OBIČNA SRAŠTENICA

Lyophyllum fumosum (Pers.) P.D.Orton

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je nepravilno raširen i ulegnut na sredini, vijugav; najprije je svijetlosiv, kasnije je crnkast, ponekad je svjetliji, a ponekad tamniji, ovisno o staništu.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, pun; bijel, uzdužno je vlaknasto-brazdast ili crtast, ponekad je ispucan, najčešće je na bazi je spojen s drugim stručcima u debelomesnati grumen.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, nejednako su dugi, prema rubu klobuka su račvasti; bijeli.

Spore: Kuglaste, 3-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, debelo, krhko; miriše ugodno na brašno, a okus je dobar.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad u fantastičnim busenima, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama graba i bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. Sinonim je stoglave sraštenice (Lyophyllum decastes), koja raste u šumama bukve i hrasta, a s kojom je moguća zamjena.

Lyophyllum immundum - created in Spain by Luis García Bona

PRLJAVA VITEZOVKA

Lyophyllum immundum (Berk.) Kühner

Etimologija: immundus (lat.) = prljavo. Po tendenciji da se zaprljava u crno.

Klobuk: 4-7 (9) cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten i ulegnut s malim ispupčenjem na sredini, svilenkast, sjajan, suh, gladak; sivkasto-smeđ, krem-smeđ, svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, sredina je tamnija, poslije lagano crni, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je najprije podvijen, kasnije je narebran.

Stručak: 2-4 (5.5) cm visok i 0.8-1.6 (1.8) cm debeo, valjkast, prema bazi je nešto širi, pun, korjenast; bjelkast, krem ili je sivkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s brojnim lamelulama; bijeli su ili blijedosivkasti, na pritisak ili samo na dodir ubrzo pocrnu.

Spore: Gotovo kuglaste, glatke, prozirne, 5-9 x 5.5-6.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, vlaknasto, blijedosmećkasto, na presjeku jako pocrni; miriše na brašno ili zemlju, a okus je također na brašno.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s amonijakom postanu crno-ljubičasti.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili gusto busenasto, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima, uz šumske puteve i rubove šuma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer joj meso neugodno miriše na zemlju.

Napomena: Nije velika rastom, a najznačajnija karakteristika za prepoznavanje ove vrste je što joj listići na pritisak pocrnu, odnosno najprije poljubičaste pa pocrnu. Jako miriše na zemlju. Ova je vitezovka predstavnik jedne skupine sraštenica (Lyophyllum) koje na dodir ili na presjeku pocrnu, osobito na listićima, predstavnici te skupine su zadimljeno smrdljiva sraštenica (Calocybe gangraenosa) koja ima trokutaste spore, te zadimljena sraštenica (Lyophyllum infumatum) s romboidnim sporama i polukopljasta sraštenica (Lyophyllum semitale) koja ima crno-smeđe listiće i neugodan užegli miris, sličan mirisu opisane vrste, a raste u kasno ljeto i jesen u crnogoričnim šumama.

Lyophyllum infumatum - created in Spain by Luis García Bona

ZADIMLJENA SRAŠTENICA

Lyophyllum infumatum (Bres.) Kühner

Etimologija: infumatus (lat.) = boje dima. Po mesu koje teži da dobiva tamne mrlje.

Klobuk: 4-8 (12) cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i više ili manje uočljivo ispupči na sredini, svilenkast, sjajan, gladak, često je malo valovit ili podijeljen na režnjeve; može biti bjelkast, svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili maslinasto-smeđ, dosta je vodenast, na pritisak posivi, površina je s uraštenim vlaknima, rub je prozirno narebran.

Stručak: 4-7 (8) cm visok i 0.5-1.2 (1.4) cm debeo, nepravilno je valjkast ili vretenast, batinasto je zadebljan na bazi; bjelkast je do smećkast, uzdužno je vlaknast, crtast, pomalo je hrskavičast, na bazi je s bjelkastim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bijeli, zatim su sivkasti, na dodir ili pritisak najprije postanu lagano sivi do blijedoplavkasto-sivi, kasnije pocrnu, oštrica je iste boje i glatka.

Spore: Bademaste do skoro romboidne, prozirne, 8-10.5 x 4.8-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, hrskavičasto, vodenasto, bijelo je ili bjelkasto, na presjeku postane smeđe do crno; miris podsjeća na zemlju, plijesan, gljive ili brašno, a okus je malo odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili busenasto, kao saprofit tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Predstavnik je jedne skupine sraštenica (Lyophyllum) koje na dodir, na presjeku ili u starosti postanu sivo-crne. Prijelazna boja do crne je modra kao i kod zadimljeno smrdljive sraštenice (Calocybe gangraenosa) kojoj listići promijene boju u modru ili crnu boju, a spore su trokutastog oblika. Ima malo neugodan okus na zemlju ili užeglo brašno. Po izgledu se ne može uvijek s potpunom sigurnošću determinirati. Najveći specijalist za ovaj rod je dr. Clemencon iz Luzana u Švicarskoj.

TVRDOKOŽNA SRAŠTENICA

Lyophyllum loricatum (Fr.) Kühner

Engleski naziv: Gristly Domecap

Klobuk: 3-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim se nepravilno raširi i malo ulegne na sredini, kožica je prilično tvrda, debela i hrkavičava; tamnosmeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, rub je jako podvijen.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, jako je tvrd, na bazi je sužen, jako je srašten s drugim stručcima; prema vrhu je bjelkast, na bazi je svijetlosmeđ, žuto-smeđ ili sivkasto-smeđ, lagano je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bijeli ili blijedožućkasti, kasnije su blijedosivkasti, često su scrvenkastom  nijansom, osobito blizu stručka.

Spore: Kuglaste, prozirne, 6-8 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, ispod kožice klobuka je smećkasto, hrskavičavo, tvrdo, žilavo, elastično; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u velikim busenima, na travnatim terenima, po dvorištima, nasipima, uz ceste, u parkovima, uz regulirane potoke ili uz željezničke pruge. Primjerke na prve dvije slike snimio je Danijel Mulc, krajem listopada, na lokalitetu Delnice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s jestivom peharastom grlašicom (Pseudoclitocybe cyathiformis) koja se razlikuje po mnogo mekšem mesu i ne jako tvrdoj (hrskavičavoj) kožici klobuka i stručka.

Lyophyllum semitale - created in Finland by Saara Salmela

POLUKOPLJASTA SRAŠTENICA

Lyophyllum semitale (Fr.) Kühner

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, u mladosti je konveksno-ispupčen, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, sjajan, kožica se ne guli; sivo-oker, krem-smeđ, sivo-smeđ, smeđ ili tamnosmeđ, vodenast, blijedi od vrha prema rubu, djelomično je malo naboran ili lagano prošaran, rub je nepravilno valovit.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-0.8 (1) cm debeo, valjkast, često je vretenast, ponekad je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk; najprije je bjelkast do blijedooker, u starosti je smeđ, na dodir postaje žućkasto-smeđ, kasnije posivi ili pocrni, uzdužno je vlaknast, crtast.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izgledaju slobodni, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti, zatim su sivkasti i s sivkasto-plavkastim tonom, oštrica je iste boje i glatka, u starosti su crnkasto pjegavi pa tamnosivi ili crni, na ozlijeđenim mjestima postanu smeđi do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične do vretenaste, 6.1-8.7 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivo-oker, sivo-maslinasto ili sivo-smeđe, u klobuku je blijedokremasto, provodnjeno je sivo-smeđe, kasnije pocrni; miriše na brašno ili krastavce, također pomalo neugodno na spermu kao kod cjepača (Inocybe), a okus je malo neugodan užegli.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko ispod bjelogoričnog drveća, voli i livade i stare opožarene terene.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Vrlo je rijetka i loše je kvalitete. Vrlo je slična zadimljenoj sraštenici (Lyophyllum infumatum) od koje se najviše razlikuje po boji plodnog tijela, kao i po mirisu.

Lyophyllum transforme - created in Spain by Eduardo Abad Gamito

TROUGLASTA SRAŠTENICA

Lyophyllum transforme (Sacc.) Singer

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, sivo-smeđ, oker do tamnosmeđ, sredina je tamnija, a rub svjetliji, vodenast, koncentrično blijedi, ponekad na različitim mjestima poplavi, rub je podvijen i vlaknast, ponekad je slabo nazubljen.

Stručak: 5-9 (12) cm visok i 0.6-1.2 (1.6) cm debeo, blago zadebljan na bazi, smećkast, vlaknast, na vrhu bjelkast, prema bazi je smeđ ili sivo-smeđ, najniži dio je crn, na različitim mjestima više ili manje poplavi ili pocrni.

Listići: Prirasli, račvasti, izmiješani su s lamelulama, blijedosivkasti, blijedokremasti, kasnije su više sivi, u mladosti na pritisak postanu plavi do plavo-sivi, kasnije pocrnu.

