CRVENKASTA CJEPAČA

Inosperma erubescens (A.Blytt) Matheny & Esteve-Rav.

Engleski naziv: Deadly fibrecap, Brick-red tear mushroom, Red-staining Inocybe

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je stožast, zatim je zvonoliko ispupčen i na kraju se raširi; najprije je bjelkast, kasnije je žuto-smeđ ili oker-smećkast, na kraju je crvenkasto-smeđ, radijalno je vlaknast, kožica se poslije radijalno raspucava.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 0.8-2.2 (2.6) cm debeo, pun, prilično je robustan, valjkast je ili malo zadebljan na bazi, skoro je gladak; na vrhu je bijel, ostali dio je bjelkast ili sivkasto-smeđ, kasnije je crvenkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, široki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti ili s ružičastom nijansom, kasnije su crvenkasti, u starosti su maslinasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, glatke, pod mikroskopom svijetlosmeđe, 10-13.8 x 5.5-8.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Nepromjenljive je bijele boje, poslije je sa slabom crvenkastom nijansom; miris je slab na spermu ili voće, a okus je prilično neugodan na voće.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama, po šumskim stazama, parkovima i grmlju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili lipom. Posljednju sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Sadrži oko 0.037% muskarina, a smrtonosna doza je 180 mg (oko 4.8 g svježih gljiva) po odrasloj osobi, ali i niže vrijednosti mogu biti i opasne po život.

Napomena: Dosta je velika rastom i uvijek je s crvenkastim mrljicama po klobuku i stručku. U proljeće postoji opasnost od zamjene s bijelom đurđevačom (Calocybe gambosa), ali je tada vrlo rijetka i sasvim drugačija od đurđevače koja je sasvim bijela, mesnata i velika. Slične su i opasne manje gljive iz roda Inocybe kao što je vrsta Inocybe incarnata koja je veća rastom. Postoje i druge vrste iz roda cjepača koje su crvenkaste boje, a to su vinskicrvena cjepača (Inosperma adaequatum), jelenska cjepača (Inosperma cervicolor) koja je slabijeg tona, te bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii) kojoj je klobuk upadljivo čehasto dekoriran.

+

Inosperma fulvum - created on August 2025 in Skelsnæs, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

ŽUĆKASTOSMEĐA CJEPAČA

Inosperma fulvum (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: fulvus (lat.) = žućkasto-smeđ, tamnožut, žuto-crvenkast. Po boji.

Klobuk: 2-7 cm širok, u početku je stožast, zatim je raširen i s grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasta, bez ikakvih je ostaka ovoja, crven, oker-smeđ do narančasto-smeđ, rub je isprva podvijen, kasnije je izravnat i raspucan.

Stručak: 3-10 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, na bazi je karakteristično gomoljast, površina je blago vlaknasta, ljuskava, svjetlije je boje od klobuka, može biti bjelkast ili čak bijel.

Listići: Gusti, prirasli, isprva su sivkasti, zatim su sivkasto-smeđi, oštrica je pravilna i cjelovita.

Spore: Eliptične, glatke, bez kličnog otvora, 9-12 x 5-6.5 μm, cheilocistide su batinaste, 30-60 x 25 μm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, sa žućkastom nijansom u stručku, vremenom može postati smećkasto; miris je slab, u starosti je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, po plažama, u šumama, parkovima, uglavnom uz breze, topole, vrbe, smreke i borove.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Opisana se vrsta do sada smatrala formom pjegave cjepače (Inosperma maculatum), ali sada jsu konačno razdvojene zahvaljujući molekularnim studijama.

+

Inosperma ismeneanum - created on September 2024 in Hannover, Germany by ljantos

ISMENEOVA CJEPAČA

Inosperma ismeneanum Bandini & B.Oertel

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je stožast ili zvonolik, kasnije je široko konveksan ili raširen, bez ili samo s niskom, širokom grbicom, ulegnut na sredini, u mladosti je prekriven obilnim ostacima bjelkastog ovoja, koji je kasnije često još uvijek vidljiv na sredini, površina je prvo glatka, ubrzo zatim je raspucana i fino vlaknasta, što otkriva svjetliju tramu ispod, smeđ s crvenkastom nijansom, crvenkasto-smeđ ili sivkasto-smeđ do tamnosmeđ s crvenkastom nijansom, kasnije je ponekad tamniji na sredini kada se ostaci ovoja izgube, rub je u mladosti slabo podvijen, zatim je zakrivljen prema dolje ili ravan, ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 3-10 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast ili zakrivljen i često blago zadebljan prema bazi, baza je gomoljasto zadebljana, gladak ili uzdužno crtast zbog tankih vlakanaca, vrlo rijetko grubo pahuljast na samom vrhu, u početku je bjelkast, vremenom postaje smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Gusti, oko 60-80 ih dopire do stručka, gotovo slobodni do prirasli, uski do blago trbušasti, u početku su bjelkasti, krem do sivkasti, kasnije su oker-smeđi, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Vretenaste, eliptične do bademaste, tupe na vrhu, glatke, 7.2-10.9 x 4.1-5.7 µm, Q = 1.5-2.1, bazidije su općenito 4-sporne, 22-35 x 7-10 µm, cheilocistide su uglavnom duge i usko valjkaste, rijetko su batinaste, često više ili manje glavičaste, ponekad su više segmentne, tankih stijenki, bezbojne, 26-74 µm x 8-13 µm, pileipellis se sastoji od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4-11 µm, uglavnom slabo prekrivenih svijetlosmeđim parijetalnim pigmentom, i subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na samom vrhu stručka, do 70 x 25 µm, uglavnom su duge, napuhane, deformirane, tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do krem u klobuku i stručku, kasnije je nešto je tamnije u kori stručka; miris je aromatičan do slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima i rubovima travnjaka, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po klobuku koji je smeđ s crvenkastom nijansom ili crveno-smeđ, površina je fino vlaknasta, a baza stručka gomoljasta. Raste na vapnenastom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Slična je spjegava cjepača (Inosperma maculatum), koja je pjegava od ostataka ovoja po klobuku, općenito s tamnijom bojom klobuka s manje crvenih nijansi, prosječno s kraćim i širim cheilocistidama, koje pretežno nisu ni valovite ni glavičaste, kao i drugačije oblikovanim caulocistidama.

PJEGAVA CJEPAČA

Inosperma maculatum (Boud.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Frosty Fibrecap

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je stožast, zatim je raširen i oštro ispupčen na sredini, dosta je promjenljive boje, od svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, površina je u mladosti redovito, a ponekad i poslije sa sitnim ostacima ovoja u obliku bjelkastih, opnastih i prolaznih čehica, kasnije je jako radijalno ispucan, rub je najprije podvijen pa se na kraju uzdigne.

Stručak: 3-13 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, na bazi je s obrubljenom bulbom, robustan, crtast; najprije je bjelkast, zatim je svijetlosmeđ, na vrhu je bijelo pahuljast.

Listići: Gusti, uski, malo su trbušasti, skoro su slobodni, slabo su prirasli na stručak; najprije su bjelkasti ili sivkasti, a kasnije su žuto-smeđi ili svijetlosmeđi, oštrica je neravna i nešto svjetlija ili bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 9-12 x 5-6.5 µm, cheilocistide su 30-60 x 10-24 µm (cromushrooms: (8.2) 9 - 11.2 (12.6) × (4.7) 5.3 - 6.5 (6.8) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 120, Me = 10 × 5.9 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 23-35 × 9-10.5 µm, N = 7, cheilocistide su batinaste, valjkaste, u obliku boce, zaobljene na vrhu, 30-55 × 10-15 µm, N = 14); otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto, nježno, vlaknasto, u stručku je lagano smećkasto; miriše na spermu ili je oštar, podsjeća na tartufe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, na vlažnim terenima. Slike su snimljene 16.9.2025., na likalitetu Velić kod Trilja, u šumi hrasta medunca i graba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: S tipičnim je bjelkastim pjegicama po klobuku koje kasnije nestanu, bjelkasti stručak je na sredini smeđ, a iznad i ispod je svjetliji pa je na taj način podijeljen na 3 pojasa. Slična je otrovna repolika cjepača (Inocybe napipes), koja nema ostataka ovoja po klobuku, baza stručka je gomoljasta poput repe, raste svugdje, a najčešće ispod breza.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 385. Pjegava cjepača (Inocybe maculata Boudier)

Inosperma monastichum - created on April 2025 in Borna, Germany by fx_kling

SAMOSTANSKA CJEPAČA

Inosperma monastichum Bandini & B.Oertel

Etimologija: monasterion (gr.) = samostan. Po srednjovjekovnom samostanu Lobenfeld u Njemačkoj  gdje je prvi put pronađena.

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je stožast ili zvonolik, kasnije je stožasto-konveksan ili raširen, bez ili s više ili manje izraženom širokom grbicom, površina je u mladosti s finim ostacima sivkastog ovoja, kasnije je često radijalno crtasta s tamnijim ili svjetlijim vlaknima, u početku je glatka, kasnije je fino do grublje baršunasta, ponekad je raspucana na sredini, oker, svijetlosmeđ do smeđ, rub je u početku podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast ili zakrivljen, u početku je u cijelosti fino bjelkasto vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, samo je na vrhu grubo pahuljast, u početku smećkast, kasnije je svijetlo ljubičasto-smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Razmaknuti, oko 25-40 ih dopire do stručka, prirasli s zupcem, trbušasti, u početku su bjelkasti, kasnije su sa sivkastom nijansom, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Bademaste do eliptične, vrh je obično tup, glatke, 9-12.1 x 5.6-7.5 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su uglavnom 4-sporne, ispunjene su žućkasto-zelenkastim amorfnim sadržajem, 25-40 x 8-10 μm, cheilocistide su uglavnom valjkaste, više su ili manje glavičaste i segmentirane, obično su sa širokom bazom, 18-60 µm x 7-12 µm, pileipelis se sastoji od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 5-12 µm, uglavnom slabo prekrivenih smećkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su gotovo valjkaste ili uglavnom deformirane, često se znatno šire prema vrhu, prisutne su samo na samom vrhu stručka, 35-80 x 10-20 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do crvenkasto na oštećenim mjestima; miris je aromatičan do blago neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po pjegavoj, svijetlosmeđoj, goloj do baršunastoj površini klobuka, razmaknutim listićima, blagom crvenjenju površine pri trljanju, glatkim sporama i uglavnom valjkastim cheilocistidama. Raste na vapnenastom tlu i povezana je s bjelogoričnim drvećem. Po ovoj kombinaciji značajki razlikuje se od svih sličnih vrsta, kao što su Bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii), koja ima veća i često vrlo zdepasta plodna tijela, svjetliju boju klobuka, ljuskavu površinu klobuka, znatno veće spore i u prosječno duže cheilocistide, Inosperma pisciodorum, koja ima veća plodna tijela, često žuto-smeđu do sivo-smeđu površina klobuka, kasnije ljuskavu do vunastu, znatno veće spore i od samog početka jak i neugodan miris, može biti izražen na ribu, te jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), kojoj je s narančastim ili crvenkastim odsjajem klobuka, ljuskavom površinom klobuka, izrazito većim sporama, mirisom na plijesan i obično raste ispod crnogoričnog drveća.

