Hypholoma radicosum - created in Finland by Päivi Saikkonen

KORJENASTA PANJEVČICA

Hypholoma radicosum J.E.Lange

Engleski naziv: Rooting Brownie

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, u početku je konveksan, zatim se otvori, gladak; crvenkasto-žut ili oker-smećkast, bijelo pahuljast, sredina je tamnija, rub je dugo vremena bjelkasto maljav i valovit.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 3-6 (8) cm debeo, valjkast, završava produženo korjenasto, najprije je pun, zatim je šupalj, elastičan; često je bjelkasto čehasto-vlaknasto prošaran poput zmijske kože pa oker, na dnu je smeđ ili narančasto-smeđ.

Listići: Prirasli, ponekad prirasli sa zupcem; u početku su bjelkasti, kasnije su oker, sivo-smeđi sivo-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, na kraju su hrđastosmeđi, nikada nisu zeleni, oštrica bijelo čehasta.

Spore: Eliptične, 5.5-7.5 x 3.4-4.3 µm; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo do blijedožuto, u dnu stručka je oker do crvenkasto-smeđe; miris je neugodan na gumene ili vojničke čizme, na vinsku bačvu ili plijesan, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji pomiješanoj s korijenjem ili granjem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s tri vrste panjevčica: crvenkastom panjevčicom (Hypholoma lateritium), pravom sumporačom (Hypholoma fasciculare) i sivolisnatom panjevčicom (Hypholoma capnoides). Međutim, korjenasto produžen stručak u tlu posve je dovoljan da se ne pogriješi. Ako se pažljivo ne izvadi iz staništa, smeđi korjenasti stručak pukne, ali i tada se lako prepozna po mirisu, boji listića i po tome što raste samo u crnogoričnim šumama.

AROMATIČNA PANJEVČICA

Kuehneromyces mutabilis (Schaeff.) Singer & A.H.Sm.

Etimologija: mutabilis (lat.) = promjenljiv, nestalan, nepostojan. Po boji koja je ovisna o promjeni vlažnosti.

Engleski naziv: Sheathed Woodtuft

Klobuk: 3-9 (10) cm širok, mesnat, najprije je konveksan, na kraju se potpuno otvori, ispupči na sredini koja postane tamnija, osobito po vlažnom vremenu, gladak; žuto-smeđ, svijetlosmeđ, cimetastosmeđ ili tamnosmeđ, vodenast, suši se od tjemena prema rubu tako da je rub uglavnom s tamnijim pojasom, uglavnom je prekriven sitnim smeđim ili sivo-smeđim čehicama, rub je na početku podvijen, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-10 cm visok i 0.3-1.2 (1.8) cm debeo, najprije je pun, kasnije je šupalj; prljavobijel, prekriven je žuto-smeđim do tamnosmeđim čehicama na blijedožutoj osnovi, iznad vjenčića je svijetložut i gladak, a prema bazi je tamnosmeđ; stršeći vjenčić je trajan, smećkast, opnast i crtast.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; žućkasti, kasnije su žuto-smeđi, svijetlosmeđi ili cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, glatke, s kličnim otvorom, (6) 6.4 - 7.5 (8.5) × (3.2) 3.8 - 4.6 (4.9) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 120, Me = 7 × 4.2 µm, Qe = 1.7; otrusina je cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, žućkasto do blijedosmeđe ili hrđastosmeđe; miris je ugodan, a okus je aromatičan, na lješnjake i ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom poplavi, dok s kalijevom lužinom trenutno postane crveno-smeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (stari panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve i vrbe, rijetko se pronađe i na crnogoričnom drvu iznad 700 m nadmorske visine. Voli više planinske predjele pa je ima mnogo u Gorskom kotaru, na Sljemenu i na Plitvičkim jezerima. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvanredne kvalitete. Jedna je od najaromatičnijih gljiva. Ne smije se jesti sirova, jer su otkrivene male količine toksina koji uzrokuju hemolizu (razgradnju eritrocita) i aglutinine koji uzrokuju nakupljanje eritrocita. Navedeni se toksini neutraliziraju termičkom obradom.

Napomena: Slične su medena puza (Armillaria mellea) i jestiva čupava grmača (Desarmillaria-tabescens) koje su drugačijeg izgleda. Često dijeli stanište s otrovnom pravom sumporačom (Hypholoma fasciculare) koja ima žutu boju klobuka i maslinasto-smeđe do crno-smeđe listiće.

Pholiota adiposa - created on March 2011 in Poland by Jerzy Opioła

MASNA LJUSKAVICA

Pholiota adiposa (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: adiposo, grasso = po sluzavosti klobuka i stručka.

Engleski naziv: Golden Scalycap

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, manje je ili više pravilno zvonoliko-stožast pa otvoren i ispupčen na sredini, sluzavo-mazav; zlatnožut, žuto-oker ili je smećkast, prilično je upadljivo dekoriran ostacima žutog ovoja koji je izražen u obliku velikih priraštenih žućkastih do smećkastih čehica koje su najgušće na sredini, djelomično su stršeće, čehice se po vlažnom vremenu zadebljavaju i nestanu, tako da površina ostane skoro glatka, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je s krpastim ostacima ovoja, nije narebran.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 5-9 (12) mm debeo, valjkast, prilično je pravilan, zakrivljen, jako je mazav i sluzav; žut je ili kremasto-žut na vrhu, a žuto-smeđ, smećkast ili hrđastosmeđ na bazi, površina je s tamnosmeđim čehicama, na vrhu je gol i s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli, često su prekriveni kapljicama; najprije su žućkasti, kasnije su sivkasto-žuti ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 5-8.5 x 3-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Prilično je konzistentno, u klobuku je žućkasto, a nešto tamnije u stručku i smeđo-crvenkasto u bazi stručka; miris je slabo izražen, neugodan na drvo, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, ali i drugog bjelogoričnog drveća kao što su hrast ili topola; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta vlaknaste konzistencije, neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima utvrđeno da sadrži bioaktivni sastojak adenozin koji je pokazao snažne protuupalne učinke i potencijal za jačanje imunološkog sustava (National Library of Medicine. 2024. Effects of Adenosine Extract from Pholiota adiposa (Fr.) Quel on mRNA Expressions of Superoxide Dismutase and Immunomodulatory Cytokines). Sadrži i polisaharide koji pokazuju značajne antitumorske učinke (National Library of Medicine. 2024. The structural characterization of a polysaccharide exhibiting antitumor effect from Pholiota adiposa mycelia).

Napomena: Dio je skupine malih ljuskavica, kao što su zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) i hrapava ljuskavica (Pholiota squarrosa) od kojih se ova vrsta razlikuje po mazavom stručku i klobuku. Sve su vrste nejestive zbog prilično vlaknaste konzistencije mesa.

ZLAĆANA LJUSKAVICA

Pholiota aurivella (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno + vellus (lat.) = vuna. Po ovoju na klobuku.

Engleski naziv: Golden Scalycap

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, mesnat, prvo je koveksno-zvonolik, kasnije je otvoren i vijugav, sjajan, površina je vlažna, mazava i sluzava; prvo je zlatnožut, zatim je tamnožut, nešto je tamniji na sredini koja je prekrivena žuto-hrđastosmeđim ili smećkastim priraslim i pojasasto raspoređenim čehicama, rub je izrepan od ostataka zastorka.

Stručak: 5-8 cm visok, nešto je duži od promjera klobuka, valjkast, pun, često je korjenasto produžen, nije mazav; obično je žućkast, prema bazi je tamniji, donji je dio sa žućkasto-smeđim pojasasto raspoređenim čehicama, u mladosti je s vlaknasto-maljavom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli, široki; najprije su sviejtložuti, kasnije su žuto-smeđi, oker ili maslinasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi, u mladosti su prekriveni s bjelkastim do žućkastim, paučinastim i vunastim zastorkom, oštrica je trepavičasta i žućkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 7-11 x 4-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, žilavo, bjelkasto je do svijetložuto, u stručku je hrđastosmeđe; miriše na gljive ili rotkvice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđa, dok meso s kalijevom lužinom trenutno postane žuto-crvenkasto.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, busenasto, kao parazit na živom bjelogoričnom drveću, ali i kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, a veoma rijetko na crnogoričnom drveću, obično jeli; izaziva bijelu trulež drva. Prvu i drugu sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom rujna, a treća slika snimljena je na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Zabilježeno je nekoliko nepotvrđenih alergijskih reakcija, a uzrok može biti određena vrsta drveća na kojima raste.

Napomena: Slična je masnočehava ljuskavica (Pholiota squarrosoadiposa) koja je također mazava, ali na klobuku ima stršeće čehice. Mnogi autori je poistovjećuju s masnom ljuskavicom (Pholiota adiposa) koja ima nešto manje spore dimenzija 5-8.5 x 3-5.5 µm i mazavi stručak, osim toga nema tragova sraštenih ili stršećih čehica po površini klobuka, a ako je s dekoracijom onda je ona vrlo sitna.

Pholiota carbonaria - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

UGLJENARSKA LJUSKAVICA

Pholiota carbonaria (Fr.) Singer

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Jer raste na ostacima izgorenog drva.

Engleski naziv: Bonfire Scalycap

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i blago ispupči na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu jako mazav i ljepljiv; žut je do crvenkasto-smeđ, rub je svjetliji, ponekad je prekriven čehastim ostacima ovoja, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, sužava se prema bazi; svjetliji je od klobuka, žuto-narančast, prekriven je rijetkim smeđim čehicama, osobito na donjem dijelu, na vrhu je svjetliji, na vrhu je često izražena prstenasta zona.

Listići: U mladosti su kao odvojeni od stručka, kasnije su zaokruženi uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su žućkasti, kasnije su sivo-žuti, žuto-maslinasti do hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, pri dnu stručka je oker-smeđe; miris mije izražen, a okus je blag i samo ponekad malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom najprije postane oker-žuto pa zatim posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, na starim zgarištima i opožarenim područjima, kao saprofit krupnijih pougljenisanih drvnih ostataka (panjevi) crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je prijavljeno i nekoliko trovanja.

Napomena: Uz navedeno stanište i opis ne bi trebalo biti problema pri determinaciji ove vrste.

Pholiota flammans - created in Finland by Outi Laakso

PLAMTEĆA LJUSKAVICA

Pholiota flammans (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: flammans (lat.) = plameno, vatreno. Po živoj boji.

Engleski naziv: Flaming Scalycap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav; lijepe je limunastožute ili narančaste boje, cijela je površina prekrivena stršećim svijetložutim čehicama na žuto-crvenoj osnovi, rub je podvijen.

