GOMOLJASTA PUZA

Armillaria gallica Marxm. & Romagn.

Etimologija: gallicus (lat.) = galski. Po mjestu rasta u skupinama (Francuska).

Engleski naziv: Bulbous Honey Fungus

Klobuk: 2-10 (13) cm širok, najprije je polukuglasto-zvonolik, ubrzo se spljošti, ponekad je ulegnut na sredini; smeđe ili nešto tamnije crvenkasto-smeđe boje, svjetliji primjerci su lagano žućkasto-smeđi, sredina je siva ili sivo-crnkasta; vlaknasto-čehasta dekoracija je žuto-smeđe, smeđe, sive ili sivo-smeđe boje, lako se skida.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1.5-2 (3) cm debeo (u bazi do 4 cm), valjkast, manje ili više je bulbozan; bjelkast do smećkast dolje s smeđim i žutim čehicama koje se lako skidaju; vjenčić je debeo i opnast.

Listići: Silazeći su ili lagano prirasli, osrednje su gusti; bjelkasti, u starosti tamniji, svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim pregradama, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u stručku je manje ili više ružičasto ili ružičasto-smećkasto; miris je na gljive ili na plijesan, okus je malo trpak i nadražujući.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, rjeđe smreke, a rijetko kao parazit na živom drveću i na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom). Primjerke na posljednjoj slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Biti na oprezu s ovom vrstom, jer izgleda da je u određenoj mjeri toksična kod jako pijanih ljudi i u tom slučaju izaziva pospanost. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Ljekovitost: Utvrđeno je da gomoljasta puza sadrži polisaharide koji djeluju antioksidativno (National Library of Medicine. 2024. The antioxidant activity of polysaccharides from Armillaria gallica). Gljiva proizvodi raznoliki niz meleolida koji pokazuju citotoksično i antimikrobno djelovanje, ali su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdio potencijal za eventualnu proizvodnju lijekova za te svrhe (National Library of Medicine. 2024. Isolation of a gene cluster from Armillaria gallica for the synthesis of armillyl orsellinate–type sesquiterpenoids).

Napomena: U rodu Armillaria ima ukupno 5 vrsta koje imaju vjenčić pomoću kojeg se razlikuju od sličnih vrsta. Slična je koprenasta puza (Armillaria cepistipes) koja ima narebran rub klobuka.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je žuto-smeđ, smeđ do crvenkasto-smeđ, sredina je sivo-crnkasta; 2. klobuk je vlaknasto čehast; 3. listići su bjelkasti do svijetlosmeđi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju se po stručku; 4. stručak je bulbozan na bazi; 5. vjenčić je debeo i opnast; 6. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

MEDENA PUZA

Armillaria mellea (Vahl) P.Kumm.

Etimologija: melleus (lat.) = boje meda. Po boji.

Engleski naziv: Honey Fungus

Klobuk: 2-12 (15) cm širok, prilično mesnat, prvo je okruglast pa konveksan i na kraju potpuno otvoren; žućkast, limunastožut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, u raznim nijansama, poput meda, tjeme je tamnije; pokriven je tamnijim čuperastim čehama koje se gube ili trajno ostaju, rub je dosta narebran.

Stručak: 4-11 (18) cm visok i 0.5-1.5 (2.2) cm debeo, valjkast, na donjem dijelu je odebljano-bulbozan, pun je pa šupalj; žuto-smeđ, prema dnu je crnkast, vlaknast; nosi upadljivi bjelkasti, dvostrukog ruba, s gornje strane crtast, tkaninast i trajan vjenčić.

Listići: Prvo su bijeli, krem-bjelkasti, svijetložuti i svijetlosmeđi pa kasnije rđasto-crvenkasti; gusti, prirasli su na stručak ili su zupčasto silazeći.

Spore: Eliptične, prozirne, (7) 7.3 - 9 (9.9) × (4.7) 5.4 - 6.5 (7.1) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 8.1 × 5.8 µm, Qe = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto je ili svijetložuto, čvrsto, u stručku je žilavo; miris na gljive ili plijesan, a okus ponekad opor, a ponekad gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom pocrveni, s laktofenolom postane smeđo-ljubičasto, dok s kalijevom lužinom meso trenutno posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i prividno na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom), najčešće hrasta i graba; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Ljekovitost: Utvrđeno je da medena puza sadrži polisaharide koji imaju antioksidativno, antidijabetičko i antipretilno djelovanje, te štite od pojave bolesti jetre i bolesti bubrega kompliciranih dijabetesom (National Library of Medicine. 2024. Chemical Compositions and Antioxidant Activities of Polysaccharides from the Sporophores and Cultured Products of Armillaria mellea; Antioxidant Properties of the Edible Basidiomycete Armillaria mellea in Submerged Cultures; Antidiabetic activity of Armillaria mellea polysaccharides: Joint ultrasonic and enzyme assisted extraction). Iz medene je puze izoliran alkaloid armillarikin za kojeg je otkriveno da je citotolksičan pa je provedena studija u kojoj se istraživala citotoksičnost armillarikina protiv stanica raka jetre i intrahepatičnog žučnog kanala (National Library of Medicine. 2024. Induction of apoptosis by Armillaria mellea constituent armillarikin in human hepatocellular carcinoma). Nastavljaju se pokusi kako bi se odredili potencijalni antitumorski učinci armillarikina.

Napomena: Slične su aromatična panjevčica (Kuehneromyces mutabilis) koja ima slabiji vjenčić i listiće oker boje, te prava sumporača (Hypholoma fasciculare), koja ima zelenkasto-plave listiće, sumporaste je boje i nema vjenčića.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je žućkast do smeđ; 2. listići su bijeli, žuti do smeđi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju se po stručku; 3. stručak je bulbozan na bazi; 4. vjenčić je opnast, dvostrukog ruba i crtast s gornje strane; 6. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

SMEĐA PUZA

Armillaria obscura (Schaeff.) Herink

Etimologija: obscurus (lat.) = smrknut, mračan, nejasan, nepoznat, taman.

Klobuk: 2-10 (14) cm širok, prilično je mesnat, okruglast ili tupo-stožast pa konveksan, gotovo je uvijek ispupčen, u starosti je skoro ravan; tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ ili zagasite oker-smeđe boje, sredina je tamnija od crnkasto-sivih čehica koje se lako skidaju; kod mlađih gljiva s gušćim, a kod starijih gljiva s rjeđim i poput čička čekinjasto ušiljenim ostacima ovoja, rub je uvijek podvnut i zaobljen.

Stručak: 4-22 (25) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, uglavnom je zadebljan na bazi (oko 2 cm), pun, s tvrdom je korom i pamučastom jezgrom koja se u starosti prošupljuje; smećkast, vlaknast, šaren je od čeha, prema dnu je tamnosmeđ (nikada nije žut), vrh je obično svjetliji, bjelkast; vjenčić je debeo, slab, kratak, prekriven je bijelom vunastom presvlakom.

Listići: Bijeli, bjelkasti do skoro žuti ili smećkasti, na kraju su s hrđastosmeđim mrljama; osrednje su gusti, silazeći, tanki, široki, oštrica je cjelovita, a kod promrzlih oštrica može i pocrvenjeti.

Spore: Eliptične, sa zrnastim sadržajem, 5.8-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlo, gotovo je bijelo, u klobuku je meko, a u stručku ubrzo žilavo-vlaknasto, tanko; miris na gljive, okus trpak, na sapun, kada se prožvače u ustima okus nakon određenog vremena postane odvratan.

Stanište: Raste u množini, ali ne i u grmovima sa zajedničkim korijenom, tipično u vrtovima, parkovima i crnogoričnom šumama, najčešće šumama smreke, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, te kao parazit na živom drveću, uspijeva i duž obale na borovima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi ih trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Sirova je otrovna pa se prije uporabe mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Napomena: Slična je sjevernjačka puza (Armillaria borealis), koja ima prirasle listiće i koprenasta puza (Armillaria cepistipes), koja raste na panjevima bjelogoričnog drveća.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je smeđ; 2. listići su bijeli, žuti do smećkasti, spuštaju se po stručku; 3. vjenčić je debeo i vunast; 4. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća

CRNOGORIČNA PUZA

Armillaria ostoyae (Romagn.) Herink

Engleski naziv: Dark Honey Fungus

Klobuk: 2-10 (14) cm širok, prvo je okruglast pa konveksan i na kraju potpuno otvoren; crvenkasto-smeđ, dosta je promjenjive boje, pokriven je smeđim čuperastim čehama koje se lako skidaju, rub je u starosti narebran.

Stručak: 4-22 (25) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, bjelkast do smećkast, na vrhu je obično svjetliji, uzdužno je vlaknast, s bijelim do smeđim vunastim čehama koje se lako skidaju; nosi debeli trajni vjenčić.

Listići: Gusti, prirasli ili se sa zupcem spuštaju po stručku, oštrica je valovita, prvo su bjelkasti, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, (6.1) 6.5 - 8.4 (8.8) × (4.4) 4.7 - 5.9 (6.8) µm, Q = 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 7.3 × 5.3 µm, Qe = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, čvrsto, u stručku je žilavo; miriše na gljive, a okus je opor ili na sapun.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, u vrtovima, šumama i parkovima kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i prividno na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom). Primjerke na slici početkom studenog snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje.

Napomena: Slične su koprenasta puza (Armillaria cepistipes) koja raste na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te smeđa puza (Armillaria obscura).

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je žućkast do smeđ; 2. listići su bjelkasti do hrđastosmeđi, prirasli ili se spuštaju se po stručku; 3. stručak je bulbozan na bazi; 4. vjenčić je opnast, dvostrukog ruba i crtast s gornje strane; 6. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća

ELASTIČNA PANJEVČICA

Flammulina elastica (Sacc.) Redhead & R.H.Petersen

Etimologija: elasticus (lat.) = elastičan, fleksibilan. Po elastičnosti stručka.

