ŽLJEBONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena polygramma (Bull.) Gray

Etimologija: polys (gr.) mnogo, vrlo, veoma, jako, puno, višestruko, mnogostruko + gramma (gr.) = crta, linija. Po sitno crtastom stručku.

Engleski naziv: Grooved Bonnet

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, u mladosti je stožasto-zvonolik i dosta upadljivo ispupčen, kasnije se raširi; siv, sivo-smeđ, sivo-hrđastosmeđ ili je crno-smeđ, narebran je gotovo do sredine, u starosti je s mjestimičnim hrđastosmeđim mrljama.

Stručak: 5-8 (11) cm visok i 1-3 (5) mm debeo, tanak, ravan, korjenast, šupalj, tvrd, krut, svilenast, sjajan; bjelkast, srebrnastosivkast, sivo-plavkast, sivo-smećkast ili je smećkast, sitno je uzdužno izbrazdana i vlaknasta, baza je bijelo maljava od micelija.

Listići: Prilično su rijetki, razmaknuti, prirasli na stručak sa kukicom; bjelkasti su ili sivkasti, u starosti su s hrđastosmeđim mrljicama, oštrica je svjetlija, bjelkasta.

Spore: Eliptične, prozirne, 7.5-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žilavo, bijelo, u stručku je sivo, kasnije je smećkasto; miriše na brašno ili krastavac, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, a rjeđe busenasto, u svim tipovima šuma, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uz panjeve ili na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je krupna za razliku od većeg dijela šljemovki koje su uglavnom manjih dimenzija. Ima karakteristične žlijebove na stručku po čemu je ova vrsta i dobila ime. Stručak je često skoro srebrnaste boje, uzdužno je izbrazdan sitnim žlijebovima koji su skoro uvijek uočljivi. Najčešće raste u blizini panjeva ili prividno na tlu, a tada stručak ide duboko u zemlju do korijena drva. Slična je nitasta šljemovka (Mycena vitilis) koja raste na ukopanim cjepanicama ili ostacima drva, ima vrlo dugi stručak (5-14 cm), ali nije uzdužno brazdast, klobuk je sivo-smeđe boje.

MODRA ŠLJEMOVKA

Mycena pseudocorticola Kühner

Etimologija: pseudes (gr.) = lažan, nalik + cortex (lat.) = kora + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi na nečemu. Po rastu na kori drveća.

Klobuk: 2-8 (11) mm širok, polukuglast, zvonolik, kasnije je konveksan; prvo je s finom bjelkastom glazurom, kasnije je tamnoplav, sivo-plav, siv do svijetlo sivo-smeđ, grubo je radijalno narebran prema sredini.

Stručak: 1-15 (25) mm visok i 0.6-1 (1.2) mm debeo, tanak, valjkast; sivo-plav, siv, površina je s finom bjelkastom prevlakom, baza je baršunasta od micelija.

Listići: Vrlo se kratko sa zupcem spuštaju po stručku, obično ih ima 10-12; bijeli do blijedo sivo-plavi, oštrica je bijelo resasta.

Spore: Kuglaste, glatke, bezbojne, vrlo su slabo amiloidne, 8.5-11 x 7.3-10 µm, Q = 1.1 - 1.3; otrusina je kremasta do svijetložuta.

Meso: Vrlo je tanko, vlaknasto, svijetlosmeđe do sivo; miris nije izražen ili je na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u velikoj množini, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća s korom, obično vrbe ili javora. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je šljemovka, a karakteristična je po sivo-modroj boji klobuka. Slična je mliječna šljemovka (Mycena galopus), koja na prerezu, osobito stručka, ispušta obilnu bijelu tekućinu. Na istom staništu i iste veličine se zajedno s opisanom vrstom može naći i ljubičastosmeđa šljemovka (Mycena meliigena), koja u starosti može imati izblijeđenu smećkastu boju kao i opisana vrsta pa je za sigurnu determinaciju potrebna mikroskopska analiza. Također, abramsova šljemovka je mnogo rjeđa vrsta.

LJUBIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena pura (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: purus (lat.) = jasno. Po lijepoj boji.

Engleski naziv: Lilac Bonnet

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, prvo je zvonolik, zatim je raširen i malo ispupčen na sredini, gladak, slabo je mesnat, gol; dosta je promjenljive boje, bjelkast, ružičast, ružičasto-crven do ljubičast, vodenast, u starosti i po suhom vremenu izblijedi, rub je napadno narebran, osobito po vlažnom vremenu.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 0.8-1.4 (1.7) cm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, šupalj, ponekad je stisnut; bjelkast, ružičast, plavkast, ružičasto-smeđ ljubičast ili je plavkasto-ljubičast, na vrhu je svjetliji, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Prilično su rijetki, nejednako su dugi, široki, do stručka su zaokruženi, gotovo su slobodni, kasnije su prirasli; bjelkasti su s ružičastom nijansom, kasnije su sivkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, (4.1) 5.1 - 6.9 (7.4) × (2.3) 2.6 - 3.8 (4.4) µm, Q = (1.2) 1.6 - 2.2 (2.5), N = 120, Me = 5.9 × 3.2 µm, Qe = 1.9; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, vodenasto, bjelkasto je do sivkasto-ljubičasto; miris i okus su vrlo jaki i neugodni na rotkvice.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom trenutno požuti, dok meso s gvajakolom nakon desetak minuta postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit u svim tipovima šuma, a nešto češće u crnogoričnim šumama, na vlažnim mjestima. Peta slika snimljena je krajem rujna na lokalitetu Brezovac na Dinari, u šumi bukve, a šestu je snimio Danijel Balaško, u studenom na lokalitetu Borovljani pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Toksična je jer sadrži muskarin i neke halucinogene tvari koji izazivaju gastrointestinalne tegobe s povraćanjem, preznojavanjem, pojačanim lučenjem pljuvačke i usporavanjem pulsa. Uz to joj je meso neugodnog mirisa i okusa. Pojedina literatura navodi ljubičastu šljemovku kao jestivu vrstu, dok neki autori navode da sve šljemovke koje mirišu na rotkvice sadrže male količine muskarina.