Stručak:  3-8 cm visok i 4-8 mm debeo, valjkast, prvo je pun, zatim je šupalj, suh; limunastožut je ili narančast, ispod vjenčića je gusto obrastao stršećim čehicama na žutoj osnovi, iznad vjenčića je gladak, vjenčić je čehast, nije uvijek jasno izražen, nalazi se malo ispod klobuka.

Listići: Prilično su gusti, prirasli; najprije su žuti poput klobuka, kasnije su žuto-smeđi ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, sitne, 3-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, žuto, na presjeku postane crvenkasto-smeđe; miriše na gljive ili oštro na rotkvice, a okus je gorkast i kiselkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđa, a meso najprije pocrveni pa poslije postane crno-smeđe, meso u dodiru sa željeznim sulfatom trenutno postane tamnozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili po 2-3 plodna tijela zajedno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom, jer raste samo na panjevima crnogoričnog drveća, lijepe je žuto-narančaste, a stručak i klobuk su čehasto dekorirani. Jedna je od najljepših gljiva.

Pholiota gummosa - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

ELASTIČNA LJUSKAVICA

Pholiota gummosa (Lasch) Singer

Etimologija: Po elastičnoj konzistenciji?

Engleski naziv: Sticky Scalycap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je okruglast ili zvonolik, zatim je konveksno-izravnat, kožica je mazava i lako se guli; žućkast, žuto-narančast, oker ili je zelenkasto-smeđ, mjestimično je s mrljama, s brojnim je žuto-zelenim, oker-smeđim ili maslinasto-smeđim koncentrično postavljenim čehicama koje otpadnu, rub je dugo vremena podvijen i pokriven zastorkom.

Stručak: 3-6 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, najprije je pun, zakrivljen, zatim postane šupalj; boje je klobuka ili je nešto blijeđi, žućkast, žuto-narančast, zelenkasto-smeđ ili je oker-smeđ, sitno je smeđe čehast kao i klobuk, prema bazi je crvenkasto-smeđe prošaran poput zmijske kože, s izraženom je prstenastom zonom.

Listići: Osrednje su gusti, široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su blijedožućkasti, kasnije su svijetlosmeđi do oker-sivkasti.

Spore: Eliptične, 6-8 x 3.5-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, blijedožućkasto, ispod kožice klobuka je tamnožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve upotrebne vrijednosti.

Napomena: Od žilave ljuskavice (Pholiota lenta) razlikuje se po crisocistidama, pleurocistidama koje su nešto duže, te po sporama s klicom.

Pholiota jahnii - created on November 2023 in Graz-Umgebung, Austria by rainerburkard

JAHNIJEVA LJUSKAVICA

Pholiota jahnii Tjall.-Beuk. & Bas

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je konveksan, zatim je otvoren i široko tupo ispupčen na sredini, gladak, malo je mazav; žućkast je smećkast, na sredini je tamniji, ukrašen crveno-smećkastim priraštenim čehicama koje poslije postanu crnkaste.

Stručak: Mnogo je duži od širine klobuka, pun, zakrivljen, malo je sluzav; svijetlosmeđ, iznad prstenaste zone je gol, ispod je sa crvenkasto-smeđim čehicama, na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, prirasli su na stručak, u mladosti su pokriveni sluzavim zastorkom; najprije bjelkasti, kasnije su oker do hrđastosmeđi i pjegavi.

Spore: Eliptične, glatke, 5-7 x 3-4 µm; otrusina smeđa.

Meso: Debelo, žilavo, u klobuku bijelo, kasnije je svijetložuto, u dnu stručka je šafranastožuto ili crvenkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, uz panjeve ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Pripada skupini ljuskavica sa čehastim klobukom i stručkom. Najsličnija je masna ljuskavica (Pholiota adiposa) od koje se bitno razlikuje po listićima koji su do stručka izrezani i gotovo odmaknuti, a klobuk nije oštro ispupčen. Neki autori jahnijevu ljuskavicu poistovjećuju sa sličnom vrstom.

ŽILAVA LJUSKAVICA

Pholiota lenta (Pers.) Singer

Etimologija: lentus (lat.) = izdržljivo, ustrajno, žilavo. Po konzistenciji mesa.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, konveksan, gotovo je raširen, gladak, mazav, po vlažnom je vremenu prilično sluzav; u pravilu je bjelkast, sredina je oker ili svijetlosmeđa, u mladosti je prekriven prolaznim sitnim čehicama bijele boje koje se ističu po suhom vremenu, čehice su prema rubu sve gušće, u starosti je ispran ili gol.

Stručak: 3-12 (14) cm visok i 0.7-2.8 (3.4) cm debeo, pravilno je valjkast, pri dnu je najčešće zakrivljen i ponekad lagano zadebljan, pun; bjelkast, na bazi je smećkast, ispod prstenaste zone je prekriven gustim vlaknastim i stršećim bijelim čehicama, čehice nisu osobito uočljive po vlažnom vremenu.

Listići: Gusti, uski, nejednako su dugi, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je valovita; prvo su bjelkasti, zatim su žućkasto-maslinasti, u starosti su smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, šiljate, slabo amiloidne, 6-7 x 3-4 µm; otrusina je oker.

Meso: Bjelkasto, u bazi stručka je smećkasto, dosta je vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus dosta podsjeća na rotkvice.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom i amonijevim hidroksidom požuti, sa željeznim sulfatom trenutno pozeleni, dok s fenolanilinom postane vinsko-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, te na otpalom lišću i iglicama. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog opasnosti od zamjene s nevaljalim vrstama i mogućih alergijskih reakcija. Ako se koristi onda se koriste samo klobuk, jer je stručak jako vlaknast.

Napomena: U Zagrebu raste po Maksimiru. Prepoznatljiva je po suhom vremenu, ali za vrijeme velikih kiša izgube se karakteristična svojstva, kao što su čehavost stručka i klobuka što bi moglo dovesti do određene zabune pri determinaciji ove vrste.

Kuehneromyces lignicola - created in Norway by unknown

PROLJETNA PANJEVČICA

Pholiota lignicola (Peck) Jacobsson

Engleski naziv: Conifer Woodtuft

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ ili je tamnosmeđ, vodenast, izblijedi u sredini; obično je prekriven sitnim smeđim ili sivo-smeđim čehicama.

Stručak: Tamnosmeđ, hrđastosmeđ do crno-smeđ, gladak, rijetko je s kratkotrajnim vjenčićem, s bijelim je vlaknima kao kod otrovne rebraste patuljice (Galerina marginata).

Listići: Gusti, uski, prirasli, izmiješani su s lamelulama; žuto-smeđi, svijetlosmeđi ili su cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 6-7 x 3-5 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Žućkasto, blijedosmeđe do hrđastosmeđe, tanko, lomljivo, u bazi stručka je tamnosmeđe; miris je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit krupnijih drvnih ostataka i na piljevini raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili bora, obično u planinskim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Biti na oprezu s ovom vrstom jer neki izvori navode da je sumnjiva kao otrovna.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

KLIZAVA LJUSKAVICA

Pholiota lubrica (Pers.) Singer

Etimologija: lubricus (lat.) = klizak, prijateljski. Po mazavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi, dosta je mazav i sluzav; žuto-smeđ, narančasto-smeđ ili je crvenkasto-smeđ, sredina je tamnosmeđa, površina je s raštrkanim bijelim čehicama, izblijedi prema rubu gdje je gotovo bijel i izraženo bijelo maljav.

Stručak: Valjkast, pun, ujednačene je debljine ili je malo zadebljan na bazi, često je zakrivljen i srašten s drugim stručcima; bijel, na bazi je smećkast, površina je s bijelim čehicama, na vrhu je gol.

Listići: Prilično su gusti i široki, prirasli su na stručak, izmiješani su s lamelulama, oštrica je ravna; bijeli, kasnije su svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične do bubrežaste, 6-7.5 x 3.5-4.2 µm; otrusina je sivo-smeđa.

Meso: Bijelo, u donjem je dijelu stručka smećkasto; miris i okus su slabi na rotkvicu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, rijetko na crnogoričnom drveću; nije česta vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete jer nema nikakve uporabne vrijednosti i zbog opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama. Ako se konzumira koristi se samo klobuk, jer je stručak jako vlaknast.

Napomena: Ova se ljuskavica može zamijeniti s brojnim vrstama. Razlikuje se po bogatoj bijeloj dekoraciji po stručku, prisutnosti upadljivog ovoja na rubu klobuka i dosta svijetloj boji.

SJAJNA LJUSKAVICA

Pholiota lucifera (Lasch) Quél.

Etimologija: lucifer (lat.) = nanijeti svjetlo. Po živoj boji.

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, mesnat, najprije poluloptast ili konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, mazav; limunastožut je ili žuto-smeđ, površina je s nepravilnim, prolaznim i priraštenim crveno-smeđim čehicama na žutoj osnovi, rub je resast.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 2-10 (12) mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, najprije je pun, kasnije je šupalj; iznad vjenčića je limunastožut, prema bazi je hrđastosmeđ, čehast i vlaknast; prolazni je vjenčić bjelkast ili žućkast, teško je uočljiv, odmaknut je od klobuka, uspravan, u obliku je čehastih ostataka.

Listići: Gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama; žuti, kasnije su narančasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, (6.4) 6.8 - 7.8 (8.3) × (3.6) 3.9 - 4.5 (4.9) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 120, Me = 7.3 × 4.1 µm, Qe = 1.8; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, u stručku je crno-smeđe, čvrsto, vlaknasto; miris je ugodan na drvo, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnnog drveća, te također na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Dio literature navodi da je nejestiva, a drugi dio da je sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Tipično raste na trulom drvu, ima dekoriran stručak i izrazito je lijepe boje. Slična je pjenasta ljuskavica (Pholiota spumosa) koja je upadljivije boje, s jače dekoriranim stručkom i većih je dimenzija. Zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) je izraženije obojena i veća rastom. Raste samo na živom drveću i panjevima bjelogoričnog drveća. Slična je i divna čehavka (Gymnopilus spectabilis).

RAZORNA ČEHAVKA

Pholiota populnea (Pers.) Kuyper & Tjall.-Beuk.

Klobuk: 4-13 (16) cm širok, prvo je konveksno-polukuglast, zatim se otvori i tupo ispupči na sredini; krem-smeđ, oker, smećkast ili je hrđastosmeđ, čitav je pokriven bijelim i debelim nepravilno raspoređenim čehicama koje kasnije postanu smećkaste, rub je svjetliji i jako čupav.

Stručak: 4-10 (18) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, kratak, robustan, zakrivljen, malo je zadebljan na bazi, batinast, često je korjenasto produžen, pun; ispod prstenaste zone je smećkast i vlaknasto-čehast, a iznad je bjelkast i gladak; vjenčić je bjelkast, na gornjoj strani je smećkast od spora, vlaknast, s rascijepljenim rubom, često samo u tragovima.