Klobuk: 2-5 (8) cm širok, najprije je polukuglast, zatim se otvori, mazav; mednožut, žuto-smeđ do hrđastosmeđ, rub je svjetliji i u mladosti podvijen.

Stručak: 2-4 (6) cm dug i 4-6 (10) mm debeo, valjkast, u starosti je šupalj, korjenast, prema bazi je tamnosmeđ, na vrhu je svjetliji, bijelo baršunast, žilav, vlaknast, elastičan (ako se stisne stabljika, ona se vraća u prvobitni oblik), nema vjenčić.

Listići: Slobodni, bjelkasti do svijetložuti, u starosti su sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, (8) 8.3 - 11.1 (11.5) x 3.2 - 3.6 µm Q = (2.2) 2.5 - 3.13 (3.22), N = 30, Me = 9.56 - 3.4, Qav = 2.81; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijeložuto, tanko; miris i okus su ugodni na gljive.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), busenasto ili pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito crne topole (Populus nigra) i vrbe. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici studenog i krajem prosinca, na lokalitetu Dravska šuma kod Varaždina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobuk, jer je stručak tvrd. Može se i uzgajati.

Napomena: Majsličnije su rebrasta patuljica (Galerina marginata), koja ima vjenčić, smećkaste listiće, bjelkasto vlaknasti stručak i hrđastosmeđu otrusinu, te baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), koja ima svijetli žućkasti do narančasti klobuk, bjelkaste do žućkaste listiće. Kod determinacije su najvažniji stanište, vrijeme rasta i tipično elastični stručak.

Flammulina fennae - created in Norway by Rune Solvang

LJETNA BARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina fennae Bas

Klobuk: 1-7 (12) cm širok, konveksan je i izravnato-konveksan, nejasno je ispupčen u mladosti, gladak, po vlažnom je vremenu je mazav; najprije je kremasto-bijel, zagasitožut, žuto-smeđ ili oker-smećkast, nešto je svjetliji prema rubu, kasnije posvijetli i na unutarnjoj strani, skoro je bjelkast do blijedožut, mjestimično s hrđastosmeđim mrljama, rub je podvijen i po suhom vremenu lagano pahuljast.

Stručak: 2-9 (11) cm visok i 3-6 (8) mm debeo, valjkast, ponekad je lagano batinast na bazi, u starosti je šupalj; bjelkast je na gornjem dijelu, uvijek postepeno malo tamni prema bazi gdje je crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crno-smeđ, površina je vlaknasta.

Listići: Slobodni su i uvijek izrezani, gusti, uski, bijeli, bjelkasti, krem-žućkasti ili svijetložuti, samo su u starosti sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5.7-8.5 x 1.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe u stručku; miris je ugodan na gljive, a okus je također na gljive i blago gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, često busenasto, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (trupci) raznog bjelogoričnog drveća te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima i korijenjem.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se i uzgajati.

Napomena: Ovoj vrsti je najsličnija baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes) koja se razlikuje po periodu rasta u hladnijim razdobljima, svjetlijoj, skoro bijeloj boji klobuka, te po nešto manjim i širim sporama.

Flammulina ononidis - created on December 2023 in Hungary by Vincze Tibor

TRAVNJAČKA PANJEVKA

Flammulina ononidis Arnolds

Etimologija: Jer raste uz biljku zečji trn (Ononis spinosa).

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, tanak; površina je mazava i sluzava; zagasitožut, žuto-smeđ ili  crvenkasto-smeđ, vodenast, mjestimice rđasto pjegav, rub je u mladosti podvijen, a kasnije svjetliji i malo narebran.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, na bazi se sužava i korjenasto produžava duboko u zemlji; bjelkast, kasnije smećkast, na vrhu je bijelo pahuljast, na bazi je tamnosmeđ, maljavo-vlaknast.

Listići: Prilično su razmaknuti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, nisu jako široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku; bjelkasti su ili svijetložuti, kasnije su oker boje.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 7-14 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelkasto ili svijetložuto, vlaknasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do ožujka, na livadama, pašnjacima, parkovima i travnjacima kojima se neintenzivno gospodari kao parazit na korijenu zečjeg trna, rjeđe i na drugim biljnim vrstama kao što je poljski osjak (Cirsium arvense), na mahovini ili travnatom tlu. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Zagreba. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Smatra se da je jedna od formi baršunaste panjevčice (Flammulina velutipes) koja se razlikuje po staništu i drugačijim dimenzijama spora.

BARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina velutipes (Curtis) Singer

Etimologija: velutinus (lat.) = baršunast + pes (lat.) = noga. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Velvet Shank

Klobuk: 2-9 (20) cm širok, najprije polukuglast, zatim se otvori, mazav i vrlo ljepljiv, slabo mesnat; zagasitožut, žuto-smeđ, žuto-narančast ili žućkasto-crvenkast, tamniji na sredini, lagano je pahuljast, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 1-10 (15) cm visok i 0.3-1 (1.3) cm debeo, često je ekscentričan i šupalj; pod klobukom je svjetlije žućkasto-crvenkaste boje, a prema bazi je tamnosmeđ i na bazi gotovo crn, karakteristično je bijelo baršunast.

Listići: Dosta su rijetki, izrezani su uz stručak, slobodni, bjelkasti do svijetložuti, kasnije su smećkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 6-9.5 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijeložuto, tanko; miris i okus su ugodni na gljive.

Kemijske reakcije: Ako na površinu (kožicu) stručka nanesemo kap sumporne kiseline, ona trenutno postane crno-smeđa.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), busenasto ili pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima (panjevi, šiblje) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, lipe i hrasta. Primjerke na prvih pet slika snimio je Mladen Ormuž, a na osmoj slici Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobučić, jer je stručak tvrd. Najukusnija je zimska gljiva. Može se i uzgajati.

Ljekovitost: Provedena su znanstvena istraživanja koja su pokazala antioksidativno i protuupalno djelovanje baršunaste panjevčice koja bi se mogla koristiti kao novi izvor polifenola i široko primjenjivati ​​u prehrambenoj i farmaceutskoj industrijii (National Library of Medicine. 2024. Characterization, Antioxidant and Anti-Inflammation Capacities of Fermented Flammulina velutipes Polyphenols; Inhibitory Effect of Fermented Flammulina velutipes Polysaccharides on Mice Intestinal Inflammation; Characterization, Antioxidant, Anti-Aging and Organ Protective Effects of Sulfated Polysaccharides from Flammulina velutipes).

Napomena: Ova je gljiva vrijedna utoliko što raste potkraj jeseni i zimi kada nema drugih gljiva. Zbog staništa, vremena rasta i tipično baršunastog stručka teško se može zamijeniti s bilo kakvom drugom gljivom.

SNJEŽNOBARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina velutipes var. lactea (Quél.) Bas

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, najprije polukuglast, zatim se otvori, mazav i ljepljiv, gladak; bijel, na sredini je tamnije žućkasto-narančaste boje.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.3-1 (1.3) cm debeo, često je ekscentričan, žilav, bijel, a prema bazi je ponekad tamnosmeđ, površina je baršunasta.

Listići: Dosta su rijetki, slobodni, bijeli.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 8-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), busenasto ili pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima (panjevi, šiblje) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, lipe i hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobučić, jer je stručak tvrd. Najukusnija je zimska gljiva.

Napomena: Sinonim je i varijetet tipične baršunaste panjevčice (Flammulina velutipes) od koje se razlikuje po bijeloj boji.

KORBARIJSKA PRITAJNICA

Cryptomarasmius corbariensis (Roum.) T.S.Jenkinson & Desjardin

Etimologija: Po gradu Corbara u regiji Campania u jugozapadnoj Italiji.

Klobuk: 3-5 (7) mm širok, u obliku je kupole padobrana, zlatnožut, žuto-smeđ, crveno-smeđ do maslinasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, površina je fino dlakava, radijalno naboran, rub je narebran i nešto svjetliji.

Stručak: Tanak, dug, tvrd, končast, iskrivljen, nekoliko je puta spiralno zakrivljena, crno-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prirasli; bjelkasti, kasnije su žuto-smeđi, svijetlosmeđi do crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, prekrivene su šiljcima, 6.5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na lišću, te na biljnim ili drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično masline. Primjerci na slici rasli su na listu masline u Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, dugom iskrivljenom stručku i staništu.

Cylindrobasidium evolvens - created in Finland by Alpo Huhmarniemi

GLATKA KRASTOKORKA

Cylindrobasidium evolvens (Fr.) Jülich

Etimologija: evolvere (lat.) = razvijati, odmotavati + -ens (lat.) = za označavanje radnje, stanja ili procesa. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-8 (30) cm široko i 0.5-1 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, labavo srašteno za podlogu, formira izolirane plahtice, na vertikalnom supstratu formira sitne klobučiće polumjera 1 cm, tada je gornja površina bjelkasta i baršunasta, himenijalna je površina kvrgava, u ranoj mladosti je bijelo i resasto, poslije je krem, oker, smećkasto do crvenkasto-oker, rub je bijel i resast, svježe plodno tijelo na mjestu pritiska posmeđi, u mladosti često s narančasto-crvenim kapljicama po površini.

Spore: Eliptične, glatke, na jednom kraju sve tanje i završavaju šiljato, prozirne, sa zrnatim sadržajem, 8-12 × 5-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, membranozno, sočno, po suhom vremenu ispuca, na pritisak posmeđi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, ali uglavnom u proljeće, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća s korom ili bez nje; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo česta i lako je prepoznatljiva po kvrgavoj površini i krem-crvenkastoj boji. Osobito se ističe bijeli rub koji je resast.