MALJAVA CJEPAČA

Mallocybe heimii (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog botaničara Rogera Heima (1900-1979), koji je bio specijaliziran za mikologiju i tropsku fitopatologiju. Bio je poznat po svojim studijama koje su opisivale anatomiju himenija gljive, sistematiku i filogeniju viših gljiva (osobito srodnih rodova Lactarius i Russula, Russulales i Secotium), mikologiju tropskih gljiva kao što je rod Termitomyces, kao i etnomikološki rad na halucinogenim gljivama iz rodova Psilocybe i Stropharia. Za života je objavio preko 560 članaka, znanstvenih radova i značajnih radova iz područja poput botanike, kemije, obrazovanja, šumarstva, hortikulture, umjetnosti, medicine i zoologije.

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ponekad lagano ispupči; žuto-smeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili sivo-smeđ, nije vodenast, nije crtast, površina je jako radijalno čehasto-maljava, kožica jako prelazi preko ruba i često je spojena s prstenastim pojasom, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-4.5 (5.5) cm visok i 5-9 mm debeo, uglavnom je nešto kraći od širine klobuka, lagano je zadebljan i korjenast na bazi; žuto-smeđ je ili svijetlosmeđ, donji je dio uočljivo uzdužno vlaknast, a iznad vjenčića je sitno pahuljast, stršeća vlakanca tvore vjenčić.

Listići: Lagano su prirasli i vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, trbušasti, gusti, izmiješani su s lamelulama, sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 8.2-11.6 x 4.3-5.6 µm; otrusina je smeđe boje duhana.

Meso: Tanko, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, po naplavinama i pjeskovitom tlu uz morsku obalu, u simbiozi s borovima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početko prosinca, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivosti ove vrste nije u potpunosti poznata zbog njezine rijetkosti, međutim smatramo je otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara) koja ima nešto veće spore i drugačiji ovoj. Ova vrsta pripada skupini Mallocybe koja se po određenim karakteristikama polako izdvaja iz roda Inocybe i tvori novi rod.

Pseudosperma perlatum - created in Finland by Martti Moisander

VELIKA CJEPAČA

Pseudosperma perlatum (Cooke) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: perlate (lat.) = vrlo široko. Po velikim dimenzijama.

Klobuk: 3-11 cm širok, jako mesnat, prvo je stožast, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, lagano je mazav po vlažnom vremenu, žuto-smeđ ili smeđ, sredina je nešto tamnije tamnosmeđe boje, površina je radijalno vlaknasta, kožica se poslije raspucava, rub je u mladosti podvijen, kasnije je nešto svjetliji i sitno vlaknast pa rascijepan.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pun, nije bulbozan, jedva je zadebljan i zakrivljen na bazi, bjelkast, žućkast, u starosti je smećkast, na bazi je manje ili više vlaknast.

Listići: Gusti, trbušasti, skoro su slobodni, slabo su prirasli na stručak, najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi, oker-smeđi ili cimetastosmeđi, oštrica je bijelo resasta.

Spore: Eliptične do bubrežaste, 9-13 x 6-8 µm; otrusina je smeđa ili sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, u stručku je smećkasto; miriše na spermu ili zemlju, a okus je lagano gorkast i također na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, parkovima, livadama i na muljevitom tlu, te po vlažnim i tamnim mjestima, u simbiozi s raznim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Izrazito je lijepa cjepača, smeđa površina klobuka je crtasta, a listići su svijetliji pa poslije boje klobuka, smećkasti. Stručak je s ljubičastom nijansom, ali se ta boja poslije izgubi.

UŠILJENA CJEPAČA

Pseudosperma rimosum (Bull.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: rimosus (lat.) = raspucano, pukotina, rascjep. Po izgledu radijalno raspucane površine klobuka.

Engleski naziv: Split Fibrecap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, tanak, stožasto-zvonolik, kasnije se otvori i oštro ispupči na sredini; žućkast, žuto-smeđ ili smeđ, radijalno je vlaknast, kožica se kasnije raspucava, u mladosti je s ostacima bijelog ovoja, rub je uglavnom svjetliji.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 3-8 (12) cm debeo, valjkast, pun, na bazi je bulbozno zadebljan, ponekad je zakrivljen; bjelkast, žućkast, na vrhu je bijelo čehasto-pahuljast, ostali je dio prekriven sitnim vlakancima.

Listići: Gusti, prilično su trbušasti, jedva su prirasli na stručak, gotovo su slobodni; bjelkasti, sivkasti, u starosti su sivo-smeđi ili smeđi, rijetko su sa zelenkastom nijansom, oštrica je s bijelim resicama.

Spore: Eliptične, glatke, 10-18 x 6-8.5 µm; otrusina je smeđa do sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, nešto je tamnije u stručku; miriše na spermu, brašno ili humus, a okus je malo gorkast i također na humus.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u šumama ariša, po šumskim stazama, parkovima i travnjacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Slike je snimio Danijel Mulc, početkom rujna, na lokalitetu gradski park u Delnicama, ispod jele.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Smrtonosna toksičnost odnosi se na pojedenu količinu. Sadrži oko 0.01% muskarina, a 180 mg (oko 18 g svježih gljiva) po odrasloj osobi je smrtonosno, ali i niže vrijednosti mogu biti i opasne po život.

Napomena: Ušiljena cjepača pripada skupini u kojoj se nalazi mnogo vrsta koje je dosta teško međusobno razlikovati. Također se može zamijeniti i s dosta sličnom svijetlosmeđom cjepačom (Inocybe hypophaea).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 383. Ušiljena cjepača (Inocybe fastigiata (Schff. ex Fr.) Quélet)

KRUŠKASTA PUHARA

Apioperdon pyriforme (Schaeff.) Vizzini

Etimologija: pyrum ili pirum (lat.) = kruška + formis (lat) = u obliku, u formi. Po obliku.

Engleski naziv: Pear-Shaped Puffball

Plodno tijelo: 2-6 (8) cm široko, kuglasto ili kruškoliko, glava je okruglasta, stručak je konusan i na osnovi je povezan s debelim bijelim rizomorfima, egzoperidij je sitno zrnast ili bradavičav, poslije može biti mrežasto isprepleten, bijel, zatim postane okerast, a u starosti smećkast, rijetko je s ljubičastom nijansom, na sredini glave pukne ovojnica i kroz otvor se oslobađaju spore, gleba i subgleba su najprije bijele, a u starosti postanu maslinasto-smeđe.

Spore: Kuglaste, glatke, (3.2) 3.4 - 3.9 (4.3) × (3) 3.3 - 3.8 (4.1) µm, Q = 1 - 1.08 (1.1), N = 120, Me = 3.7 × 3.5 µm, Qav = 1; bazidije su slične kratkoj toljagi, 9-13 µm duge i 3-4.5 µm debele, nemaju bazalnu kopču; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, kasnije je žuto-zelenkasto pa tamnosmeđe, mekano; miris je neugodan na plin, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u malim skupinama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete zbog neugodnog mirisa mesa, ali samo mlada.

Napomena: Lako se prepoznaje jer raste gotovo zbijena s velikim brojem plodnih tijela na gotovo trulim panjevima i trupcima raznog drveća.

Bovista nigrescens - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

CRNKASTA JAJAČA

Bovista nigrescens Pers.

Etimologija: Jer teži da postane crnkasta.

Engleski naziv: Brown Puffball

Plodno tijelo: 2-5 (8) cm široko, kuglasto je ili malo stisnuto-duguljasto, te gomoljasto; površina je bijela i lagano naborana zbog prisutnosti egzoperidija u mladosti pa nešto glađa, naborana je zbog raspucanosti kožice, poslije smeđo-crvenkasta i smeđo-crnkasta; unutarnja ovojnica (endoperidij) je siva, orifizij se kružno otvori na sredini.

Spore: Kuglaste, 4-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do blago ružičasto-smeđa.

Meso (gleba): Bijelo, kasnije smećkasto, moguće s laganom ljubičastom nijansom; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, parkovima, svim tipovima šuma, posebno planinskim i uz ceste, na pjeskovitom terenu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela.

Napomena: Kao i sve vrste iz roda Bovista, ima prilično debelu vanjsku ovojnicu, jasno se odvaja od vanjske površine poput ljuske jaja. Slična je i ispucanoj krumpirači (Scleroderma citrinum), a u mladosti je ista kao olovasta jajača (Bovista plumbea) koja je mnogo veća rastom.

Bovista paludosa - created on August 2020 in Kostroma, Russian Federation by Иван Матершев

MOČVARNA JAJAČA

Bovista paludosa Lév.

Engleski naziv: Fen Puffball

Plodno tijelo: Najčešće je kruškoliko ili može biti okruglasto, ako je kruškoliko ima glavu široku do 4 cm, lažni stručak može biti dug i do 3.5 cm, često je nepravilno kvrgavo-brazdast, subgleba je prilično razvijena; egzoperidij je gladak ili vrlo sitno bradavičav i bijel, endoperidij je tanak i tvrd te žuto-smeđ do crveno-smeđ, pod starost postane crno-smeđ, otvor na tjemenu plodišta za oslobađanje spora vrlo je nepravilan.

Spore: Kuglaste, bradavičave, s repićem, 3.5-5.5 µm.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, zatim tamnosmeđe, kompaktna; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na močvarnim livadama i pašnjacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela.

Napomena: U literaturi se navodi da je vrlo česta u alpskim predjelima čak i preko 2.000 m nadmorske visine te da masovno raste u skandinavskim zemljama.

Bovista plumbea - created on May 2021 in La Arboleda, Vizcaya, Spain by Antton Meléndez

OLOVASTA JAJAČA

Bovista plumbea Pers.

Etimologija: plumbeus (lat.) = olovan, olovne boje. Po boji u mladosti.