Listići: Gusti, debeli, nejednako su dugi, prirasli su za stručak; najprije su sivkasti, kasnije su smećkasti do cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta i u starosti malo nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, s debelim stjenkama, 6-11 x 3.5-6.4 µm; otrusina je hrđastosmeđa do tamnosmeđa.

Meso: Debelo, tvrdo, žilavo, bijelo, bjelkasto, u dnu stručka je oker do smećkasto, ne mijenja boju na prerezu; karakterističnog je lužnatog mirisa, između ugodnog i neugodnog, a okus je gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili po 2-3 primjerka zajedno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, povaljeni trupci) ili kao parazit na živim stablima za koje je opasan parazit, jer njezin micelij razara domaćina dok ga u potpunosti ne uništi, najčešće se pronađe na topoli.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog previše gorkog mesa.

Napomena: Zbog staništa i značajki nije moguća zamjena s nijednom vrstom gljiva. Donekle sliči resastoj slabunjavki (Psathyrella caput-medusae), ali ona raste isključivo na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

TURSKA PEČURKOVICA

Pholiota pudica (Bull.) Gillet

Klobuk: 4-8 (10) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori; bijel, kasnije je sivkast, čitava je površina prekrivena finim čehicama koje se kasnije gube, na dodir postaje žućkasto-zelenkast.

Stručak: 5-8 (10) cm visok, valjkast, zadebljan je na bazi, redovito je zakrivljen, najprije je pun, zatim je šupalj; bijel; vjenčić je tkaninast i gladak.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak na kratki ovratnik (collarium), slobodni; bijeli, vodenasti, mogu biti crvenkasto naprašeni od otrusine.

Spore: Eliptične, 7-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela do crvenkasta.

Meso: Žilavo, vlaknasto, bijelo, na spoju klobuka i stručka dobiva laganu crvenkastu nijansu; miris je oštar i prilično neugodan, a okus je na rotkvice i malo trpak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u vrtovima, vinogradima, na kukuruzištima, grobljima itd.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a prije uporabe treba je prokuhati da izgubi neugodan miris.

Napomena: Donekle je slična svilena štitarka (Leucocoprinus cretaceus), koja ima žuto-crvenkaste listiće. Na početku uvelike podsjeća na ovčarsku pečurku (Agaricus arvensis). Zbog staništa se teško može zamijeniti s nekom otrovnom gljivom.

HRAPAVA LJUSKAVICA

Pholiota squarrosa (Vahl) P.Kumm.

Etimologija: squarrosus (lat.) = raščupano ili nakostriješeno čehasto. Po čehicama po klobuku i stručku.

Engleski naziv: Shaggy Scalycap

Klobuk: 1-5 (10) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i često tupo ispupčen na sredini, uvijek je suh; slamnatožut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili je svijetlonarančast, čitava je površina prekrivena priraštenim nakostriješenim crvenkasto-smeđim čehama, rub je dugo vremena podvijen i resast.

Stručak: 2-18 (25) cm visok i 0.6-4 (5) cm debeo, valjkast, malo je sužen na bazi, pun je pa šupljikav, tvrd, žilav; svijetlosmeđ, iznad prstenaste zone je gladak i žućkast, a ispod je s nakostriješenim crvenkasto-smeđim čehama kao i klobuk, od sredine prema dnu je sve tamniji; vjenčić je s gornje strane bijel i gladak, a s donje je strane smeđ, čehav i resastog ruba.

Listići: Gusti, uski, prirasli su na stručak; najprije su blijede žućkasto-maslinaste boje, kasnije su maslinasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-8 x 4-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, tvrdo, vlaknasto, bjelkasto je do žućkasto, nešto je tamnije prema dnu stručka; miris je ugodan na repu ili rotkvicu, a okus je na ciklu ili rotkvicu.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom odmah postaje tamnozeleno, dok s kalijevom lužinom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u velikim busenima, kao saprofit na još živim panjevima raznog bjelogoričnog drveća, najčešće voćaka, ali i crnogoričnog drveća poput smreke ili prividno na tlu; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vlaknaste konzistencije i neugodnog mirisa i okusa mesa. U nekim se izvorima također navodi kao otrovna vrsta jer uzrokuje gastrointestinalne poremećaje kod osjetljivih ljudi, osobito u kombinaciji s alkoholom pa preporučujemo da izbjegavate konzumaciju ove vrste.

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po jakoj dekoraciji koju čine čehice po klobuku i stručku. Sliči joj nejestiva vrsta zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) sa sjajnim i mazavim klobukom s rijetkim priraštenim hrđastosmeđim čehicama na žutoj osnovi.

IZMETNA ĆELAVICA

Deconica coprophila (Bull.) P.Karst.

Etimologija: copro (gr.) = izmet, balega + -philos (gr.) = ljubav prema, privlačnost prema. Po rastu na izmetu.

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, okruglasto-polukuglast ili je lagano zvonolik, skoro je gladak; žućkasto-maslinast, narančasto-smeđ ili crveno-smećkast, svijetliji je po suhom vremenu, rub je sitno crtast.

Stručak: Prljavobijel, žućkasto-oker ili svijetlosmeđ; skoro je gladak, vlaknast, prstensta je zona s jedva uočljivim ostacima ovoja.

Listići: Dosta su razmaknuti zbog lamelula, suženi su uz stručak, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; svijetlosivi, kasnije su sivo-smeđi do crno-smeđi, oštrica je bjelkasta i trepavičasta.

Spore: Eliptične, glatke, 13-15 x 7.4-9 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Gotovo da i ne postoji, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit na životinjskom izmetu, najčešće kravljem i konjskom. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom rujna, na izmetu nekog biljojeda.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadržaji psilocibin. Nije poznato da je jako psihoaktivna.

Napomena: Najkarakterističnija je po staništu na kojem raste, prilično se često pronađe na izmetu raznih životinjskih vrsta.

BALEGASTA KLOBUČICA

Deconica merdaria (Fr.) Noordel.

Etimologija: Po tome što obično raste na izmetu.

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, okruglasto-zvonolik, na kraju se raširi, suh; žućkasto-maslinast ili smeđo-maslinast, suhom je vremenu slamnatožut do žuto-smeđ, a mazav i ljepljiv po vlažnom vremenu, najprije s ostacima ovoja, a kasnije gol, rub s krpastim ostacima bjelkastog ovoja.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 2-4 mm debeo, kratak, zadebljan je na bazi, vretenasto-korjenast, pun pa šupalj; bjelkast ili žućkast, kasnije je svijetlosmeđ, čehasto-vlaknast, prstenasta zona s ostacima ovoja.

Listići: Lagano su prirasli ili kratko silazeći, dosta su rijetki; prvo su žućkasto-smećkasti ili svijetlosmeđi, kasnije su tamnosmeđi; oštrica je bjelkasta.

Spore: Valjkaste do vretenaste, glatke, 12-13 x 7-9 µm; cheilocistide su valjkaste, končaste; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po vrtovima, pognojenim poljima, livadama, te na krupnim drvnim ostacima raznog posječenog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Treću sliku snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži psilocibin. Ne sadrže sve vrste iz ovog roda psilocibin, ali nijedna vrsta nije jestiva.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po polukuglastom obliku klobuka koji je žućkaste boje, te po karakterističnom staništu.

PLANINSKA ĆELAVICA

Deconica montana (Pers.) P.D.Orton

Etimologija: montanus (lat.) = planinski, povezan s planinama. Po staništu.

Engleski naziv: Mountain Moss Deconica

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prilično je malen, konveksan i raširen, tupo je ispupčen na sredini, malo ljepljiv; smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, po suhom vremenu je okerast, rub je crtast do 1/3 promjera klobuka i skoro uvijek radijalno raspucan.

Stručak: 1.5-3 (4) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, prilično je slabašan, žilav, pun pa šupalj; svijetlosmećkast, kasnije tamnosmeđ, na vrhu je obično svjetliji, a na bazi tamniji, s vlaknastim je ostacima bijelog ovoja.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; sivo-smeđi, kasnije su tamnosmeđi ili ljubičasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične ili bademaste, (6) 6.1 - 7.1 (7.4) x (3.5) 3.9 - 4.5 (4.6) µm, Q = 1-5 - 1.7 (1.8), N = 22, Me = 6.7 x 4.2 µm, Qe = 1.6; otrusina je sivo-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, vlaknasto, žilavo, krem, smećkasto ili oker-smeđe, vodenasto; miriše lagano na brašno, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u miješanim i crnogoričnim šumama, te po pustarama, travnjacima, parkovima, na kiselom tlu bogatom hranjivim tvarima ili na mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Đurđevac.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom bez obzira što ne sadrži psilocibin.

Napomena: Prilično je malena rastom, s karakterističnom je ispupčenom sredinom klobuka.

Leratiomyces squamosus - created on October 2023 in Eberswalde, Germany by nicola_dual

ČEHASTA VITIČARKA

Leratiomyces squamosus (Pers.) Bridge & Spooner

Etimologija: squamosus (lat.) = čehast, ljuskav. Po dekoraciji stručka.

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, prvo je konveksan i jedva uočljivo tupo ispupčen, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv; najprije je žućkast ili žuto-okerast, zatim je oker, narančasto-smeđ, vrh je često crvenkasto-smeđ, na kraju je skoro tamnosmeđ, na sredini sa sitnim i koncentrično postavljenim ljuskicama, rub je gladak i nešto svjetliji.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 4-8 (10) mm debeo, tanak, valjkast; bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ, u starosti je tamnosmeđ,  iznad vjenčića je bijel, ispod vjenčića je s uočljivim bjelkastim čehicama; vjenčić je bijel, zatim je svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, crtast.

Listići: Osrednje su gusti, nejednako su dugi, kratko se spuštaju po stručku; najprije su sivkasto-smeđi, kasnije su crveno-smeđi ili ljubičasto-smeđi, oštrica je bijelo čehasta.

Spore: Eliptične, s debelim stijenkama, glatke, sa središnjom klicom, 11-15.4 x 6-8.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, krem, smeđe vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u parkovima, uz puteve i na mjestima za preradu drva kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sumnjiva je i kao otrovna.

Napomena: Može se pronaći po miješanim šumama na Sljemenu. Ova vrsta nije teška za determinaciju, jer se najviše ističe prilično dugim, tankim i čehavim stručkom s vijenčićem, stanište također nepogrešivo isključuje mnoge druge slične vrste.

PRLJAVOSMEĐA KOPRENKA

Meottomyces dissimulans (Berk. & Broome) Vizzini

Etimologija: dissimulare (lat.) = skrivati, prikrivati. Po boji.