ČUPAVA GRMAČA (GRMAČA)

Desarmillaria tabescens (Scop.) R.A.Koch & Aime

Etimologija: tabescere (lat.) = stopiti se. Po tome što izgleda raspadnuto.

Engleski naziv: Ringless Honey Fungus

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa raširen i ulegnut, dosta naglašeno ispupčen na sredini; svijetlosmećkast ili žuto-smeđe boje meda, kasnije je crvenkasto-smeđ ili hrđastosmeđ, nijansa dosta ovisi o staništu, prekriven manje-više tamnijim čehavim vlaknima koja se kasnije skupljaju u čuperke i uzdižu prema gore, rub je prvo je podvijen pa izravnat i istrgnut.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, pun, tanak, uži je na bazi i na vrhu, ponekad je i šupalj, duguljast, zavijen; bjelkast do smećkast, uzdužno je vlaknast i sa sitnim brazdama, prema vrhu je svjetlije bjelkaste ili žućkaste boje, uglavnom je boje klobučića, a prema dnu je redovito crnkast.

Listići: Prilično su široki, rjeđi su pomiješani s kraćim, na oba kraja su uži, spuštaju se po stručku; najprije su bjelkasti ili kremasti, kasnije su žuto-smeđi ili crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, zrnaste, 6-10 x 4-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili bjelkasto, vodenasto smećkasto, na bazi stručka je crvenkasto, čvrsto; miris je slab na plijesan, a okus je kiselkast i malo na sapun.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima kao parazit na živom bjelogoričnom drveću ili korijenju, te kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta ili kestena, često prividno na tlu, iz zajedničkog dna izbija mnoštvo plodnih tijela.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete kao i medena puza (Armillaria mellea), a prodaje se i na tržnicama. Iako su se sve vrste puza dugi niz godina općenito smatrale jestivim kada su dobro kuhane, pripadnice skupine puzica koje rastu na drvu neki smatraju sumnjivim, jer su neki slučajevi trovanja povezani s konzumiranjem ovih gljiva. To se najvjerojatnije desilo zbog malog, ali značajnog dijela ljudi koji ne podnose ove gljive, a ne zbog univerzalne ljudske reakcije na te vrste gljiva. Kod onih koji ih ne podnose može izazvati teške reakcije slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalne tegobe. Unatoč ovim reakcijama, dobre su jestive gljive. Trovanja sa smrtnim ishodom ili s oštećenjem organa do danas nisu poznata. Kod provjere okusa žvačite komadić oko 1 minutu bez gutanja i odjednom će se na bočnoj strani jezika pojaviti pomalo nametljiv kiselo-sapunasti okus. Također ne savjetujemo konzumaciju ove vrste zbog njezine rijetkosti. Stoga oprez s ovom vrstom gljiva. Također nije priladna za sušenje.

Napomena: Slična je puzi koja ima prsten, kompaktnija je i veća rastom. Slična je i aromatičnoj panjevčici (Kuehneromyces mutabilis) koja na stručku nosi slabašan prsten, a raste po višim planinskim predjelima na panjevima bukve. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

Gloiocephala caricis - created by unknown

ŠAŠEVA PRITAJNICA

Gloiocephala caricis (P.Karst.) Bas

Etimologija: Po staništu na šašu (Carex).

Klobuk: 2-4 mm širok, konveksan, rub je najprije lagano podvijen; bijele je do bjelkaste boje, samo je u starosti malo okerasto-blijedo pigmentiran, površina je glatka, jedva je naborana kada se gljiva razvije.

Stručak: 3-4 mm visok, valjkast je i s lagano zadebljanom i skoro pločastom bazom, samo u mladosti je centralno postavljen u odnosu na stručak pa ubrzo ekscentričan i zakrivljen; bijel je na vrhu, a blijedosmećkast prema bazi.

Listići: Jako su silazeći, krupni, nisu pilasti, uski, bijeli, oštrica je bijela i nazubljena.

Spore: Lagano batinaste do eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 13-22 x 5-7 µm.

Meso: Bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od srpnja do studenog kao saprofit samo na suhom lišću i stabljikama šaša, u močvarama i tresetištima. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na acidofilnom cretu Tršću u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrsta prvenstveno prepoznatljiva po tipičnom staništu na kojem raste. Postoji dosta sličnih vrsta malih dimenzija koje su teško uočljive i kada su potpuno razvijene. Na istom staništu, na šašu, raste i rogozova pritajnica (Gloiocephala menieri) koja ima oker-smeđo-crvenkastu boju klobuka i drugačije mikroskopske karakteristike.

GLATKONOGA KORJENJAČA

Hymenopellis radicata (Relhan) R.H.Petersen

Etimologija: radicatus (lat.) = opskrbljen korjenom, korjenast. Po korjenastom stručku.

Engleski naziv: Rooting Shank

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, tankomesnat, najprije je konveksan, kasnije se izravna ili ulegne i lagano ispupči, ljepljiv, kožica se lako ljušti; žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, radijalno je naboran i hrapav, mjestimično je s mrljama, rub je u starosti izvrnut.

Stručak: 7-20 cm visok i 0.4-1 cm debeo, vitak, izdužen, žilav, malo je zadebljan na bazi, završava duboko u zemlji s tankim i dugim korijenom; smećkast, na vrhu je svjetliji, s dugim je zavijenim brazdama.

Listići: Široki, razmaknuti, prirasli su s jarkom, pomiješani su s kraćim, na osnovi su poprečno povezani žilicama; bijeli su pa zatim s ružičastim odsjajem, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, (12) 13.1 - 16.2 (17.6) × (7.9) 9 - 10.8 (11.7) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 14.5 × 9.9 µm, Qe = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko, elastično, žilavo; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je blag, rijetko je blago gorkast.

Kemijske reakcije: Listići i meso u dodiru sa sulfovanilinom trenutno postanu ljubičasto-crveni, dok meso s kalijevom lužinom polako posmeđi.

Stanište: Raste u proljeća, ljeto i jesen, po nekoliko primjeraka zajedno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) hrasta i bukve, a ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili uz panjeve i na korijenju, vrlo se rijetko pronađe na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk.

Napomena: Vrlo je slična samo dugonoga korjenjača (Xerula pudens) koja ima drvenasti produžetak stručka, koji je čitavom dužinom sitno baršunast i sa sivo-kestenjastom bojom klobuka. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama, jer su sve slične vrste jestive.

SLUZAVA KORJENJAČA

Mucidula mucida (Schrad.) Pat.

Etimologija: mucus (lat.) = sluzav. Po mazavoj površini.

Engleski naziv: Porcelain Fungus

Klobuk: 1-8 (10) cm širok, isprva je konveksan, zatim se otvori, tanak, gladak, blistav, vrlo je mazav, sluzav i ljepljiv, kožica se lako guli; bijel, ponekad je od sredine sivkast ili smećkast, rub je često narebran.

Stručak: 1-10 (15) cm visok i 0.2-1 (1.2) cm debeo, tanak, pun; bjelkast je do smećkast, ponekad je smeđe do crno-smeđe vlaknast ili prošaran poput zmijske kože, pri vrhu je svjetliji i narebran; nosi tanki bijeli opnasti, uzdignuti i narebrani vjenčić.

Listići: Razmaknuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju sa zupcem, vijugavi, nazubljeni, izmiješani su s lamelulama; bijeli, kasnije su svijetložuti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, bradavičave, prozirne, (13) 13.4 - 16.1 (17.9) × (11.1) 12.4 - 14.5 (15.8) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 14.7 × 13.5 µm, Qe = 1.1; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Tanko, žilavo, bijelo; miris nije izražen ili je na rotkvice, a okus je na kupus ili također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, nekad prekriva cijeli oboreni trupac ili se nalazi visoko na trulom stablu. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete samo zbog dosta tankog mesa i sluzavosti.

Napomena: Krajnje je sluzava, skoro je želatinozne konzistencije i bijela je poput leda, ima varijacija koje su po suhom vremenu blijedosive sa suhom površinom klobuka. Nema opasnosti od zamjene s opasnim gljivama. Glatkonoga korjenjača (Hymenopellis radicata) se razlikuje po staništu i karakterističnom izgledu.

CRNOGORIČNA KORJENJAČA

Oudemansiella melanotricha (Dörfelt) M.M.Moser

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i lagano ispupči na sredini; sivo-smeđ, tamnosmeđ, tamnosiv do maslinasto-smeđ, površina je najprije glatka, zatim je maljava, rub je čupav od crnih obješenih čekinja.

Stručak: 5-15 (21) cm visok i 5-8 (11) mm debeo, valjkast, lomljiv, što je gljiva starija to je više uvijen i zakrivljen, baza je vretenasto zadebljana ili bulbozna i korjenasto produžena duboko u tlo; cimetastosmeđ do tamnosmeđ, površina dlakava, vlaknasta, sa stršećim čehicama.

Listići: Bijeli do žućkasti, rijetki, široki, do stručka zaokruženi i slobodni.

Spore: Kuglaste, glatke, 9-12 x 8-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, vlaknasto, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag, ponekad je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit je doboko ukopana u tlo u crnogoričnim šumama, osobito šumama jele i smreke, uglavnom na ukopanim drvnim ostacima (korijenu) crnogoričnog drveća, pronađe se i u bjelogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo na većim nadmorskim visinama od 700-1000 m.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Od dugonoge se korjenjače (Xerula pudens) bitno razlikuje po tamnosmeđem klobuku i stručku koji je oštro dlakav i raste isključivo u crnogoričnim šumama. U šumama raste i vrlo rijetka vrsta Dactylosporina kuehneri koja ima crnkasto-smeđi klobuk, širok samo 0.5-1.5 cm, stručak je nešto svjetliji i duboko je ukopan u tlo.