Engleski naziv: Grey Puffball

Plodno tijelo: 1-3.5 (4.5) cm, manje je ili više okruglasto, skoro nema stručka niti sužene baze s korijenastim produžetkom (za razliku od vrsta iz roda Lycoperdon), sitnobaršunasto, skoro glatko; najprije bjelkasto, kasnije žućkasto, žuto-smeđe, smećkasto do sivo-smeđe, kasnije se smežura, vanjska se ovojnica raspadne, te ostane unutarnja koja je olovastosivkasta, na kraju se na sredini pojavi otvor kroz koji izlaze sazrele spore.

Spore: Kuglaste, glatke, 5-6 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso (gleba): U mladosti je tvrdo i žilavo i bijelo pa zatim maslinasto-crno; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, parkovima, livadama, nasipima, voli pješčano tlo i toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela.

Napomena: Na pritisak se raspucava vanjska ovojnica (egzoperidij) i lako odvaja od unutarnje ovojnice po čemu se najlakše prepoznaje, to je inače i glavna karakteristika roda Bovista. Slična je crnkasta jajača (Bovista nigrescens) koja je mlada skoro ista, u starosti je unutarnja ovojnica prvo olovnosiva, zatim smeđa i na kraju potpuno crna, a raste na istom staništu.

Bovista pusilla - created on July 2020 in Shawnee National Forest, Wolf Lake, IL, USA by Lizzy Cramer

SITNA PUHARA

Bovista pusilla (Batsch) Pers.

Etimologija: pusillus (lat.) = sićušno, malo, maleno, sitno. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Least Puffball

Plodno tijelo: 0.5-1 (2.5) cm široko, vrlo je promjenljivog oblika, piramidalno ili okruglasto, na bazi se nalazi mali zašiljeni stručak s mjestimičnim ostacima micelijskih hifa; uglavnom je bjelkasto, kasnije žućkasto, oker-smeđe, sivo-smeđe do maslinasto-smeđe, površina je zrnasto-bradavičava, bradavice se lako skidaju s površine, u starosti otpadnu, te površina postane smeđa, glatko, smeđe, kožica se ne skida kao kod livadne puhare (Lycoperdon pratense).

Spore: Kuglaste, glatke, lagano bradavičave, 3.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, kasnije maslinasto-crno; subgleba je bijela i smećkasta, kompaktna; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, parkovima, livadama, nasipima, voli pješčano tlo i toplinu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela.

Napomena: Ovu vrstu je bez dosta osobnog iskustva po izgledu teško razlikovati od livadne puhare, osobito u početnom stadiju razvoja.

TRBUŠASTA PUHARA

Bovistella utriformis (Bull.) Demoulin & Rebriev

Engleski naziv: Mosaic Puffball

Plodno tijelo: 3-16 (18) cm, skoro je okruglo ili kruškoliko, na vrhu je stisnuto; prvo je snježnobijelo, zatim je sivo do tamnosmeđe, površina je s gornje strane pokrivena bijelim piramidalnim izraslinama koje poslije nestanu, površina je ispresjecana s poljima, vanjska je površina od spužvaste subglebe odijeljena papirastom ovojnicom, u starosti izbacuje spore iz okruglog otvora koji se stvori na vrhu.

Spore: Kuglaste, sa središnjom žutom kapljom, glatke, 4.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Sastoji se od od dva dijela, glebe i subglebe, gleba se nalazi do stručkolikog suženja, a subgleba je malo tamnija i slojem odvojena od glebe; meso je najprije bijelo, zatim je žuto-zelenkasto, u starosti, kada spore sazriju, je maslinasto-smeđe; miris i okus su ugodni, u starosti je neugodan karbolan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla posebno po planinskim predjelima po livadama i pašnjacima, travnjacima, živicama, voćnjacima, rado i uz zgarišta, bez povezanosti s bilo kojim drvećem. Primjerci na slici pronađeni su na planinskoj livadi iznad sela Voštane, istočno od Trilja, te na livadi na lokalitetu Vojnić, južno od Sinja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela. Smatra se najukusnijom od svih puhara, međutim nije ukusna svima. Prije pripreme se treba skinuti papirasta, smeđa ovojnica. Ostali je dio raspoznatljiv po tvrdoj glebi i spužvastoj subglebi, a između njih se nalazi glatka opna.

Napomena: Rod Bovistella karakteriziraju plodna gleba i neplodna subgleba. Ne postoji nikakva opasnost da se zamijeni nevaljalim puharama.

GOLEMA PUHARA

Calvatia gigantea (Batsch) Lloyd

Engleski naziv: Giant Puffball

Plodno tijelo: 5-50 (100) cm široko i težine do 15 kg, okruglasto ili katkad na vrhu spljošteno, glatko ili grubo naborano, za stanište je vezano korjenastim nastavkom, najprije bijelo, zatim sumporastožuto, u starosti je smećkasto i pamučno prašnjavo, obavijeno je dvostrukom ovojnicom; vanjska je ovojnica (egzoperidij) deblja, mekana i glatka te lomljiva i bjelkasta do krem-bijela; unutarnja je ovojnica (endoperidij) tanja i bijela, a poslije postane sivkasta i konačno sivo-smećkasta.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 3.5-5.5 µm (cromushrooms: (3.5) 3.9 - 5 (5.4) µm, Q = 1 - 1.1, N = 60, Me = 4.5 µm, Qe = 1); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: U mladosti bijelo, mekano i čvrsto, poslije zelenkasto-žuto i konačno tamnosmeđe; miris malo neugodan na mokraću, osobito u starosti, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprofit tla uz rubove šuma, uz rubove jaruga i kanala, u koprivama, po vrtovima, parkovima, pašnjacima, kukuruzištima, u grmlju i uz šumske puteve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijele boje.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da ekstrakt ove gljive ima snažno antidijabetičko djelovanje. Ekstrakt se priprema tako da se gljiva u prahu macerira 72 sata u metanolu na sobnoj temperaturi uz periodično miješanje i nakon toga filtrira (National Library of Medicine. 2024. Molecular identification, in vivo and in vitro activities of Calvatia gigantea (macro-fungus) as an antidiabetic agent). Također je utvrđeno da ekstrakt djeluje antikancerogeno, osobito protiv raka pluća (National Library of Medicine. 2024. Extract of Calvatia gigantea inhibits proliferation of A549 human lung cancer cells). Također se pokazalo da se gljiva može koristiti kao učinkovito antibakterijsko sredstvo protiv patogenih mikroba koji su otporni na više lijekova (National Library of Medicine. 2024. Molecular Profiling, Characterization and Antimicrobial Efficacy of Silver Nanoparticles Synthesized from Calvatia gigantea and Mycena leaiana against Multidrug-Resistant Pathogens)

Napomena: Golema se puhara možda može zamijeniti s trbušastom puharom (Bovistella utriformis) koja ima u mladosti na površini piramidalne izrasline i nikada ne dostigne težinu koju postiže golema puhara. Može se uživati i sasvim sirova na salatu, a prije upotrebe potrebno je oguliti ovojnice.

RUŽIČASTA KRUŽOLISKA

Calocybe carnea (Bull.) Donk

Etimologija: carneus (lat.) = boje mesa. Po boji.

Engleski naziv: Pink Domecap

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, slabo je mesnat, izravnato-konveksan, svilenast; smeđo-ružičast, u mladosti više-manje ljubičasto do ljubičasto-crveno; rub je dugo podvijen, kožica malo strši preko listića.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, valjkast, mekan, krhak, šupalj; blijedoružičast je i s bijelim pojasom na vrhu gdje je pahuljast.

Listići: Bijeli do prljavobijeli, osrednje su gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni.

Spore: Eliptične, prozirne, 4-6 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i pojedinačno, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, parkovima, rubovima šuma, vrtnim gredicama, a ponekad i u šumama. Prvu sliku snimio je Andy Zöller, krajem kolovoza, na lokalitetu Seligenstadt, u Njemačkoj, a ostale dvije slike Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, jer je malena i tankog mesa. Također se može potencijalno zamijeniti s otrovnim vrstama.

Napomena: Ova vrsta iz roda Calocybe je ružičaste boje i s bijelim listićima. Veoma je slična perzijska kružoliska (Rugosomyces persicolor) koja je slične boje mesa, ali teži da raste busenasto.

Calocybe chrysenteron - created on October 2023 in Erndtebrück, Germany by Harald Zuehlsdorf

ZLATNA KRUŽOLISKA

Calocybe chrysenteron (Bull.) Singer

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + enteron (gr.) = trbuh, utroba. Po žutom mesu.

Engleski naziv: Yellow Domecap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, rašireno-ulegnut, ispupčen; lijepe zlatnožute, žuto-okeraste, žuto-narančaste do narančasto-smeđe boje; rub je najprije malo podvijen.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 0.5-0.8 (1) cm, valjkast, malo je proširen na vrhu, pun je pa šupalj, često stisnut; bijel do žut, često je sa žuto-smeđim pjegama, vlaknast, uzdužno brazdast, osnova ponekad crna.

Listići: Vrlo gusti, kukasto-prirasli na stručak, žuti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 2.8-4 x 1.9-2.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Limunastožuto, tanko, vlaknasto; miriše na brašno ili lagano na voće, okus je najprije blag pa ubrzo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit u miješanim i crnogoričnim šumama, te travnatim šumskim putevima, često na sloju otpalih iglica smreke.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je skupine Calocybe za koju se smatra da broji vrlo mnogo vrsta, a najprepoznatljivija je po žutoj boji na svim dijelovima.

BIJELA ĐURĐEVAČA

Calocybe gambosa (Fr.) Donk

Etimologija: S. Giorgio, 24. travnja. Po svetcu u vrijeme kojega se pojavljuje.

Engleski naziv: St. George's Mushroom

Klobuk: 3-15 (20) cm širok, konveksan pa raširen, bez sjaja, gladak, mesnat; dosta promjenljive boje, bijel, kremast, žućkast, žuto-smećkast do smećkast, sredina u starosti sa smećkastim čehicama i ispucana, rub je u mladosti podvijen, a poslije je izravnat i vijugav.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, pun, valjkast je ili sinusoidalno-duguljast, kratak, često malo zadebljan na osnovi; bijele do žućkaste boje, vlaknast.

Listići: Bijeli pa kasnije kremasti do žućkasti; tanki, vrlo su gusti, prirasli ili se poneki spušta po stručku sa zupcem.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (4.3) 4.9 - 6.4 (7.2) × (2.6) 2.8 - 3.6 (4.2) µm, Q = (1.2) 1.5 - 2 (2.4), N = 120, Me = 5.7 × 3.2 µm, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, ponekad malo žućkasto do žućkasto-smeđe, ne mijenja boju na prerezu ili ozlijeđenom mjestu; miris i okus ugodni na brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom poprimi oker boju, s gvajakolom postane zeleno-plavo, dok s fenolom najprije postane crvenkasto pa zatim lagano prelazi u smeđu boju.

