema bazi.

Listići: Razmaknuti, prilično su debeli, dugo se spuštaju po stručku, na bazi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani s lamelulama; sivkasti su ili sivo-ljubičasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 6-9 x 5-7 µm; bazidiji nose 2 spore; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od lipnja do listopada kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, a rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, travnjaka u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini vlažnica od kojih se najviše razlikuje po lijepoj ljubičasto-smeđoj boji i po tome što ne raste u zajednici s puževicama. Sličnu boju ima ružičasta vlažnica (Porpolomopsis calyptriformis) koja ima stožasti oblik klobuka i mnogo ljepljiviju površinu.

LIVADNA SOČNICA

Cuphophyllus pratensis (Fr.) Bon

Etimologija: pratensis (lat.) = livadna. Po staništu.

Engleski naziv: Meadow Waxcap

Klobuk: 2-9 cm širok, zvonolik, kasnije raširen i s jakim ispupčenjem na sredini pa se iskrivi, gol, gladak, suh, uglavnom bez sjaja, žuto-narančast, svijetlosmeđ do narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, rub je često svjetliji, blago podvijen u mladosti, gladak ili je vrlo slabo prozirno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, pun, na donjem je dijelu sužen, na gornjem je dijelu vlaknast, suh, najprije je kremast, zatim žuto-narančast ili krem-smećkast, svjetliji je od klobuka.

Listići: Prilično su rijetki, široki, spuštaju se po stručku, na osnovi su povezani poprečnim žilicama, najprije su bijelo-kremasti, zatim žuto-narančasti, krem-smećkasti ili okerasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelkasto, kasnije je okerasto ili blijedonarančasto, mekano, vrlo je krhko, malo je vlaknasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen u velikim skupinama kao saprofit tla po pašnjacima, livadama, travnjacima, rubovima šuma, uglavnom na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ovo je izvanredno fina gljiva, kada raste ima je u velikim količinama, lako je uočljiva zbog krasne žuto-narančaste boje. Ne bi trebalo biti opasnosti od zamjene s drugim vrstama. U Istri raste u velikim skupinama. Prepoznatljiva je po poprečnoj nervaturi koja povezuje listiće i po narančasto-žutoj boji kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius).

Cuphophyllus roseascens - created on August 2024 in Skelhøje Plantage, Denmark by Uffe Nygaard

RUŽIČASTA SOČNICA

Cuphophyllus roseascens (E.Ludw. & J.G.Svenss.) Lebeuf

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + ascendere (lat.) = postajati, koji postaje. Po promjeni boje prema ružičastoj.

Klobuk: 0.7-2.2 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se izravna, ponekad je s malom grbicom na sredini, u starosti je ponekad ulegnut, sitno je vlaknasto ljuskav na sredini, smeđ, tamnosmeđ ili ružičasto-smeđ, na kraju postane ružičast s bjelkastim rubom, rub je valovit, vremenom se izvrne, nije narebran.

Stručak: 1.8-2.5 cm visok i 2-3 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, bjelkast do sivkast ili je sa slabom ružičastom nijansom.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, bjelkasti do sivkasti.

Spore: Široko su eliptične do gotovo kuglaste, prozirne, glatke, 5-8.5 x 4-7.5 µm, Q = 1.11-1.62, cheilocistide su odsutne, pileipelis na sredini klobuka je trihodermalan, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopda, kao saprofit tla na rubovima šuma, u grmlju i po vlažnim nepognojenim travnjacima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po klobuku koji na kraju postaje ružičast i trihodermalanom pileipelisu.

MIRISNA VLAŽNICA

Cuphophyllus russocoriaceus (Berk. & T.K.Mill.) Bon

Etimologija: russus (lat.) = crveno + coriaceus (lat.) = kožast, kao koža. Po mirisu sličnom ruskoj koži.

Engleski naziv: Cedarwood Waxcap

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, u mladosti je konveksan pa se ubrzo raširi i malo ispupči, na kraju je ulegnut, prilično je tvrd, bijele je boje slonove kosti, svijetlokrem, ponekad je sivkasto-okerast, krem-oker ili žućkasto-smećkast, sredina je nešto tamnija, rub je zbog prozirnosti kožice tipično narebran.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 3-5 mm debeo, tanak je i vitak, valjkast, često je zakrivljen, malo se širi prema bazi, najprije je pun pa šupalj, bijel.

Listići: Rijetki, debeli, široki, jako su razmaknuti, spuštaju se po stručku; bijeli, svijetlokrem ili svijetložuti.

Spore: Eliptične, na jednom kraju šiljate, glatke, prozirne, 6.8-8.8 x 4-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, veoma je tanko, mekano; tipično i vrlo jako miriše na cedrovinu ili kožu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na livadama i po parkovima, rijetko na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata s nekoliko lokaliteta od kojih su tri precizno navedena, jedan na Žumberačkom gorju i dva u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru. Ostali lokaliteti su mediteransko i submediteransko područje te otok Korčula. Slika je snimljena 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na travnjaku uz rub šume bukve. 

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je manja djevičanska sočnica (Cuphophyllus virgineus) od koje se jasno razlikuje po upadljivom i postojanom mirisu koji se osobito potencira tijekom sušenja. Češća je vrsta u mediteranskom i submediteranskom pojasu gdje raste u velikim skupinama, u sjevernijim krajevima je rjeđa vrsta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 940. Tvrda mirisna sočnica (Camarophyllus russocoriaceus Berkeley et Broome), Sinonim: Hygrophorus russocoriaceus Berk. et Miller; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Mirisna vlažnica (Hygrocybe russocoriacea (Berk. et T.K.Mill.) P.D.Orton et Watling)

DJEVIČANSKA SOČNICA

Cuphophyllus virgineus (Wulfen) Kovalenko

Etimologija: virgineus (lat.) = djevičansko, djevojačko. Po bijeloj boji.

Engleski naziv: Snowy Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, konveksan ili lagano ispupčen pa izravnat, te na kraju malo ulegnut, tup, bijel, s tipičnim ružičasto-smećkastim mrljama na bijeloj osnovi, prema sredini je žućkast, kasnije blago smećkast, rub je po vlažnom vremenu podvijen i prozirno narebran.