Paraxerula caussei - created on October 2021 in Switzerland by Nicolas Schwab

CRNOSMEĐA KORJENJAČA

Paraxerula caussei (Maire) R.H.Petersen

Engleski naziv: Hoary Rooting Shank

Klobuk: 1,5-5 (8) cm širok, široko je stožast, kasnije je nepravilno spljošten i tupo ispupčen na sredini, suh; siv, sivo-smeđ ili ponekad s plavkastom nijansom, blago je baršunast.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.3-1.3 cm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, vretenast, ižlijebljen je ili stisnut, korjenast; na vrhu je bijel i dlakav, baza je sivo-smeđa, blago je baršunast.

Listići: Odmaknuti su od stručka, slobodni, bijeli su do krem.

Spore: Eliptične, glatke, 8.7-11.1 x 6.3-7.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit na mrtvom korijenju bukve. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Ogulina.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je dugonoga korjenjača (Xerula pudens) koja ima svjetliju nijansu klobuka.

DUGONOGA KORJENJAČA

Xerula pudens (Pers.) Singer

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori, suh; smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, također je sa zlatnožutim ili maslinastim tonovima, na sredini je naboran i uočljivo smeđe maljavo-baršunast od sitnih dlačica.

Stručak: 5-20 (23) cm visok i 0.5-1 (1.4) cm debeo, ravan, dug, lomljiv, sužen je ili proširen na vrhu, zadebljan je na bazi ispod koje se sužava i produžava u dugi korijen; žuto-smeđ do smeđ, vlaknast, fino je baršunast, uzdužno je crtast.

Listići: Razmaknuti, prilično su široki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli; bijeli, u starosti su žućkasti.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, (8) 8.8 - 10.5 (12.2) × (7.3) 8 - 9.6 (11.3) µm, Q = 1 - 1.17 (1.2), N = 120, Me = 9.6 × 8.8 µm, Qe = 1.1; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, žilavo, u stručku je vlaknasto, bijelo, kasnije je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ponekad je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uglavnom kao saprofit na zakopanim drvnim ostacima (korijenju) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, voli vapnenasto tlo. Primjerak na prve tri slike snimio je Safet Omerović - Basso, početkom listopada, na lokalitetu Šišan pokraj Medulina.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ima karakteristični dugi korjenasti stručak.

SMREKOVA ČEŠERKA

Strobilurus esculentus (Wulfen) Singer

Etimologija: esculentus (lat.) = jestivo, služi za jelo. Po jestivosti.

Engleski naziv: Sprucecone Cap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i često upadljivo ispupčen na sredini, malo je vlažan po suhom vremenu; svijetlosmeđ do tamnosmeđ, vodenast, u starosti je često siv, radijalno je narebran.

Stručak: 4-6 (10) cm visok i 1-2 mm debeo, vitak, valjkast, cijelom dužinom je jednake debljine, šupalj, često je zakrivljen, gladak, elastičam, hrskavičast, žilav; prvo je bjelkast, kasnije je žućkasto-smeđ do smećkast, vrh je svjetliji, na bazi je dlakav od micelijskih niti.

Listići: Gusti, do stručka su zaokruženi, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 4-7 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lagano je vlaknasto i žilavo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je malo ljut, na gljive ili na lješnjake.

Stanište: Raste u najranije proljeće dok se snijeg topi u miješanim i crnogoričnim šumama, kao saprofit tipično na trulim, prošlogodišnjim češerima smreke, ponekad se pronađe i zimi.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete.

Napomena: Sličan je mišji repak (Baeospora myosura) koji raste na češerima smreke i bora, ali u jesen i nije preporučljiv za jelo. Prva je vrsta nakon zime. Raste u množini. Ispod borova raste slična gorka češerka (Strobilurus tenacellus). U istoj je skupini s tanašnom češerkom (Strobilurus stephanocystis) od koje se može razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama.

TANAŠNA ČEŠERKA

Strobilurus stephanocystis (Kühner & Romagn. ex Hora) Singer

Engleski naziv: Russian Conecap

Klobuk: 1-3 (3.5) cm širok, gotovo je uvijek konveksan, kada se raširi rub ostaje podvijen, slabo je ispupčen, tanak, gladak; žuto-smeđ, smećkast do crvenkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast, rub je tek po vlažnom vremenu malo narebran.

Stručak: 5-7 (10) cm visok, dug, tanak, valjkast, duboko je ili djelomično ukopan u tlo držeći se za češer; žuto-smeđ, smećkast do crvenkasto-smeđ, vrh je svjetliji, malo je baršunast, dio u zemlji je vijugav, sve tanji, te istaknuto dlakav.

Listići: Uski, gusti, suženi su uz stručak, prirasli, gotovo su slobodni; bjelkasti su do žućkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 6.5-8 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, u stručku je smećkasto; miriše na gljive, a okus je malo ljutkast ili gorkast i trpak.

Stanište: Raste u u proljeće u crnogoričnim šumama, najčešće šumama bora, kao saprofit na otpalim češerima.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a jestivi su samo klobuci.

Napomena: Slična je jestiva gorka češerka (Strobilurus tenacellus) koja raste u isto vrijeme i na istom staništu, a razlikuje se uglavnom po tome što po vlažnom vremenu ima narebran rub klobuka. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim ili otrovnim gljivama.

GORKA ČEŠERKA

Strobilurus tenacellus (Pers.) Singer

Etimologija: tenax (lat.) = izdržljiv, žilav. Po malo žilavoj konzistenciji.

Engleski naziv: Pinecone Cap

Klobuk: 1-2.5 (3) cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i slabo ispupči na sredini, pločast je ili malo zvonolik, tanak, sjajan, malo je mazav; oker, smeđ do tamnosmeđ, vodenast, često je nešto svjetliji na sredini ili na rubu, rub je po vlažnom vremenu lagano narebran, kasnije je izvrnut.

Stručak: Tanak, valjkast, duboko je korjenasto ukopan u tlo, produženi dio pamučasto završava uglavnom u borovom češeru koji leži na zemlji; oker-smećkast, nešto je svjetliji prema vrhu koji je bijel, gladak, nije dekoriran.

Listići: Bijeli, u starosti su malo sivkasto-okerasti; vrlo su gusti, do stručka su zaokruženi, prirasli.

Spore: Valjkaste, prozirne, slabo amiloidne, 6-7.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće u crnogoričnim šumama, kao saprofit na otpalim češerima bora. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a može se koristiti kao začinska gljiva.

Napomena: Slična je tanašnoj češerki (Strobilurus stephanocystis) koja raste u isto vrijeme i na istom staništu, a od koje se razlikuje što po vlažnom vremenu ima sjajan, mazav i iznad svega narebran rub klobuka. Nema opasnosti jer su obje vrste jestive. Smrekova češerka (Strobilurus esculentus) raste samo ispod jela.

PLANINSKA VODONOŠKA

Hydropodia subalpina (Höhn.) Vizzini, Consiglio & M.Marchetti

Etimologija: sub (lat.) = ispod, niže + alpinus = alpski. Po području na kojem raste.

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, stožast je i zvonolik pa se raširi i prilično šiljato ispupči na sredini; žućkast, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, svilenkasto-vlaknast, rub je sitno narebran.

Stručak: Valjkast, s duboko je ukopanim korijenom na dnu koji izgleda slično kao kod glatkonoge korjenjače (Hymenopellis radicata); boje je klobuka ili je nešto svjetliji, bijel, svijetložut, žuto-smeđ ili smećkast, vlaknast, lagano je pahuljast.

Listići: Gusti, prilično su trbušasti, suženi su uz stručak, prirasli, bijeli, oštrica je lagano pahuljasta.

Spore: Kuglaste ili u obliku graha, 8-10.5 x 2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, prilično je vlaknasto u stručku, lomljivo, bijelo.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i lišćem. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali je slabe vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Po boji se može zamijeniti s glatkonogom korjenjačom koja također ima stručak s dugim korjenastim produžetkom. Cijela je nešto manjih dimenzija i ne raste na zemlji, već na drvetu ili uronjena u supstrat od suhog lišća. Listići su gusti i s laganom ružičastom nijansom.

BIJELA ŠLJEMOVKA

Phloeomana alba (Bres.) Redhead

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 5-8 (10) mm širok, polukuglast, zatim otvoren i ulegnut s grbicom na sredini, mazav; bijel, bjelkast do smećkast, vremenom sve tamniji.

Stručak: Valjkast, relativno je dug, šupalj, bjelkast do kremast, proziran, vremenom posmeđi na bazi.

Listići: Rijetki, razmaknuti, uski, prirasli, bjelkasti.

Spore: Kuglaste ili gotovo kuglaste, 7-11 x 6.5-9.2 µm, Q = 1 - 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često na kori s mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom travnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je slična pahuljasta šljemovka (Mycena corynephora), koja ima dlakavi stručak i pahuljasti klobuk.

ZIMSKA ŠLJEMOVKA

Phloeomana hiemalis (Osbeck) Redhead

Etimologija: hiemalis (lat.) = zimski. Po rastu u zimskom periodu.

Klobuk: 4-5 (10) mm širok, polukuglast, zatim otvoren i blago ulegnut na sredini; sivkasto-smeđ, lagano je pahuljast, rub je bjelkast do lagano smećkast i narebran.

Stručak: 0.5-1.5 (2) cm visok i 0.5-1 (1.5) mm debeo, tanak, nitast, ujednačeno je valjkast, bjelkast, proziran, prema dnu je smećkast i s bijelim micelijem.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široki, usko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, završavaju ispred ruba klobuka, bijeli, oštrica je iste boje.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, neamiloidne, 7-9.5 x 5.2-7 µm, Q = 1.1 - 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često na kori s mahovinom, voli hladnije uvjete s slabijim ledom. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je slična maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei), koja ima dlakavi stručak i pahuljasti klobuk.