Spore: Trokutaste, s izraženom grbicom, 7.8-9.5 x 4.8-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, sivkasto, na presjeku ili u starosti prema bazi stručka postepeno postaje plavo-crno; miris je na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u crnogoričnim šumama, rijetko u bjelogoričnim šumama, voli planinske predjele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Najvažnija je karakteristika za determinaciju ove vrste to što listići na pritisak pomodre, a meso u dnu stručka pocrni. Zaštićena je vrsta.

OBIČNA DVOTRUSNICA

Asterophora lycoperdoides (Bull.) Ditmar

Etimologija: aster (lat.) = zvijezda + fero (lat.) = luka. Po zvjezdastom obliku spora.

Engleski naziv: Powdery Piggyback

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u pravilu okruglast pa konveksan, nije ulegnut na sredini, rub je podvrnut; bijel, ubrzo posmeđi, dlakav ili brašnast, u tom brašnastom sloju nalaze se hlamidospore.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-4 mm debeo, nježan, u starosti šupalj, često je vijugav; bijel, svilenkasto-vlaknast, teži da pocrni.

Listići: Bjelkasti, kasnije sivo-smeđi; prilično su rijetki, ponekad gotovo da i ne postoje, nekada mogu biti potpuno sterilni, odnosno bez basidiospora, prirasli i malo se spuštaju po stručku.

Spore: Kuglaste, zvjezdasto-bradavičave, 5-6 x 3.5-4 µm; otrusina je smeđa, prozirna.

Meso: Tanko, bijelo ili bjelkasto; miris je vrlo neugodan na užeglo brašno, okus također neugodan na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na starim crnim krasnicama (Russula) iz skupine Nigricantine, kao i mliječnicama (Lactarius). Najčešće parazitira bijelocrnu krasnicu (Russula albonigra) koja se jako deformira, te gustolistićavu krasnicu (Russula densifolia), ljutolisnu krasnicu (Russula acrifolia) i crnu krasnicu (Russula adusta) u fazi kada potamnu. Primjerke na slikama snimio je Mladen Ormuž, u srpnju i kolovozu, na lokalitetu Jarki, Pila kod Stubičkih toplica.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova dvotrusnica ponekad napada domaćina dok se još nije probio iz zemlje. Domaćin se potpuno deformira i zavije u grumen. Slična je nametnička dvotrusnica (Asterophora parasitica) manjih dimenzija, ima tanki i dugi stručak, vrlo rijetke listiće i također raste na plodnim tijelima drugih gljiva.

Najvažnije za determinaciju: 1. raste na plodnim tijelima drugih gljiva, obično tamnih krasnica i mliječnica; 2. svi dijelovi gljive su bijeli do smećkasti; meso miriše vrlo neugodno na užeglo brašno

NAMETNIČKA DVOTRUSNICA

Asterophora parasitica (Bull.) Singer

Etimologija: parasiticus (lat.) = parazit. Po staništu.

Engleski naziv: Silky Piggyback

Klobuk: 0.7-1.5 (2.5) cm širok, slabo mesnat, prvo je stožasto-zvonolik pa konveksno-raširen, ulegnut, vlaknasto-svilenast; bijel pa crvenkast, vlaknast, po suhom ima srebrnasti izgled.

Stručak: 1-2 (3) cm visok i 1-2.5 (3.5) cm debeo, slabašan, u starosti šupalj, ujednačene je debljine ili je sužen na vrhu, maljav, često je iskrivljen; bijel, baza je poslije tamnosmeđa.

Listići: Razmaknuti, u pazušcu su prirasli, nejednaki, anostomozirajući; bjelkasti, kasnije sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, 5-6 x 3-4 µm; otrusina je smećkasta, prozirna.

Meso: Bijele do sivkasto-smećkaste boje, tanko, mekano; miris je neugodan na užeglo brašno, a okus također neugodan na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao parazit na modrolisnoj krasnici (Russula delica) i crnoj krasnici (Russula adusta), kao i na nekim mliječnicama (Lactarius), često raste zajedno s običnom dvotrusnicom (Asterophora lycoperdoides); rijetka je vrsta. Primjerke sa slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Teško se može zamijeniti drugom vrstom s obzirom na karakteristični način rasta kao parazit na raspadajućim ostacima navedenih krasnica i nekih mliječnica. Na plodnim tijelima drugih gljiva raste i slična obična dvotrusnica, koja nema izraženo maljavi stručak.

Najvažnije za determinaciju: 1. raste na plodnim tijelima drugih gljiva, obično tamnih krasnica i mliječnica; 2. svi dijelovi gljive su bijeli do crvenkasti ili smećkasti; 3. stručak je često izdužen, iskrivljen i sužen na vrhu; 4. stručak je jako maljav; 5. meso miriše neugodno na užeglo brašno

BUKOVA SRAŠTENICA

Hypsizygus tessulatus (Bull.) Singer

Etimologija: tessellatus (lat.) = mozaičast, popločan. Po crtežu na klobuku.

Engleski naziv: Beech Mushroom

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, prvo je je polukuglast pa se raširi; bijel, oker, svijetlosmeđ, ponekad je mramoriran, kao popločan, s uraštenim je vlakancima, baršunast, kasnije je smećkast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-9 cm dug i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, bijelo vlaknasto-dlakav, po suhom vremenu je vrlo fino svilenkast, na dnu je čupav s nekoliko sraštenih stručaka, bijel, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti do kremasto-žućkasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, prozirne, amiloidne, 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, žilavo, bijelo, na presjeku ne mijenja boju; miris i okus su ugodni, orašasti ili na anis.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično bukve, a rijetko kao parazit na živom drveću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po mramoriranom uzorku kožice klobuka.

BRIJESTOVA SRAŠTENICA

Hypsizygus ulmarius (Bull.) Redhead

Etimologija: ulmus (lat.) = joha. Jer najčešće raste na panjevima i deblima johe.

Engleski naziv: Elm Leech

Klobuk: 3-16 (25) cm širok, mesnat, kompaktan, prvo je je poluloptast pa se raširi, školjkast, bez dekoracije, suh; žuto-oker, sivo-žućkast ili svijetlosmeđ, nije vodenast, površina je s mjestimičnim smeđim mrljama, na kraju se raspucava na polja, rub je prvo podvijen, a kasnije se raspuca ili je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 7-18 (20) cm dug i 2-4 (5) cm debeo, rijetko je centralan, a češće lateralan, pun, čvrst, zakrivljen, širi se prema bazi; svijetložućkast, sivkasto-žućkasti ili oker-žućkast, prema bazi je smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Dosta su gusti, debeli, široki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nazubljena i valovita; bjelkasti su do kremasto-žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 5-7.5 x 4.5-6 µm; bazidiji su karmincrveni.

Meso: Bijelo, u bazi stručka je žuto, čvrsto, debelo, žilavo, vlaknasto; miris i okus su kiselkasti na brašno, krastavac ili haringe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao parazit na živim trupcima bjelogoričnog drveća, najčešće brijesta, rijetko kao saprofit na krupnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo dok je mlada.

Napomena: Prepoznatljiva po svijetlom i ekscentrično postavljenom klobuku, stručak je djelomično zadebljan i sužen na bazi.

DRVNA ULEKNICA

Ossicaulis lignatilis (Pers.) Redhead & Ginns

Etimologija: Po rastu na drvetu.

Engleski naziv: Mealy Oyster

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, konveksno-izravnat i ulegnut na sredini do blago lijevkast, pomalo je ljepljiv; najčešće je bijel, bjelkast ili sivkast, nekad je svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, najprije je malo pahuljast, kasnije je gladak, rub je tanak i narebran.

Stručak: Valjkast, dosta je pravilan, često je ekscentričan ili je skoro lateralno spojen s klobukom; bjelkast je ili sivkast, u starosti je malo smećkast, sitno je uzdužno vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, teže da požute ili su lagane ružičaste nijanse, oštrica je ravna.

Spore: Kuglaste, prozirne, 4-5 x 2-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, debelo, žilavo; miris nije izražen, a okus je na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) i odumrlim dijelovima starih stabala različitih vrsta bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena na bukvi i hrastu lužnjaku, a poznata je s četiri lokaliteta, na planini Medvednici, Žumberačkom gorju, Slavoniji i Lici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Smatra se lijevkom koja raste na drvetu. Da bi se razlikovala od drugih vrsta moraju se uzeti u obzir sve karakteristike ove vrste.

Calocybe persicolor - created on June 2018 in Cuenca, ES-CM, Spain by pacovillalonga

PERZIJSKA KRUŽOLISKA

Rugosomyces persicolor (Fr.) Bon

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva + color (lat.) = boja. Po boji.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen  i malo ispupčen ili ulegnut na sredini; ružičast, mesnatocrvenkast, nije vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena podvijen, kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 4-8 (10) mm debeo, sužava se prema bazi, brzo postane šupalj, žilav; na vrhu je bijel, na sredini je s ružičastom nijansom, prema bazi je smećkast, brašnast.

Listići: Gusti, uski, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli; bijeli su ili krem boje.