Stanište: Raste već od ranog proljeća do kraja svibnja, a vrlo rijetko u jesen, u skupinama, cik-cak linijama ili krugovima, kao saprofit tla po livadama, parkovima, u bjelogoričnim šumama, uz rubove šuma i u grmlju, voli vapnenasto tlo. Mjestimično se pojavljuje kao masovna proljetna gljiva.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, a tijekom pripreme se gubi jaki miris i okus na brašno.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom nevaljalom gljivom. Uglatosporna kružoliska (Tricholosporum goniospermum) ima ljubičaste listiće i raste u jesen za razliku od naše vrste koja raste samo u proljeće. Sve slične vrste su jestive.

Calocybe gangraenosa - created in Finland by Mika Toivonen

ZADIMLJENO SMRDLJIVA SRAŠTENICA

Calocybe gangraenosa (Fr.) V.Hofst., Moncalvo, Redhead & Vilgalys

Engleski naziv: Smoky Domecap

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, konveksan pa raširen; kremasto-smećkast, oker, po vlažnom vremenu je sivo-smeđ, vlaknast, vlaknast, pahuljast; rub je dugo podvijen i pahuljasto-bijel.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 0.5-0.9 (1.4) cm debeo, valjkast, zašiljen je na bazi koja je obavijena micelijskim nitima, često je više stručaka međusobno srašteno u jedan zajednički stručak; sivkast, siv do sivo-smeđ, bjelkasto zrnast.

Listići: Kukasto su prirasli na stručak, odvajaju se od mesa klobuka; žuto-smeđi do okerasti, na pritisak odmah postanu tamnoplavi, zatim pocrnu.

Spore: Usko eliptične, bradavičave, 5.5-8.5 x 2.8-3.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Svijetlosivkasto, krem-sivkasto do sivo-smeđe, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu prvo postane plavo pa plavo-crnkasto; miris je oštar na kemikalije, a okus blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kiselinom pocrveni, a u dodiru sa željeznim sulfatom postane zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim šumama, uz šumske puteve, na rubovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u blizini graba, hrasta, bukve, lipe, jasike i vrbe, a rjeđe jele i smreke.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali je smatramo nejestivom zbog zbog lošeg okusa i mirisa mesa.

Napomena: Karakteristična je po više međusobno sraštenih stručaka.

LJUBIČASTA KRUŽOLISKA

Calocybe ionides (Bull.) Donk

Etimologija: ionos (gr.) = ljubičasto. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Violet Domecap

Klobuk: 3-8 cm širok, mesnat, zvonoliko-konveksan pa raširen, ispupčen na sredini, gladak, gotovo gol, promjenljive je boje, ljubičast, ljubičasto-siv, ružičasto-smeđ do plavo-ljubičast, sredina je smećkastog do ljubičasto-smeđeg tona, u starosti izblijedi; rub je najprije resast, a često je i iscijepan.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-1.3 cm debeo, šupljikav, savitljiv, prema bazi se sužava, ljubičasto vlaknast, na osnovi je maljav od micelijskih hifa.

Listići: Suženi uz stručak, prirasli ili kratko silazeći sa zupcem, gusti, tanki, bijele do krem boje.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, s više ili manje pjegavim vrhom, 4.7-6.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u stručku hrskavičasto; miriše nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i aluvijalnim šumama, kao saprofit tla na travnatim mjestima, u lišću, na vapnenastom tlu. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 5.8.2025., na lokalitetu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog zbog lošeg okusa i mirisa mesa.

Napomena: Pripada skupini Calocybe koje su prepoznatljive po ljubičastoj boji čitave površine klobuka, kao i stručka te bijelo-kremastim listićima. Malih je dimenzija kao i većina vrsta iz spomenute skupine, kao što su primjerice ljubičastosmeđa kružoliska (Calocybe onychina) koja ima tamni purpurnocrveni klobuk i žute listiće, zlatna kružoliska (Calocybe chrysenteron) koja je žuta na svim dijelovima. Perzijska kružoliska (Rugosomyces persicolor) ima crveno-ružičasti klobuk i stručak, miriše po voću, a ne po brašnu, ružičasta kružoliska (Calocybe carnea) ima ružičasti klobuk i stručak, bijele listiće, a neki autori je smatraju sinonimom reljefne brašnjače (Clitopilus caelatus), koja je mala rastom, ima sivi do sivo-smeđi klobuk i žuto-sivkaste listiće koji se nekad oboje u ružičasto nakon sazrijevanja spora, a spore su pod mikroskopom bezbojne kao i kod vrsta iz roda Rhodocybe.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 594. Ljubičasta kružoliska (Calocybe ionides (Bull: Fr.) Donk), Sinonim: Calocybe obscurissima (Pears.) Mos.

TAMNA KRUŽOLISKA

Calocybe obscurissima (A.Pearson) M.M.Moser

Etimologija: obscurus (lat.) = smrknut, mračan, nejasan, nepoznat, taman + issima = naj, superlativ. Po boji.

Engleski naziv: Obscure Domecap

Klobuk: 2-5 cm širok, konveksan je pa raširen, spljošten, pravilan je ili malo valovit, lagano je baršunast ili skoro gladak; smeđo-siv ili je smeđo-crvenkasto-ljubičast, nešto je tamniji na sredini.

Stručak: Pravilno je ravan, valjkast je i malo vlaknast; čitavom dužinom je boje klobuka.

Listići: Izrezani su uz stručak ili je poneki prirastao sa zupcem, gusti, nisu široki; bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo; miris i okus su slabi po brašnu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u šumama, u travi, uz rubove putova. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta.

Napomena: Varijacija je tipične ljubičaste kružoliske (Calocybe ionides) od koje se razlikuje po izostanku lijepe ljubičasto-plavkaste boje kakvu ima tipična vrsta. Slične su vrste po obliku i dimenzijama. Spore su samo nešto manje.

STOGLAVA SRAŠTENICA (STOGLAVKA)

Lyophyllum decastes (Fr.) Singer

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je nepravilno raširen i lagano ispupčen ili ulegnut na sredini, vijugav, lagano je radijalno vlaknast čak i u mladosti, najprije je žut, kasnije je sivkasto-smeđ do narančasto-smeđ, rub je kasnije izvrnut.

Stručak: 5-12 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, pun, uzdužno je vlaknast, bjelkast je do svijetlosmećkast, na bazi je obično spojen s drugim stručcima u debelomesnati grumen.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti.

Spore: Kuglaste, rjeđe su široko eliptične, 5-6 µm (cromushrooms: (5.4) 5.5 - 7.3 (7.8) × (4.7) 5.2 - 7 (7.6) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 50, Me = 6.5 × 6.1 µm, Qav = 1.1); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, elastično, bijelo; miriše ugodno na brašno, a okus je dobar.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, ponekad u fantastičnim busenima, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama graba i bukve, te na stazama, rubovima cesta i parkovima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. 

OBIČNA SRAŠTENICA

Lyophyllum fumosum (Pers.) P.D.Orton

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je nepravilno raširen i ulegnut na sredini, vijugav, prvo je svijetlosiv, kasnije je crnkast, ponekad je svjetliji, a ponekad tamniji, ovisno o staništu.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, pun, površina ej uzdužno vlaknasto-brazdasta ili crtasta, ponekad je ispucana, bijel, na bazi je obično spojen s drugim stručcima u debelomesnati grumen.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, prema rubu klobuka su račvasti, bijeli.

Spore: Kuglaste, 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, debelo, krhko; miriše ugodno na brašno, a okus je dobar.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad u fantastičnim busenima, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama graba i bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. Sinonim je stoglave sraštenice (Lyophyllum decastes), koja raste u šumama bukve i hrasta, a s kojom je moguća zamjena.

Lyophyllum immundum - created in Spain by Luis García Bona

PRLJAVA SRAŠTENICA

Lyophyllum immundum (Berk.) Kühner

Etimologija: immundus (lat.) = prljavo. Po tendenciji da se zaprljava u crno.

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten i ulegnut s malim ispupčenjem na sredini, površina je svilenkasta, sjajna, suha, glatka, sivkasto-smeđ, krem-smeđ, svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, sredina je tamnija, poslije lagano crni, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je najprije podvijen, kasnije je narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, prema bazi je nešto širi, pun, korjenast, uzdužno je vlaknast, bjelkast, krem ili je sivkasto-smeđ.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s brojnim lamelulama, bijeli su ili blijedosivkasti, na pritisak ili samo na dodir ubrzo pocrnu.

Spore: Gotovo su kuglaste, glatke, prozirne, 6-8 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, vlaknasto, smećkasto, na presjeku jako pocrni; miriše na brašno ili zemlju, a okus je također na brašno.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s amonijakom postanu crno-ljubičasti.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, pojedinačno ili gusto busenasto, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima, uz šumske puteve i rubove šuma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer joj meso neugodno miriše na zemlju.

Napomena: Nije velika rastom, a najznačajnija karakteristika za prepoznavanje ove vrste je što joj listići na pritisak pocrnu, odnosno najprije poljubičaste pa pocrnu. Jako miriše na zemlju. Predstavnik je skupine sraštenica (Lyophyllum) koje na dodir ili na presjeku pocrnu, osobito na listićima, a predstavnici te skupine su zadimljeno smrdljiva sraštenica (Calocybe gangraenosa), koja ima trokutaste spore, te zadimljena sraštenica (Lyophyllum infumatum) s romboidnim sporama i polukopljasta sraštenica (Lyophyllum semitale), koja ima crno-smeđe listiće i neugodan užegli miris, sličan mirisu opisane vrste, a raste u kasno ljeto i jesen u crnogoričnim šumama.

ZADIMLJENA SRAŠTENICA

Lyophyllum infumatum (Bres.) Kühner

Etimologija: infumatus (lat.) = boje dima. Po mesu koje teži da dobiva tamne mrlje.

Klobuk: 3-7 cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i više ili manje uočljivo ispupči na sredini, često je malo valovit ili režnjast, površina je svilenkasta, sjajna, glatka, dosta je vodenasta, prekrivena je s uraštenim vlaknima, može biti bjelkast, svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili maslinasto-smeđ, na pritisak posivi, rub je prozirno narebran.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 0.6-1 cm debeo, nepravilno je valjkast ili vretenast, batinasto je zadebljan na bazi, uzdužno je vlaknast, crtast, bjelkast je do smećkast, na bazi je s bjelkastim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli, zatim su sivkasti, na dodir ili pritisak najprije postanu lagano sivi do blijedoplavkasto-sivi, kasnije pocrnu, oštrica je iste boje i glatka.