CANDOLLEOVA SLABUNJAVKA

Candolleomyces candolleanus (Fr.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Pale Brittlestem

Klobuk: 2-8 (12) cm širok, prvo je zvonolik ili polukuglast, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, lomljiv, vlažan; po vlažnom je vremenu svijetlosmeđ, po suhom je vremenu više bjelkast, ispupčenje je oker, površina je prvo pahuljasta, kasnije je glatka, rub je u ranoj je mladosti s ostacima opnastog ovoja u obliku nježnih krpica ili zubaca.

Stručak: 4-13 cm visok i 3-8 mm debeo, dosta je lomljiv, šupalj, često je zadebljan na bazi; bijel, kasnije više ili manje požuti, vlaknast, na gornjem je dijelu slabo brazdast, na bazi je baršunast.

Listići: Tanki, gusti, prirasli, nejednako su dugi; najprije su bijeli ili žućkasti, kasnije su sivo-smeđi, ljubičasto-smeđi ili tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, (6) 6.4 - 7.7 (8.3) × (3.1) 3.6 - 4.26 (4.3) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2.1), N = 60, Me = 7 × 4 µm, Qe = 1.8; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, vrlo je krhko, bjelkasto; ugodnog je mirisa, često na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom lagano pocrveni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno ili busenasto, u miješanim šuma, po vrtovima, travnjacima, livadama i pašnjacima, uglavnom kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Unatoč tome je većina autora navodi kao nejestivu vrstu, prvenstveno zato jer je dosta krhka i tankomesnata.

Napomena: Moguća je zamjena s nekim sličnim vrstama iz roda Psathyrella i Candolleomyces koje su također jestive, ali nećete pogriješiti ako obratite pozornost na vrlo lomljivo meso, maljavo krpasti rub klobuka i u gornjem dijelu naboran stručak. Slična je bjelonoga slabunjavka (Psathyrella piluliformis), ali ona ima smećkasti klobuk.

Candolleomyces leucotephrus - created in Netherlands by Jenny van Triet

BIJELOSIVA SLABUNJAVKA

Candolleomyces leucotephrus (Berk. & Broome) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + tephra (gr.) = pepeljasto. Po dominantnoj bijeloj i sivkastoj boji.

Klobuk: 3-5.5 (7) cm širok, zvonolik, kasnije se raširi, gol, jako je lomljiv; bjelkast, na sredini je žućkasto-smeđ površina je glinenastosmećkasta, rub je često jasno izbrazdan.

Stručak: 8-11 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, zakrivljen, šupalj, busenasto je srašten sa drugim stručcima; bijel, donji je dio malo čehast; u gornjem se dijelu nalazi više ili manje postojan, rastrgani vjenčić, s gornje je stane lagano crtast.

Listići: Gusti, bjelkasti, zatim su sivo-smeđi, u starosti su sivo-crni, oštrica je bjelkasta.

Spore: Bubrežaste, često su malo izobličene, s debelim stijenkama, glatke, 7.5-11 x 4.5-6.5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, često šumama hrasta, bukve, jasena, javora i bazge, uz puteve, na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, poput hrasta, bukve, jasena, javora i bazge, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, iako je vjerojatno jestiva, jer do sada nije prijavljen nijedan slučaj trovanja.

Napomena: Slična je candolleova slabunjavka (Candolleomyces candolleanus) koja je nešto svjetlije, skoro bijele boje i s lagano crtastim vjenčićem na gornjem dijelu stručka.

Candolleomyces typhae - created on July 2023 in Linn County, OR, USA by corndog

ROGOZOVA SLABUNJAVKA

Candolleomyces typhae (Kalchbr.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: typha (lat.) = rogoz. Po staništu.

Klobuk: 0.7-1.5 (2.5) cm širok, malo je ispupčen na sredini; žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ, sivo-smeđ, lagano je izbrazdan, radijalno je naboran.

Stručak: Malo je zadebljan na bazi, šupalj, vrlo je lomljiv, vlaknast; bjelkast, na bazi je crvenkasto-smeđ, sitno je bijelo zrnast.

Listići: Smećkasti, sivo-crvenkasti ili su sivo-smeđi, prirasli.

Spore: Eliptične, 8.5-11 x 5.5-6.6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, crvenkasto-smeđe, vrlo je lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do rujna, na močvarnim staništima kao saprofit na mrtvim ostacima i odumrlim dijelovima različitih vrsta močvarnih biljaka, najčešće rogoza (Typha spp.). U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u okolici Siska, Novske i Velike Gorice.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Veoma su slične ljupka slabunjavka (Psathyrella corrugis) i krivonoga slabunjavka (Psathyrella prona).

SUZNA CUNJAVKA

Lacrymaria lacrymabunda (Bull.) Pat.

Engleski naziv: Weeping Widow

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, mesnat, stožast; smeđ ili sivo-smeđ, maljav, baršunasto-vlaknast, pomalo čehast, rub je iskrzan od ostataka ovoja.

Stručak: 2-10 cm visok i 0.4-1 cm debeo, dug, lomljiv, šupalj; blijedosmeđ je ili žuto-smeđ, prekriven je prljavosmeđim vlakancima, pod klobukom je ostatak zastorka u obliku crne prstenaste zone od poispadalih zrelih spora, bjelkasto je vlaknast, vrh je svjetliji.

Listići: Gusti, izmiješani su s mnogo lamelulama, izrezani su uz stručak, jedva su prirasli, na listićima su sitne kapljice poput suza; smeđi, ljubičasto-smeđi, tamnosmeđi i li crni, oštrica je svjetlija i nazubljena.

Spore: Limunaste, grubo bradavičave, 8-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je crna.

Meso: Čvrsto, svijetlosmeđe, oker-smeđe ili crvenkasto-smeđe; miris nije izražen ili je lagano aromatičan, na gljive ili marcipan, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit tla na šumskim stazama, livadama, parkovima i rubovima šuma.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dosta je teška za determinaciju pa neiskusni gljivari ne bi trebali sakupljatii ovu vrstu u prehrambene svrhe. Dosta su podijeljena mišljenja oko jestivosti ove vrste, neki autori navode da je jestiva i dobre kakvoće. Otrovna zasigurno nije, ali nije uputno konzumirati nekvalitetne gljive kada u to vrijeme ima puno boljih vrsta.

Napomena: Karakteristična je po krpastom rubu klobuka i prstenastim ostacima zastorka na stručku.

PJEŠČARSKA SLABUNJAVKA

Psathyrella ammophila (Durieu & Lév.) P.D.Orton

Etimologija: hammos (gr.) = pijesak + fileo (gr.) = udica. Po rastu na pjeskovitim nanosima.

Engleski naziv: Dune Brittlestem

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, prvo je zvonolik, kasnije je spljošten i tupo ispupčen na sredini; blijedosmeđ, sivo-smeđ ili je tamnosmeđ, vodenast, ubrzo izblijedi, nešto je tamniji na rubu, površina je malo naborana, sitno dlakava i često posuta zrncima pijeska, rub je tanak, uvijek je podvijen i s izraženim je ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, zadebljan je na bazi, korjenast; smećkast, vlaknast, na vrhu je pahuljast.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama različite su dužine, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, trbušasti; smeđi, kasnije su sivo-smeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 10-11 x 6-7 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bjelkasto je do smećkasto, tanko, vlaknasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, kao saprofit tla na pješčarskim staništima, najčešće je duboko ukopana u pijesku, a često je i čitava površina prekrivena pijeskom. U Hrvatskoj raste na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) samo na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca. Sve slike snimio je Danijel Balaško, u listopadu i studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Lako se determinira po staništu. Duboko je ukopana u pijesku, često je sa zrncima pijeska po površini.

Psathyrella bipellis - created on December 2019 in Sardegna (Italia), Loiri Porto San Paolo, Sardegna, Italy by salvatore_bacciu_paola_mereu

BARLEOVA SLABUNJAVKA

Psathyrella bipellis (Quél.) A.H.Sm.

Etimologija: bis (lat.) = dva puta + pellis (lat.) = koža.

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, najprije je stožast, zatim je konveksan, kasnije je otvoren i izraženo ispupčen na sredini, skoro je šiljat, dosta je pravilan, gladak; ljubičasto-smeđ, kasnije blijedi u crveno-smeđu ili crno-crvenu boju, u mladosti je skoro potpuno prekriven bijelim ovojem koji se poslije rastrga i zaostane na rubu, rub je gusto i kratko narebran.

Stručak: 4-10 (12) cm visok i do 5 mm debeo, prilično je dug, šupalj, bjelkast, ružičasto je do crveno-smeđe vlaknast na svjetlijoj osnovi, na bazi je dlakav.

Listići: Dosta su razmaknuti, rijetki, trbušasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama različite dužine; najprije su crvenkasto-smeđi, sivo-ružičasti, ružičasto-smeđi ružičasto-ljubičasti ili su ljubičasto-smeđi, u starosti su više sivo-crni.

Spore: Eliptične, glatke, 12-15 x 5.8-9.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa, crno-smeđa do crno-ljubičasta.

Meso: Tanko, bjelkasto, prema dnu stručka je ljubičastog tona; miriše lagano na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, biljnim ostacima i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima tipično u blizini grmlja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po purpurnoj boji klobuka, a meso u stručku je uvijek smećkastog tona.

RESASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella caput-medusae (Fr.) Konrad & Maubl.