Spore: Eliptične, bezbojne, 4-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je smeđe; upadljivo miriše na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, parkovima i uz rubove šuma.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lijepe je ružičaste boje i raste busenasto što nije karakteristično za vrste iz roda Rugosomyces. Vrste iz ovoga roda su prepoznatljive po kompaktnosti mesa, te po jednostavnom izgledu bez dekoracije.

PRSTENASTA LJEPOGLAVKA

Tricholomella constricta (Fr.) Zerova ex Kalamees

Etimologija: constringo (lat.) = obuzeti, opasati, obuhvatiti. Po vjenčiću koji obuhvaća stručak.

Engleski naziv: Mealy Domecap

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, prvo je okruglast, zatim je skoro poluloptast, kasnije se otvori, sjajan, gol, suh, kožica se lako guli; bijele je ili prljavobijel, kasnije je sivkast, u starosti je oker-smeđ, najprije je lagano pahuljast, kasnije je gladak, rub je u mladosti podvijen i cjelovit.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast je ili zadebljan na bazi, na dnu baze je sužen i korjenast; bijel, prema bazi je uzdužno prljavožuto vlanast, na vrhu je svijetliji; s nejasnim je koprenastim vjenčićem koji je nastao od ostataka ovoja, rastrgan.

Listići: Vrlo su gusti, tanki, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bijeli, oštrica je s plavkastim odsjajem.

Spore: Eliptične, šiljaste, 7-9 x 5.6-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris nije izražen, a okus je na brašno i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit tla u listopadnim šumama, parkovima i pašnjacima. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, u Zagrebu, u okolici Slavonskog Broda i Koprivnici. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Dosta je zanimljiva vrsta, a nije laka za determinaciju. U mladosti je snježnobijele boje, dok u starosti posmeđi. Najsličnija je bijeloj đurđevači (Calocybe gambosa) od koje se razlikuje po djelomično prisutnom ovoju koji uvijek na stručku formira vjenčić. Najčešće se nalazi na zemljištu bogatom dušikom, uz štale, kokošinjce i po pognojenim površinama po poljima, također miriše po brašnu kao i slična vrsta, raste u jesen.

Tephrocybe anthracophila - created in Finland by Tapio Kekki

REBRASTA UGLJENARKA

Tephrocybe anthracophila (Lasch) P.D.Orton

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, ugljen za loženje, antracit + filos (gr.) = prijatelj. Po rastu na takvom staništu.

Engleski naziv: Bonfire Greyling

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi, gladak; sivo-smeđ, tamnosmeđ, rub je često svjetliji i lagano narebran.

Stručak: Valjkast, tanak, dosta je pravilan ili je lagano zadebljan na bazi, malo je sjajan; svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, oker-smeđ i pahuljast, prema dnu je tamniji, gotovo je gol.

Listići: Nisu gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bjelkasti su do sivkasti.

Spore: Kuglaste, glatke, 5-6 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste ljeto i jesen u crnogoričnim šumama ili po livadama kao saprofit tla na vlažnim zgarištima s ostacima pougljenisanog drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Raste na karakterističnom staništu na terenima s pougljenisanim ostacima drva po čemu se i razlikuje od sličnih vrsta.

Lyophyllum atratum - created in Norway by Rob van Kruining

CRNA UGLJENARKA

Tephrocybe atrata (Fr.) Donk

Etimologija: atratus (lat.) = odjeven u crno. Po boji.

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, skoro je uvijek pupčast, gladak, gol; prvo je skoro crnkast, kasnije je tamnosmeđ, sivo-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu krem-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, tanak i narebran.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, pravilan je ili lagano zakrivljen, pun, gladak, gol, žilav; boje je klobuka, sivo-smeđ, prema dnu je bijelo dlakav, često čupav.

Listići: Rijetki, dosta su široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama; bijeli, sivkasti do sivkasto-krem.

Spore: Eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, krem do sivo-smeđe; miriše na užeglo brašno, a okus je također na brašno.

Stanište: Raste u jesen i zimu u parkovima, bjelogoričnim šuma, rijetko u crnogoričnim šumama, na starim požarištima kao saprofit na zemlji s pogljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Sve vrste iz roda Tephrocybe su tamne, smeđo-crnkaste ili sivkasto-smeđe. Na ovoj vrsti prevladava crna boja. Slične su neke vrste iz roda Rhodophyllus koje su crnog tona i prilično sitne rastom. Vrste kod navedenog roda imaju svjetlije, ružičaste i višekutne spore, a listići često imaju tendenciju da poprime boju klobuka.

UŽEGLA UGLJENARKA

Tephrocybe rancida (Fr.) Donk

Etimologija: rancidus (lat.) = zao, gorak, lošeg ukusa. Po lošem mirisu i okusu mesa.

Engleski naziv: Rancid Greyling

Klobuk: 3-5 (6) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, u starosti je neravan, po vlažnom vremenu je mazav, gladak, sjajan; sivo-smeđ, sivo-plav, maslinasto-siv ili je tamnosiv, vodenast, jako blijedi, rub je bijelo pahuljast.

Stručak: 4-6 (7) cm viso i 5-6 (8) mm debeo, cjevasto šupalj, gol, krut; boje je klobuka, uzdužno je vlaknast, na gornjem je dijelu pahuljast, na bazi je bijelo maljav i duboko ukorijenjen.

Listići: Gusti, uski, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sivi su do sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivkasto je do svijetlosmeđe, u šupljoj je sredini stručka bjelkasto; miriše na užeglo brašno, a okus je samo malo na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit tla u mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Ova vrsta pripada rodu Tephrocybe koji je dosta prepoznatljiv po boji, ali i po korjenastom stručku i jakom mirisu.

Macrocystidia cucumis - created in Finland by unknown

VELIKOCISTIDNA MIRISNICA

Macrocystidia cucumis (Pers.) Joss.

Etimologija: cucumis (lat.) = krastavac. Po mirisu gljive u mladosti.

Engleski naziv: Cucumber Cap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, stožasto-zvonolik pa otvoren i ispupčen, lagano je baršunast, tankomesnat; tamnosmeđ ili smeđo-crnkast, ali nekada i crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub izblijedi do žućkaste boje; malo je crtast po vlažnom vremenu, a po suhom vremenu s tendencijom da čitava površina izblijedi.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-3 (4) mm debeo, tamnosmeđ je do smeđo-crno-crvenkast, na vrhu je nešto svjetliji i malo crtast; valjkast, najprije je pun je pa šupalj, često je zadebljan na bazi.

Listići: U mladosti su bijeli pa crvenkasto-žuti i oker-crvenkasti; osrednje su gusti, široki su i malo trbušasti, zaokruženo-izrezani ili su slobodni uz stručak.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 7-9 x 3-4.5 µm; otrusina je smeđa do ružičasto-smeđa.

Meso: Tanko, tamnosmeđe; miris upadljivo podsjeća na krastavce ili užeglo brašno, ponekad i kao kit za prozore, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u raznim tipovima šuma, a nekada po vrtovima ili pašnjacima, na zemlji izmiješanoj s ostacima drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po svojim je osobinama najprepoznatljivija po mirisu na sok svježe izribanog krastavca.

Hemimycena candida - created in Netherlands by John Kil

BLISTAVOBIJELA ŠLJEMOVKA

Hemimycena candida (Bres.) Singer

Klobuk: 1-1.5 (2) cm širok i oko 1 mm debeo, opnast, tanak, najprije konveksan, kasnije je opnast i raširen, u starosti je ulegnut, sjajan, prozirno narebran, gol; bijel, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-7 cm visok, tanak, često zakrivljen, cijelom dužinom valjkast; bijel, sitno je zrnast, na bazi je bjelkasto čehast od micelija.

Listići: Bijeli, rijetki, međusobno su žilasto spojeni, spuštaju se po stručku.

Spore: Vretenaste, glatke, 14.3-17.4 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima, a neki autori navode da raste isključivo na korijenju biljke gavez (Symphitum officinale).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Osobito je po izgledu i boji slična staklastoj šljemovki (Delicatula integrella) koja nema tako dug i gladak stručak, već je valjkasto grbav i vrlo lomljiv.

KUKULJASTA ŠLJEMOVKA

Hemimycena cucullata (Pers.) Singer

Etimologija: cucullus (lat.) = kapuljača. Po obliku klobuka.

Klobuk: 0.5-1 (1.5) cm širok, kožičaste je konzistencije, konveksno-stožast pa se spljošti, tupo je ispupčen na sredini, površina je bez sjaja; bijel, blijedokremast ili kremasto-žućkast, s tendencijom da se sredina lagano oboji žućkasto ili žućkasto-smeđe, rub je uzdignut, nepravilan i prozirno narebran.