Stručak: 2-7 cm visok i 3-8 mm debeo, od klobuka prema dnu se ravnomjerno sužava, šiljast na bazi, najprije je čvrst i pun pa šupljikav, malo je pahuljast, bijel, uglavnom je ružičasto-smećkast na bazi.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prilično su debeli, međusobno su žilasto spojeni na bazi, izmiješani s lamelulama, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, oštrica je glatka, bijeli ili kremasto-bijeli, osušeni ili u starosti su žuto-smećkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 7-13.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je ugodan.

Stanište: Raste kasno ljeti i u jesen u raštrkanim skupinama kao saprofit tla po livadama, šumskim čistinama, parkovima i travnatim mjestima. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca, a posljednja je snimljena na lokalitetu eko-centar Budinjak, u području Parka prirode Žumberak - Samoborskog gorja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po izgledu se ponekad teško razlikuje od drugih bijelih sočnica sličnih dimenzija. Naša vrsta ima suhu površinu i uvijek poprečnim žilicama povezane listiće na bazi. Postoji određena sličnost i s bijelim vrstama iz roda Clitocybe koje su najčešće otrovne, kao i sličnost s vrstama iz skupine Limacium roda Hygrophorus koje su uvijek čitave jasno mazave, a ne suhe, dok ih je samo po izgledu teško razlikovati.

Gliophorus europerplexus - created on August 2025 in Jydelejet, Møns Klint, Denmark by Thomas Kehlet

KARAMEL VLAŽNICA

Gliophorus europerplexus Dentinger, A.M.Ainsw. & P.F.Cannon

Etimologija: Euro = referenca za Europu + perplexus (lat.) = zbunjujući, zbunjen, dvojben. Po rastu u Europi.

Engleski naziv: Butterscotch Waxcap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, prvo je polukuglast do stožast ili zvonolik, rub je ponekad zakrivljen, kasnije se izravna ili ostaje široko stožasto-polukuglast, često je grbav, ponekad je nepravilan, režnjast, rub je jače ili slabije prozirno narebran do 1/2 promjera, ljepljiv ili barem dosta mazav, ponekad je djelomično raširen, isprva je obično ružičasto-smeđ do narančasto-smeđ, rub je svjetliji, ponekad je s narančastim nijansama, vodenast, osušen je tamnonarančast.

Stručak: 1.2-6 x 0.2-0.8 cm, valjkast ili batinasto zadebljan, nekad je stisnut, šupalj, ponekad je zakrivljen, ljepljiv, ali obično nešto manje od klobuka, na vrhu je boje klobuka, na donjem je dijelu svjetliji, na bazi je ponekad narančast.

Listići: Rijetki, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, uglavnom su usko do široko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, iste su ružičasto-smeđe do narančasto-smeđe boje klobuka na bazi, postaju svjetliji prema oštrici.

Spore: Eliptične, 6.5-9 x 4-6 μm, Me = 7.5-8 x 5 μm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.6, bazidije su uglavnom 4-sporne, batinaste, 30-57 x 5-9 µm, sterigme su duge 3-7 µm, baze su s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto do narančasto, u stručku je bijelo: miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po neobrađenim pašnjacima, na golom tlu u blizini mahovina, na kiselom do neutralnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vrlo je rijetka i smatra se nejestivom, potrebna je zaštita.

Napomena: Opisana vrsta tipično raste na negnojenim travnjacima, staništu koje se smanjuje zbog poljoprivrednih aktivnosti. Kao rezultat toga, vrsta je zbog globalnog značaja očuvanja takvog staništa stavljena na Crveni popis ugroženih vrsta IUCN-a (Međunarodna unija za očuvanje prirode). Crveni popis IUCN-a ključni je pokazatelj zdravlja svjetske bioraznolikosti. Mnogo više od popisa vrsta i njihovog statusa, to je moćan alat za informiranje i poticanje akcija za očuvanje bioraznolikosti i promjenu politika, ključan za zaštitu prirodnih resursa koji su nam potrebni za preživljavanje. Pruža informacije o rasprostranjenosti, veličini populacije, staništu i ekologiji, korištenju i/ili trgovini, prijetnjama i akcijama očuvanja koje će pomoći u donošenju potrebnih odluka o očuvanju. Slične su papigasta vlažnica (Gliophorus psittacinus), koja je obično zelena, ako nije zadržava tu boju na vrhu stručka, te kraljičina vlažnica (Gliophorus reginae), koja ima ljubičasti do tamnoljubičasti klobuk i bijeli stručak.

SIVA VLAŽNICA

Gliophorus irrigatus (Pers.) A.M.Ainsw. & P.M.Kirk

Engleski naziv: Slimy Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, nepravilnog je oblika, konveksan je pa otvoren i ispupčen na sredini, gladak, sluzav, tankomesnat, kožica je spojena s listićima; smeđ, siv ili sivo-smeđ, često je dosta tamniji, ali također i izblijedi, mjestimično sa svjetlijim mrljama, rub je vijugav i rastrgan.

Stručak: Potpuno je sluzav, mazav, gladak, uvijek je šupalj, nepravilan, često je stisnut, sužen je na bazi; sivkast ili sivo-smeđ.

Listići: Široki, skoro su trbušasti, razmaknuti, dosta su veliki, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama, izrezani su uz stručak, ali nisu silazeći, prirasli, oštrica je ravna, bjelkasti ili sivkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 6.5-8 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosivo ili sivo-smeđe, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od kolovoza do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, pašnjacima, močvarama, travnatim šumskim čistinama, rijetko na pješčarskim staništima i u bjelogoričnim šumama, voli ilovasto i vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu i u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Nije je teško razlikovati od drugih vrsta, prvenstveno po dosta tamnoj boji, te jasno mazavom klobuku i stručku. Dio je skupine vlažnica koje imaju jako mazav klobuk i stručak, ali je nešto upadljivije boje.

Gliophorus laetus - created in Finland by Laura Tarvainen

KLIZAVA VLAŽNICA

Gliophorus laetus (Pers.) Herink

Etimologija: laetus (lat.) = sretan, zadovoljan, kitnjast, urešen. Po lijepoj boji.