Etimologija: caput (lat.) = glava + medousa (gr.) = Meduza, lik iz grčke mitologije s kosom od zmija. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Medusa Brittlestem

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, prvo je jajolik, zatim se raširi; u mladosti je smeđ, tamnosmeđ, kasnije je bjelkast sa sve brojnijim vunastim čehicama kao kod velike gnojištarke (Coprinus comatus), sredina ostaje smeđa, površina je crno pjegava, na rubu su uočljivi smeđi ostaci zastorka.

Stručak: 7-9 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, zakrivljen, korjenast; bjelkast, malo crtast iznad vjenčića, ispod vjenčića je s bjelkasto-smeđim vunastim čehicama, gornja je površina čehica često posuta crnim sporama, na bazi je bijel; vjenčić je dvostruk, nakošen, jako je crtast, bjelkast, gornja je strana crno-smeđa od poispadalih crno-smeđih spora.

Listići: Gusti, trbušasti, suženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni; najprije su bjelkasti, kasnije su smećkasti do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 9-10.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto. bijelo, malo je tamnije u klobuku; miris nije izražen. a okus je blag, rijetko je neugodno gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je upadljiva po rastu, a prepoznatljiva je po smeđoj boji i prisutnosti ostataka zastorka na rubu klobuka po čemu je i dobila ime. Najsličnija je nejestiva razorna čehavka (Pholiota populnea).

STOŽASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella conopilus (Fr.) A.Pearson & Dennis

Etimologija: conus (gr.) = konus, šiljak + pileos (gr.) = kapa, pokrivač. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Conical Brittlestem

Klobuk: 1-3.5 (4.5) cm širok, stožasto-zvonolik; tamnosmeđ do crveno-smećkast, vodenast, brzo blijedi od sredine do oker-smeđe, jako je narebran, djelomično je sitno dlakav, rub je bez ostataka ovoja.

Stručak: 6-19 (22) cm visok i do 5 mm debeo, gladak, gol, nije korjenast, lomljiv; bjelkast je i svijetlosmeđ, na bazi je maljav.

Listići: Jako su gusti, jedva su prirasli; krem-smeđi, kasnije su tamnosmeđi, crveno-smeđi do cno-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Glatke, eliptične, s velikim su kličnim otvorom, 12-19 x 6-8.5 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, uglavnom skupno, a rjeđe u malim busenima, u šumama, parkovima i vrtovima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem rujna.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Konzumacija ove vrste kod osjetljivih osoba može uzrokovati trovanje.

Napomena: Jako je promjenljive veličine i boje klobuka. Najprepoznatljivija je po tamnosmeđim čekinjicama po površini klobuka (karakteristično su prisutne kod svih vrsta iz ovog roda).

LJUPKA SLABUNJAVKA

Psathyrella corrugis (Pers.) Konrad & Maubl.

Etimologija: corrugo (lat.) = nabirati se, smežurati se, zgužvati se. Po naborima ili borama po površini klobuka.

Engleski naziv: Red Edge Brittlestem

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, zvonoliko-konveksan i ispupčen na sredini, gladak; sivkasto-smeđ, žuto-smeđ, oker do svijetlosmeđ s crvenkastim tonom, vodenast, naborano-narebran, uzdužno je vlaknast, rub je valovit, ali nikad nije podvijen.

Stručak: Valjkast, ujednačene je debljine, korjenast; bjelkast, u starosti je lagano okerast do smećkast, na vrhu je pahuljast.

Listići: Prilično su stisnuti, nisu gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama; sivkasti, sivkasto-smeđi, kasnije su ružičasto-sivi, ljubičasto-sivi ili su sivo-crni, oštrica je u mladosti crvenkasta.

Spore: Eliptične, 11-15 x 6-6.6 µm; otrusina je crno-smeđa do sivo-crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, blijedoružičasto, u stručku je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama, uz rubove šuma i šumskih staza kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na kravljoj balegi ili na zemlji.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je prepoznatljiva vrsta po crvenkastoj oštrici listića u mladosti, naboranom klobuku kada se gljiva razvije, a crvenkasti ton klobuka se vremenom izgubi.

MALJAVA SLABUNJAVKA

Psathyrella cotonea (Quél.) Konrad & Maubl.

Etimologija: cotoneus (lat.) = pamučasto. Po pamučasto dekoriranom klobuku.

Engleski naziv: Yellowfoot Brittlestem

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, konveksno-zvonolik, paraboličan, prilično je izraženo ispupčen na sredini; bjelkast, oker ili je tamnosmeđ, prekriven je skoro pravilno razmještenim smeđim čehicama i vlakancima koji u starosti potamne, kožica malo prelazi preko ruba, rub je obješen i s ostacima ovoja.

Stručak: 3-12 cm visok, valjkast, vijugav, sužen je na donjem dijelu, šupalj; bjelkast, na bazi je često sumporastožuto pjegav, donji je dio s vunastim čehicama, na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, nisu široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli; najprije su bijeli, kasnije su tamnosmeđi, u starosti su ljubičasto-smeđi, oštrica je bijela i resasta.

Spore: Valjkaste do eliptične, stisnute na sredini, 7-10 x 4-7 µm; otrusina je crveno-smeđa, tamnosmeđa, crno-smeđa i s ljubičastim odsjajem.

Meso: Bijelo, vodenasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast i trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a ostale Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je male skupine vrsta sličnih po čehastoj dekoraciji klobuka. Pjegava slabunjavka (Psathyrella maculata) je primjerice nešto tamnije, smeđe boje.

Psathyrella maculata - created on October 2023 in Gießen, Germany by Pedro Hafermann

PJEGAVA SLABUNJAVKA

Psathyrella maculata (C.S.Parker) A.H.Sm.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Spotted Brittlestem

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, stožasto-zvonolik, zatim je otvoren, rijetko se potpuno izravna; prekriven je priraštenom smeđom čehasto-vlaknastom dekoracijom na nešto svjetlijoj, bjelkastoj do žućkastoj osnovi, dekoracija je na sredini tamnije tamnosmeđe boje, rub je prekriven bjelkastim ostacima ovoja.

Stručak: 5-12 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, uglavnom je srašteno po više primjeraka zajedno; u mladosti je bijel, kasnije je žuto-smeđ do smeđ. na vrhu je blijed, ispod vjenčića je smeđe vlaknast i s mjestimičnim smeđim mrljama, na bazi je bjelkast ili često smeđ; vjenčić je baršunast i često samo u tragovima ili ne postoji.

Listići: Dosta su gusti, nisu široki, suženi su uz stručak, prirasli; oker do svijetlosmeđi, kasnije su ljubičasto-smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta i resasta.

Spore: Eliptične, 3.7-6.4 x 2.5-4 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Lomljivo, blijedosmeđe; miris nije izražen ili je slab na plijesan, a okus je blag, u starosti je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, vrbe, breze ili hrasta, kao i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Dio je autora navodi kao jestivu vrstu, ali se smatra nejestivom vrstom jer je jako lošeg okusa koji podsjeća na plijesan.

Napomena: Vrlo je upadljivo dekorirana, a klobuk izgleda zamrljano po čemu je i dobila ime.

Psathyrella obtusata - created in Norway by Reidun Braathen

TUPOGLAVA SLABUNJAVKA

Psathyrella obtusata (Pers.) A.H.Sm.

Etimologija: obtusus (lat.) = tupo, otupiti. Po obliku klobuka.

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, konveksno-zvonolik, bez sjaja; smeđ, narančasto-smeđ ili je crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu nešto svjetliji, rub je naglašeno narebran.

Stručak: Šupalj, često je zakrivljen na bazi; bjelkast, na gornjoj je trećini malo pahuljast.

Listići: Stisnuti, rijetki, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, smećkasti, u starosti su narančasto-smeđi do tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 7.4-10 x 4.4-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, vlaknasto, lomljivo, svijetlosmeđe ili smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u prilično velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama i po grmlju kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Teška je vrsta za identifikaciju bez mikroskopske analize spora zbog mnoštva sličnih vrsta.

VODENASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella piluliformis (Bull.) P.D.Orton

Engleski naziv: Common Stump Brittlestem

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i malo ispupčen na sredini; oker-smećkaste ili tamnosmeđe boje, po suhom vremenu izblijedi, sitno je urašteno vlaknast, rub je s bjelkastim ostacima ovoja, tamniji, ali ne i vodenast.

Stručak: 5-15 cm visok, valjkast, zakrivljen, lomljiv, šupalj; svilenasto je bijel, na bazi je maljav.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli; najprije su oker, zatim su crno-smeđi.

Spore: Valjkaste do eliptične, 4.5-6 x 3-4 µm; otrusina je crveno-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Tanko, po suhom je vremenu krem, a po vlažnom je vremenu vodenasto smeđe; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, u velikim busenima, u bjelogoričnim šumama, na tlu ili uz panjeve raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Zabilježeni su i slučajevi u kojima je uzrokovala tegobe kod osjetljivih ljudi, a Romano Božac navodi da je otrovna vrsta.

Napomena: Slična je kestenjasta crnka (Homophron spadiceum), čiji je klobuk jednolično čokoladnosmeđ, stručak nije tako svilenasto bijel, a rub klobuka je po vlažnom vremenu narebran i nema nikakvih ostataka ovoja.

Psathyrella prona - created in Netherlands by ieko staal

KRIVONOGA SLABUNJAVKA

Psathyrella prona (Fr.) Gillet

Etimologija: pronus (lat.) = iskrivljeno, krivo. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Bent Brittlestem

Klobuk: 1-2.5 (3.5) cm širok, tanak, skoro je opnast, najprije je polukružan, zatim je konveksno-zvonolik, tupo je ispupčen na sredini; oker, crvenkasto-smeđ, sivo-smeđ do crno-smeđ, po vlažnom je vremenu vlažan i prozirno narebran, po suhom je vremenu je suh, neproziran i bez sjaja, vodenast, svilenkast, sitno je pahuljast, vrlo je rijetko s ostacima brzo prolaznog ovoja.