Stručak: 1-5 (6) cm visok i 0.5-1.5 (2.1) mm debeo, tanak, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, često je zakrivljen; bjelkast, proziran, na bazi je bijelo čehast od micelija.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, spojeni su s poprečnim žilicama na dnu, bijeli.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 6-9.1 x 2.5-4.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, bijelo je ili bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, u grmlju, na sloju lišća ili iglica obraslih mahovinom, voli vapnenasto tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova šljemovka pripada skupini sitnih gljiva, kožičaste je konzistencije klobuka koji je snježnobijele boje. Slične su samo neke vrste iz roda Delicatula koje su često karakterističnog izgleda i razlikuju se po nekim mikroskopskim osobinama (vrste iz roda Hemimycena nemaju zakrivljene spore, dok su spore kod vrsta iz roda Delicatula zakrivljene).

DELIKATNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena lactea (Pers.) Singer

Engleski naziv: Milky Bonnet

Klobuk: 0.5-1 (1.2) cm širok, zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i nepravilno raširi, lagano je ispupčen na sredini, gol; bijel, rub je lagano narebran.

Stručak: Tanak, valjkast, neravan, prilično je dug, korijen je prilično dug, ubrzo postane šupalj; bijel, gotovo je proziran, nježno je pahuljast.

Listići: Dosta su široki i gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s mnogo lamelula; bijeli.

Spore: Vretenaste, 7-10 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, vlaknasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bora, na vlažnim mjestima, na sloju iglica prekrivenih mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica, ispod smreke.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta sličnih sitnih vrsta iz roda Hemimycena koje su bijele boje, a od kojih se sa sigurnošću može razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

MAIREIJEVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena mairei (E.-J.Gilbert) Singer

Engleski naziv: Fanvault Bonnet

Klobuk: 0.5-1 (1.5) cm širok, zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i nepravilno raširi, lagano je ispupčen na sredini, gol; bijel, kasnije je oker-smeđ do crvenkasto-smeđ, obično je nešto tamniji na sredini.

Stručak: Tanak, valjkast, prilično je dug; bijel, gotovo je proziran, lagano je pahuljast.

Listići: Dosta su razmaknuti, rijetki, malo se spuštaju po stručku; bijeli.

Spore: Vretenaste do eliptične, 6-10 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće ljeto i jesen po travnjacima, parkovima i livadama, kao saprofit tla.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta sličnih sitnih vrsta iz rodova Mycena i Hemimycena koje su bijele boje, a od kojih se sa sigurnošću može razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

Hemimycena pseudolactea - created in Finland by Tapio Kekki

LAŽNOMLIJEČNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena pseudolactea (Kühner) Singer

Etimologija: pseudos (gr.) = lažno, dvolično, neistinito. Po sličnosti s mliječnom šljemovkom (Hemimycena lactea).

Klobuk: 0.5-1 cm širok, skoro je opnast, stožast je i konveksan, zatim se manje ili više otvori; snježnobijel, crtast je zbog prozirnosti kožice.

Stručak: Valjkast; bijel, pahuljast.

Listići: Dosta su razmaknuti, niski, bijeli.

Spore: U obliku kapi, 6-9 x 2-4 µm; prisutne su velike pleurocistide na listićima, dužine 30-50 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u svim tipovima šuma, po parkovima i u grmlju, kao saprofit na sloju lišća ili iglica obraslih mahovinom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je šljemovka snježnobijele boje i s karakterističnim mikroskopskim osobinama po kojima se razlikuje od sličnih vrsta.

Hydropus atramentosus - created on July 2023 in Тогульский р-н, Алтайский край, Russian Federation by Dmitry Kuzmenckin

CRNEĆA VODONOŠKA

Hydropus atramentosus (Kalchbr.) Kotl. & Pouzar

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, stožasto-zvonast, kasnije se stožasto raširi, s grbicom je na sredini; žuto-smeđ, ubrzo crn, površina je crtasta.

Stručak: Žuto-smeđ, ubrzo pocrni, duboko je korjenast, vlaknast, lagano je pahuljast.

Listići: Bijeli, kasnije pocrnu, široki, u obliku luka, gusti, prirasli, oštrica je crna.

Spore: Eliptične, 4.3-6.4 x 3.2-4.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivo do sivo-smeđe, vlaknasto, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (često obraštenih mahovinom) jele i smreke, ponekad privodno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacimja. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na samo dva lokaliteta, u nacionalnim parkovima Plitvička jezera i Risnjak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnom klobuku, korjenastom stručku i crnoj oštrici listića.

Hydropus marginellus - created on September 2015 in Provincia di Cuneo, Italy by Nicolò Oppicelli

VODENASTA LISTIĆARKA

Hydropus marginellus (Pers.) Singer

Etimologija: margo-marginis (lat.) = brid, ivica, obod, rub. Po obojenoj oštrici na listićima.

Klobuk: 1-1.5 (2) cm širok, konveksan je i raširen, naglašeno je ispupčen na sredini, rub je često izvrnut pa je skoro lijevkastog oblika; sivo-smećkast, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, nešto je tamniji na sredini, u starosti je tamnosmeđ ili crno-smeđ, sitno je pahuljast i malo narebran.

Stručak: Prilično je kratak, vijugavo je zakrivljen, šupalj; boje je klobuka, sivo-smeđ, oker-smeđ, smeđ ili crno-smeđ, pahuljast.

Listići: Dosta su gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti su ili žućkasti, oštrica je smeđa ili tamnosmeđa.

Spore: Eliptične, glatke, 6-7.4(-8.5) x 3.5-4.8(-5.4) µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, malo posmeđi, šupljikavo, na presjeku curi vodenasti sok, osobito stručka; miris je ugodan, a okus ugodan na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, osobito jele, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Malena je gljiva, ime roda Hydropus ukazuje na prisustvo vode u mesu stručka po čemu se i razlikuje od drugih sličnih vrsta.

ABRAMSOVA ŠLJEMOVKA

Mycena abramsii (Murrill) Murrill

Etimologija: Po dr. Donaldu Abramsu, američkom doktoru medicine, koji se dosta bavio istraživanjem ljekovitih gljiva.

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je polukuglast i parabolično-izravnat, zatim je zvonolik i tupo ispupčen na sredini; sivkasto-smeđ, svijetlosmeđ ili je smeđ, sredina je uglavnom tamnija, vodenast, površina je narebrana do 2/3 širine, malo je pahuljast.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, valjkast, vrlo je vitak, lomljiv, šupalj, sjajan, gladak; svijetlosmeđ je ili tamnosmeđ, često je gotovo bijel, na dnu je bijelo kosmato-kovrčast, na prerezu ispušta obilno bezbojno mlijeko.

Listići: Suženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, osrednje su gusti, u starosti su lagano trbušasti; bijeli su ili bjelkasti.

Spore: Valjkaste do oblika sjemenke jabuke, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-13.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto je ili sivkasto; miriše na solnu kiselinu ili na rotkvice, a okus je također slab na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, a ponekad i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najrasprostranjenija je u kontinentalnom dijelu, a poznatljiva je po dugim kljunastim cheilocistidama. Od makroskopskih karakteristika najznačajniji su miris i mlijeko koje curi nakon što se stručak rascijepi.

NARANČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena acicula (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: acicula (lat.) = mala igla, iglica. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Orange Bonnet

Klobuk: 0.5-1.5 (2) cm širok, prilično je sitan, konveksno-zvonolik, tupo je ispupčen na sredini; žuto-narančast je ili crveno-narančast, prema rubu često izblijedi u žuto, rub je lagano prozirno narebran.

Stručak: Vrlo je slabašan, na bazi je sužen i korjenast; staklast, proziran, žućkast, žuto-narančast ili je zeleno narančast, na bazi je nešto svjetliji.

Listići: Nisu gusti, izrezani su uz stručak, slobodni, najprije su bijeli, a kasnije su žućkasti.

Spore: Vretenaste, 9-12 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, narančasto, u stručku je žuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikoj množini, u svim tipovima šuma, te po livadama i grmlju kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, rjeđe crnogoričnog drveća, te u smjesi drvnih i biljnih ostataka u sloju otpalog suhog lišća, na vlažnim mjestima. Prvih šest slika snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem svibnja na lokalitetu Zelovo pokraj Sinja, na drvnim ostacima lijeske, a posljednje dvije slike Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sitna je rastom, klobuk je slične boje kao kod vrste Atheniella adonis od koje se razlikuje po bijelom stručku.

SIVOLISTIĆAVA ŠLJEMOVKA

Mycena aetites (Fr.) Quél.

Etimologija: aetos (gr.) = orao. Po boji listića.

Engleski naziv: Drab Bonnet

Klobuk: 1-2.5 (3.5) cm širok, najprije je zvonolik i konveksan, zatim se izravna i uočljivo tupo ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav i blistav; u mladosti je crnkast, nakon dužeg vremena je sivo-smeđ ili sivo-crn, vodenast, na rubnom je pojasu bjelkast i sivkast, uvijek je jako crtast, rub je bjelkast, proziran i narebran do ispupčene sredine.

Stručak: 2-4.5 (5.5) cm visok i 1-2 (3.5) cm debeo, valjkast, lomljiv, gladak; siv je do sivo-smeđ, kasnije je s blagom sivo-ljubičastom nijansom, vrh je svjetliji, baza je bijela i kosmata, nije korjenast.