Engleski naziv: Winter Brownie

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, sjajan, mazav; krem, smeđ, siv, sivo-smeđ ili je nešto tamnije crno-smeđe boje, uvijek je s maslinastom nijansom, vodenast, rub je svjetliji i prozirno narebran, u mladosti je s ostacima bijelog ovoja, a u starosti je izvrnut.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 2-7 (9) mm debeo, valjkast je ili zadebljan na bazi, uglavnom je zakrivljen, šupalj; svijetlosmeđ, bjelkasto je pahuljast iznad prstenaste zone, a ispod je više čehasto-pahuljasto prošaran poput zmijske kože, baza je maljava od bjelkastog micelija; vjenčić je smeđ, brzo je prolazan i obično je izražen u obliku vlaknaste prstenaste zone.

Listići: Razmaknuti, široki, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nepravilna; prirasli, nisu račvasti; u mladosti su bjelkasti ili kremasti, kasnije su oker-smeđi ili sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.2-12.5 x 4-7.5 µm; otrusina je žuto-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, nježno, vodenasto, svijetlosmećkasto, u stručku je tamnosmeđe, kremasto kada se osuši; miriše lagano na gljive ili rotkvice, a okus je također slab na rotkvice.

Stanište: Zimska je gljiva, raste od kasne jeseni do proljeća kao saprofit tla u aluvijalnim, bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i parkovima, najčešće u blizini topole ili jasena, u lišću, duboko ukopana u zemlji. Primjerak na slici pronađen je početkom ožujka u dravskoj šumi uz kvart Banfica u Varaždinu na listu bijele topole.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Teško je zamjetna i veoma promjenljive boje i oblika. Ima jasno narebran rub klobuka i karakteristični uzdignuti vjenčić ispod kojeg je dekoriran. Raste i u zimskom periodu, dosta je rijetka vrsta i ne smije se konzumirati sirova.

Protostropharia dorsipora - created in Finland by Petri Roponen

KONJSKA STRNIŠNICA

Protostropharia dorsipora (Esteve-Rav. & Barrasa) Redhead

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, izravnat je i izbočen na sredini, gladak, žut, žuto-oker, sivo-žut, smećkast ili je ljubičasto-smeđ, u starosti se raspuca, rub je ćesto zakrivljen i krpast.

Stručak: Šupalj; svijetložut, žuto-oker do limunastožućkast, baza je bijela od micelijskih niti, s crnkastim je visećim vjenčićem.

Listići: Izrezani su uz stručak, prirasli, sivo-ljubičasti, ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija i nazubljena.

Spore: Eliptične, 11.5-21.5 x 7-10 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, na krajevima žućkasto, kasnije žuto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, uz rubove cesta, na rubovima šuma, mjestima bogatim hranjivim tvarima i na pašnjacima kao saprofit na izmetu krupnih biljojeda, prvenstveno konja. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, Petrinji, na otoku Braču te okolici Crikvenice, Korenice, Velike Gorice i Zadra. Dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Sadrži različite, djelomično nepoznate toksine koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Protostropharia semiglobata - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

POLUKUGLASTA STRNIŠNICA

Protostropharia semiglobata (Batsch) Redhead, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: semiglobatus (lat.) = polukuglasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Dung Roundhead

Klobuk: 1.5-2.5 (3.5) cm širok, dugo vremena je polukuglast, zatim je konveksan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, sluzav i ljepljiv; bjelkast je do žućkast, sredina je uglavnom oker ili žuto-zelenkasta, ne blijedi, ponekad je s ostacima koprene.

Stručak: 4-11 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast, tanak, korjenast, sluzav; bjelkast, žućkast, u mladosti je sa sitnim, tankim i lijevkastim uzdignutim vjenčićem koji je prilično udaljen od ruba klobuka, tijekom sazrijevanja spora gotovo pocrni.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se poneki vrlo kratko spuštaju po stručku, široki, izmiješani su s lamelulama; u mladosti su ružičasti, svijetloljubičasti ili smeđi, u starosti su crno-ljubičasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 15-22 x 8-10 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, skoro da i ne postoji, vodenasto, bjelkasto; miris nije izražen ili je lagano na brašno, a okus je također na brašno i malo ljut.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, skupno ili pojedinačno, po livadama, pašnjacima, poljima i rubovima šuma kao saprofit na izmetu biljojeda, prvenstveno goveda i konja. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, Parku prirode Žumberak - Samogorsko gorje te u okolici Crnog Luga i Fužina u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Budući da raste na izmetu konja i drugih životinja često se nađe u zajednici s polujajastim gnojištarom (Panaeolus semiovatus), zvonastim smetištarem (Panaeolus papilionaceus), te mnogim vrstama iz roda Coprinus, međutim polukuglasti žuto-zeleni klobuk i listići su dovoljni za sigurnu determinaciju ove vrste.

ČEŠLJUGARSKA LJUSKAVICA

Pyrrhulomyces astragalinus (Fr.) E.J.Tian & Matheny

Etimologija: astragalinos (gr.) = češljugar (Carduelis carduelis). Vjerojatno po upadljivoj boji.

Engleski naziv: Conifer Scalycap

Klobuk: 2-5 (8) cm širok, prvo je pulokuglast pa raširen, spljošten, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, sjajan, gol; šafranastožut, žuto-narančast, narančasto-crven ili je krvavocrven, na sredini je tamniji, rub je blijedožut, površina je prolazno vlaknasta.

Stručak: 5-10 cm visok i 4-7 mm debeo, valjkast, sužen je na bazi, često je zakrivljen, ubrzo postane šupalj; bjelkast je ili žućkast, na bazi je smeđ, na pritisak pocrni, vlaknasto je prošaran poput zmijske kože, s prolaznom je prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; žuto-narančasti, sivo-narančasti, žuto-okerasti ili su žuto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Skoro eliptične, glatke, 5-7 x 4-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Relativno je tanko, bijelo je ili žućkasto, uz rub je uglavnom narančasto-crveno, na oštećenom ili presječenom mjestu za oko dvije minute pocrni (mlađi primjerci manje); miris nije izražen, u bazi stručka je više ili manje na jod, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili u gustim skupinama, po planinskim predjelima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća, poput bora ili smreke; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog jako gorkog okusa mesa.

Napomena: Teško se može zamijeniti s drugim vrstama zbog tipične narančaste boje klobuka i osobine mesa koje na prerezanom mjestu polako pocrni.

ZELENA VITIČARKA

Stropharia aeruginosa (Curtis) Quél.

Etimologija: aeruginosus (lat.) = zelenkasto. Po boji.

Engleski naziv: Verdigris Roundhead

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je poluloptast, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, po kišnom je vremenu mazav, sluzav i ljepljiv, kožica se lako guli; zelen je ili modro-zelen, prekriven je s prolaznim i rijetkim bijelim ljuskicama (ostacima ovoja), rub je dugo vremena zakrivljen prema dolje.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 0.4-1 cm debeo, valjkast, šupalj, mazav, vlaknast; modro-zelenkast, iznad vjenčića je gladak, ispod je s bijelim čehicama, na bazi je s micelijskim nitima; pod klobukom nosi viseći prljavobijeli, sivkasti ili sivo-smeđi vjenčić, s gornje je strane crtast, rub s gornje strane može biti i crnkast od poispadalih zrelih spora.

Listići: Prirasli; bjelkasti, zatim su sivo-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, glatke, obično su s jednom uljnom kapljom, (7.3) 7.7 - 8.6 (9.3) × (3.9) 4.2 - 4.7 (5.1) µm, Q = (1.5) 1.7 - 1.9 (2.1), N = 120, Me = 8.1 × 4.5 µm, Qe = 1.8; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, zelenkastog je tona; miriše ugodno na gljive ili plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla, u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, na livadama i pašnjacima, na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili izravno na panjevima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora smatra nejestivom vrstom jer je blago otrovna i može uzrokovati gastrointestinalne tegobe. Također postoje izviješća skupine ljudi koji već duže vrijeme konzumiraju ovu vrstu, čak i u velikim količinama, a koji nikada nisu imali nikakvih probavnih problema. Ako se konzumira ukloniti ljepljivu kožicu klobuka već u šumi, jer je moguće da ona sadrži toksine. Vjerojatno sadrži malu količinu termolabilnih toksina koji se termičkom obradom unište.

Napomena: Ne može se zamijeniti s drugom gljivom jer je mazava, ima karakterističnu modro-zelenu boju klobuka i bijeli vjenčić koji poslije zbog sazrijevanja otrusine pocrni. Spominje se kao zasebna vrsta zelenkasto-plava vitičarka (Stropharia cyanea). Vrlo je slična zelenoj vitičarki, a razlikuje se po tome što je manje sluzava i na rubu klobuka nema ostataka zastorka.

Stropharia albonitens - created in Norway by Rob van Kruining

BIJELA VITIČARKA

Stropharia albonitens (Fr.) Quél.

Klobuk: 3-6 (7) cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je ravan i tupo ispupčen na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu mazav; bijel, na sredini je žućkast.

Stručak: 3-8 cm visok, valjkast, pun, kasnije je šupalj, lomljiv, često je zakrivljen; iznad vjenčića bijel, hrapav i malo pahuljast, ispod vjenčića postaje žućkasto-oker i čehast, često je žuto pjegav; vjenčić je bijel sa smeđim ili crno-smeđim rubom, kratkotrajan, opnast, viseći.

Listići: Gusti, prirasli su ili je poneki silazeći sa zupcem, izmiješani su s lamelulama; svijetlosmeđi, kasnije su sivo-smeđi, smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica bijelo maljava.

Spore: Eliptične, bademaste, glatke, 8-9 x 4-5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo, po vlažnom je vremenu prozirno, u stručku postane žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama i pašnjacima, rubovima šuma, u grmlju, na travnatim mjestima, često u blizini johe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a vjerojatno nije otrovna.

Napomena: Posebno obilježje ove vrste jest mazavi bijeli klobuk, koji poslije na sredini poprimi žućkasto-krem boju. Postoji i slična vitičarka Stropharia melanosperma, koja također ima bjelkasti klobuk, ali često s ljubičastom nijansom, ima i veće spore, 9-12 x 6.5-7.5 µm i uočljivo crtasti vjenčić.

TIRKIZNA VITIČARKA

Stropharia caerulea Kreisel

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, zagasitomodro, plavičasto. Po boji.