Stručak: 2-4 cm visok i oko 1 mm debeo, tanak, vitak, nježan, končast, valjkast je ili lagano bulbozan na bazi, šupalj, blistav, gladak; vrlo je promjenljive boje, bjelkast je do smećkast, vodenast, samo je na gornjem dijelu malo pahuljast.

Listići: Rijetki, skoro su trokutastog oblika, lagano su prirasli na stručak; najprije su blijedosmeđi ili sivo-smeđi, kasnije su tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je bjelkasta, često je i malo ružičasta, crvenkasta do ružičasto-crvena.

Spore: Eliptične, glatke, 10.6-16 x 5.8-8.5 µm; otrusina je crna s crvenom nijansom.

Meso: Tanko, krhko, krem; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit po parkovima ili šumskim stazama, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s cijelim nizom gljiva iz ovog roda, međutim, sve su one uglavnom bez vrijednosti. Slabašna je gljiva, ima jasno zvonoliki klobuk i končasti stručak bijele boje i s kvržicama po površini.

Psathyrella pygmaea - created in Estonia by Vello Liiv

PATULJASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella pygmaea (Bull.) Singer

Etimologija: Po dimenzijama.

Engleski naziv: Pygmy Brittlestem

Klobuk: 5-8 (12) mm širok, vrlo je malen, okruglasto-zvonolik; bijelo-sivkast ili sivo-smeđ, sredina je smećkasta, sitno je narebran, praškast.

Stručak: Slabašan, prilično je kratak, tanak, šupalj, savijen; djelomično je proziran, staklasto bjelkast, pri dnu je smećkast, sitno je brašnjav, na bazi je baršunast od micelija.

Listići: Prirasli su na stručak, najprije su žuto-smeđi ili sivkasto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.8-10 x 3.4-5 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo je ili crno; miriše na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikim skupinama u šumama i po parkovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična rasijana gnojištarka (Coprinellus disseminatus) koja ima nešto robustniji stručak, vrlo sitne dlačice po klobuku, nešto sitnije spore i obično je više siva nego smeđa.

SMEĐOSIVA SLABUNJAVKA

Psathyrella spadiceogrisea (Schaeff.) Maire

Etimologija: spadiceus (lat.) = boje zrele datulje, mrk, doratast + griseus (lat.) = sivo. Po boji.

Engleski naziv: Spring Brittlestem

Klobuk: 2-6 (9) cm širok, skoro je opnast, prvo je lagano stožasto-konveksan pa konveksno-raširen, skoro je ispupčen, gol, lomljiv, po vlažnom vremenu je skoro proziran i narebran skoro do sredine pa nepravilno naboran, vodenast; kestenjasto-sivkast, po suhom vremenu je neproziran, a kestenjastosmeđo-sivkast po vlažnom vremenu.

Stručak: 4-11 (13) cm visok i 3-8 (10) mm debeo, čvrst, lomljiv, valjkast, nije sužen na vrhu, cjevasto-šupalj; bijel; blistav, malo je crtast na vrhu, pahuljast je na bazi; nema ovoja.

Listići: U mladosti su bjelkasti, a kasnije purpurno-smeđi pa u starosti crnkasti; osrednje su gusti, široki, sinusoidalno-prirasli ili su malo silazeći niz stručak.

Spore: Eliptične ili u obliku graha, glatke, 6-10.8 x 3-5.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, lomljivo, bjelkasto je do smećkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, ponekad je naknadno gorkast.

Stanište: Raste u rano proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u bjelogoričnim šumama, aluvijalnim šumama, po parkovima i livadama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na naslagama drva ili na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, a dio je autora smatra nejestivom vrstom.

Napomena: Slična je kestenjasta crnka (Homophron spadiceum), koja se razlikuje po klobuku koji nikada nije narebran, mnogo je tamnija i raste na sličnom staništu od rujna do kraja listopada.

Psathyrella tephrophylla - created in Netherlands by ieko staal

SIVOLISNATA SLABUNJAVKA

Psathyrella tephrophylla (Romagn.) Bon

Klobuk: 1.5-7 (8) cm širok, u početku je konično-konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini; smeđ, crvenkasto-smeđ do crno-smeđ, vodenast, jako blijedi u oker, rub je dugo vremena podvijen, poslije je ispucan i narebran.

Stručak: 3-10 (12) cm visok, valjkast, nekad je zakrivljen, gladak, šupalj, na bazi je zadebljan; bjelkast je do svijetlosmeđ, vodenast, s cik-cak bijeli vlakancima poput zmijske kože, baza je maljava, nema tragova vjenčića.

Listići: Uski, prilično gusti, do stručka su zaokruženi, prirasli; ružičasto-smeđi, sivo-smeđi, kasnije su tamnosmeđi, cimetastosmeđi do crno-smeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, 7-13.5 x 4.5-7.5 µm, otrusina je crvenkasto-smeđa do crna.

Meso: Tanko, lomljivo bjelkasto; miris i okus su ugodni na gljve.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili nekoliko primjeraka zajedno srašteno, u bjelogoričnim šumama i uz puteve kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, nekad prividno na tlu pomiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najsličnija joj je bijelosiva slabunjavka (Candolleomyces leucotephrus), koja najprije ima polukuglast i gladak klobuk, nikad stožast, a na stručku opnasti vjenčić, koji ubrzo zbog boje spora pocrni.

VINSKOCRVENA SLABUNJAVKA

Psathyrella vinosofulva P.D.Orton

Etimologija: vinum (lat.) = boje vina + fulva (lat.) = pomiješano, žućkasto. Po boji.

Klobuk: 1.5-2.5 (3.5) cm širok, prvo je jajolik, u starosti je raširen i tupo ispupčen, crvenkasto-smeđ, vodenast, u starosti je izblijeđen, oker-smeđ, s čehastim je ostacima ovoja, rub je narebran.

Stručak: 4-6 (7) cm visok, tanak, valjkast, zakrivljen, bijel do oker, čehast.

Listići: Prirasli, smeđi do sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, glatke, (10.9) 11.4 - 12.4 (12.9) x (6.2) 6.5 - 7.3 (7.8) µm, Q = (1.6) 1.65 - 1.8 (1.9), N = 34, Me = 11.8 x 6.9 µm, Qe =1.7; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris je ugodan ili malo na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Najsličnije su neke gnojištarke koje mogu imati sličan čehasti klobuk, kao što su Coprinopsis canoceps i Coprinellus flocculosus, ali one imaju mnogo gušće listiće druge boje.

BUSENASTA SLABUNJAVKA

Britzelmayria multipedata (Peck) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: multus (lat.) = mnogo, vrlo, jako, puno + peda = noga. Po više zajedno spojenih stručaka.

Engleski naziv: Clustered Brittlestem

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, stožasto-konveksan; crvenkasto-smeđ, sivo-smeđ ili je tamnosmeđ, vodenast, po suhom je vremenu žuto-smeđ, rub je fino narebran sve do sredine, ovoj na rubu u obliku nježnih čuperaka je brzo prolazan.

Stručak: 7-9 cm visok i oko 2 mm debeo, tanak, valjkast, šupalj, korjenast, gladak; bjelkast je ili svijetlosmeđ.

Listići: Gusti, uski, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, sivo-smeđi, kasnije su crvenkasto-smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta i trepavičasta.

Spore: Eliptične, 6.5-9 x 3.5-5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bjelkasto, na prerezu više ili manje postane smećkasto, osobito u sredini stručka, uz rub stručka ostane bijelo; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag ili ponekad gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen busenasto, a često i u velikoj množini (ponekad je i više od 30 pojedinačnih plodnih tijela zajedno srašteno), kao saprofit krupnijih drvnih ostataka u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, te uz rubove cesta, po parkovima i na drvnom otpadu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom listopada.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete i lako se zamijeni sa nevaljalim vrstama pa se ne preporučuje njezina konzumacija. Također se navodi da može izazvati tegobe kod osjetljivih ljudi.

Napomena: Prepoznatljiva po busenastom načinu rasta, velikom broju stručaka koji su međusobno srašteni u jedan zajednički busen.

RASIJANA GNOJIŠTARKA

Coprinellus disseminatus (Pers.) J.E.Lange

Etimologija: disseminatus (lat.) = posijano. Po prisutnoj raštrkanosti u velikoj množini.

Engleski naziv: Fairy Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 (2.5) cm širok, prvo je okrugao, zatim zvonolik; promjenljive je boje, bjelkast, žut, sivo-smeđ do crveno-smeđ, vrh klobuka s vremenom smeđi, na kraju je žuto-smeđ, potpuno je narebran i sitno dlakav.

Stručak: 4-7 (8) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, valjkast, ponekad je na kraju malo zadebljan, šupalj, iskrivljen; staklasto bijel i djelomično proziran, sitno čehast.

Listići: Sitni, izmiješani su s lamelulama, prirasli za stručak; prvo su sivkasto-smeđi, zatim ružičasti do ljubičasto-crni, ne rastapaju se kao kod većine gnojištarki.

Spore: Eliptične, na gornjem kraju s kličnim otvorom, 6.4-9.6 x 4-6 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do crno, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen upravo u fantastičnom broju od preko stotinjak plodišta na jednom mjestu, u svim tipovima šuma i parkovima kao saprofit krupnijih (panjevi, trupci) drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Ne smije se konzumirati u kombinaciji s alkoholom jer uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Ova vrsta se ne raspada u kapljice crne tekućine, već se posuši pa se značajno razlikuje od ostalih gnojištarki koje se u pravilu potpuno pretvore u crnu tekućinu.