Listići: Suženi su uz stručak, prirasli, razmaknuti, trbušasti, debeli, račvasti; sivi, sivo-smeđi ili su sivo-ljubičasti, oštrica je svjetlija, bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 6.5-11 x 3.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je bijelo, kasnije je smećkasto, u stručku je sivo-smeđe; miris je slab na rotkvice ili aromatičan na cimet, a okus je blag ili gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad u velikoj množini, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima i parkovima, na travnatim površinama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji dosta velikih šljemovki slične boje, a teško se mogu međusobno razlikovati samo na temelju izgleda. Ova se vrsta razlikuje od sličnih vrsta prvenstveno po periodu rasta, te dosta tamnim listićima i karakterističnom mirisu.

Mycena alcalina - created on March 2009 by 00Amanita00

ALKALNA ŠLJEMOVKA

Mycena alcalina (Fr.) P.Kumm.

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, najprije je konveksan, zatim je konično-zvonolik, ispupčen na sredini; tamnosmeđ, sivo-smeđ do oker-smeđ, sredina je nešto tamnija, malo je vodenast, rub je svjetliji, narebran do 3/4 promjera i gladak.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 2-3 (4) mm debeo, valjkast, šupalj; smećkast, sivo-smeđ, nešto je tamniji od klobuka, na vrhu je bjelkast, prema dnu je sivo-smeđ, sitno čehast, baza je bijelo dlakava.

Listići: Široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je ravna; bjelkasti, sivkasti do smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 9-12.4 x 5.2-6.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, kremasto do svijetlosmeđe, u stručku je sivkasto; jako neugodno miriše na klor, a okus je blag, malo na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen busenasto kao saprofit na panjevima i otpalim granama crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je šljemovka karakteristična po isključivo, rastu na granama crnogoričnog drveća te po mirisu koji podsjeća na klor u bazenu. U proljeće na istom staništu raste ponešto slična smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala) koja ima isti miris kao opisana vrsta, ali ima gotovo valjkasto koničan klobuk, sivopepeljastu boju, klobuk nije jako narebran, stručak je vrlo lomljiv i ravan, najčešće raste u skupinama, ali i pojedinačno.

ANĐEOSKA ŠLJEMOVKA

Mycena arcangeliana Bres.

Etimologija: archangelos (gr.) = anđeo. Po boji.

Engleski naziv: Angel's Bonnet

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prvo je stožasto-zvonolik, kasnije se otvori i ispupči na sredini; bjelkast, sivkast, žućkast, žućkasto-zelenkast, sivkasto-smećkast ili je sivkasto-maslinast, sredina je tamnija, uglavnom je jasno prozirno narebran.

Stručak: 3-8 cm visok, prilično je tanak, zakrivljen, vijugav, čitav je gladak i blistav osim na vrhu; u mladosti je bjelkast do karakteristično svijetloljubičast, kasnije je sivkast, sivkasto-žut, sivo-zelenkast ili sivo-smeđ, u starosti teži da posmeđi, malo je proziran, na bazi je baršunast i dlakav od bijelog micelija.

Listići: Nisu gusti, malo su trbušasti, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su sivkasti.

Spore: Široko eliptične, 7-9 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto je ili sivkasto, u stručku je smeđe; miriše malo na sapun, rotkvice ili jod, osobito kada se osuši, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrlo rijetko crnogoričnog drveća, ponekad se pronađe na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Sliku je snimila Helena Petrić, u rujnu u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova šljemovka je prilično slabašna, a prepoznatljiva je po ljubičastoj boji stručka i dosta karakterističnom mirisu.

RUBNONARANČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena aurantiomarginata (Fr.) Quél.

Etimologija: aurantius (lat.) = narančasto + marginatus (lat.) = obrubljeno, odsječeno. Po žuto-narančastoj boji na rubu listića.

Engleski naziv: Golden Edge Bonnet

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, tankomesnat, zvonoliko-raširen, ispupčen je na sredini, gladak; žuto-narančast, na sredini je tamniji, vodenast, izraženo je narebran prema sredini, rub je svjetliji.

Stručak: 1-6 (8) cm visok i 2-6 (8) mm debeo, šupalj, gladak, malo je trbušast; oker-smećkast, vrh je svjetlije narančaste boje, na bazi je maljav od narančastog micelija.

Listići: Suženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem; žuto-narančasti, oštrica je tipično žuta.

Spore: Eliptične, prozirne, 7.5-10.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bjelkasta do svijetložuta.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žućkasto, s više je ili manje izražnom narančasto-crvenkastom nijansom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u crnogoričnim šumama na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je mala šljemovka koja raste u skupinama, uvijek je prepoznatljiva po listićima koji su lijepe narančasto-crvene boje, žutom oštricom listića, žutom stručku i stručku koji izgleda poput kormila.

Mycena cinerella - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

SIVKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena cinerella (P.Karst.) P.Karst.

Etimologija: cineris (lat.) = pepeo, lug. Po boji.

Engleski naziv: Mealy Bonnet

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je stožast do konveksan ili je otvoren i lagano ispupčen na sredini; svijetlosiv, sivo-smećkast ili je tamnosiv s tendencijom da izblijedi, osobito prema rubu, cijelom je dužinom jasno radijalno narebran, boja unutar brazda je drugačija od boje na brazdama, površina je prolazno pahuljasta, poslije je glatka.

Stručak: 2-5 cm visok, končast, malo je proširen na vrhu, šupalj, lomljiv; proziran, sivo-smećkast je do sivo-crn, s ljubičastom je nijansom, prema bazi je gusto baršunasto-dlakav, najprije je gladak, zatim je bjelkasto pahuljast.

Listići: Rijetki, kratko se spuštaju po stručku, račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama; bjelkasti su ili sivkasti, oštrica je nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, duguljaste, 7-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, bijelo, bjelkasto je ili sivkasto; miris i okus su karakteristični na brašno, slično sirovom krumpiru.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama kao saprofit na sloju iglica ili lišća.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prvenstveno je prepoznatljiva po jako narebranom klobuku, listićima koji se spuštaju po stručku, te tipičnom mirisu po brašnu. Dosta je promjenljive boje, budući da je u mladosti veoma svijetla, a mnogo je tamnijeg tona kada se gljiva raširi i razvije.

PAHULJASTA ŠLJEMOVKA

Mycena corynephora Maas Geest.

Etimologija: coryne (gr.) = batina, palica + phoros (gr.) = nositelj, onaj koji nosi. Po izgledu.

Klobuk: 3-6 (8) mm širok, polukuglast, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, mazav; bijel do prljavo bijel, površina je fino čehasto-pahuljasta, rub je nazubljen i valovit.

Stručak: Valjkast, bjelkast, sitno je čehasto-pahuljast.

Listići: Slabo su prirasli, gotovo slobodni, rijetki, dosta su ramaknuti, bjelkasti.

Spore: Kuglaste ili gotovo guglaste, amiloidne, 6-10 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na kori obrasloj mahovinom, Primjerke na prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, krajem studenog, na lokalitetu Domaji kod Koprivnice, a treću Mladen Matišić, krajem rujna, na kori bagrema.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su male bijele vrste Phloeomana alba i maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei), kojima se listići malo spuštaju po stručku.

ŠAFRANASTA ŠLJEMOVKA

Mycena crocata (Schrad.) P.Kumm.

Etimologija: crocus (lat.) = šafran (Crocus sativus). Po boji tekućine koju ispušta.

Engleski naziv: Saffrondrop Bonnet

Klobuk: 0.5-2 (3) cm širok, najprije je stožast, zatim se manje ili više otvori, na sredini je s okruglastom uspravnom grbicom; žučkasto-siv, siv, maslinasto-siv ili je sivo-smeđ, nešto je tamniji na sredini, vodenast, na ozlijeđenom mjestu prvo postane žućkast, zatim crvenkast, rub je dugo narebran.

Stručak: Prilično je tanak, dug, postepeno postaje pravilan, korjenast; žut, žuto-oker, žuto-smećkast, žuto-crvenkast, narančast ili je crven, na vrhu je svjetliji, na bazi je bjelkast od micelija.

Listići: Bijeli, često su narančasto prošarani, prirasli, nisu gusti.

Spore: Eliptične, 8.2-11.5 x 5-7 µm; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, žuto, na prerezu klobuka i stručka karakteristično ispušta tekućinu žuto-narančaste, narančaste ili narančasto-crvenkaste boje; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve, na vapnenastom i glinenastom tlu; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovoj su šljemovki dosta slične okrvavljena šljemovka (Mycena sanguinolenta) i krvotočna šljemovka (Mycena haematopus) koje ispuštaju obilnije crvenkasto mlijeko. Razlikuje se po svjetlijoj boji klobuka, koji nije crveno-smeđ i po tekućini koja nije tako tamna, purpurnocrvena, već je jarke žuto-crvene boje.