Engleski naziv: Heath Waxcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan pa kasnije raširen i ulegnut na sredini, jako je mazav i sjajan; može biti krem-narančast, žuto-narančast, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili maslinasto-smeđ, rub je narebran i po vlažnom vremenu lagano proziran.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-5 mm debeo, ujednačene je debljine, valjkast, jako je zakrivljen, gladak, sjajan, žilavo-elastičan, nije lomljiv, šupalj, jako je sluzav; žuto-narančast, ponekad je s ružičastom nijansom, uzdužno je vlaknast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, tanki, mekani, kratko se spuštaju po stručku, bjelkasti, sivkasto-zelenkasti, žućkasto-narančasti ili ružičasto-narančasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 4-5 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, vodenasto, žućkasto do žuto-narančasto; miriše slabo na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama i pašnjacima, u blizini šuma i na šumskim čistinama na mahovini, te po pustarama; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer je rijetka, malog rasta i nema neke posebne uporabne vrijednosti.

Napomena: Rijetka je vrsta, dosta je velika rastom i ističe se jako mazavim plodno tijelom kao i papigasta vlažnica (Gliophorus psittacinus) koja je gotovo iste boje. Od navedene vrste razlikuje se po izostanku zelene boje i silazećim listićima. Promjenljive je boje, što može biti dvojbeno. Slična je i gorka vlažnica (Hygrocybe mucronella) s kojom se može zamijeniti, ali ona nema silazeće listiće.

PAPIGASTA VLAŽNICA

Gliophorus psittacinus (Schaeff.) Herink

Etimologija: psittacus (lat.) = papiga. Po živim bojama.

Engleski naziv: Parrot Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, konveksan, zvonoliko-stožast pa otvoren i ispupčen, na kraju je ulegnut, prekriven je sluzavom zelenom kožicom; u mladosti je uglavnom zelen ili žuto-zelenkast, kasnije narančasto-zelen, žuto-smeđ, a vrlo rijetko crvenkasto-zelen, u starosti izgubi boju i izblijedi, rub je izrazito prozirno narebran.

Stručak: 5-7 cm visok i 3-8 mm debeo, tanak, šupalj, sjajan, mazav, vrlo je lomljiv, često je zakrivljen; u mladosti je zelenkast, kasnije je više ili manje žut ili žuto-narančast, prekriven je zelenom sluzi.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetki, široki, trbušasti; žućkasti, žuto-zeleni ili narančasti, u blizini mesa klobuka su zeleni, oštrica je žuta.

Spore: Eliptične, zrnaste, 6-9 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Staklasto vodenasto, žućkasto ili zelenkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od listopada do prosinca kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, livadama, pašnjacima, uz rubove šuma, šumske puteve i po parkovima. Prikazane se fotografije nalaze u zbirci Prirodoslovnog muzeja – Split, a snimljene su 11. studenoga 2020. godine, na lokalitetu Velići iznad Jabuke, pokraj Trilja, u šumi hrasta medunca i bijelog graba.

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Dio autora navodi da je blago otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je zbog sjajnog, mazavog i prozirnog plodnog tijela zelene je boje koja se poslije pretvori u žutu, zbog svojih boja je i dobila ime koje nosi. Malog je rasta i nevjerojatno promjenljive boje u svim stadijima razvoja. Zbog promjenljive se boje uklapa u okoliš i teško je uočljiva. Slična klizava vlažnica (Gliophorus laetus) ima silazeće listiće.

Gliophorus reginae - created on October 2025 in Hope Valley, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by matthewjones

KRALJIČINA VLAŽNICA

Gliophorus reginae Dentinger, A.M.Ainsw. & P.F.Cannon

Etimologija: reginae (lat.) = kraljica, kraljičin. Po lijepoj ljubičastoj boji koja se često povezuje s luksuzom, plemstvom i kraljevskom porodicom - dostojna kraljice.

Engleski naziv: Jubilee Waxcap

Klobuk: 1.5-5.5 cm širok, prvo je polukuglast do široko stožast ili zvonolik, rub je isprva podvijen, kasnije se izravna, često zadržava široku grbicu, nepravilan, režnjast s ulegnućima i naborima, ponekad postane radijalno izbrazdan ili rascijepljen, rub je slabo do jako prozirno narebran do 1/2 promjera, ljepljiv s želatinoznom opnom, prvo je crveno-ljubičast do ljubičasta s ružičastim područjima, tamnocrven ili crveno-smeđ, ponekad je ljubičasto-smeđ, kasnije postaje svjetliji i ružičast, osobito oko ruba koji također može razviti žute ili žuto-smeđe nijanse, vodenast, osušen je karakteristično svijetlonarančast do crvenkasto-ružičast.

Stručak: 1.5-7 x 0.5-1.5 cm, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, ponekad se sužava od baze prema vrhu, šupalj, često je zakrivljen ili vijugav, stisnut ili ižlijebljen, ljepljiv, obično nešto manje od klobuka, bijel, često je boje klobuka na vrhu, na dnu je žut do svijetlonarančast, ponekad je s ljubičastim mrljama.

Listići: Rijetki, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, uglavnom su usko prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, iste su ljubičaste boje klobuka na bazi, postaju svjetliji prema oštrici, ponekad su sa žutim ili narančastim nijansama.

Spore: Eliptične, 6-9 x 4-6 μm, Me = 7-7.5 x 5 μm, Q = 1.2–2, Qav = 1.5, bazidije su uglavnom 4-sporne, batinaste, relativno su duge i vitke s dugom i suženom bazom, 37-67 x 6-10 μm, sterigme su duge 4-8 μm, baze bazidija su s kopčama, listići i pileipelis su često s uočljivo zamršenim hifama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, ljubičasto, u stručku je bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po negnojenim livadama, pašnjacima i grobljima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vrlo je rijetka i smatra se nejestivom, potrebna je zaštita.