Spore: Jajolike do romboidne, višekutne, prozirne, 8.5-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.4-2, Qav = 1.6-1.7; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, hrskavičavo, vodenasto, bijelo je ili bjelkasto, na presjeku postane smeđe do crno; miris podsjeća na zemlju, plijesan, gljive ili brašno, a okus je malo odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili busenasto, kao saprofit tla u svim tipovima šuma. Slike je snimio Neven Ferenčak, 27.10.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Predstavnik je jedne skupine sraštenica, koje na dodir, na presjeku ili u starosti postanu sivo-crne. Prijelazna boja do crne je modra kao i kod zadimljeno smrdljive sraštenice (Calocybe gangraenosa) kojoj listići promijene boju u modru ili crnu boju, a spore su trokutastog oblika. Ima malo neugodan okus na zemlju ili užeglo brašno. Po izgledu se ne može uvijek s potpunom sigurnošću determinirati. Najveći specijalist za ovaj rod je dr. Clemencon iz Luzana u Švicarskoj.

TVRDOKOŽNA SRAŠTENICA

Lyophyllum loricatum (Fr.) Kühner

Engleski naziv: Gristly Domecap

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je konveksan, zatim se nepravilno raširi i malo ulegne na sredini, kožica je prilično tvrda, debela i hrkavičava, tamnosmeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, rub je jako podvijen.

Stručak: 5-10 cm visok i 6-10 mm debeo, valjkast, jako je tvrd, na bazi je sužen, jako je srašten s drugim stručcima, prema vrhu je bjelkast, na bazi je svijetlosmeđ, žuto-smeđ ili sivkasto-smeđ, lagano je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli ili svijetložuti, kasnije su sivkasti, često su scrvenkastom nijansom, osobito uz stručak.

Spore: Kuglaste, prozirne, 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, elastično, hrskavičavo, bijelo do bjelkasto, ispod kožice klobuka je smećkasto; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u velikim busenima, na travnatim terenima, po dvorištima, nasipima, uz ceste, u parkovima, uz regulirane potoke ili uz željezničke pruge. Primjerke na prve dvije slike snimio je Danijel Mulc, krajem listopada, na lokalitetu Delnice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s jestivom peharastom grlašicom (Pseudoclitocybe cyathiformis) koja se razlikuje po mnogo mekšem mesu i ne jako tvrdoj (hrskavičavoj) kožici klobuka i stručka.

Lyophyllum semitale - created in Finland by Saara Salmela

POLUKOPLJASTA SRAŠTENICA

Lyophyllum semitale (Fr.) Kühner

Klobuk: 3-7 cm širok, u mladosti je konveksno-ispupčen, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, kožica se ne guli, površina je sjajna, djelomično je malo naborana, vodenasta, sivo-oker, krem-smeđ, sivo-smeđ, smeđ ili tamnosmeđ, blijedi od vrha prema rubu, lagano prošarana mrljama, rub je nepravilno valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, često je vretenast, uzdužno je vlaknast, crtast, najprije je bjelkast do blijedooker, u starosti je smeđ, na dodir postaje žućkasto-smeđ, kasnije posivi ili pocrni.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti, zatim sivkasti i s sivkasto-plavkastim tonom, oštrica je iste boje i glatka, u starosti su crnkasto pjegavi pa tamnosivi ili crni, na ozlijeđenim mjestima postanu smeđi do sivo-smeđi.

Spore: Vretenaste, 7-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivo-oker, sivo-maslinasto ili sivo-smeđe, u klobuku je blijedokremasto, provodnjeno je sivo-smeđe, kasnije pocrni; miriše na brašno ili krastavce, također pomalo neugodno na spermu kao kod cjepača (Inocybe), a okus je malo neugodan užegli.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko ispod bjelogoričnog drveća, voli i livade i stare opožarene terene.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Vrlo je rijetka i loše je kvalitete. Vrlo je slična zadimljenoj sraštenici (Lyophyllum infumatum) od koje se najviše razlikuje po boji plodnog tijela, kao i po mirisu.

Lyophyllum transforme - created in Spain by Eduardo Abad Gamito

TROKUTASTA SRAŠTENICA

Lyophyllum transforme (Sacc.) Singer

Klobuk: 3-10 cm širok, isprva je polukuglast do konveksan, kasnije se spljošti i blago ulegne na sredini, površina je vodenasta, sivo-smeđ, oker do tamnosmeđ, na sredini je tamniji, kasnije pojasasto blijedi, ponekad na različitim mjestima poplavi, rub je podvijen, ponekad je slabo nazubljen.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, blago zadebljan na bazi, smećkast, vlaknast, na vrhu bjelkast, prema bazi je smeđ ili sivo-smeđ, najniži dio je crn, na različitim mjestima više ili manje poplavi ili pocrni.

Listići: Prirasli, račvasti, izmiješani su s lamelulama, blijedosivkasti, blijedokremasti, kasnije su više sivi, u mladosti na pritisak postanu plavi do plavo-sivi, kasnije pocrnu.

Spore: Trokutaste, s izraženom grbicom, 9-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, sivkasto, na presjeku ili u starosti prema bazi stručka postepeno postaje plavo-crno; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, busenasto ili skupno, često na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Najvažnija je karakteristika za determinaciju ove vrste to što listići na pritisak pomodre, a meso u dnu stručka pocrni. Zaštićena je vrsta.

OBIČNA DVOTRUSNICA

Asterophora lycoperdoides (Bull.) Ditmar

Etimologija: aster (lat.) = zvijezda + fero (lat.) = luka. Po zvjezdastom obliku spora.

Engleski naziv: Powdery Piggyback

Klobuk: 1-3 cm širok, u pravilu kuglast pa konveksan, nije ulegnut na sredini, rub je podvijen, bijel, ubrzo posmeđi, dlakav, površina se vremenom pretvara u smeđi prah koji čine konidije.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-6 mm debeo, nježan, u starosti šupalj, često je vijugav, površina je svilenkasto-vlaknasta, bijel, teži da pocrni.

Listići: Prilično su rijetki, ponekad su slabo razvijeni i gotovo i ne postoje, nekada mogu biti potpuno sterilni, odnosno bez spora, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, kasnije sivo-smeđi.

Spore: Kuglaste, zvjezdasto-bradavičave, 5-6 x 3.5-4 µm, konidije su grubo bodljikave, s debelim stijenkama, 15-24 x 12-21 µm; otrusina je smeđa, prozirna.

Meso: Tanko, bijelo ili bjelkasto; miris i okus su vrlo neugodni na užeglo brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao parazit na starim crnim krasnicama (Russula) iz skupine Nigricantine, kao i mliječnicama (Lactarius). Najčešće parazitira bijelocrnu krasnicu (Russula albonigra) koja se jako deformira, te gustolistićavu krasnicu (Russula densifolia), ljutolisnu krasnicu (Russula acrifolia) i crnu krasnicu (Russula adusta) u fazi kada pocrnu. Primjerke na slikama snimio je Mladen Ormuž, u srpnju i kolovozu, na lokalitetu Jarki, Pila kod Stubičkih toplica.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova dvotrusnica ponekad napada domaćina dok se još nije probio iz zemlje. Domaćin se potpuno deformira i zavije u grumen. Slična je nametnička dvotrusnica (Asterophora parasitica) manjih dimenzija, ima tanki i dugi stručak, vrlo rijetke listiće i također raste na plodnim tijelima drugih gljiva.

NAMETNIČKA DVOTRUSNICA

Asterophora parasitica (Bull.) Singer

Etimologija: parasiticus (lat.) = parazit. Po staništu.

Engleski naziv: Silky Piggyback

Klobuk: 0.5-3 cm širok, prvo je stožasto-zvonolik pa konveksno-raširen, ulegnut, površina je vlaknasto-svilenasta, bijel pa crvenkast, kasnije postaje siv i praškast.

Stručak: 1-3 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, nekad je sužen na vrhu, u starosti šupalj, često je iskrivljen, maljav, bijel, baza je poslije tamnosmeđa.

Listići: Razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, anostomozirajući, bjelkasti, kasnije sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, 5-7 x 3-4 µm, konidije su glatke, 12-20 x 7-10 µm, uglavnom se formiraju u listićima; otrusina je smećkasta, prozirna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo do sivkasto-smećkasto; miris i okus su neugodni na užeglo brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, busenasto, kao parazit na krasnicama, osobito na modrolisnoj krasnici (Russula delica) i crnoj krasnici (Russula adusta), kao i na nekim mliječnicama (Lactarius), često raste zajedno s običnom dvotrusnicom (Asterophora lycoperdoides). Primjerke sa slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Teško se može zamijeniti drugom vrstom s obzirom na karakteristični način rasta kao parazit na raspadajućim ostacima navedenih krasnica i nekih mliječnica. Na plodnim tijelima drugih gljiva raste i slična obična dvotrusnica, koja nema izraženo maljavi stručak.

BUKOVA SRAŠTENICA

Hypsizygus tessulatus (Bull.) Singer

Etimologija: tessellatus (lat.) = mozaičast, popločan. Po crtežu na klobuku.

Engleski naziv: Beech Mushroom

Klobuk: 3-13 cm širok, prvo je je polukuglast pa se raširi, bijel, oker, svijetlosmeđ, ponekad je mramoriran, kao popločan, s uraštenim je vlakancima, baršunast, kasnije je smećkast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-9 cm dug i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, bijelo vlaknasto-dlakav, po suhom vremenu je vrlo fino svilenkast, na dnu je čupav s nekoliko sraštenih stručaka, bijel, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti do kremasto-žućkasti.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prozirne, amiloidne, 4-6 x 4-4.5 µm (cromushrooms: spore su (4) 4.5 - 5.9 (6.6) × (3.7) 4 - 4.8 (6.2) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.5), N = 60, Me = 5.1 × 4.4 µm, Qe = 1.2, bazidije su 4-sporne, vitke, 26-33 × 5.7-6.9 µm, N = 9); otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, žilavo, bijelo, na presjeku ne mijenja boju; miris i okus su ugodni, orašasti ili na anis.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično bukve, a rijetko kao parazit na živom drveću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po mramoriranom uzorku na kožici klobuka.

BRIJESTOVA SRAŠTENICA

Hypsizygus ulmarius (Bull.) Redhead

Etimologija: ulmus (lat.) = joha. Jer najčešće raste na panjevima i deblima johe.