PRESVUČENA ŠLJEMOVKA

Mycena epipterygia (Scop.) Gray

Etimologija: epi (gr.) = gore, iznad + pterix (gr.) = krilo, okrilje. Po stručku prekrivenom mazavom zaštitnom kožicom.

Engleski naziv: Yellowleg Bonnet

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u mladosti je zvonolik, zatim se otvori i tupo ispupči na sredini, prekriven sluzavom ovojnicom koja se lako guli, sluzav je i ljepljiv; bjelkast, površina je sa žutim, žuto-smeđim ili hrđastosmeđim mrljama, tamniji je na sredini, rub je uočljivo narebran.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 2-4 (5) mm debeo, tanak, valjkast, gladak, šupalj, zakrivljen je na bazi; smeđ, tamnosmeđ, vinskicrveno-smeđ do ljubičasto-crven, bijelo je pahuljast, na bazi je bijelo baršunasto-maljav.

Listići: Prilično su rijetki, prirasli su na stručak sa zupcem; blijeli su ili bjelkasti, u starosti su sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, s 1-4 uljne kaplje, 5.9-12.2 x 3.2-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prozirno, bjelkasto; miris je neugodan na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u svim tipovima šuma, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogorićnog i crnogoričnog drveća, često jele, te na borovim iglicama ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a posljednje dvije Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana..

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Tipična je vrsta jer je jako mazava i presvučena je prozirnom opnom koja se lako skida (guli) sa stručka po čemu se i najlakše prepozna. Slične su samo okruglastokonveksna šljemovka (Mycena epipterygioides) i češerova šljemovka (Mycena strobilicola) koja raste na jelovim češerima, miriše po amonijaku i sivkasto-smeđe je boje.

Mycena epipterygia var. epipterygia - created in Norway by Reidun Braathen

STAKLASTOPRESVUČENA ŠLJEMOVKA

Mycena epipterygia var. epipterygia

Etimologija: epi (gr.) = gore, iznad + pterix (gr.) = krilo, okrilje. Po stručku prekrivenom mazavom zaštitnom kožicom.

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, u mladosti je zvonolik, zatim se otvori, prekriven sluzavom ovojnicom koja se lako guli, sluzav je i ljepljiv; promjenljive je boje, može biti bjelkast, svijetložut, svijetlozelenkast, smeđ ili sivo-smećkast, rub je uočljivo narebran.

Stručak: 5-8 cm visok i 2-3 mm debeo, tanak, valjkast, gladak, šupalj, završava korjenasto, mazav, presvučen je sluzavom opnom koja se lako guli; proziran, žućkast, zelenkast, rijetko je bijel.

Listići: Prilično su rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bjelkasti su ili s laganom crvenkastom nijansom.

Spore: Eliptične, prozirne, amiloidne, 8-11 x 4.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prozirno, bjelkasto, svijetložuto ili je svijetlozeleno; miris je neugodan na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u svim tipovima šuma, parkovima i po šumskim stazama kao saprofit na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog drveća, kao i na biljnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovo je samo jedan oblik šljemovke s čijeg se plodnog tijela kožica lako guli. Međutim staklastopresvučena šljemovka se bitno izdvaja iz te skupine po staklasto prozirnom stručku i po obliku spora koje su duguljaste, a druge podvrste imaju okruglasto-eliptične spore.

Mycena epipterygioides - created in Netherlands by Christiane Baethcke

OKRUGLASTOKONVEKSNA ŠLJEMOVKA

Mycena epipterygioides A.Pearson

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, u početku je okruglast ili polukuglast, zatim je konveksan, nikada nije zvonolik, sredina se ulegne, gladak, sjajan, mazav, kožica se lako guli; krem, krem-žućkast ili je blijedooker, sredina je malo tamnija, površina je narebrana, rub je tanak i zupčast.

Stručak: 5-8 cm visok, valjkast, gladak, sjajan, mazav, membrana se lako guli; najprije je limunastožut, poslije izblijedi.

Listići: Rijetki, uski, prirasli, oštrica je glatka, bijeli.

Spore: Eliptične, 6.5-7 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku gotovo da i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama kao saprofit na sloju otpalih grančica i iglicama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar skupine šljemovki (epipterygia) postoje velike sličnosti koje su često dvojbene i nedorečene. Okruglastokonveksna se šljemovka bitno odvaja od slične presvučene šljemovke (Mycena epipterygia) po tome što joj je klobuk najprije okruglast, zatim konveksan i nikada nije zvonolik. Naprotiv, na kraju je gotovo raširen i udubljen.

Mycena fagetorum - created in Norway by Arne Aronsen

BUKOVA ŠLJEMOVKA

Mycena fagetorum (Fr.) Gillet

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, najprije je stožast, zatim je zvonolik, kasnije se raširi i ispupči na sredini; sivkast do sivo-smećkast, sredina tamnija, maslinasto-siva, izrazito je radijalno narebran do sredine, rub tanak i svjetlije krem boje.

Stručak: 3-7 (8) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, valjkast, šupalj, gladak, prema bazi je zakrivljen; pomalo je proziran, svijetlosiv, sivo-smećkast, ljubičasto-smećkast do ljubičasto-ružičast, na vrhu je svjetliji, pahuljast, na bazi je jako bijelo dlakav.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, trbušasti, oštrica je glatka, na bazi su poprečno spojeni žilicama; bjelkasti su so sivkasti, rijetko su s ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, slabo amiloidne, 8-10.9 x 3.4-4.9 µm; otrusina je bijala.

Meso: vrlo je tanko, u klobuku gotovo da i ne postoji, žilavo, vlaknasto; bjelkasto, vodenasto sivkasto do svijetlosmeđe; miriše malo na rotkvice ili brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit isključivo na krupnijim drvnim ostacima (grane, panjevi) ili lišću bukve zbog čega je i dobila ime.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najsličnija joj je alkalna šljemovka (Mycena alcalina), ali ona raste busenasto isključivo na drvnim ostacima crnogoričnog drveća i neugodno miriše na varikinu. Bukova šljemovka uvijek raste bočno na drvnim ostacima zbog čega je i stručak zbog fototropizma na osnovi zavijen i jako bijelo dlakav.

NITASTONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena filopes (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: filo (lat.) = nit, tanki dio + pes (lat.) = stopalo. Po tankom stručku.

Engleski naziv: Iodine Bonnet

Klobuk: 1-1.5 (2) cm širok, skoro je opnast, prvo je stožasto-zvonolik, zatim se izravna i uglavnom ispupči na sredini, površina je glatka i malo blistava, po vlažnom je vremenu malo mazav; bjelkast, žućkast, svijetlosmeđ ili je smeđ, nešto je tamnije sivo-smećkaste boje na sredini, obično izblijedi prema rubu, skoro je do sredine narebran, radijalno je vlaknast.

Stručak: 3-11 (13) cm visok i 1.5-2 (3) mm širok, končast, prema dnu je zakrivljen, rijetko je ravan, korjenast, malo je blistav, nije lomljiv; proziran, bjelkast, svijetlosmeđ ili je sivo-smeđ, kasnije je tamnosmeđ, na vrhu je svjetliji, na bazi je s prilično dugim kovrčastim bijelim dlačicama.

Listići: Suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, često su žilicama poprečno povezani na bazi; najprije su bijeli ili žućkasti, kasnije su više sivkasti.

Spore: Široko eliptične, zakrivljene, 7.8-10.2 x 5.5-6.7 µm, Me = 9.2 - 6.2 µm, Qe = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, tvrdo, bijelo; lagano miriše na jod, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća ili na supstratu od otpalog suhog lišća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Može imati dosta promjenljiv oblik što obično ovisi o staništu i uvjetima u kojima raste. Obično nije prisutna karakteristična boja kada se gljiva potpuno razvije.

NAHERENA ŠLJEMOVKA

Mycena galericulata (Scop.) Gray

Etimologija: galericulum (lat.) = kapa, klobuk. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Common Bonnet

Klobuk: 1-5 (8) cm širok, opnast, prvo je zvonoliko-stožast, zatim je raširen i tupo ispupčen, gol; bjelkast, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili je sivo-smećkast, na sredini je tamniji, narebran je sve do ispupčenja, rub je u starosti izvrnut.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1.2-5 (7) mm debeo, tvrd, žilav, često kao da je stisnut, šupalj, gladak, sjajan, vretenast, korjenast; siv, smećkast ili je sivo-smećkast, na vrhu je bjelkast, na bazi je maljav od kovrčastog micelija.

Listići: Rijetki, trbušasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, oštrica je glatka, rijetko je nazubljena; najprije su bjelkasti ili sivkasti, kasnije su blijedoružičasti.

Spore: Široko eliptične, glatke, amiloidne, 7-13 x 5-8.5 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, sivkasto, kasnije je s ružičastom nijansom, u starosti u dnu stručka crno-smeđe; miris podsjeća na brašno, svježe krastavce ili rotkvice, a okus je na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u razdoblju bez mraza, u svim tipovima šuma, uglavnom kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, te na zemlji izmiješanoj s češerima i drvnim ostacima. 