Napomena: Opisana vrsta tipično raste na negnojenim travnjacima, staništu koje se smanjuje zbog poljoprivrednih aktivnosti. Kao rezultat toga, vrsta je zbog globalnog značaja očuvanja takvog staništa stavljena na Crveni popis ugroženih vrsta IUCN-a (Međunarodna unija za očuvanje prirode). Crveni popis IUCN-a ključni je pokazatelj zdravlja svjetske bioraznolikosti. Mnogo više od popisa vrsta i njihovog statusa, to je moćan alat za informiranje i poticanje akcija za očuvanje bioraznolikosti i promjenu politika, ključan za zaštitu prirodnih resursa koji su nam potrebni za preživljavanje. Pruža informacije o rasprostranjenosti, veličini populacije, staništu i ekologiji, korištenju i/ili trgovini, prijetnjama i akcijama očuvanja koje će pomoći u donošenju potrebnih odluka o očuvanju. Slične su papigasta vlažnica (Gliophorus psittacinus), koja je obično zelena, ako nije zadržava tu boju na vrhu stručka, te karamel vlažnica (Gliophorus europerplexus), koja je narančasto-smeđa do ružičasto-smeđa.

Hygrocybe vitellina - created in Netherlands by Theo Kiewiet

ŽUMANJČANA VLAŽNICA

Gloioxanthomyces vitellinus (Fr.) Lodge, Vizzini, Ercole & Boertm.

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, najprije je konveksan pa poslije raširen, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav; svijetložut, limunastožut, zlatnožut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crven, po suhom vremenu izblijedi, rub je znakovito prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, šupalj, sjajan, gladak, mramoriran, suh; svijetložut, limunastožut, zlatnožut ili blijedonarančast, svjetliji je od klobuka.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se malo spuštaju po stručku, lamelule su kratke; u mladosti su svijetložuti ili zlatnožuti, kasnije su žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, glatke, 9-12 x 6.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, blijedožuto, vrlo je krhko, vodenasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili busenasto, po pašnjacima, livadama, travnjacima, u parkovima i vrtovima, na mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: U literaturi se navodi da postoji i vrsta Hygrocybe ceracea koja ima jako mazav i svjetliji klobuk koji poslije postane udubljen poput lijevka, a listići se dugo spuštaju po stručku.

Haasiella venustissima - created on January 2024 in Imrehegy, Hungary by kovacseniko

LJUPKA PREKRASNICA

Haasiella venustissima (Fr.) Kotl. & Pouzar ex Chiaffi & Surault

Engleski naziv: Orange Navel

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je konveksan, zatim konkavan u sredini do ljevkast, mazav; svijetlo žuto-narančast, narančast ili narančasto-crven, rub je u mladosti prekriven niskim piramidalnim snopovima mekih žutih vlakana, kasnije je gol.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 2-6 mm debeo, šupalj, žuto-narančast ili svijetlonarančast, kasnije vlaknast i čehast, baza je pamučasta od bijelog micelija.

Listići: Razmaknuti, dugo se spuštaju po stručku, račvasti, anastomozirajući, žuto-narančasti ili svijetlonarančasti.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, bradavičave, s debelim stijenkama, 6-8 × 3,8-6 µm; bazidiji su s 1-2 spore; otrusina je žućkasta do oker.

Meso: Svijetle je žuto-narančaste boje, osušeno je bjelkasto do žućkasto; miriše na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimskim mjesecima, od listopada do ožujka (po nekim izvorima od listopada do prosinca), kao saprofit tla i sitnih drvnih ostataka u bjelogoričnim šumama i parkovima, rjeđe u crnogoričnim šumama, na obalama rijeka i rubovima potoka. U Hrvatskoj je pronađena u poplavnoj šumi hrasta lužnjaka i u šumi hrasta medunca (Quercus pubescens), crnog graba (Ostrya carpinifolia) i crnog jasena (Fraxinus ornus), na dva lokaliteta, na planini Medvednici i u okolici Osijeka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrlo rijetka vrsta jarkonarančaste boje jedna od najljepših gljiva koje možemo pronaći.

Lichenomphalia alpina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ALPSKI PUPAK

Lichenomphalia alpina (Britzelm.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi i blago ulegne, gladak, suh; zlatnožut, suh, malo je valovit, po vlažnom je vremenu široko narebran, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 1-2.5 cm visok, valjkast, sjajan, gladak, na bazi je maljav, pun, elastičan, zlatnožut.

Listići: Vrlo su rijetki, spuštaju se po stručku, oštrica je glatka, poneki se listići uz rub račvaju i žilasto su spojeni na osnovi; zlatnožuti.

Spore: Eliptične, glatke, 6.8-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Zlatnožuto, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u visokim planinama u mahovini uz lišaje Cocomyxa, odnosno Botrydina vulgaris.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prema izgledu plodišta podsjeća na rod Camarophyllus zbog čega i nosi takav sinonim. Slična je omanjem tresetnom pupku (Lichenomphalia umbellifera), koji je žuto-oker boje, a raste na trulim crnogoričnim panjevima i ima klobučić koji je poslije gotovo ljevkast i uočljivo narebran. Moguća je zamjena sa zeleno-žutom pupčarkom (Chrysomphalina grossula), koja također raste na ostacima crnogoričnog drveća, ali se razlikuje po maslinasto-žutoj boji koja prevladava cijelim plodno tijelom.

Lichenomphalia hudsoniana - created in Norway by Rob van Kruining

NABORANI PUPAK

Lichenomphalia hudsoniana (H.S.Jenn.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut, gladak; blijedonarančast, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-2.5 cm visok, kratak, valjkast, prema bazi je malo deblji, pun; bjelkast je do blijedožut, po vlažnom vremenu prema bazi može biti s ljubičastom nijansom.

Listići: Vrlo su rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; blijedožuti.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, 6.5-10 x 3.2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na vlažnom tlu pokrivenom mahovinom i lišajevima, najčešće u simbiozi s lišajem Corbicum viride.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovom rodu, kao i rodu Gerronema, pripadaju gljive s vrlo malim plodnim tijelima koja imaju klobuk širok samo 0.5-1.5 cm. Na trulim panjevima obraslim mahovinom ili zelenim lišajem Cocomyxa može se pronaći sličan tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), žuto-maslinaste do žuto-oker boje rijetkih listića koji se spuštaju po stručku, a klobuk je široko narebran i ulegnut. U alpskim predjelima također raste alpski pupak (Lichenomphalia alpina). Klobuk je s dugo podvijenim rubom, a narebranost se vidi samo po vlažnom vremenu, listići su vrlo rijetki, zlatnožuti i spuštaju se po stručku.