Engleski naziv: Elm Leech

Klobuk: 3-16 (25) cm širok, mesnat, kompaktan, prvo je je poluloptast pa se raširi, školjkast, bez dekoracije, suh; žuto-oker, sivo-žućkast ili svijetlosmeđ, nije vodenast, površina je s mjestimičnim smeđim mrljama, na kraju se raspucava na polja, rub je prvo podvijen, a kasnije se raspuca ili je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 7-18 (20) cm dug i 2-4 (5) cm debeo, rijetko je centralan, a češće lateralan, pun, čvrst, zakrivljen, širi se prema bazi; svijetložućkast, sivkasto-žućkasti ili oker-žućkast, prema bazi je smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Dosta su gusti, debeli, široki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nazubljena i valovita; bjelkasti su do kremasto-žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 5-7.5 x 4.5-6 µm; bazidiji su karmincrveni.

Meso: Bijelo, u bazi stručka je žuto, čvrsto, debelo, žilavo, vlaknasto; miris i okus su kiselkasti na brašno, krastavac ili haringe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao parazit na živim trupcima bjelogoričnog drveća, najčešće brijesta, rijetko kao saprofit na krupnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo dok je mlada.

Napomena: Prepoznatljiva po svijetlom i ekscentrično postavljenom klobuku, stručak je djelomično zadebljan i sužen na bazi.

Myochromella boudieri - created on October 2017 in Herstedøster, Denmark by Thomas Kehlet

BOUDIEROVA SIVOLISTIĆAVKA

Myochromella boudieri (Kühner & Romagn.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: U čast francuskog mikologa i farmaceuta Émile Boudiera (1828.-1920.), koji je bio veoma važan i cijenjen u europskoj mikologiji 19. i početka 20. stoljeća. Po imenu

Klobuk: 0.8-3 cm širok, u početku je stožast ili zvonolik, kasnije se izravna, ali zadržava dobro definiranu grbicu, površina je glatka, vodenasta, tamnosiv, oker-smeđ do sivo-smeđ, svjetliji je prema rubu, rub je prvo blago podvijen, ubrzo se izravna, tanak, prozirno je narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.5-2 mm debeo, valjkast, zakrivljen ili blago stisnut, šupalj, obično je izraženo prošaran sitnim srebrno-bijelim vlakancima, pahuljama i ljuskama, tamnooker do sivo-smeđ, na bazi je bjelkasto baršunast od micelija.

Listići: Gusti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, u početku su bjelkasti do kremasti, zatim su svijetlosivi do svijetlo sivo-smeđi, oštrica je nepravilna i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke, prozirne, 6-8.5 x 3-4.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 25-40 x 8-9 µm, pileipelis se sastoji od cutisa isprepletenih, paralelnih, uskih, valjkastih hifa širokih do 5 µm, sa smeđim unutarnjim pigmentom, s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, u stručku je smećkasto do sivkasto-smeđe; miriše na užeglo ili riblje brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla po parkovima i bjelogoričnim šumama, rjeđe crnogoričnim, na humusnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva, zbog lošeg mirisa i okusa mesa.

Napomena: Slična je Myochromella inolens, koja je s ispupčenim klobukom, ali bez mirisa ili s vrlo slabim mirisom na brašno.

Myochromella inolens - created on September 2016 in Hautausmaa, Finland by Tapio Kekki

BEZMIRISNA SIVOLISTIĆAVKA

Myochromella inolens (Fr.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: in (lat.) = ne + olere (lat.) = mirisati, vonjati. Po nedostatku mirisa.

Klobuk: 2-4 cm širok, prvo je konveksan do zvonolik, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, malo je vijugav, gornji je dio kao uokviren, sastoji se od 2 dijela, površina je malo mazava po vlažnom vremenu, radijalno vlaknasta, izraženo vodenasta, smećkast je ili siv, vremenom izblijedi u smećkastu boju bijele kave, a po suhom vremenu postane kremast, rub je najčešće prozirno narebran i valovit.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-7 mm debeo, lomljiv, valjkast, šupalj, često je stisnut, sužen je prema dnu, vijugav, cijelom je dužinom bijelo paperjast, ljuskav, uglavnom je ujednačeno siv do sivo-smeđ, na bazi je prekriven bjelkastim vlakancima.

Listići: Prilično su gusti, široki su 2-7 mm, izrezani su uz stručak, usko su prirasli, kremasti, sivi do sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, prozirne, glatke, 6.5-8 x 4-5 µm, Q = 1.6-2.1, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 23-30 x 6-8 µm, cheilocistide su odsutne, elementi trame listića su široki oko 4.5-10.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u crnogoričnim šumama, najčešće šumama jele, na sloju iglica.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po ujednačenoj i neupadljivoj sivkastoj boji svim dijelova plodnog tijela. Slična je Tephrocybe murina, koja ima uži i znatno tamniji stručak, osobito na donjem dijelu.

DRVNA ULEKNICA

Ossicaulis lignatilis (Pers.) Redhead & Ginns

Etimologija: Po rastu na drvetu.

Engleski naziv: Mealy Oyster

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, konveksno-izravnat i ulegnut na sredini do blago lijevkast, pomalo je ljepljiv; najčešće je bijel, bjelkast ili sivkast, nekad je svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, najprije je malo pahuljast, kasnije je gladak, rub je tanak i narebran.

Stručak: Valjkast, dosta je pravilan, često je ekscentričan ili je skoro lateralno spojen s klobukom; bjelkast je ili sivkast, u starosti je malo smećkast, sitno je uzdužno vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, teže da požute ili su lagane ružičaste nijanse, oštrica je ravna.

Spore: Kuglaste, prozirne, 4-5 x 2-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, debelo, žilavo; miris nije izražen, a okus je na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) i odumrlim dijelovima starih stabala različitih vrsta bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena na bukvi i hrastu lužnjaku, a poznata je s četiri lokaliteta, na planini Medvednici, Žumberačkom gorju, Slavoniji i Lici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Smatra se lijevkom koja raste na drvetu. Da bi se razlikovala od drugih vrsta moraju se uzeti u obzir sve karakteristike ove vrste.

Calocybe persicolor - created on June 2018 in Cuenca, ES-CM, Spain by pacovillalonga

PERZIJSKA KRUŽOLISKA

Rugosomyces persicolor (Fr.) Bon

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva + color (lat.) = boja. Po boji.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen  i malo ispupčen ili ulegnut na sredini; ružičast, mesnatocrvenkast, nije vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena podvijen, kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 4-8 (10) mm debeo, sužava se prema bazi, brzo postane šupalj, žilav; na vrhu je bijel, na sredini je s ružičastom nijansom, prema bazi je smećkast, brašnast.

Listići: Gusti, uski, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli; bijeli su ili krem boje.

Spore: Eliptične, bezbojne, 4-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je smeđe; upadljivo miriše na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, parkovima i uz rubove šuma.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lijepe je ružičaste boje i raste busenasto što nije karakteristično za vrste iz roda Rugosomyces. Vrste iz ovoga roda su prepoznatljive po kompaktnosti mesa, te po jednostavnom izgledu bez dekoracije.

Sagaranella gibberosa - created on August 2018 in Korppivaara, Finland by Tapio Kekki

GRBAVOSPORNA SIVOLISTIĆAVKA

Sagaranella gibberosa (Kühner & Romagn.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: gibberosa (lat.) = grba, izbočina. Po grbavim sporama.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožast do zvonolik, često je s izraženom je grbicom na sredini, površina je vodenasta, s radijalnim žućkastim vlakancima, sivo-smeđ, svjetliji po suhom vremenu, rub je blago prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-3 mm debeo, izdužen, valjkast, zakrivljen, može biti ukorijenjen u crni sklerocij, površina je uzdužno vlaknasta, boje je klobuka, sivo-smeđ, na bazi je prekriven bjelkastim micelijskim nitima.

Listići: Prilično su gusti, blago su trbušasti, prirasli, sivo do sivo-smeđi.

Spore: Kuglaste, s jako su zaobljenim izbočinama ili grbama, prozirne, 5-8 x 4-6.5 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 25-30 x 7-8.5 µm, pileipelis se sastoji od isprepletenih valjkastih hifa širokih 3-7.5 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-smeđe; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u šumama i po opožarenim terenima, ali ne isključivo, u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Jedinstvene spore trebale bi olakšati determinaciju. Slična je Tephrocybe ambusta, koja ima male kuglaste bradavice na sporama.

Sagaranella tylicolor - created on August 2019 in Malga Clevet, Daone, Provincia di Trento, Italy by Marco Floriani

BODLJIKAVOSPORNA SIVOLISTIĆAVKA

Sagaranella tylicolor (Fr.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: tylos (gr.) = žulj, izraslina, izbočina + color (lat.) = boja. Po grbavim sporama.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, zvonolik ili jedva stožast, obično je blago grbav na sredini, površina je srebrnosivo svilenkasto vlaknasta, vodenasta, paučinasti ostaci ovoja su prilično obilni na rubnoj zoni, crvenkasto-oker, crvenkasto-smeđ do sivkasto-smeđ, po suhom je vremenu oker-smeđ, prema rubu je nešto svjetliji, rub je podvijen, kasnije je blago izvrnut, blago je prozirno narebran.

Stručak: 1.6-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast ili se batinasto zadebljava prema dnu, čitav je bijelo vlaknast na smeđoj osnovi, osobito na vrhu, osnova je tamnija prema dnu koje je sivo.

Listići: Osrednje su gusti, široki su do 3 mm, debeli, prirasli, bijeli, zatim su krem-smećkasti, oštrica je nepravilna i blago nazubljena.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prekrivene su bodljama visokim 0.5-1.25 µm, prozirne, neamiloidne, 6-8 x 4-6.5 µm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, s crvenim su granulama, 25-35 x 8-10 µm, pileipelis se sastoji od paralelnih do zamršenih hifa širokih 4-7 µm, cistide nisu prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, smeđe do sivkasto-smeđe uz rub i bijelo u sredini, vodenasto; miris je umjeren na užeglo brašno, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, pojedinačno ili skupno, u parkovima, bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na travnjacima, opožarenim terenima, kao saprofit na drvnim ostacima, životinjskom izmetu, sloju iglica, lišću, trulim gljivama ili mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu je dosta slična šljemovkama (Mycena). Karakteristična je po bjelkasto-krem listićima, izraženo zrnasto-pahuljastom stručku i mirisu na užeglo brašno. Mikroskopski je karakteristična po crvenkastim sadržajem bazidija i prilično izraženo bodljikavim sporama.

Sphagnurus paluster - created on June 2023 in Klokočov, Slovakia by Filip Fuljer

MOČVARNA SIVOLISTIĆAVKA

Sphagnurus paluster (Peck) Redhead & V.Hofst.

Etimologija: paluster (lat.) = močvarni, barski, koji pripada močvari. Po staništu.