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Raste isključivo na drvu, a listići su joj uvijek s karakterističnom ružičastom nijansom. Obično dijeli stanište s drugim šljemovkama, često s alkalnom šljemovkom (Mycena alcalina) koja ima sivo-smeđe listiće s bjelkastom oštricom, raste zbijena u busenu i jako miriše po klorovodičnoj kiselini, nije jestiva zbog neugodnog mirisa.

Mycena galopus - created in Finland by Martti Moisander

MLIJEČNA ŠLJEMOVKA

Mycena galopus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: gala (gr.) = mlijeko + paus (gr.) = noga, stručak. Po mlijeku kojega ispušta.

Engleski naziv: Milking Bonnet

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, opnast, zvonolik, tupo je ispupčen na sredini; siv je ili sivo-smeđ, na sredini je tamnije smeđe boje, često je pahuljast, narebran.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-3 mm debeo, vitak, šupalj, često je stisnut; sivo-smeđ, na gornjem je dijelu blijedokrem boje, na bazi je tamnosmeđ, u mladosti je malo crtast, na prerezu ispušta bijelu tekućinu.

Listići: Malo su razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti.

Spore: Kruškolike, duguljaste, prozirne, 10-14 x 5-6 µm; otrusina je svijetlokrem do svijetložuta.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je smećkasto; miris je neugodan na rotkvice ili kiseli kupus, a okus je također na rotkvice; ispušta dosta obilnu bijelu tekućinu, osobito na prerezu stručka.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u svim tipovima šuma kao saprofit na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, na mahovini.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnom bjelkastom mlijeku koje curi na prerezu stručka. Dosta šljemovki ispušta crveno-narančasto ili tamnocrveno mlijeko. Samo šafranasta šljemovka (Mycena crocata) ima narančasto-žuto mlijeko, okrvavljena šljemovka (Mycena sanguinolenta) ima purpurnocrveno mlijeko, a krvotočna šljemovka (Mycena haematopus) ima krvavocrveno mlijeko. Od drugih šljemovki bijelo mlijeko i gorki okus mesa ima gorka šljemovka (Mycena erubescens) koja raste ispod bjelogoričnog drveća.

Mycena galopus var. vandida - created in Netherlands (Kingdom of the) by Jan Wessels

MLIJEČNOBIJELA ŠLJEMOVKA

Mycena galopus var. candida J.E.Lange

Etimologija: candidus (lat.) = bijel kao snijeg. Po boji.

Engleski naziv: White Milking Bonnet

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, opnast, zvonolik, tupo je ispupčen na sredini; bijel, narebran.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-3 mm debeo, vitak, šupalj, bijel, na prerezu ispušta bijelu tekućinu.

Listići: Malo su razmaknuti, prirasli, bjelkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 10-14 x 5-6 µm, Q=1.9-2.6; otrusina je svijetlokrem do svijetložućkasta.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je smećkasto; miris je slab na rotkvice ili zemlju, a okus je blag, također na rotkvice; ispušta nepromjenjivo bijelo mlijeko, osobito na prerezu stručka, okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u svim tipovima šuma kao saprofit na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sinonim je tipične mliječne šljemovke (Mycena galopus) od koje se razlikuje po bijeloj boji svih dijelova plodnog tijela. Dosta je prepoznatljiva po karakterističnom bijelom mlijeku koje curi na prerezu stručka po čemu se razlikuje od sličnih bijelih šljemovki.

KRVOTOČNA ŠLJEMOVKA

Mycena haematopus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: aima (gr.) = krv + pous (gr.) = noga. Po crvenoj tekućini na stručku.

Engleski naziv: Burgundydrop Bonnet

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, zvonolik, crvenkasto-smećkast je do mesnatoružičast, kasnije postaje sve smeđiji, na ozlijeđenim mjestima s crvenkasto-smeđim mrljama, rub je svjetliji, narebran i sitno nazubljen.

Stručak: 1-6 (8) cm visok i 2-7 (9) mm debeo, valjkast, zakrivljen; crvenkasto-smećkast je do svijetloružičast, bijelo je pahuljast, na bazi je tamnocrveno-smeđ i i dlakav od micelija.

Listići: Osrednje su gusti, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bjelkasti, ponekad su s crvenkastom nijansom, oštrica je ponekad crveno-smeđa, na ozlijeđenim mjestima postanu crveno-smeđi.

Spore: Široko eliptične, amiloidne, (8.0) 8.1 - 9.9 (11.2) × (5.3) 5.7 - 6.7 (8.2) µm, Q = 1.3 - 1.5 (1.7), N = 50, Me = 8.8 × 6.2 µm, Qe = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, crvenkasto-smeđe, na prerezu stručka curi tamnocrvena tekućina; miris nije izražen, a okus je trpak i malo gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama i busenasto, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Po izvješćima je uvjetno jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dio je skupine šljemovki kojima na prerezu curi tekućina. Šafranastoj šljemovki (Mycena crocata) curi narančasto-žuta tekućina, a okrvavljenoj šljemovki (Mycena sanguinolenta) curi vodenasta purpurnocrvena tekućina. Postoje i vrste kojima curi bijela tekućina, a to su mliječna šljemovka (Mycena galopus) i Mycena parabolica.

KOSOGLAVA ŠLJEMOVKA

Mycena inclinata (Fr.) Quél.

Etimologija: inclinatus (lat.) = naklonjen, nagnut. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Clustered Bonnet

Klobuk: 2-4 cm širok, u mladosti je zvonolik, kasnije se raširi i oštro ispupči na sredini, gladak, sjajan; bjelkast, sivkasto-smeđ ili je oker smeđ, na ispupčenju smećkast do tamnosmeđ, vodenast, narebran je od ruba pa gotovo do ispupčenja, rub je svjetliji i nazubljen.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-4 (5) mm debeo, žilav, valjkast, šupalj, često je zakrivljen, često je po nekoliko stručaka zajedno srašteno na bazi; najprije je bjelkast, kasnije je trobojan, pri vrhu je bjelkast, na sredini je zlatnožut i prema bazi je žuto-smeđ, smećkast, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, na vrhu je pahuljast.

Listići: Dosta su uski, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, kremasti ili su sivkasti, ponekad su s ružičastim odsjajem, u starosti su žuti; oštrica je glatka i bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, s velikom uljnom kapljom, prozirne, izrazito amiloidne, 7-11 x 5-8 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo, u dnu stručka je žuto-smeđe ili je svijetlosmeđe, na presjeku ponekad malo požuti; miriše dosta neugodno na užegli loj, maslac ili brašno, a okus je malo ljut, na brašno ili krastavac.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u množini, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta ili bukve. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom listopada i sredinom studenog.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je lijepa šljemovka koja raste busenasto, karakterističnog je mirisa po sapunu po čemu se lako prepoznaje. Stručak ponekad nije žut kao kod tipične vrste. U rodu je šljemovki veliki broj vrsta. Alkalna šljemovka (Mycena alcalina) također raste busenasto, ali na panjevima crnogoričnog drveća. Sve su male i neugledne gljive, vrlo često su neugodnog mirisa po užeglom loju, zbog čega i ne mogu biti jestive.

BOROVIČINA ŠLJEMOVKA

Mycena juniperina Aronsen

Etimologija: juniperina (lat.) = borovica (Juniperus spp.). Po staništu.

Klobuk: 3-6 (10) mm širok, poluloptast do paraboličan, kasnije je konveksan; krem, žuto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, površina je bjelkasto pahuljasta, narebrana, čehasta do paperjasta.

Stručak: 3-5 (6) mm dug i 0.2-0.5 (0.6) mm širok, zakrivljen, bez sjaja, smećkast, prema dnu je tamnosmeđ i obično malo proširen s finim bjelkastim vlakancima, na podlozi formira blistavu okruglu mrlju.

Listići: Rijetki, široko su razmaknuti, prirasli, zakrivljeni prema unutra i sa zupcem koji se vrlo kratko spušta po stručku, sivo-smeđi do sivi.

Spore: Kuglaste, glatke, 8.8-12.4 x 8.1-10.5 µm, Q = 1-1.3; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, svijetlosmeđe; miris je malo kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na kori žive borovice (Juniperus spp.), rijetko se pronađe na drugom crnogoričnom ili bjelogoričnom drveću. Primjerci na slici snimljeni su krajem studenoga na lokalitetu Zadvarje, oko 8 km istočno od Omiša, na drvu žive borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je na staništu na kojem raste.

Mycena latifolia - created in Finland by Tapio Kekki

ŠIROKOLISNA ŠLJEMOVKA

Mycena latifolia (Peck) A.H.Sm.

Engleski naziv: Sideshoot Bonnet

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, zvonolik, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini; tamnosmeđ, prozirno je narebran sve do sredine, rub je nešto svjetliji i malo valovit.

Stručak: Vlaknast, šupalj, elastičan; sivkast, smećkast do tamnosiv, djelomično je crno-plav prema vrhu, donji je dio kovrčav.

Listići: Široki, dosta su razmaknuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli.