KUĆNA GNOJIŠTARKA

Coprinellus domesticus (Bolton) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: domesticus (lat.) = domaći, kućni, obiteljski. Po staništu.

Engleski naziv: Firerug Inkcap

Klobuk: 1-3 (6) cm širok, valjkasto-jajolik i eliptičan pa je konveksno-zvonolik i na kraju raširen, te s izvrnutim rubom; svijetlosmeđ, svijetlorđasto-žut do sivo-smeđ, sa smeđom mrljom na sredini, prekriven je debelim ovojem koji se razloži na čehasta zrnca bjelkaste boje, rub je narebran i rascijepljen.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, sužava se prema vrhu, bulbozan je na osnovi, kasnije šupalj; bjelkast; na osnovi je dosta uočljiva hrđastosmeđa baršunasta micelijska dekoracija (ozonij).

Listići: Prirasli su na stručak, gusti, djelomično račvasti, oštrica je trepavičasta, ne rastapaju se već povenu; bjelkasti, svijetložuti, sivo-smeđi, sivo-ružičasti, u starosti crno-smeđi do crni, .

Spore: Valjkaste do eliptične, 6.7-11.2 x 3.7-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do gotovo crna, više-manje s crvenkastom nijansom.

Meso: Tanko, bijelo ili bjelkasto, nježno i mekano, jedva se rastapa, više se suši; miris i okus slabi na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka jasena, breze i vrbe, rijetka je na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Većina gnojištarki je nespojiva s alkoholom. Neki ljudi i ovu vrstu konzumiraju bez problema. U nekim zemljama čak se smatra i vrlo kvalitetnom. Zbog sigurnosti se preporučuje izbjegavanje alkohola kada se konzumiraju gnojištarke.

Napomena: Dio je skupine gnojištarki koje imaju uvijek dekorirani klobuk. Jedina sigurna metoda za determinaciju ove vrste je mikroskopska analiza spora. Sliči naboranoj gnojištarki (Coprinopsis atramentaria), ali je mnogo manjih dimenzija.

BLISTAVA GNOJIŠTARKA

Coprinellus micaceus (Bull.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: micare (lat.) = blistavo, svjetlucavo. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Glistening Inkcap

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije ovalan, zatim zvonolik, opnast, slabo mesnat samo na sredini, rub je radijalno narebran sve do diska na sredini klobuka; žuto-smeđ, hrđastosmeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, u mladosti je posut srebrnastim svjetlucavim čehicama koje otpadnu kada se gljiva razvije.

Stručak: 5-10 (15) cm visok i 3-5 (6) mm debeo, valjkast, pod klobukom je malo tanji, šupalj, lomljiv, gol, blistav, gladak, svilenkast, bjelkast.

Listići: Široki, suženi su na oba kraja, zaokruženi su uz stručak, slobodni, veoma su gusti; prvo su bjelkasti, zatim svijetložuti, sivo-smeđi, sivkasto-ružičasti, u starosti crni, po vlažnom vremenu se brzo rastope, oštrica je bijela i resasta.

Spore: Eliptične, glatke, (6.1) 7 - 9.8 (10.8) × (4.5) 5 - 6.5 (7) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 8.5 × 5.8 µm, Qe = 1.5; otrusina je crna.

Meso: Tanko, krhko, krem boje, vlaknasto u stručku, ne rastopi se već povene; miris nije izražen, aokus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka i meso u dodiru s kalijevom lužinom postanu ljubičasto-crveni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u šumama, parkovima i vrtovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog bjelogoričnog drveća, ali ponekad prividno i na tlu izmiješanom sa drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti, a i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Postoji cijeli niz sličnih gnojištarki malih dimenzija i uglavnom bez vrijednosti. Dio je skupine gnojištarki kojima je klobuk posut blistavim sitnim zrncima.

BLIJEDA GNOJIŠTARKA

Coprinellus pallidissimus (Romagn.) P.Roux, Guy García & S.Roux

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, zvonolik; prljavobijel, svijetlosmeđ, sivo-smeđ do svijetlorđasto-žut, sredina je tamnija, s bijelim do smećkastim čehicama, rub je narebran skoro do sredine klobuka i u starosti rascijepljen, na kraju se rastopi.

Stručak: Valjkast, ravan, šupalj, lomljiv; bjelkast, po cijeloj dužini maljavo-čehast, osnova je bulbozno zadebljana i obavijena baršunastim bijelim micelijem.

Listići: Vrlo gusti, slobodni, oštrica je neravna; najprije bjelkasti, zatim svijetložuti, sivo-smeđi ili sivo-ljubičasti, u starosti smeđo-crni ili crni, otapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, 6.5-10.5 x 5.5-7 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, nježno, mekano, bijelo do vodenasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag i slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, po parkovima, vrtovima, šumama, najčešće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, a rjeđe crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a dio izvora navodi da je nekompatibilna s alkoholom i da uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Pripada skupini gnojištarki koje imaju maljavo čehasti stručak. Vrlo je slična blistava gnojištarka (Coprinellus micaceus) koja ima glatki stručak, žuto-smeđi i jako blistavo zrnat klobuk. Također sliči pošećerenoj gnojištarki (Coprinellus saccharinus) koja također ima glatki stručak i jako blistavo zrnat klobuk, kao da je posut bijelim šećerom.

Coprinellus radians - created on September 2015 in Estonia by Vello Liiv

ZRAKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus radians (Fr.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: radians (lat.) = zračan, blistav, sjajan. Po zrakasto raspoređenim micelijskim hifama na bazi stručka.

Klobuk: 1-3 (6) cm širok, polukuglast, kasnije zvonolik, rijetko stožast; sivkast, sivkasto-smeđ, žuto-smeđ do narančasto-smeđ, sredina je tamnooker do narančasto-smeđa, rub je uglavnom svjetliji, posut smećkastim stožastim čehastim bradavicama, narebran.

Stručak: 6-9 cm visok i  2-6 (7) mm debeo, bijel, lomljiv, zadebljan na osnovi, pahuljast, na bazi su uočljive micelijske hife žuto-okeraste boje.

Listići: U početku bjelkasti, zatim sivo-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija i trepavičasta, u starosti pocrnu, gusti, dosta su stisnuti, zaokruženi su uz stručak, jedva prirasli.

Spore: Eliptične, bubrežaste, 8.5-12.6 x 5-7 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama, parkovima, podrumima i jamama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je slabe kvalitete i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Najprepoznatljivija je po karakterističnoj žuto-okerastoj boji micelija zbog čega se i stručak nahuka tom bojom, micelijske hife obuhvaćaju klobuk. Klobuk je izraženiji od klobuka sličnih vrsta.

Coprinellus saccharinus - created in Finland by Martti Moisander

POŠEĆERENA GNOJIŠTARKA

Coprinellus saccharinus (Romagn.) P.Roux, Guy García & Dumas

Etimologija: saccharum (lat.) = šećer. Po bijeloj dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Sweet Inkcap

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, jajolik, u mladosti je zatvoren, prilično je pravilan kada se gljiva razvije; rđasto-žućkast, oker-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenklasto-smeđ, potpuno je prekriven karakterističnim sitnim bijelim zrncima koja se razlože pa pretvore u pahulje, lako se izbrišu, lagano je izbrazdan sve do sredine, rub je često rascijepljen.

Stručak: Tanak, pravilan, šupalj, lomljiv, bjelkast, izgleda golo.

Listići: Bjelkasti, svijetložuti, sivo-smeđi ili sivo-ljubičasti, u starosti crno-smeđi, oštrica je svjetlija i trepavičasta, na kraju se rastope u crnu tekućinu.

Spore: Vretenaste, duguljaste, 5-11.3 x 5-7 µm; otrusina je crno-smeđa do gotovo crna.

Meso: Tanko, bijelo, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili gusto busenasto, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. 

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po prisutnosti snježnobijelog ovoja na klobuku po čemu je i dobila ime. Dio je skupine s tipičnom blistavom gnojištarkom (Coprinellus micaceus) kojoj je ovoj blijedo-žućkast ili smećkast.

ŠUMSKA GNOJIŠTARKA

Coprinellus silvaticus (Peck) Gminder

Engleski naziv: Woodland Inkcap

Klobuk: 1-4 (5) cm, najprije okruglast, zatim zvonolik ili stožasto-zvonolik, kao ispupčen, bez sjaja; po cijeloj visini radijalno brazdast, poslije od ruba malo raspadajući, u mladosti svijetlokremast, žućkasto-oker do smećkast, u sredini tamniji, smećkast, u starosti postaje tamnosmeđ i crrn, pahuljast.

Stručak: 3-10 cm visok, valjkast, lomljiv, skoro bjelkast, svijetlosmećkast, kasnije žuto-smeđ, uglavnom tamniji prema osnovi, poslije po dužini bijelo maljav.

Listići: U početku sivkasto-smeđi, kasnije crvenkasto-smeđi i na kraju se rastapaju u crnu tekućinu, prirasli ili se blago spuštaju po stručku sa zupcem.

Spore: Kuglaste do bademaste, bradavičave, 10.2-15 x 7.2-10 µm, Q = 1.4-1.7 (1.9), Me = 8.4-7.3 µm, Qe = 1.6; otrusina je crna.

Meso: Tanko, svijetlosmećkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u šumama, po parkovima, vrtovima i uz šumske staze kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, ponekad prividno na zemlji na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s blistavom gnojištarkom (Coprinellus micaceus) i s kućnom gnojištarkom (Coprinellus domesticus) koje imaju zrnato posut klobuk od ostataka ovoja. Za sigurno određivanje malih gnojištarki potrebna je velika preciznost i analiza morfoloških obilježja.