BARŠUNASTI PUPAK

Lichenomphalia velutina (Quél.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: velutinus (lat.) = baršunast. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i blago ulegne na sredini, pupčast, ljevkast; tamnosmeđ do sivo-smeđ, nešto je tamniji u središnjem udubljenju, paperjast po suhom vremenu, malo želatinozan po vlažnom vremenu, hife na klobuku zadržavaju algu Coccomyxa i tvore tamnozeleni film sastavljen od kuglastih granula koje se sastoje od nakupina stanica algi nepotpuno okruženih 2-3 µm debelim hifama, rub je narebran i nešto blijeđi.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, na donjem je dijelu sitno dlakav, boje je klobuka.

Listići: Vrlo su rijetki, kratko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; nešto su svjetlije boje od klobuka.

Spore: Široko eliptične, glatke, tankih stijenki, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, često šumama bora, na sjenovitim pašnjacima, uz potoke, na nasipima, na kiselim tlima bogatim mahovinama i algama. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem lipnja, na nasipu, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po pupčastom klobuku, tamnozelenom sloju na klobuku i staništu na kojem raste.

Neohygrocybe nitrata - created in Finland by Stefan Jakobsson

DUŠIČNA VLAŽNICA

Neohygrocybe nitrata (Pers.) Kovalenko

Etimologija: nitratus = nitratni. Po mirisu po salitri.

Engleski naziv: Nitrous Waxcap

Klobuk: 3-9 cm širok, tankomesnat, prvo je zvonoliko-konveksan pa se raširi ili malo ulegne, svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili sivo-smeđ, ponekad je s maslinastom nijansom, po suhom je vremenu je nešto svjetliji, vodenast, ubrzo postane suh, ispucano-ljuskav i nešto svjetliji, sitno je radijalno vlaknast, rub je tanak, ispucan i lagano narebran zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, valjkast je ili često postranično stisnut, gladak, uglavnom je zašiljen na bazi, bez dekoracije ili je lagano crtast, lomljiv, šupalj, malo je svjetlije boje od klobuka, bjelkast, krem ili žućkasto-smećkast, prema dnu je smećkast.

Listići: Rijetki, široki, debeli, razmaknuti, trbušasti, poprečno su povezani, za stručak su prirasli s kukicom, najprije su bijeli, a kasnije su sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, malo vlaknasto, vodenasto, bjelkasto, na prerezu ne pocrveni; miris je tipično vrlo jak i neugodan po dušičnoj kiselini ili kloru, poput klorirane vode u bazenu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, šumskim livadama i parkovima, rijetko i na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, na otoku Krku i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Rijetka je vrsta, karakteristično ispuca, smatra se nejestivom zbog neugodnog mirisa po amonijaku ili dušičnoj kiselini. Rijetka je vrsta iz roda vlažnica koja nije jestiva. Slična je svijetlosmeđa vlažnica (Cuphophyllus fornicatus) koja je bez mirisa. Ostale slične puževice su smeđo-sive boje, bez mirisa, imaju mazavi klobuk i stručak, primjerice sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus).

Neohygrocybe ovina - created in Norway by Rune Solvang

CRNOSMEĐA VLAŽNICA

Neohygrocybe ovina (Bull.) Herink

Etimologija: ovinus (lat.) = ovčji, pripadajući ovcama. Po boji.

Engleski naziv: Blushing Waxcap

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, slabo je mesnat, krut, lomljiv, u mladosti je zvonoliko-konveksan, kasnije je raširen, malo je mazav, skoro je suh; može biti sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili modro-zelen, na kraju je crno-smeđ, vodenast, radijalno je vlaknast, u starosti je naboran i čehast, rub je tanak, raspucan i na kraju je izvrnut.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, gladak, nepravilan, često je postrance stisnut, od klobuka nadolje je sve širi ili je deblji na sredini, na bazi i pri vrhu je tanji, najprije je šupljikav pa ubrzo šupalj; sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili plavo-crn, na kraju je crno-smeđ, neposredno ispod klobuka je bijelo pahuljast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, jako su stisnuti, trbušasti, široki, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama, žilicama su povezani na bazi; u početku su blijedi pa ubrzo sivkasti ili sivo-smeđi, u starosti su crno-smeđi, na oštećenim mjestima jako pocrvene.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, sivo ili sivo-smeđe, na presjeku pocrveni, u starosti je crvenkasto; miris nije izražen ili je slab na amonijak, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, uglavnom u crnogoričnim šumama, na rubu šuma i na šumskim čistinama. Kod nas je poznata sa 6 lokaliteta: u okolici Crnog Luga, Generalskog Stola i Mrkoplja, na planinama Učki i Velebitu, te na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a prilično je prepoznatljiva po mesu koje na presjeku ili u starosti pocrveni. Po veličini je osrednja do krupna vrsta. Slična je jestiva sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus) koja također ima vrlo rijetke listiće koji su prirasli ili se lagano spuštaju po stručku, jako je mazava, tamnosiva, ali na presjeku ne pocrveni.

Neohygrocybe pseudoingrata - created on October 2020 in Krásno nad Kysucou, Slovakia by Filip Fuljer

LAŽNA CRVENEĆA VLAŽNICA

Neohygrocybe pseudoingrata Fuljer, Zajac, Boertm. & Kautman.

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, neistinit, nalik + ingratus (lat.) = neprijatan, neugodan. Po neugodnom mirisu.

Klobuk: 2-8 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije konveksan do izravnat, nepravilan, često je nepravilno iskrivljen, ponekad je grbav ili sa stisnutom grbom na sredini, površina je glatka ili radijalno vlaknasta, suha, u starosti je vrlo često neravna, žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđa do tamno sivo-smeđ, rub se kasnije rascjepljuje.

Stručak: 3.5-10 cm visok i 0.8-3.2 cm debeo, vretenast, batinast, nepravilno je izbrazdan, stisnut, često je iskrivljen, šupalj, površina je glatka, suha, bijel s laganim sivkastim ili smeđim nijansama, često je žućkasto-smeđ.