Engleski naziv: Blue roundhead

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, prvo je poluloptast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, slabo je mazav, kožica se teško guli; zelen, plavo-zelen, vodenast, u starosti izblijedi u žuto-smeđu boju, dekoriran je sa sitnim čehicama koje se ubrzo izgube, rub je obično prekriven bjelkastim ovojem.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, valjkast, plavo-zelen, iznad vjenčića je gladak, ispod vjenčića je s bijelim čehicama, ponekad je gladak, na bazi je baršunast od rizomorfnih hifa; vjenčić je kratkotrajan i ponekad samo u tragovima, a ne jasno izražen kao kod zelene vitičarke (Stropharia aeruginosa).

Listići: Nisu gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, sivo-smeđi, crvenkasto-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica nije bjelkasta kao kod zelene vitičarke.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 4.3-5.7 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, smećkasto; miriše na rotkvice ili kiseli kupus, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po parkovima, livadama, pašnjacima, vrtovima, te miješanim i bjelogoričnim šumama, na vapnenačkom tlu, često u blizini koprive. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora smatra nejestivom vrstom jer je blago otrovna i može uzrokovati gastrointestinalne smetnje. Također postoje izviješća skupine ljudi koji već duže vrijeme konzumiraju ovu vrstu, čak i u velikim količinama, a koji nikada nisu imali nikakvih probavnih problema. Ako se konzumira ukloniti ljepljivu kožicu klobuka već u šumi, jer je moguće da ona sadrži toksine. Vjerojatno sadrži malu količinu termolabilnih toksina koji se termičkom obradom unište. U nekim se izvješćima navodi da sadrži halucinogene tvari u tragovima.

Napomena: Po zeleno-plavičastoj boji veoma je slična zelena vitičarka od koje se razlikuje po smećkastim listićima, prolaznim vjenčićem i upadljivoj dekoraciji. Također, klobuk teži da požuti i prisustvo rizomorfnih hifa na bazi stručka su dodatne osobine zbog kojih se teško može zamijeniti nekom sličnom vrstom.

HORNEMANNOVA VITIČARKA

Stropharia hornemannii (Fr.) S.Lundell & Nannf.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast danskog botaničara Jens Wilken Hornemanna (1770. - 1841.), profesora botanike na Sveučilištu u Kopenhagenu i kasnije direktora Botaničkog vrta.

Engleski naziv: Conifer Roundhead

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, vlažan je ili malo mazav; smeđ je do ljubičasto-smeđ, bez dekoracije, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 8-10 cm visok i 1-1.8 cm debeo, visok, vitak, valjkast, sužen je na bazi; bijel, žućkast, iznad vjenčića je brašnast, ispod vjenčića je grubo bijelo vlaknasto-čehast, dekoracija je čupava, gusta i prolazna, parcijalni je ovoj bjelkast, razvijen, zatvara listiće na klobuku, nakon čega se raspukne i prekriva gotovo čitavi stručak; vjenčić je bijel, crtast s gornje strane i dosta prolazan.

Listići: Gusti, malo su trbušasti, prirasli; prvo su bjelkasti, kasnije su sivo-ljubičasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, s uočljivom klicom, 10-14 x 5.5-7 µm; otrusina je ljubičasto-crna.

Meso: Prilično je debelo, mekano, lomljivo, bijelo, bijelo-kremasto; jakog je neugodnog i kiselog mirisa, a okus je neugodan i malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, jele i bora, na ili u blizini pljesnivih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer kod osjetljivih ljudi uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: U našim krajevima je veoma rijetka vrsta. Jedna je od malobrojnih vrsta većih dimenzija iz roda Stropharia (kao primjerice zelena vitičarka (Stropharia aeruginosa), ferijeva vitičarka (Stropharia rugosoannulata)). Kada se gljiva razvije ima upadljivo dekoriran stručak, te gladak klobuk, po površini nema nikakvih čehica i nije maljav. Eventualno se može zamijeniti s ferriijevom vitičarkom, smatra se jednom od njezinih varijacija.

FERIJEVA VITIČARKA

Stropharia rugosoannulata Farl. ex Murrill

Etimologija: rugosus (lat.) = namreškan, naboran, smežuran + annulatus (lat.) = prsten, vjenčić. Po imenu G. Ferri, talijanskom mikologu iz Milana.

Engleski naziv: Wine Roundhead

Klobuk: 3-13 (16) cm širok, prvo je poluloptast, kasnije se raširen, po vlažnom je vremenu slabo mazav, inače je suh i sjajan, nikada nije sluzav; žuto-oker, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, naboran, izbrazdan, sitno je zrnast, s uraštenim je radijalno postavljenim vlaknima, rub je u mladosti s ostacima bijelog zastorka i dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-13 (16) cm visok i 1-3 (4) cm debeo; čvrst, valjkast, pun, u starosti je šupalj; prvo je bjelkast, kasnije je žućkast do žuto-smeđ, iznad vjenčića je slabo brazdast, na bazi je s debelim bijelim rizomorfima; vjenčić je dvostruk, opnast ili u tragovima, s gornje je strane bijel i narebran, s donje je strane zvjezdast.

Listići: Gusti, tanki, nejednako su dugi, suženi su i zaokruženi uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama; sivi, sivo-ljubičasti ili su ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, s kličnim otvorom, glatke, 10-15 x 6-9 µm; otrusina je crno-ljubičasta do crno-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano slamnatožuto, nepromjenjive je boje; miris je ugodan na ciklu ili rotkvice, a okus je također na ciklu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na biljnom otpadu, balama slame, obalama potoka i ponekad u šumi na truloj podlozi, voli pješčano tlo. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, okus je loš i česta su izvješća o gastrointestinalnim smetnjama, osobito pri konzumaciji većih količina ove gljive. Može se uzgajati na balama slame, ali je za tu svrhu bolje odabrati neku kvalitetniju vrstu od ove. Također se može koristiti za dekontaminaciju tla, jer iz zemlje apsorbira otrove poput eksplozivnih spojeva i neutralizira ih. Teški metali također se apsorbiraju i ugrađuju u sastav gljive. Dekontaminaciju tla moguće je provesti ako se gljive sakupe prije raspadanja i odlože kao opasni otpad.

Napomena: Javlja se u slamnatožutoj ili crvenkasto-smeđoj boji s ljubičastim odsjajem. Može biti enormno velika, a često je napadnuta parazitnim gljivicama zbog čega može potpuno promjeniti formu. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. Paziti da se ne zamijeni s vrstama iz roda Psalliota koje su tamnije obojene, ali koje nemaju ljubičaste listiće po čemu se i izdvaja rod Stropharia. Ponekad se može zamijeniti s hornemannovom vitičarkom (Stropharia hornemannii) koja je svjetlija i ima dekoriran stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 220. Ferijeva vitičarka (Stropharia rugosoannulata Farlow ex Murr.), Sinonim: Stropharia ferii Bres.; 221. Žuta vitičarka (Stropharia rugosoannulata f. lutea (Hongo) Hongo)

LIVADNA GRLAŠICA

Clitocybe agrestis Harmaja

Etimologija: agrestis (lat.) = divlji, prost, surov, pustoš.

Engleski naziv: Field Funnel

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, ubrzo spljošten ili ulegnut na sredini, rub je tanak i crtast zbog prozirnosti kožice, gladak, bez sjaja, bjelkast, krem-žućkast, oker, sivo-smeđ, kremasto-smećkast do crvenkasto-smećkast, sredina je malo tamnija, poslije čitav izblijedi.

Stručak: 1.7-3 (3.5) cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, u starosti šupalj, bjelkast, krem-žut, krem-smećkast ili sivkasto-smećkast, gornji dio je nešto svjetliji.

Listići: Dosta su gusti, prirasli su na stručak, nisu široki, izmiješani su s mnogo lamelula; bjelkasti, žućkasti do lagano smećkasti.

Spore: Široko eliptične, obično s dvije, a ponekad i više, uljnih kapljica, 4.3-6.5 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko; miris je slab na anis ili na voće, a okus blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži toksin muskarin.

Napomena: Karakteristika na koju treba obratiti pozornost pri determinaciji ove vrste je izraženi, skoro do sredine narebrani rub klobuka. Ima slatkasti miris, te ne miriše na užeglo brašno kao i neke slične vrste.

Clitocybe albofragrans - created in Finland by Jarkko Korhonen

MIRISAVOBIJELA GRLAŠICA

Clitocybe albofragrans (Harmaja) Kuyper

Engleski naziv: Frosted Fragrans Funnel

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen, ma kraju lijevkasto udubljen, pravilan, gladak; bjelkast, krem-žućkast, sivksto-smeđ, često malo tamniji u sredini; rub tanak i dogo podvijen.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 2-5 (6) mm debeo, valjkast, gladak, elastičan; krem do sivkasto-smećkast, na vrhu je uglavnom svjetliji, bjelkast, na osnovi jako paučinasto bijelo opleten zajedno sa supstratom na kojem raste.

Listići: Gusti, uski, račvasti, izmiješani s mnogo lamelula, bijeli ili prljavobijeli, prirasli ili se spuštaju se po struku, oštrica je glatka.

Spore: Eliptične, glatke, (3.92) 4.44 - 4.59 (5.11) x (2.81) 3.17 - 3.28 (3.64) µm, Q = (1.21) 1.38 - 1.43 (1.60), N = 63, Me = 4.51 x 3.22 µm, Q = 1.40; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, svijetlosmeđe; miris izrazito jak na anis i na gljive, okus blag, ugodno slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim čistinama, livadama, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, jer sadrži neodređenu količinu toksina muskarina.

Napomena: Po boji klobuka je vrlo slična snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), ali joj se listići ne spuštaju po stručku i nema napadno paučinasto bijelo opletenu osnovu stručka. Po izrazito paučinasto opletenom stručku slična je vrsta Clitocybe fuligineipes, ali je sivo-smeđa i raste u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreke.

BRESADOLOVA ULEKNJAČA

Clitocybe bresadolana Singer

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen i lijevkasto ulegnut, nepravilan; gladak, po vlažmom vremenu pojasasto pjegav, oker-smeđ, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, po suhom vremenu oker-smećkast, rub je izuvijeno valovit.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, valjkast, malo proširen na osnovi, žilav, pun; oker-smećkast, svijetlosmećkast do smeđ, uzdužno bjelkasto vlaknast, osnova je bijelo maljava.

Listići: Najprije bijeli, poslije kremasti, zavojiti, poneki se račvaju do stručka ili spuštaju po njemu, izmiješani s mnogo lamelula.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6.5 x 3-4 µm; otrusina bijelo-kremasta.

Meso: Bjelkasto do krem, spužvasto; miris ugodan na voće, malo po gorkim bademima, okus blag, slatkast, voćni ili malo neugodan.

Stanište: Raste u proljeće i jesen, kao saprofit tla na siromašnim pašnjacima, livadama i u miješanim šumama viših predjela.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Dosta je rijetka vrsta pa je jestivost nepoznata, ali vjerojatno nije otrovna.