Engleski naziv: Sphagnum Greyling

Klobuk: 1-3 cm širok, stožast, zvonolik do konveksan, zatim je spljošten do blago ulegnut, s tipičnom je tupom grbicom na sredini, površina je suha, glatka, vodenasta, fino baršunasta kad je suha, siv, sivo-smeđ, oker-smeđ do svijetlosmeđ, po vlažnom je vremenu s maslinastim odsjajem, na sredini je nešto tamniji, rub je tanak i dugo prozirno narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, vrlo je lomljiv, valjkast, ponekad je blago proširen prema bazi, šupalj, fino je pahuljast, bjelkasto-sivo vlaknast, smećkast, maslinasto-smeđ do sivo-smeđ, na bazi je čekinjasto-baršunast od micelija.

Listići: Gusti, široki, često su račvasti, prirasli, bjelkasti, krem do sivkasti, oštrica je malo nazubljena.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, neamiloidne, 5.5-8 x 3.5-5 µm, Q = 1.4-2, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 18-35 x 5.5-8 µm, pileipelis se sastoji od prilegnutih, paralelnih, zamršenih hifa širokih 3-11 µm, cistide nisu prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto, smećkasto do sivkasto-smeđe; miriše slabo na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, pojedinačno ili skupno, kao parazit po močvarama, tresetištima, na travnjacima i šumskim čistinama, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), u blizini vrba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu je dosta slična šljemovkama (Mycena). Karakteristična je po mirisu na brašno i rastu po vlažnim terenima u tresetnoj mahovini koju parazitira.

Tephrocybella constrictospora - created on October 2019 in Rungstedlund, Denmark by Thomas Læssøe

SUŽENOSPORNA UGLJENARKA

Tephrocybella constrictospora Cleric., Dovana & Vizzini

Etimologija: constricto (lat.) = stegnuti, suziti, stisnuti + spora (gr.) = sjeme, spora. Po blago središnje suženje često prisutno u sporama.

Klobuk: 1-3 cm širok, stožast do konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i s grbicom na sredini, koja može biti mala, oštra do veća i zaobljenija, površina je suha, malo vodenasta, isprva je čitav bijelo pahuljast, dekoracija je djelomično vidljiva na rubu klobuka i kod zrelih primjeraka, okerasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, sa slabim ili bez sivkastih nijansi, rub je valovit i gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, blago je proširen prema vrhu, na bazi je sužen, nije ukorijenjen, nešto je tamniji od klobuka, crvenkasto-oker, prema bazi je tamniji, na donjoj je polovici uglavnom isto bijelo pahuljast kao i klobuk.

Listići: Prilično su gusti, uski, izmiješani su s lamelulama, 20-30 ih dopire do stručka, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, u početku su svijetložuti, zatim su s crvenkastim ili crvenkasto-okerastim odsjajem, ponekad su i s tamnijim pjegicama.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, često su sužene na sredini, prozirne, glatke, cijanofilne, neamiloidne, nedekstrinoidne, često su s više uljnih kapljica, 3.5-5 x 2-3 µm, Me = 4.5 x 2.6 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, batinaste, s unutarnjom granulacijom, 13-17 x 3.9-5.3 µm, cheilocistide su vretenaste do gotovo oblika boce, vršno zašiljene, tankih stijenki, 23-29 x 3.9-6.2 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, trama listića sastoji se od gotovo paralelnih hifa, 15-56 x 4-12 µm, pileipelis je suhi cutis koji se sastoji od radijalno raspoređenih, 5-7 µm širokih valjkastih hifa, s nekim stršećim, blago zadebljanim (batinastim) završnim segmentima, pigment je i inkrustirajući, s velikim plakovima koji prekrivaju vanjske stijenke, a osim toga je sa žutosmeđim granuliranim sadržajem, stipitipelis je cutisa koji se sastoji od tankih, paralelnih hifa, 18-70 x 3-9 µm, s gusto inkrustiranim pigmentom, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, oker, u stručku je tamnije, crvenkasto, nepromjenjivo; miriše na kakao, nekad slabo.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit na travnjacima u blizini listopadnih hrastova (Quercus pubescens), na neutralnom do blago vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je sivocrneća ugljenarka (Tephrocybella griseonigrescens), koja ima klobuk bez ispupčenja, 1.5-4 cm širok, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, meso na prerezu pocrni, miriše na voće i brašno, spore su eliptične do usko eliptične, 3-5 x 1.5-3 µm, Q = 1.6-1.9, cheilocistide su prisutne, pleurocistide odsutne, a pigment je isključivo unutarnji, nema inkrustacije.

Tephrocybella griseonigrescens - created on October 2020 in Rungstedlund, Denmark by Tobias Bøllingtoft

SIVOCRNEĆA UGLJENARKA

Tephrocybella griseonigrescens Picillo, Vizzini & Contu

Etimologija: griseus (lat.) = sivi + nigrescere (lat.) = postajati crni, potamnjeti. Po blagom suženju spora na sredini.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, prvo je polukuglast do gotovo zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se spljošti, nikad nije u potpunosti izravnat, ponekad je plitko ulegnut na sredini, nije vodenast, površina je bez sjaja, bjelkast do sivkast, vremenom postaje pojasast i smeđ do sivo-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 3-8 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, blago je zadebljan na bazi, često je uzdužno stisnut, šupalj, površina je bijelo pahuljasta na vrhu, na ostalom dijelu je vlaknasta, maljava na bazi zbog bijelih dlačica, bjelkast do sivkast, kod zrelih primjeraka često postaje smeđ od baze prema gore.

Listići: Osrednje su gusti, više od 40 ih dopire do stručka, uski, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do svijetlokrem kod mladih primjeraka, zatim su tamnokrem, kasnije su često sa smeđim mrljama, počevši od spoja sa stručkom, na pritisak jako pocrnu, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Usko su eliptične, s jednom su ili više uljnih kapljica, tankih stijenki, jako su cijanofilne, neamiloidne, nedekstrinoidne, 3-5 x 1.5-3 μm, Q = 1.6-1.9, Qav = 1.75, bazidije su 2-4-sporne, usko batinaste, s bazalnim su kopčama, 15-23 x 4-5.5 μm, sterigme su duge do 4 μm, subhimenij je pseudoparenhimski, trama listića sastoji se od kratkih, gotovo paralelnih, valjkastih hifa, često suženih na spojevima segmenata, glatkih, umjereno debelih stijenki, blago dekstrinoidnih, širokih 2.5-12.5 μm, chilocistide su prisutne, vršno su zašiljene, ali rijetke, kod nekih su primjeraka gotovo odsutne, gotovo valjkaste do oblika boce, 31-41 x 3.5-6 μm, vršni segmenat je dug do 17 μm, tankih stijenki, glatke, pleurocistide su odsutne, pileipelis je kserocutis koji se sastoji od valjkastih, blago isprepletenih, kratkosegmentnih hifa, širokih 1.5-7.5 μm, blago dekstrinoidnim, subpelis je gotovo neizražen, s hifama širokim do 15 μm, stipetipelis je cutis koji se sastoji od paralelnih, valjkastih, glatkih, kratkosegmentnih hifa, širokih 1.5-6.5 μm, blago dekstrinoidnih, caulocistide su odsutne, kopče su prisutne u svim tkivima, ali nisu brojne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto u stručku, bijelo do kremasto u sredini, ubrzo je smećkasto u bazi stručka, na prerezu pocrni; miris je slab na kakao, nekad je slab, kao kod Bongardijeve cjepače (Inosperma bongardii) ili je slab na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit u vlažnim bjelogoričnim šumama, po obalama potoka i močvarama, često na trulim resama crne johe (Alnus glutinosa).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je suženosporna ugljenarka (Tephrocybella constrictospora), koja ima klobuk s ispupčenjemna sredini, širok 1-3 cm, oker-smeđ do crvenkasto-smeđ, 20-30 listića koji dopiru do stručka, stručak debeo 2-4 mm, nepromjenjivo meso na prerezu, jak miris na kakao, usko eliptične do gotovo valjkaste spore , 3.5-5 x 2-3 µm, Q = 1.3-2.2, prisutne cheilocistide i pleurocistide, pileipelis tipa cutis s batinastim vršnim segmentima i pigment koji je i inkrustirajući i unutarnji.

PRSTENASTA LJEPOGLAVKA

Tricholomella constricta (Fr.) Zerova ex Kalamees

Etimologija: constringo (lat.) = obuzeti, opasati, obuhvatiti. Po vjenčiću koji obuhvaća stručak.

Engleski naziv: Mealy Domecap

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, prvo je okruglast, zatim je skoro poluloptast, kasnije se otvori, sjajan, gol, suh, kožica se lako guli; bijele je ili prljavobijel, kasnije je sivkast, u starosti je oker-smeđ, najprije je lagano pahuljast, kasnije je gladak, rub je u mladosti podvijen i cjelovit.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast je ili zadebljan na bazi, na dnu baze je sužen i korjenast; bijel, prema bazi je uzdužno prljavožuto vlanast, na vrhu je svijetliji; s nejasnim je koprenastim vjenčićem koji je nastao od ostataka ovoja, rastrgan.

Listići: Vrlo su gusti, tanki, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bijeli, oštrica je s plavkastim odsjajem.

Spore: Eliptične, šiljaste, 7-9 x 5.6-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris nije izražen, a okus je na brašno i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit tla u listopadnim šumama, parkovima i pašnjacima. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, u Zagrebu, u okolici Slavonskog Broda i Koprivnici. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Dosta je zanimljiva vrsta, a nije laka za determinaciju. U mladosti je snježnobijele boje, dok u starosti posmeđi. Najsličnija je bijeloj đurđevači (Calocybe gambosa) od koje se razlikuje po djelomično prisutnom ovoju koji uvijek na stručku formira vjenčić. Najčešće se nalazi na zemljištu bogatom dušikom, uz štale, kokošinjce i po pognojenim površinama po poljima, također miriše po brašnu kao i slična vrsta, raste u jesen.

Tephrocybe ambusta - created on October 2016 in Monastero di Vasco, Piemonte, Italy by Nicolò Oppicelli

SPALJENA UGLJENARKA

Tephrocybe ambusta (Fr.) Donk

Etimologija: ambustus (lat.) = spaljen, izgoren. Po staništu.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ponekad s malom kvržicom na sredini, površina je glatka, po vlažnom je vremenu lagano mazava i sjajna, smeđ do tamnosmeđ, rub je podvijen, malo je prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, pun, zatim je šupalj, uglavnom je bijelo zrnast, bjelkast.

Listići: Prilično su gusti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, krem-bjelkasti, zatim su smeđi.