Listići: Rijetki, prirasli, često su vrlo široki i debeli, trbušasti, lomljivi, bijeli sa smećkastom ili sivkastom nijansom, mnogo su svjetliji od klobuka i nešto svjetliji od stručka, oštrica je ponekad svjetlija.

Spore: Široko su do usko eliptične, tankih stijenki, glatke, prozirne, neamiloidne, ponekad su s jednom velikom vakuolom, 6.5-11.8 x 4.4-7.5 µm, Me = 8.4 x 5.5 µm, Q = 1.1-2.1, Qav = 1.56, bazidije su pretežno 4-sporne, usko batinaste do batinaste, 33.5-55 x 5.5-11.3 µm, sterigme šilaste, duge su 2.5-6.9 µm, bazidiole su batinaste do široko batinaste, 30.5-49 x 5.4-10.1 µm, cistide su odsutne, hife pileipelisa su 28-146 x 3.5-15 μm, vršni segmenti hifa stipitipelisa su 25-160 x 3.9-17 µm, hife trame listića su gotovo pravilne, uglavnom su valjkaste, crvolike i ponekad s blago napuhanim krajevima, s dugim vitkim segmentima na sredini i kraćim sa strane, 30-155 x 4-26.5 µm (neke do 400 µm), kopče su obilne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je lomljivo, vlaknasto, bijelo sa smeđkastom nijansom, osobito u klobuku, miris je neugodan, izražen na dušičnu kiselinu ili klor, a okus je neutralan, ponekad je na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno, u skupinama ili busenasto, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, livadama i pašnjacima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Zbog hladnih boja plodnog tijela i suhe površine stručka i klobuka, ova vlažnica očito pripada rodu Neohygrocybe, što je potvrđeno i filogenetskom analizom. Riječ je o lako prepoznatljivoj vrsti koju karakteriziraju robusna hladno obojena plodna tijela, dušični miris, meso koje na prerezu ne pocrveni, svijetlosmeđi i sivkasti, glatki ili fino vlaknasti klobuk, blago sivkasti ili smeđi, iskrivljeni, stisnuti i šuplji stručak, te široko eliptične do eliptične spore. Blisko srodne vrste su crveneća vlažnica (Hygrocybe ingrata), dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata) i crnosmeđa vlažnica (Neohygrocybe ovina). Najsličnija vrsta je crveneća vlažnica, kod koje meso na prerezu poprima crvenkastu boju. Mlada plodna tijela opisane vrste i crveneće vlažnice mogu biti vrlo slična, a razlikuju se samo po crvenjenju mesa na prerezu. Dušična vlažnica također ima miris na dušičnu kiselinu i meso joj na prerezu ne pocrveni, ali je obično manja, do 6-7 cm visoka, s manje ili više ljuskavim tamnosmeđim klobukom i tanjim stručkom debelim do 6 mm, koji je također tamnosmeđ. Crnosmeđa vlažnica je mnogo tamnija, s tamnosmeđim, tamnosivim ili gotovo crnim stručkom, klobukom i listićima, meso na prerezu jako pocrveni, a klobuk može biti ljuskav. Hladno obojene vrste iz roda Gliophorus razlikuju se po mazavim površinama klobuka i stručka.

Porpolomopsis calyptriformis - created on October 2022 in North Yorkshire, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Julie Kenshole

RUŽIČASTA VLAŽNICA

Porpolomopsis calyptriformis (Berk.) Bresinsky

Etimologija: kalyptra (gr.) = prekriveno ženskim šiljcima. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Pink Waxcap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, zvonoliko-stožast, šiljasto je ispupčen na sredini, slabo je mazav i ljepljiv; ružičast, crvenkast, crvenkasto-smeđ, sivo-ljubičast ili je ljubičasto-smeđ, vodenast, svilenasto-vlaknast, rub je tanak, malo je narebran, najprije je podvijen, kasnije je izravnat i izvrnut, uzdužno se raspucava na režnjeve.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 4-8 (10) mm debeo, valjkast, ponekad je uvijen, lomljiv, šupalj; bijel, s ružičastom je nijansom, na bazi je žut.

Listići: Rijetki, uski, malo su trbušasti, debeli, prirasli su na stručak ili su slobodni; svijetloružičasti.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 4.8-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u sredini je klobuka lagano ružičasto, a u stručku je bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, skupno, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, po livadama i parkovima, te po planinskim predjelima; rijetka je vrsta. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta u kontinentalnom dijelu zemlje: na području grada Zagreba, na Žumberačkom gorju, te u okolici Siska, Ličkog Lešća i Crnog Luga.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio autora navodi je kao blago otrovnu vrstu.

Napomena: Prelijepa je gljiva koja raste u travi, s uočljivo je zvonolikim oblikom klobuka prije nego što se raširi i uzdužno rascijepa i režnjevi izvrnu, sredina je uvijek ispupčena i zašiljena. Ljubičasto-ružičasta boja je u kontrastu s travom na staništu i ima upadljivo izduženi stručak.

STEPSKA ULEKNJAČA

Spodocybe collina (Velen.) Vizzirini, P.Alvarado & Dima

Engleski naziv: Sunseeker Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, lijevkastog oblika, ispupčen u mladosti, kasnije se produbljuje, siluetom podsjeća na lisičice; bjelkasto-siv, smeđ, sivo-smeđ, kremasto-smeđ do kestenjasto-smeđ, sredina tamnija, a rub uglavnom svjetliji, površina je gola, rub je dugo podvijen, uglavnom malo valovit, blijed.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 1-5 (7) mm debeo, bjelkast, svijetlosmeđ, kremasto-smeđ do sivo-smeđ; vlaknast, zadebljan na vrhu, baza s malo micelija.

Listići: Bjelkasti do kremasto-žuti, rijetki, široki, spuštaju se po stručku, blago su račvasti.

Spore: Eliptične, glatke, 4-6 x 2.3-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, bez mrlja, vlaknasto; miris je jak na brašno, a okus blag na brašno.

Stanište: Raste od rujna do siječnja kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, na suhim travnjacima, često na pješčanim tlima, na lišću ili u blizini ljekovitog bilja, preferira veće nadmorske visine. U Hrvatskoj je pronađena na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) samo na Kloštarskim pijescima u okolici Đurđevca.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Jestivost ove vrste nije poznata zbog njezine rijetkosti, a vjerojatno nije otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je po izgledu koji podsjeća na lisičice (Cantharellus) i po jakom mirisu na brašno.