Spore: Vretenaste do valjkaste, glatke, amiloidne, 7.2-10 x 4-5.5 µm, Q = 1.7-2.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, svijetlosmeđe ili je tamnosivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, te po pašnjacima, travnjacima, parkovima, cretovima i vlažnim livadama, na mjestima obraslim mahovinom. U Hrvatskom je pronađena na travnjaku, samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Risnjak.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po izrazito narebranom klobuku i jako dekoriranoj bazi stručka.

PJEGAVA ŠLJEMOVKA

Mycena maculata P.Karst.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama po klobuku.

Engleski naziv: Stained Bonnet

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je jajolik, zatim je zvonoliko-stožast, kasnije se raširi i ispupči na sredini, gladak, suh: smeđ je ili tamnosmeđ, osobito na sredini, vodenast, brzo izblijedi u sivo-smeđu boju, na ozlijeđenim je mjestima crvenkasto-smeđ, rub je nešto svjetliji, sivkasto-smeđ, jasno je prozirno narebran.

Stručak: Srašten je u busenu zajedno s mnogobrojnim drugim stručcima, relativno je slabašan, korjenast, zakrivljen, šupljikav; žuto-smeđ je ili svijetlosmeđ, na vrhu je bjelkast, kasnije je s crvenkasto-smeđim mrljama po površini, na bazi je tamniji i s bijelim dlačicama.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su povezani poprečnim žilicama; bjelkasti su do sivkasti, često su s crveno-smećkastim mrljama.

Spore: Eliptične, (8) 8.1 - 9.2 (10.3) × (5.1) 5.5 - 6.3 (6.8) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 120, Me = 8.6 × 5.9 µm, Qe = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, hrskavičasto, sivo-smeđe je ili žućkasto-smeđe, u starosti s crveno-smeđim pjegama; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, te također na zemlji izmiješanoj s iglicama, drvnim ostacima i mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tendenciji da se stvaraju crveno-smeđe mrlje, osobito na listićima, ali nekad i na klobuku.

LJUBIČASTOSMEĐA ŠLJEMOVKA

Mycena meliigena (Berk. & Cooke) Sacc.

Etimologija: meli (gr.) = med + genēs (gr.) = rođen, porijeklom iz. Po staništu.

Engleski naziv: Mauve Bonnet

Klobuk: 5-8 (12) mm širok, kremasto-žut, žuto-crvenkast, crvenkast, ružičast, ljubičast do crveno-plav, površina je narebrana.

Stručak: Valjkast, žuto-narančast do crvenkasto-ljubičast, površina je bjelkasto pahuljasta, vrh je u mladosti bjelkast, na bazi je baršunast zbog micelija.

Listići: Prirasli, rijetki; bijeli s ružičastim ili ljubičastim odsjajem, oštrica je ružičasta.

Spore: Eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 8-11 x 8-9.5 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, vlaknasto, svijetlosmeđe, na prerezu stručka ispušta bijelu tekućinu; miris nije izražen ili je na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najrasprostranjenija je u kontinentalnom dijelu, a poznatljiva je po dugim kljunastim cheilocistidama. Od makroskopskih karakteristika najznačajniji je miris mesa na plijesan.

RUBNOMASLINASTA ŠLJEMOVKA

Mycena olivaceomarginata (Massee) Massee

Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinast, boje masline + marginata (lat.) = rub, margina. Po boji oštrice listića.

Engleski naziv: Brownedge Bonnet

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, polukuglast, kasnije je konveksan i na kraju raširen i tupo ispupčen na sredini, suh; prvo je krem, žućkast, zatim je žućkasto-maslinast, narančasto-maslinast do maslinasto-smeđ, vodenast, grubo je radijalno narebran prema sredini, rub je kasnije valovit.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 1-3 (4) mm debeo, valjkast, izdužen; žućkast do svijetlo smeđ, često je staklasto proziran, žuto-smeđ prema dnu, baza je čehasta od micelija.

Listići: Prirasli, vrlo se kratko sa zupcem spuštaju po stručku, razmaknuti; bijeli, blijedo sivkasti do žućkasti, oštrica je obično smeđe do crvenkasto-smeđe točkasta, izraženije prema rubu klobuka, ali nekad i iste boje.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 9.4-11.5 x 4.4-6.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto do smećkasto; miris je slab na hren ili rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, ponekad u velikoj množini, kao saprofit tla po livadama, travnjacima, parkovima, vrtovima, grobljima ili uz ceste. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetima Koprivnica i Glogovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji dosta velikih šljemovki slične boje, a teško se mogu međusobno razlikovati samo na temelju izgleda. Ova se vrsta razlikuje od sličnih vrsta prvenstveno po karakteristično smećkastoj oštrici listića, kakvu ima i vrsta Mycena rubromarginata, koja najčešće raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, dok tamnolisna šljemovka (Mycena pelianthina) također ima tamniju oštricu, ali ne bjelkaste. već ljubičaste listiće.

TAMNOLISNA ŠLJEMOVKA

Mycena pelianthina (Fr.) Quél.

Etimologija: pelios (gr.) = modrica, mrko, tamno + antinoos (gr.) = suprotno, drugačije. Po tamnoj boji oštrice listića u kontrastu s ostalim dijelom površine.

Engleski naziv: Blackedge Bonnet

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i lagano tupo ispupči ili malo ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu proziran; ljubičasto-siv je ili ljubičasto-smeđ, također je s ružičastom nijansom, vodenast, po suhom vremenu izblijedi u bjelkastu do žućkastu boju, rub je tanak i narebran.

Stručak: 5-7 cm visok, valjkast, prema bazi je nešto deblji, završava korjenasto, cjevasto-šupalj; svjetliji je od klobuka, ljubičasto-smeđ, uzdužno je vlaknast, baza je prekrivena bijelim dlačicama.

Listići: Prilično su rijetki, izrezani su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, ljubičasti su ili sivo-ljubičasti, oštrica je nazubljena, resasta, valovita i tamnocrveno-smeđa.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, (6) 6.1 - 7.2 (8) × (2.2) 2.4 - 3 (3.2) µm, Q = (2) 2.3 - 2.8 (3.1), N = 120, Me = 6.7 × 2.7 µm, Qe = 2.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, neposredno ispod kožice klobuka je blijedoljubičasto; miris i okus su jaki na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, osobito ispod bukve i hrasta, kao saprofit na suhom lišću, voli vapnenasto tlo. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Sadrži nisku razinu muskarina pa se smatra slabo otrovnom vrstom, a uz to joj je meso vrlo neugodnog mirisa i okusa. Ovoj je vrsti blisko srodna ljubičasta šljemovka (Mycena pura).

Napomena: Sliči ljubičastoj šljemovki i njezinoj varijaciji ružičastoj šljemovki (Mycena rosea) od kojih se razlikuje po stručku koji završava korjenasto i po prljavoljubičastim listićima. Sve tri vrste su bez vrijednosti i lagano toksične zbog niske koncentracije muskarina.

ŽLJEBONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena polygramma (Bull.) Gray

Etimologija: polys (gr.) mnogo, vrlo, veoma, jako, puno, višestruko, mnogostruko + gramma (gr.) = crta, linija. Po sitno crtastom stručku.

Engleski naziv: Grooved Bonnet

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, u mladosti je stožasto-zvonolik i dosta upadljivo ispupčen, kasnije se raširi; siv, sivo-smeđ, sivo-hrđastosmeđ ili je crno-smeđ, narebran je gotovo do sredine, u starosti je s mjestimičnim hrđastosmeđim mrljama.

Stručak: 5-8 (11) cm visok i 1-3 (5) mm debeo, tanak, ravan, korjenast, šupalj, tvrd, krut, svilenast, sjajan; bjelkast, srebrnastosivkast, sivo-plavkast, sivo-smećkast ili je smećkast, sitno je uzdužno izbrazdana i vlaknasta, baza je bijelo maljava od micelija.

Listići: Prilično su rijetki, razmaknuti, prirasli na stručak sa kukicom; bjelkasti su ili sivkasti, u starosti su s hrđastosmeđim mrljicama, oštrica je svjetlija, bjelkasta.

Spore: Eliptične, prozirne, 7.5-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žilavo, bijelo, u stručku je sivo, kasnije je smećkasto; miriše na brašno ili krastavac, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, a rjeđe busenasto, u svim tipovima šuma, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uz panjeve ili na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je krupna za razliku od većeg dijela šljemovki koje su uglavnom manjih dimenzija. Ima karakteristične žlijebove na stručku po čemu je ova vrsta i dobila ime. Stručak je često skoro srebrnaste boje, uzdužno je izbrazdan sitnim žlijebovima koji su skoro uvijek uočljivi. Najčešće raste u blizini panjeva ili prividno na tlu, a tada stručak ide duboko u zemlju do korijena drva. Slična je nitasta šljemovka (Mycena vitilis) koja raste na ukopanim cjepanicama ili ostacima drva, ima vrlo dugi stručak (5-14 cm), ali nije uzdužno brazdast, klobuk je sivo-smeđe boje.