Spore: Kuglaste, prekrivene su s malim, zaobljenim bradavicama, prozirne, 5-7 µm, Q = 1-1.1, Qav = 1, bazidije su 4-sporne, valjkaste do batinaste, 29-31 x 7.4-8 µm, cheilocistide i pleurocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od uglavnom paralelnih hifa, blago želatinoznog izgleda; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, uz površinu stručka je smećkasto; miris je na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na opožarenom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Determinacija vrsta iz roda Tephrocybe uglavnom se temelji na mikroskopskim karakteristikama, osobito spora. Na istom staništu rastu rebrasta ugljenarka (Tephrocybe anthracophila), koja se prepoznaje po glatkim ili gotovo glatkim eliptičnim sporama, crna ugljenarka (Tephrocybe atrata), koja je s glatkim kuglastim sporama, te grbavosporna sivolistićavka (Sagaranella gibberosa), koja se razlikuje po kuglastim sporama s jako izraženim izbočinama.

Tephrocybe anthracophila - created in Finland by Tapio Kekki

REBRASTA UGLJENARKA

Tephrocybe anthracophila (Lasch) P.D.Orton

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, ugljen za loženje, antracit + filos (gr.) = prijatelj. Po rastu na takvom staništu.

Engleski naziv: Bonfire Greyling

Klobuk: 0.5-4 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi, površina je glatka, sivo-smeđ, tamnosmeđ, rub je često svjetliji i lagano narebran.

Stručak: 5-7 cm visok i 1-8 mm debeo, tanak, valjkast, dosta je pravilan ili je lagano zadebljan na bazi, ukorijenjen, pahuljast, malo je sjajan, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, oker-smeđ, prema dnu je tamniji, gotovo je gol.

Listići: Razmaknuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, debeli, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti su do sivkasti.

Spore: Kuglaste, glatke, 4.5-6.2 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris i okus su na brašno ili krastavce.

Stanište: Raste jesen i zimu, od rujna do ožujka, u crnogoričnim šumama ili po livadama kao saprofit tla na vlažnim zgarištima s ostacima pougljenisanog drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Raste na karakterističnom staništu na terenima s pougljenisanim ostacima drva po čemu se i razlikuje od sličnih vrsta.

Lyophyllum atratum - created in Norway by Rob van Kruining

CRNA UGLJENARKA

Tephrocybe atrata (Fr.) Donk

Etimologija: atratus (lat.) = odjeven u crno. Po boji.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, skoro je uvijek pupčast, površina je glatka, gola, prvo je skoro crnkast, kasnije je tamnosmeđ, sivo-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu krem-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, tanak i narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, često je lagano zakrivljen, pun, gladak, gol, boje je klobuka, sivo-smeđ, prema dnu je bijelo dlakav.

Listići: Rijetki, dosta su široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, bijeli, sivkasti do sivkasto-krem.

Spore: Eliptične, sitno su bradavičave, prozirne, 5-8 x 3-4 µm, Q = 1.3-1.5, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, krem do sivo-smeđe; miris i okus su na užeglo brašno.

Stanište: Raste u jesen i zimu u parkovima, bjelogoričnim šuma, rijetko u crnogoričnim šumama, na starim požarištima kao saprofit na zemlji s pogljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Sve vrste iz roda Tephrocybe su tamne, smeđo-crnkaste ili sivkasto-smeđe. Na ovoj vrsti prevladava crna boja. Slične su neke vrste iz roda Rhodophyllus koje su crnog tona i prilično sitne rastom. Vrste kod navedenog roda imaju svjetlije, ružičaste i višekutne spore, a listići često imaju tendenciju da poprime boju klobuka.

Tephrocybe baeosperma - created on September 2025 in Sebberkloster Hede, Denmark by Thomas Læssøe

KESTENJASTOSPORNA UGLJENARKA

Tephrocybe baeosperma (Romagn.) M.M.Moser

Etimologija: baeo (gr.) = mrk, tamnosmeđ, kestenjast + spora (gr.) = sjeme, spora. Po boji spora.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, površina je glatka, uglavnom vodenasta, tamnije ili svjetlije sivkasto-smeđ, na sredini je tamniji, po suhom je vremenu žućkast do oker, rub je blago prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-3.5 mm debeo, valjkast, boje je klobuka, površina je uglavnom bijelo zrnasta, sivkasto-smeđ.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, sivkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-5 x 2.5-3 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.4, bazidije su 4-sporne, batinaste, 20-30 x 5-6 µm, cheilocistide i pleurocistide su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto; miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, skupno, kao saprofit u bjelogoričnim šumama u lišću, rjeđe u crnogoričnim šumama na sloju iglica, na trajno vlažnim i mahovinom prekrivenim mjestima, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste i sitnim eliptičnim sporama. Slična je ravnonoga ugljenarka (Tephrocybe platypus), koja je manjih dimenzija, s ispupčenom sredinom klobuka i većim, eliptičnim sporama.

Tephrocybe cessans - created on October 2020 in Oppland: Lunner, S. Oppdalen, Mørkomdalen, Solbakken, Norway by Egil Bendiksen, University of Oslo (UiO)

NEUOČLJIVA UGLJENARKA

Tephrocybe cessans (P.Karst.) M.M.Moser

Etimologija: cessare (lat.) = prestajati, odustajati. Po teškoj uočljivosti među sličnim vrstama.

Klobuk: 0.8-3 cm širok, prvo je široko konveksan do zvonolik, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini ili široko pupčast, površina je radijalno vlaknasta, nije ili je slabo vodenasta, sivkast do sivkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, nekad je s maslinastom nijansom, osušen je bijel do sivkasto-bijel, rub je gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, površina je suha, pahuljasta i često s gutacijskim kapljicama, sivkast, boje je klobuka osim na vrhu gdje je bijel.

Listići: Razmaknuti, široki su do 2 mm, prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli do bjelkasti, oštrica je uočljivo resasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, prozirne, 5.5-6.5 x 4-5 µm, Q = 1.2-1.4, bazidije su obično 2-sporne, rijetko su 1-4-sporne, prozirne, cheilocistide su brojne, uglavnom su valjkaste, batinaste ili oblika boce, 40-65 x 8-16 µm, pileipelis je s cutisom koji se sastoji od valjkastih hifa, ponekad pomalo želatiniziranih, s kopčama, s inkrustirajućim pigmentom u subpelisu, vrh stručka je s vrlo brojnim caulocistidama sličnim cheilocistidama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 4 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, u stručku je sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprofit u crnogoričnim šumama, obično ispod jele.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim sivkastim plodnim tijelima i staništu ispod jele.

Tephrocybe confusa - created on October 2024 in Aars Skov, Denmark by Jens H. Petersen

PROMJENJIVA UGLJENARKA

Tephrocybe confusa (P.D.Orton) P.D.Orton

Etimologija: confusa (lat.) = zbunjen, pomiješan, teško razlučiv. Po izgledu.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, najprije je zvonolik, kasnije je izravnat i ulegnut sa šiljatom grbicom na sredini, suh, vodenast, tamnosmeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, prljavo krem po suhom vremenu, pjegav, rub je gladak, nije narebran, vrlo rijetko je slabo narebran.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, proširen je na vrhu, pun, zatim je šupalj, nekad je stisnut, na vrhu je bijelo ljuskav, ostali je dio srebrnasto vlaknast na sivoj osnovi, bjelkast, sivkasto-bijel, baza je s čekinjastim micelijem.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bjelkasto-sivkasti, krem-sivi do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6.5 x 3-3.5 µm, bazidije su 2-3-sporne, 25-33 x 5-6 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih oko 2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tvrdo, žilavo, bjelkasto-sivkasto; miris i okus su slabi na brašno ili užeglo ulje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit u crnogoričnim šumama na sloju iglica, obično smreke, rijetko izravno na tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može sličiti vrstama iz roda uleknjača (Clitocybe), kojima se listići uglavnom spuštaju po stručku. Makroskopski je gotovo ista trula ugljenarka (Tephrocybe putida), kojoj su spore eliptične, 5-6.5 x 3.5-4 µm, Q = 1.4-1.7, bazidije su 4-sporne, siderofilne (s vidljivim granulama u FeSO4), 25-32 x 6-6.5 µm, s bazalnim kopčama.

Tephrocybe mephitica - created on September 2019 in Pisavaara, Finland by Tapio Kekki

SMRDLJIVA UGLJENARKA

Tephrocybe mephitica (Fr.) M.M.Moser

Etimologija: mephitis (lat.) = smrdljiv, odvratnog mirisa. Po mirisu.

Klobuk: 1-2.4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravnat i izraženo tupo ispupčen na sredini, površina je pahuljasta, nije vodenasta, sivkasto-bijel, siv do svijetlo sivkasto-smeđ, svjetliji prema rubu, izblijedi kada se osuši, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 2-4 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, valjkast, praškasto-zrnast, pahuljast na vrhu, siv.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bjelkasti, sivkasti do svijetlo ružičasto-sivi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 3.5-4.5 x 2.5-3 µm, Q = 1.4-1.7, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto do sivkasto; miris i okus su na brašno ili užeglo ulje.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit u crnogoričnim šumama i na travnjacima, obično ispod smreke, na sloju iglica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je kestenjastosporna ugljenarka (Tephrocybe baeosperma), koja ima više sivkasto-smeđi klobuk, s vodenastom površinom, slabo je narebran i ima nešto veći Q spora.

Tephrocybe osmophora - created on October 2024 in Biel/Bienne, Switzerland by nschwab

MIRISNA UGLJENARKA

Tephrocybe osmophora (E.-J.Gilbert) Bon

Etimologija: osme (gr.) = miris, aromatičan zadah + phoros (gr.) = koji nosi, koji ima. Po mirisu.

Engleski naziv: Sweet Greyling

Klobuk: 0.6-4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravnat i lijevkasto ulegnut na sredini, površina je izraženo vodenasta, tamno oker-smeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, izblijedi u prljavo oker boju, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, uglavnom je narebran.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, sužava se prema dnu, blago je zakrivljen, površina je prekrivena srebrnim vlaknima, pahuljast na vrhu, boje je klobuka, smeđ do sivo-smeđ, po suhom je vremenu nešto svjetliji, na bazi je s bijelim micelijem.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, smeđi do sivi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 2.5-3.5 µm, bazidije su 4-sporne, siderofilne (s vidljivim granulama s FeSO4) visoke su 25-33 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe do sivo-smeđe; miris je aromatičan ili vrlo neugodan, a okus je na brašno ili nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama, najčešće ispod smreke ili bora, na sloju iglica ili u lišću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po lijevkastom klobuku, aromatičnom mirisu mesa i staništu u svim tipovima šumama.