Spodocybe fontqueri - created on September 2020 in Nuoro, Sardegna, Italy by salvatore_bacciu_paola_mereu

PRIMORSKA GRLAŠICA

Spodocybe fontqueri (R.Heim) Vizzini, P.Alvarado & Dima

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je polukuglast i lagano ulegnut na sredini, lijevkast, ponekad je i s malom kvržicom pa se nešto kasnije izravna; sivo-smećkast, svijetlosmeđ ili tamnosiv, rub je nešto svjetliji, nije vodenast, blago je narebran, površina je vlaknasto-baršunasta, rub je jako valovit.

Stručak: 2-3 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, vijugav, pri dnu je malo zadebljan; boje je klobuka na gornjem dijelu, a nešto je svjetliji prema bazi, skoro je gladak ili je cijelom dužinom nježno uzdužno vlaknast.

Listići: Spuštaju se po stručku, uski, prilično su gusti; najprije su bijeli, kasnije su sivkasto-krem do okerasti, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-7.5 x 3-4.5 µm.

Meso: U svim je dijelovima bjelkasto, vlaknasto, osobito u stručku; miris i okus su jaki na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma, najčešće u rijetkim šumama hrasta i bora, voli toplija područja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je grlašica koja je prilično rasprostranjena u mediteranskom području. Slična je debelolistićava grlašica (Pseudolaccaria pachyphylla) koja ima jedva silazeće listiće, lagano su prirasli, a ima i nešto veće spore.

PAHULJIČASTO UHO

Schizophyllum amplum (Lév.) Nakasone

Engleski naziv: Poplar Bells

Plodno tijelo: 0.5-1 (2) cm široko, u obliku je čašice bez stručka ili je nešto otvorenije, konveksno; unutarnja je himenijalna strana glatka, blistava, naborana ili prošarana žilicama, tamnije je ili svijetlije smeđe boje, vanjska je površina bjelkasto dlakavo-baršunasta, u starosti je zelenkasta od alga, rub je zaokružen i zakrivljen.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, lateralno stisnute i zakrivljene, 9-12 x 2.4-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, gumasto, žilavo, u starosti ili osušeno je tvrdo i drvenasto, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu u aluvijalnim šumama i močvarama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najšešće topole, jasike ili vrbe.

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih vrsta iz ovog roda, ali su uglavnom nešto sitnije rastom i pravilnijeg oblika.

USJEKLA LISTIĆAVKA

Schizophyllum commune Fr.

Etimologija: communis (lat.) = obično, skupno. Po gustoći.

Engleski naziv: Splitgill

Plodno tijelo (klobuk): 1-3 (4) cm široko, u obliku je male školjkice ili konzole, gotovo je izravno spojeno za supstrat bez stručka ili je rijetko vrlo slabo izražen; gornja je strana bijela, kasnije je sivkasta do blijedooker, zrakasto je naborana, češljasta, grubo je dlakava, rub je podvijen i dlakav.

Listići: Nejednako su dugi, račvasti, žilavi, elastični, s dvostrukom su oštricom, a oštrica kao da je uzdužno rascijepljena; mesnatoružičasti.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 5-8.3 x 1.9-3.5 µm; otrusina je bjelkasta i s minimalnom ružičastom nijansom.

Meso: Vrlo je tanko, samo je 1 mm debelo, higroskopno, elastično, po suhom je vremenu tvrdo, bjelkasto, sivkasto do oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, skupno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na mjestima izloženim suncu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Ljekovitost: Utvrđeno je da usjekla listićavka sadrži β-glukane i polisaharid schizophyllan koji pokazuju antikancerogeno, antimikrobno djelovanje i antiparazitsko djelovanje te pomažu u jačaju imuniteta (National Library of Medicine. 2024. The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance). Također je utvrđeno da ova gljiva može pogoršati upalu dišnih putova kod bolesnika koji boluju od astme i druge komplikacije na plućima (National Library of Medicine. 2024. Schizophyllum commune induces IL-17-mediated neutrophilic airway inflammation in OVA-induced asthma model mice; A Schizophyllum commune fungus ball in a lung cancer cavity: a case report; Pneumonia caused by Schizophyllum commune in a patient with diabetes: A case report and comprehensive literature review). Također je provedena studija koja pokazuje da adenozin iz ove gljive ima potencijal za suzbijanje stope infekcije ili širenja virusa SARS-CoV-2 (National Library of Medicine. 2024. Schizophyllum commune Reduces Expression of the SARS-CoV-2 Receptors ACE2 and TMPRSS2).

Napomena: Dosta je rasprostranjena vrsta, a raste samo na suhom drveću. Trusište je sastavljeno od anastomozirajućih listića, lijepe je ružičaste boje, oštrica je uzdužno rascijepljena i lagano podvrnuta. Lako je prepoznatljiva po karakterističnim listićima.

TVRDA LIVADARKA

Agrocybe dura (Bolton) Singer

Etimologija: durus (lat.) = tvrdo. Po konzistenciji mesa.

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je konveksan pa raširen; površina je suha i raspucana na sitna nepravilna polja tamnije boje, rub je također gladak i često s krpastim ostacima zastorka, najprije je bjelkasta, a kasnije kremasto-bijela, kremasto-žuta ili svijetla oker-žuta boja.