Napomena: Na prvi pogled dosta sliči žutim uleknjačama, kao što su žuta uleknjača (Paralepista flaccida), kapljasta uleknjača (Paralepista gilva) i smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus). Od njih se bitno razlikuje po manjem rastu, staništu i prije svega po obliku spora. Žuta i kapljasta uleknjača imaju bradavičave spore kao i sve gljive roda Lepista, a smeđocrvenkasta grlašica ima široko eliptične (jajolike) i mnogo veće spore (7-10 x 4-6.5 µm).

REBRASTA GRLAŠICA

Clitocybe costata Kühner & Romagn.

Etimologija: costatus (lat.) = rebrasto. Po crtastom rubu klobuka.

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, najprije je konveksan i slabo ispupčen pa ubrzo ulegnut ili pupčast, tanak, slabo mesnat; jedva je uočljivo svilenasto-čehast, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, često je nešto tamniji na rubu; rub je skoro uvijek podvrnut, na samom kraju je rebrast, iscijepan i nepravilno valovit.

Stručak: 3-10 (13) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, zadebljan na osnovi, ponekad je naboran, u mladosti je ravan, a kasnije obično neravan, pun je pa šupalj; oker-smećkast, tamniji od listića, na bazi bijelo paučinast, vlaknasto-korast.

Listići: Veoma su gusti, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, oštrica je nazubljena; najprije su bjelkasti pa kasnije kremasti do oker-smeđi.

Spore: U obliku kapi, glatke, prozirne, (4.00) 4.85 - 6.15 (7.65) µm, Q = 1.35 - 1.70, Me = 6.85 x 4.55 µm, Qe = 1.50; otrusina je blijedo-žućkasta.

Meso: Tanko, mekano, malo žilavo, bijelo sa svijetlosmeđim vlaknima, vodenasto; miris na gljive i na voće, kiselkast, manje-više malo opor, na gorke bademe, poput cijanovodične kiseline, a okus je blag, lagan na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a rjeđe i u proljeće, od svibnja, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, te po parkovima i vrtovima. Primjerci na slici pronađeni su početkom prosinca na Pelješcu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete, ovisno o pripremi jer je meso malo žilavo pa ga je potrebno sitnije nasjeckati.

Napomena: U osnovi je slična mala martinčica (Infundibulicybe gibba) od koje se razlikuje po stručku koji je boje klobuka i po lagano crtastom i pojasastom rubu klobuka. Slična je i smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) koja raste u proljeće, a klobuk joj vuče na crvenkasto i jako miriše po brašnu, čehava grlašica (Clitocybe squamulosa) je svijetlosmeđe boje i pokrivena je finim čehicama. Slična je i ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis). Nema opasnosti od trovanja, jer su sve navedene vrste jestive.

RUŽIČASTA GRLAŠICA

Clitocybe diatreta (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: diatretos (gr.) = probijeno, probušeno. Po upadljivo ulegnutom klobuku.

Engleski naziv: Perced Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, ubrzo je spljošten, jako se ulegne na samoj sredini, lijevkastog oblika, površina je bez sjaja, malo je mazav; promjenljive je boje, crvenkasto-smeđ do okerasto-smeđ; rub je najprije podvijen, a u starosti uzdignut i vijugav, često je valovito-režnjevit, rijetko je malo narebran.

Stručak: 2-5 (6) cm visok, teži ka valjkastom obliku, često je nepravilan, stisnut, zadebljan je u ovratnik na vrhu ili se sužava prema osnovi gdje je zakrivljen i maljav; kremast do smećkast, boje je klobuka.

Listići: Osrednje su gusti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, prasli ili se malo spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti ili sivkasti, kasnije žućkasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, 4.5-5.1 x 2.7-3.2 µm, Me = 4.8 x 2.9 µm; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Tanko, svijetlosmećkasto, malo je žilave konzistencije; miris je ugodan na voće i na gljive, nije na brašno, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži toksični muskarin, dok je dio autora smatra samo nejestivom.

Napomena: Dio je veće skupine vrsta slične boje i izgleda. Neke od njih upadljivo mirišu na brašno, kao primjerice smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus), a neke kao ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) su bez navedenog mirisa. Često se malo razlikuju po izgledu.

SLATKOMIRISNA GRLAŠICA

Clitocybe diosma Einhell.

Engleski naziv: Whitelaced Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije konveksan, ubrzo ulegnut na sredini i lijevkast, vodenast, gladak; smećkast, okerasto-smećkast do sivo-smećkast, sredina je često tamnija, po suhom vremenu i u starosti jako izbijedi, žućkasto-bijel, rub oker-siv, podvijen i kod starih plodišta.

Stručak: 2-3.5 cm visok, valjkast, nepravilan, pun pa šupalj, često stisnut; uzdužno vlaknast, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, na vrhu je svjetlije žućkaste boje, na osnovi je čupav s dugim ostacima bijelih rizomorfa.

Listići: Vrlo gusti, uski, spuštaju se po stručku, bjelkaste do krem boje.

Spore: Eliptične, prozirne, (4.1) 4.6 - 6.1 (7.3) × (2.5) 3.1 - 4.2 (4.7) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.9), N = 120, Me = 5.4 × 3.7 µm, Qe = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-žuto, vlaknasto; miriše na užeglo brašno, slatko-kiselkast, a okus je gorak, neugodan na brašno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na trulom lišću i trulim ostacima drva u bjelogoričnim i miješanim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Veoma je rijetka vrsta i u literaturi se malo opisuje. Prepoznatljiva je prije svega po neugodnom slatkastom mirisu i dugim ostacima bjelkasto-smećkastih rizomorfa (korijenčića) na bazi stručka.

Clitocybe ditopa - created in Finland by Tapio Kekki

BRAŠNJAVONOGA GRLAŠICA

Clitocybe ditopa (Fr.) Gillet

Etimologija: dito (lat.) = obogatiti + pus (gr.) = noga? Po relativno krupnom stručku?

Engleski naziv: Mealy Frosted Funnel

Klobuk: 2-5 (8) cm širok, najprije je konveksno-pupčast pa spljošten i ulegnut, rub je dugo vremena podvijen ili lagano obješen, vodenast, sjajan, gladak; tamnosiv, sivo-oker ili sivo-smeđ, osušen bjelkast, površina je bez sjaja i karakteristično pahuljasta.

Stručak: 2-3 (4) cm visok i 4-7 (9) mm debeo, valjkast, šupalj, osnova malo zadebljana, tamnosiv, sivo-smeđ, maslinasto-siv, bjelkast kada se osuši  smeđo-sivo-krem, brazdast, uzdužno crtast, osnova maljava od ostataka bijelog micelija.

Listići: Gusti, sivi do tamnosivi, u starosti sivo-smeđi, osrednje su široki, spuštaju se po stručku, izmiješani s brojnim lamelulama.

Spore: Kratko eliptične i skoro kuglaste, karakteristično sitne, prozirne, 3-4.7 x 2.6-3.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, svijetlosmeđe do sivo-smeđe, s maslinastim tonom; jasno miriše na užeglo brašno, a okus je blag na užeglo brašno ili opor.

Stanište: Raste u jesen, a ponekad i u zimu, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, najčešće kiselim šumama smreke.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dio je skupine grlašica s vodenastim, golim i tankim klobukom, te malo debljim stručkom, listići su sivo-smeđi i miriše na brašno.

Lepista caespitosa - created on October 2007 in Huesca, Spain by Luis Ballester

BUSENASTA KOTURNICA

Clitocybe fasciculata H.E.Bigelow & A.H.Sm.

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, u mladosti je konveksan pa zatim otvoren i na kraju izvrnutog ruba, te je prilično valovit, ponekad je i ulegnut; bjelkast, bjelkasto-kremast, žućkasto-kremast, sivkast ili svijetlosmećkast, nešto je tamniji na sredini, često s malim okruglastim pjegama, slabo mesnat, rub dosta nepravilan i iskrivljen.

Stručak: 2-8 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je srašteno po nekoliko stručaka u jedan zajednički busen; bjelkast, kremast do žućkast, uzdužno vlaknast, baza obrasla bijelim micelijem.

Listići: Vrlo su gusti, najprije su krem boje, zatim žućkasti, smećkasto-ružičasti do crvenkasto-smeđi, lako se odvajaju od podnice klobuka, prirasli i ponekad se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, 3-5.5 x 2-3.5 µm; otrusina je blijedo-ružičasta i ponekad gotovo bijela.

Meso: Bijelo, kremasto do kremasto-žuto, u starosti kremasto-smeđe, mekano, dosta je tanko, prilično lomljivo, na prerezu ne mijenja boju; miris je blago slatkast, aromatičan, u starosti može biti neugodan na užeglo brašno, a okus je bljutav, pljesniv i malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili u krugovima, kao saprofit tla po parkovima i u miješanim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Slične su jestiva rickenova kuturnica (Lepista rickenii) koja ima pepeljastosivu boju klobuka, te maglovita koturnica (Lepista luscina) koja raste u krugovima uz rubove šuma, meso joj u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi.

Clitocybe foetens - created in Finland by Tapio Kekki

SMRDLJIVA GRLAŠICA

Clitocybe foetens Melot

Etimologija: foetens (lat.) = smrdljiv, loš zadah. Po neugodnom mirisu.

Engleski naziv: Foetid Funnel

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, lagano je konveksan i spljošten, ulegnut na sredini, pupčast, rub je dugo podvijen i crtast zbog prozirnosti kožice, jasno je vodenast, sjajan; krem, krem-oker, tamnosiv, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini.

Stručak: 3.5-6 cm visok i oko 5-6 mm debeo, zakrivljen, teži ka hrskavičastoj konzistenciji, skoro uvijek je malo stisnut, pun pa šupalj; iste boje kao i klobuk, vlaknast, osnova je obrasla bijelim micelijem.

Listići: Rijetki, bijelo-sivkasti do sivo-smeđi, kratko se spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične do bademaste, 6-8 x 3.5-4.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, svijetlosmeđe, po vlažnom vremenu kremasto-smeđe, a po suhom vremenu bjelkasto, sušenjem postane crvenkasto do crno; dok je gljiva svježa miriše intenzivno na užeglo brašno, a sušenjem je sve neugodnijeg mirisa na plijesnivi sir, a okus je također na užeglo brašno.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, uglavnom šumama bora i smreke, na vlažnim terenima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a neki izvori čak navode da je sumnjiva kao otrovna vrsta, međutim nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste.

Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po narebranom rubu klobuka, maslinastom tonu plodnog tijela, te u mladosti mirisu na brašno, a koji poslije postane neugodan i tipičan na plijesnivi sir. Ispod smreke i na kiselom zemljištu raste dosta vrsta koje su dosta slične, kao što su primjerice prašnjavonoga grlašica (Clitocybe vibecina) i brašnjavonoga grlašica (Clitocybe ditopa) koje svježe mirišu na brašno.

MIRISNA GRLAŠICA

Clitocybe fragrans (With.) P.Kumm.

Etimologija: fragrans (lat.) = miomirisan, mirišljav, mirisan. Po jakom mirisu.

Engleski naziv: Fragrant Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, slabo je mesnat, konveksan i skoro pupčast pa raširen i ulegnut, vodenast, rub je crtast i često valovit; oker-smeđ, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili narančasto-smeđ, poslije izblijedi, po suhom je vremenu svilenast.

Stručak: 3-4 (6) cm visok i 2-4 (6) mm debeo, valjkast, šupalj, bijelo-smećkast, proziran, na vrhu je pahuljast, a bjelkasto maljav na osnovi.

Listići: Malo su razmaknuti, prirasli su pa se lagano spuštaju po stručku, izmiješani s dosta lamelula; bijeli, sivkasti do žućkasti.

Spore: Eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 6-9.5 x 3-4.4 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo do svijetlosmeđe, tanko, lomljivo, vodenasto; jako miriše na anis, slatkast ili na gorke bademe, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a rijetko i u proljeće, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na lišću ili mahovini, na vlažnim mjestima. Primjerke na posljednje dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dio je autora smatra nejestivom ili uvjetno jestivom vrstom, međutim otrovna je vrsta jer sadrži toksin muskarin.

Napomena: Sliči aromatičnoj grlašici (Clitocybe suaveolens) koja se razlikuje po listićima koji se više spuštaju po stručku, miris je nešto slabiji, a klobuk je narebran i lomljiv.

Clitocybe metachroa - created in Finland by Tapio Kekki

PROSINAČKA GRLAŠICA

Clitocybe metachroa (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: meta- (gr.) = između, povezano + chrois (gr.) = boja, oblik. Po promjeni boje.

Engleski naziv: Twotone Funnel

Klobuk: 3-8 (9) cm širok, konveksan je pa ubrzo otvoren, izravnat, ulegnut na sredini ili je izraženo lagano ispupčen, bez sjaja, malo je mazav, vodenast; sivkast, krem-siv, sivo-smeđ ili malinasto-smeđ; rub je tanak, najprije je podvijen pa se rastegne, lagano je prozirno crtast po vlažnom vremenu.

Stručak: 3-5.5 (7) cm visok i 4-8 (10) mm debeo, valjkast, također je stisnut, šupalj do komorasto-šupalj, vodenast, prilično je lomljiv; kremasto-sivkast, svijetlosmećkast, maslinasto-sivkast, fino srebrnasto vlaknast, osnova maljava od bijelo-sivkastog micelija.

Listići: Vrlo gusti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli i malo se spuštaju po stručku; sivkasti, krem-sivkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do kuglaste, (3.80) 4.20 x 6.30 (7.55) µm, Q = 1.55-1.80, Me = 6.85 x 4.05 µm, Qe = 1.70; otrusina je bijela.

Meso: Sivkasto-smećkasto, u klobuku bijelo, inače vodenasto sivo, tanko, vlaknasto, žilavo, tvrdo; miris na zemlju ili aromatičan na voće, a okus malo neugodan.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, čak i busenasto, kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke ili bora, rjeđe u šumama bukve.

Dioba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom, a i sumnjiva je kao otrovna.

Napomena: Po nedostatku se mirisa razlikuje od sličnih vrsta koje mirišu na brašno.

SIVA MAGLENKA (MAGLENKA)

Clitocybe nebularis (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: nebula (lat.) = magla. Po sivoj boji.

Engleski naziv: Clouded Funnel

Klobuk: 4-20 (25) cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa raširen, sredina je ulegnuta i posut bjelkastim prahom (maglica) koji se dodirom lako briše, nije vodenast, rub je podvijen, a kasnije ravan i na kraju izvrnut i vijugav, kožica se lako guli; bjelkasto-siv, sivkast ili sivo-smeđ, po suhom vremenu blijedi.

Stručak: 5-15 (16) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, mesnat, pun, vlaknasto-spužvast, elastičan, pri vrhu je tanji, a na dnu je lukovičasto zadebljan s bjelkastim micelijem; sivo-smeđ, ponekad je lagano crvenkast, sa smećkastim točkicama ili vlaknast na bjelkastoj podlozi.

Listići: Vrlo su gusti, pomiješani su s kraćim, spuštaju se po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je valovita, bjelkasti su ili kremasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (6) 6.4-7.3 (7.8) x (3.5) 3.8-4.3 (4.7) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (2.1), N = 38, Me = 6.9 x 4.1 µm, Qe = 1.7; otrusina je krem-žućkasta do žućkasta.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, debelo, manje ili više je vlaknasto; miris je vrlo jak i neodređen, neugodan na uljanu repicu ili na pljesnivi sir, a okus je neugodno kiselkast ili trpak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom trenutno postane prolazno ljubičasto-crveno, s fenolom posmeđi, a s dušičnom kiselinom najprije pocrveni pa zatim postane grimizno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u velikim skupinama, krugovima ili linijama, u svim tipovima šuma.

Dioba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ova se gljiva po mnogim knjigama o gljivama smatra jestivom. Također je još uvijek popularna jestiva gljiva u zemljama sjeverne i južne Europe. Ipak, prema posljednjim saznanjima, ova gljiva se više ne smije konzumirati, jer može uzrokovati gastrointestinalne poremećaje zbog citotoksične tvari nebularina. U pokusima na životinjama, sastojci ove gljive potaknuli su razvoj raka i plućnog edema. Zbog svega navedenog gljiva se smatra otrovnom i ni u kojem slučaju se ne smije konzumirati.

Napomena: Raste na istom staništu kao i modra koturnica (Lepista nuda). Postoji i potpuno bijela forma sive maglenke, a može se pronaći u Maksimirskoj šumi u Zagrebu. Dosta je slična otrovna olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) koja ima prvo blijede pa na kraju crvenkaste listiće, te sivo-svilenkasti klobuk. Ponekad se može naći zajedno s parazitskom tobolčarkom (Volvariella surrecta) koja parazitira maglenku i raste na njenom plodnom tijelu. Izbjegavati konzumiranje starijih gljiva.

MIRISNA ULEKNJAČA

Clitocybe odora (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: odorus (lat.) = mirisati. Po jakoj aromi.

Engleski naziv: Aniseed Funnel

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, mesnat, najprije zvonolik pa raširen ili ulegnut; radijalno vlaknast, krem-siv, sivo-zelen ili modro-zelen, u starosti izblijedi; rub je podvijen pa valovit.

Stručak: 3-11 (14) cm visok i 3-7 (9) mm debeo, valjkast, žilav, u donjem je dijelu šupalj, malo je zakrivljen, gladak, osnova je malo zadebljana; prljavobjelkast, laganog plavkasto-zelenkastog tona, osnova je bjelkasta s ostacima hifa, a ponekad posmeđi ili požuti.

Listići: Dosta su rijetki i široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; nešto su bljeđi od klobuka, najprije krem, a kasnije oker-zelenkasti s plavkasto-zelenim tonom.

Spore: Eliptične, prozirne, (5.8) 6.1 - 7.7 (8.4) × (3.4) 3.8 - 4.8 (5.2) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 120, Me = 6.8 × 4.3 µm, Qe = 1.6; otrusina je bjelkasta do krem-ružičasta.

Meso: Blijedo-zelenkasto, sivo-zelenkasto ili kremasto-sivo, kasnije plavo-zeleno ili smeđo-zeleno, čvrsto, elastično, vodenasto; jako miriše na anis, okus je blag do lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane lagano zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, na sloju trulog lišća, rijetko na iglicama, rijetko se pronađe iznad 800 m nadmorske visine. Prvu sliku snimio je Danijel Mulc, u listopadu na lokalitetu brod Moravice u Gorskom kotaru, duga je snimljena u rujnu na lokalitetu Vojnić kod Sinja, treću je sliku snimio Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom listopada na lokalitetu Brezovac na Dinari, a četvrta i peta slika snimljene su u listopadu na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva vrlo loše kvalitete zbog izrazito jakog mirisa na anis koji u miješanim jelima preuzme cijelo jelo. Sirova je otrovna pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: U starosti izgubi temeljnu zelenkasto-modru boju i sliči bijelim otrovnim uleknjačama koje su drugačijeg mirisa, manjeg rasta i imaju manje ili više crtasti rub klobuka. Slična vrsta Clitocybe odora f. odora ima zelene listiće. Otrovna mirisna grlašica (Clitocybe fragrans) ima narebran rub klobuka, a slabije poznata aromatična grlašica (Clitocybe suaveolens) ima listiće koji se dugo spuštaju niz stručak, lomljiva je i miris joj je manje izražen.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 696. Mirisna uleknjača (Clitocybe odora (Bull. ex Fr.) Kummer)

GORKA GRLAŠICA

Clitocybe phaeophthalma (Pers.) Kuyper

Engleski naziv: Chicken Run Funnel

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen pa jako udubljen, gladak, radijalno vlaknast, nešto vodenast; bjelkast, krem, svijetložut, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, rub je jedva prozirno narebran.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 5-6 (7) mm debeo, valjkast, gladak, poslije uzdužno vlaknast, osnova je maljava; bjelkast, svijetložut do svijetlosmeđ.

Listići: Bjelkasti, kremasti do žućkasti, osrednje su gusti, pravilni, dugo se spuštaju po stručku, oštrica glatka.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.9-7 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto do kremasto, vlaknasto; karakterističan neugodan miris na užeglu zemlju; a okus je također užegli i pomalo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve, u otpalom lišću, rjeđe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ova se grlašica može sigurno utvrditi mikroskopiranjem kožice klobuka i površine stručka. Stanice su pretežno štapićaste s kopčom i pomiješane mjehurastim stanicama. Bazidije su poput toljage s 4 sterigme, odnosno 4 spore.

LISNATA GRLAŠICA

Clitocybe phyllophila (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: phyllon (gr.) = list + phileo (gr.) = voli, ljubi. Po najomiljenijem mjestu rasta.

Engleski naziv: Frosty Funnel

Klobuk: 5-9 (14) cm širok, u mladosti je konveksno-ispupčen pa raširen, poslije se ispupčenje izgubi i postane nepravilno pupčast, samo je na sredini mesnat, nikada nije vodenast; bijel (osobito na rubu) i bjelkast, prekriven je finim i sjajnim injem poput bijele plijesni pa poprimi okerasti ton, ponekad je pjegav.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 3-9 (13) mm debeo, redovito je zakrivljen, najprije je pun pa spužvasto-šupalj i na kraju šupalj, lagano je uzdužno brazdast, na osnovi je zadebljan i s isprepleten micelijem, na gornjem dijelu je pahuljast, bijele, krem ili okeraste boje.

Listići: Najprije su bijeli pa kremasto-žućkasti, po vlažnom vremenu i na kraju su više-manje ružičasto-smeđi, gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, glatke, 3.2-5 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela, rijetko s kremastim ili kremasto-ružičastim tonom.

Meso: Tanko, bijelo, kremasto, do krem-žuto, u klobuku lagano sivo-smeđe, žilavo; miris na gljive, aromatičan, voćni, u starosti na plijesan, okus je lagano užegli.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često u krugovima, kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama, rijetko se pronađe u bjelogoričnim šumama. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jako je toksična pa se smatra smrtno otrovnom vrstom, koja uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Dosta je teška za determinaciju kao i sve bijele vrste iz roda grlašica, jer su dosta promjenljive, a od njih se razlikuje po ispupčenom klobuku u mladosti koji nikada nije vodenast i po staništu na iglicama i lišću. Jedini siguran način za determinaciju ovih vrsta je mikroskopska analiza spora. Slična je krhka brašnjača (Clitopilus prunulus).

OTROVNA BRAŠNJAČA

Clitocybe rivulosa (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: rivus (lat.) = potok, rječica, strujanje. Po staništu.

Engleski naziv: Fool's Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je konveksan pa raširen i ulegnut; najprije je s bijelom glazurom, ponekad s oker-smeđim mrljama; rub je nepravilan, valovit i dugo vremena podvrnut.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, valjkast, nije dug, pun pa u starosti šupalj, elastičan, često je proširen na vrhu, malo je stisnut; najprije je bjelkast pa kasnije oker-ružičast, u starost ružičasto-smeđ, vlaknast.

Listići: Bijeli, krem do crvenkasto-oker, nisu gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, oštrica je valovita.

Spore: Eliptične, 3-6 x 2-6 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo, kasnije smećkasto do oker, elastično, tanko; miris je karakteristično prilično neugodan po spermi, nekad jedva primjetno na brašno, okus je slab na brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, dok listići sa sumpornom kiselinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po livadama, parkovima, poljima, putevima, šumskim stazama, na biljnom otpadu, na kiselom tlu; dosta je česta vrsta. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer sadrži velike količine muskarina.

Napomena: Jedna je od velikog broja bijelih Clitocyba, a to su lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila), snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), vodenasta grlašica (Clitocybe hydrogramma), tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), gustolistićava grlašica (Clitocybe angustissima) i brojne druge vrste koje se teško međusobno razlikuju jer su veoma slične, a najveći dio je sigurno otrovan. Slična je jestiva krhka brašnjača (Clitopilus prunulus) s lomljivim mesom, mirisom na brašno, a blijedo-ružičasti listići se spuštaju po stručku.

Clitocybe squamulosa - created in Spain by Rafael Sanchez

ČEHAVA GRLAŠICA

Clitocybe squamulosa Pers.

Etimologija: squamula (lat.) = mala čeha, čehica, ljuskica. Po sitnim čehicama po klobuku.

Engleski naziv: Scaly Funnel

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, tankomesnat, pupčast ili lijevkast; svijetlosmeđ, cimetastosmeđ ili narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, prekriven je sitnim smeđim čehicama, rub je najprije podvijen i tanak.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, elastičan, valjkast, spužvasto-šupljikav, na bazi su uočljive guste bijele micelijske hife; malo je svjetlije boje od klobuka, svijetlosmeđ, vlaknast.

Listići: Uski, tanki, često su račvasti, dugo se spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, povezani poprečnim žilicama na dnu; bijeli do krem, također su svijetlo maslinasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-8.2 x 3-4.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, vlaknasto, mekano, bjelkaste do krem boje, svjetlije je u klobuku; miris i okus ugodni na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u planinskim crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i bora.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Iste je smeđe boje klobuka i stručka, ima lagano zrnasto dekorirani klobuk, slična je mala martinčica (Infundibulicybe gibba) koja je nešto svjetlije boje.

ČESTA GRLAŠICA

Clitocybe subspadicea (J.E.Lange) Bon & Chevassut

Etimologija: sub (lat.) = skoro + spadiceus (lat.) = boje datulje (Phoenix dactylifera). Po boji.

Engleski naziv: Pale date Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, osrednje je mesnat, konveksno-pupčast i skoro lijevkast, rub je lagano crtast, površina je glatka i malo mazava; kremast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili maslinasto-smeđ, udubljena sredina  je uglavnom tamnosmeđa.

Stručak: 4-6 cm visok, valjkast, ravan, s bijelim je čupercima na osnovi; bijel, krem-sivkast, oker-smeđ ili sivo-smeđ, s bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku; bjelkasti, sivo-kremasti do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Boje je vanjske površine, sivkasto, prilično je vodenasto, vlaknasto; miris je slabo izražen do ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu; vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Oko ove vrste postoji dosta neslaganja u svezi taksonomije.

Clitocybe umbilicata - created on September 2007 in Baden, Germany by User:Strobilomyces

UDUBLJENA GRLAŠICA

Clitocybe umbilicata P.Kumm.

Etimologija: umbilicatus (lat.) = pupčast. Po obliku klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, već je u mladosti izravnato-konveksan s ulegnutom sredinom pa ubrzo postane pupčast; najprije je smeđ pa sivo-maslinast do sivo-smeđ, vodenast, jako je crtast po vlažnom vremenu, površina je glatka, rub je čak i kod starijih primjeraka jako podvijen.

Stručak: 4-7 cm visok i oko 1 cm debeo; sivo-krem ili sivo-smećkast; često je s bijelim čekinjicama na vrhu.

Listići: Lagano se spuštaju po stručku, gusti, uski; najprije su smećkasto-sivi, zatim sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 6-7 x 3-4 µm.

Meso: Sivkasto-krem, vlaknasto; miris slabo izražen do ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po lijevkastom obliku klobuka, te po neizraženom mirisu i okusu. Određeni autori često je miješaju sa čestom grlašicom (Clitocybe subspadicea).

PRAŠNJAVONOGA GRLAŠICA

Clitocybe vibecina (Fr.) Quél.

Etimologija: vibix (lat.) = modrica na oku. Vjerojatno po boji klobuka.

Engleski naziv: Mealy Funnel

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, skoro je opnast, konveksno-pupčast pa lijevkast, blago vodenast, gol, rub je crtast i valovit; sivkast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ do tamnosiv.

Stručak: 2.5-5 (7) cm visok i 2-6 (8) cm debeo, uglavnom šupalj, valjkast; iste boje kao i klobuk, urašteno uzdužno vlaknast, osnova je malo proširena i obrasla s bijelim micelijem.

Listići: Prilično su gusti; bjelkasti, sivkasti ili kremasto-sivi; kukasto su prirasli pa se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Skoro eliptične do oblika kapljice, prozirne, 4.5-7.5 x 3.4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, do svijetlosmećkasto; miris i okus karakteristično na užeglo brašno.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šuma, poput šume smreke ili bora, vrlo rijetko u bjelogoričnoj šumi johe, hrasta, vrbe, javora i bukve. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa i okusa mesa, a dio autora navodi da je sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Dio je skupine grlašica u kojoj se nalaze vrste tamnih sivih i smeđih boja.

SIĆUŠNA PLOSNATICA

Collybia cirrhata (Schumach.) Quél.

Etimologija: cirrus (lat.) = pramenast, kovrčast. Po dekoraciji na stručku?

Engleski naziv: Piggyback Shanklet

Klobuk: 0.4-0.9 (1.6) cm širok, veoma je malen i bez mesa, samo je opnast, konveksan pa se nešto otvori, uglavnom je pupčast ili ulegnut na sredini; prljavobijele do smećkaste boje, nešto je tamniji na sredini, oker do svijetlocrvenkast, radijalno vlaknast; rub je malo narebran.

Stručak: 2-5 (7.5) cm visok i 0.5-2 (3) mm debeo, veoma je tanak, skoro je cjevast; tamnije je boje od klobuka, bijel, krem, sivkast do žuto-smeđ, korjenast, pahuljasto-vlaknast je na vrhu, a osnova je bijela, maljava i bez sklerocija.

Listići: Rijetki, bjelkasti, prilično su uski, prirasli su na stručak.

Spore: Eliptične do oklika kapljice, glatke, prozirne, 4-6.4 x 2-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, vlaknasto, vrlo tanko; miris je slab na gljive do aromatičan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na trulom lišću i na zemlji izmiješanoj s trulim ostacima drugih gljiva iz reda listićavki (Agaricales). Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jedinstvena je patuljasta gljiva s tankim končastim stručkom, raste u kolonijama sa zbijenim paralelno postavljenim različito visokim stručcima na supstratu od raspadnutih ostataka drugih vrsta gljiva. Smatra se formom lagano sklerotične gomoljaste plosnatice (Collybia tuberosa). Veoma je slična razgranata plosnatica (Dendrocollybia racemosa) koja u brojnim skupinama raste na grančicama, sastoji se od lateralno postavljenih glavičastih plodnih tijela.

Collybia tuberosa - created on September 2022 in Macugnaga VB, Italy by Marco Floriani

GOMOLJASTA PLOSNATICA

Collybia tuberosa (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: tuberosus (lat.) = gomoljasto, cjevasto. Jer je na dnu mali sklerocij u obliku cijevi.

Engleski naziv: Lentil Shanklet

Klobuk: 0.5-1.5 (2) cm širok, prvo je konveksan pa raširen, pupčast ili ulegnut na sredini, gladak i gol; bjelkast, na sredini je žuto-smeđ.

Stručak: 1-5 (7) cm visok i 0.8-1.5 (2) mm debeo, bjelkast do svijetlosmeđ, tanak, cjevast, dlakav po površini; na osnovi je sa šupljim sklerocijem smeđo-crvenkaste do crno-smeđe boje i veličine 3-12 x 2-5 mm, često je sužen na oba kraja i eliptičnog oblika kapi.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-6.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto, u sklerociju malo crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na istrunulim vrstama iz porodice listićavki (Agaricaeae), najčešće na baršunastoj mliječnici (Lactifluus vellereus) i crnoj krasnici (Russula adusta).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta ima uočljivi sklerocij na osnovi stručka (micelij u obliku male cijevi). Smatra se da je sićušna plosnatica (Collybia cirrhata) potpuno ista kao opisana vrsta, ali bez sklerocija na bazi stručka. Slamnatožuta cjepača (Inosperma cookei) razlikuje se po sklerociju manjih dimenzija i žute je, a ne smeđe boje.