Stručak: 4-9 (11) cm visok i 0.4-0.8 (1.1) cm debeo, valjkast, prvo je pun pa šupalj, mesnat, iznad vjenčića je bjelkast, a ispod vjenčića smećkasto čehasto-vlaknast, osnova je obavijena rizomorfima (nitima micelija); vjenčić nije uvijek izražen, jer najvećim dijelom ostane istrgan na rubu klobuka, inače je bijel, opnast, visoko postavljen, crtast, krhak, prolazan s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, široki, trbušasti, zaokruženi i prirasli uz stručak, ponekad račvasti; najprije su krem do sivkasti pa sivi do sivo-smeđi i na kraju smeđi s ružičastom ili ljubičastom nijansom, oštrica je bijela, valovita ili nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, (7.7) 9.9 - 12.2 (13.4) × (6.1) 6.5 - 7.5 (8.3) µm, Q = (1.1) 1.4 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 11.1 × 7 µm, Qav = 1.6; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku i stručku je tvrdo po čemu je ova vrsta i dobila ime, debelo, bjelkasto; miris je ugodan na kakao ili na pokošenu travu, ali nije tipičan po brašnu, okus je blag, vrlo rijetko gorkast i opor.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po obrađenim poljima, vrtovima, livadama, pašnjacima, voćnjacima i parkovima, a rjeđe po šumama, također na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili sloju iglica. Primjerci na slici snimljeni su početkom svibnja na lokaliteteu Glavice kod Sinja, u voćnjaku ispod šljive.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Slični su polujajasti gnojištar (Panaeolus semiovatus) i konjska strnišnica (Protostropharia dorsipora), koje ne rastu na zemlji, već na izmetu krava i konja.

Najvažnije za determinaciju: 1. gusti listići s bijelom oštricom; 2. površina klobuka se raspucava na polja; 3. stručak je ispod vjenčića vlaknasto-čehast; 4. vjenčić je visoko postavljen, opnast i crtast, a često prolazan s ostacima; 5. raste po livadama

MOČVARNA LIVADARKA

Agrocybe elatella (P.Karst.) Vesterh.

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu.

Engleski naziv: Marsh Fieldcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, konveksno-izravnat i uglavnom je izraženo ispupčen na sredini pa izravnat kada se gljiva razvije; u mladosti je sivkasto-krem, oker do smećkast, vodenast, nije crtast, u mladosti kožica prelazi preko ruba, površina je glatka, po vlažnom vremenu je lagano mazav.

Stručak: 4-6 (7) cm visok i 2.5-4 (6) mm debeo, malo je zadebljan na osnovi, vrlo je tanak, vitak, često je uvijen, vlaknast, cjevasto-šupalj; žućkast, prema osnovi je tamniji, slabo uzdužno vlaknast, često je s ostacima micelija na osnovi; nosi slabašan uzdignuti, opnasti vjenčić koji često otpadne, s gornje strane je smećkast, a donje žućkast.

Listići: Odmaknuti su od stručka, slobodni, gusti, trbušasti; najprije su bjelkasti, zatim sivkasto-smećkasti pa smeđi, oštrica je sitno nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, s debelim pregradama, s krupnim kličnim otvorom, 8-11 x 4.5-7.5 µm; otrusina je sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do svijetložuto, tanko, vrlo krhko; miris nije izražen, a okus je lagano gorkast, na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, vrtovima, uz potoke i vode stajaćice, na vlažnim, travnato-močvarnim terenima, te na mahovini. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom svibnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Slična je tvrda livadarka (Agrocybe dura), kojoj je kožica klobuka često raspucana na polja, a meso tvrdo.

Najvažnije za determinaciju: 1. gusti listići s nazubljenom oštricom; 2. površina klobuka je glatka; 3. opnasti vjenčić; 4. meso je tanko i krhko; 5. meso je gorkastog okusa

BRADATA LIVADARKA

Agrocybe molesta (Lasch) Singer

Etimologija: molestus (lat.) = dosadan, neugodan ili nametljiv. Po teškoj determinaciji.

Engleski naziv: Bearded Fieldcap

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, konveksan i malo mazav u mladosti, kasnije skoro izravnat, u starosti se raspucava, rub je često odrpan od fragmenata ovoja po čemu je ova vrsta i dobila naziv; bjelkast do krem s žućkastom nijansom.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-7 (10) mm debeo, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, u mladosti je gotovo bijel do kremast, kasnije je sve više smeđ, iznad vjenčića je baršunast; nosi visoko postavljeni bijeli prsten koji zbog poispadalih spora postane smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, isprva su žućkasto-smeđi, kasnije zbog sazrijevanja spora postaju prljavo glinenastosmeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, 12-14 × 6-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je gotovo bijelo, izdašno i čvrsto, u stručku je bjelkasto ili vrlo blijedo žuto-smeđe i vlaknasto; miris je slab na brašno, a okus je u rasponu od blagog do prilično gorkog.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranoj jeseni, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla po livadama, poljima, grmlju i travnatim rubovima cesta, na bogatom humusnom tlu. Četvrtu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkog mesa.

Napomena: Slična je rana livadarka (Agrocybe praecox), koja također raste u proljeće i ljeto, ima glatki tamniji klobuk koji se rijetko raspucava i ima manje spore.

Najvažnije za determinaciju: 1. rub klobuka je obično odrpan od fragmenata ovoja; 2. površina klobuka se raspucava na polja; 3. vjenčić je visoko postavljen i opnast; 4. raste po livadama

POLUKUGLASTA LIVADARKA

Agrocybe pediades (Fr.) Fayod

Engleski naziv: Common Fieldcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, konveksno-zvonolik, tankomesnat, rub je tanak, poslije se otvori i ispupči na sredini, ali ne uvijek; površina je prilično zagasita, žućkasta do žuto-smeđa, sredina klobuka je nešto tamnije, oker boje.

Stručak: 3-4 (6) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan ili često malo bulbozan na bazi, baza je s micelijskim nitima, sužen na vrhu; bjelkasto-žućkast do oker boje.

Listići: Suženi uz stručak, prirasli, prilično su široki, osrednje su razmaknuti; najprije su sivkasto-smeđi pa nešto tamnije smeđe do hrđastosmeđe boje, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 10-14 x 8-9.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto-krem do oker; miris i okus po brašnu, blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, livadama koje često služe za ispašu ovaca, poljima, šumskim čistinama, voli pjeskovito tlo, često na morskoj obali u pijesku. Slike je snimio Anton Gračanin, 17.10.2025.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po boji je slična balegasta klobučica (Deconica merdaria), koja je s prstenastom zonom s ostacima ovoja i polukuglastom obliku klobuka s krpastim ostacima ovoja na rubu.

Najvažnije za determinaciju: 1. rijetki smećkasti listići s bjelkastom oštricom; 2. klobuk je žućkast do žuto-smeđ; 3. klobuk je gladak i nije crtast; 4. raste po livadama