Napomena: Promjenljive je boje, a prepoznaje se po tipično narebranom klobuku i neugodnom mirisu na rotkvice. Slična je ružičasta šljemovka (Mycena rosea) ružičasta, nejestiva i s većim sporama valjkastog oblika (6-9 x 4-5 µm). Smatra se lagano otrovnom gljivom.

Mycena rapiolens - created on November 2018 in Norway by Arne Aronsen, Naturhistorisk museum, Universitetet i Oslo

RAFANOIDNA ŠLJEMOVKA

Mycena rapiolens J.Favre

Klobuk: 1-2 cm širok, najprije je zvonolik, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini; tamnosiv je do sivo-smeđ, sredina je tamnija, rub je narebran.

Stručak: 4-5 cm visok, gladak; na vrhu je bijel, prema bazi je sve tamniji, sivo-smećkast, na bazi je sitno bijelo maljav od micelija.

Listići: Prirasli su na stručak, oštrica je glatka, najprije su bijeli, poslije su sivo-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 8-10.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, opnasto; jako miriše na repicu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit u svim tipovima šumama, na humusnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda šljemovki poznato je više od 130 vrsta i mnoge su međusobno vrlo slične. Zbog toga je potrebna velika preciznost pri određivanju vrste. Rafanoidnoj šljemovki najsličnija je anđeoska šljemovka (Mycena arcangeliana) koja ima sivkasto-zelenkast klobuk koji nije jako narebran, stručak je po cijeloj dužini jednolično svijetlosmećkast, a na osnovi je istaknuto bijelo dlakav ili gotovo čekinjast.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 578. Rafanoidna šljemovka (Mycena rapiolens Favre)

ŽUTONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena renati Quél.

Engleski naziv: Beautiful Bonnet

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, kasnije je raširen, opnast, gladak, sjajan, kožica se lako guli; u mladosti je crvenkast, kasnije je crvenkasto-smeđ ili sivo-smeđ, na sredini je tamniji, rub je dosta narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-3 mm debeo, gotovo je redovito zakrivljen, korjenast, gladak, površina je sluzava, sjajan; proziran, izvanredno je lijepe blijedožute boje, neposredno iznad baze može biti smećkast, baza je baršunasta ili s izraženim bijelim dlačicama.

Listići: Prilično su razmaknuti i široki, vrlo se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bijeli su ili bjelkast.

Spore: Eliptične, prozirne, (8) 8.1 - 9.1 (10) × (4.2) 4.7 - 5.9 (6.9) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (2), N = 60, Me = 8.6 × 5.3 µm, Qe = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miriše na klor, u starosti na rotkvice, a okus je također na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća i na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Teško se zamijeni s drugom vrstom, jer je jako izražen lijepi kontrast njezinih boja. Prekrasna je šljemovka lijepe žuto-ružičaste boje stručka. Dosta je sličnih vrsta i teško ih je međusobno razlikovati. Naherena šljemovka (Mycena galericulata) je siva i raste samo na panjevima i drvu, a miris joj nije izražen.

RUŽIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena rosea Gramberg

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Rosy Bonnet

Klobuk: 1-6 (7) cm širok, prvo je zvonolik, zatim se raširi i malo ispupči na sredini, gladak, slabo mesnat, gol; dosta je promjenljive boje, ružičast, vodenast, u starosti i po suhom vremenu izbljeđuje, dosta je ujednačeno obojen, rub je napadno narebran, osobito po vlažnom vremenu.

Stručak: 2-8 cm visok i 4-6 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, šupalj, ponekad je stisnut; bjelkast do svijetloružičast, na bazi je vlaknast i maljav.

Listići: Prilično su rijetki, nejednako su dugi, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno; bjelkasti su s ružičastom nijansom, oštrica je iste ili svjetlije boje.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7-8.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bjelkasto; miris i okus vrlo jaki i neugodni na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit u svim tipovima šuma, ali je najčešća po crnogoričnim šumama. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Neven Ferenčak, a na petoj Danijel Balaško.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom kao i sve ostale varijacije tipične ljubičaste šljemovke (Mycena pura). Dio autora smatra da sve vrste koje mirišu na rotkvice sadrže male koncentracije toksina muskarina.

Napomena: Varijacija je tipične ljubičaste šljemovke od koje se razlikuje po većim dimenzijama i po ružičasto-blijedoj boji klobuka i stručka. Smatra se da je lagano otrovna zbog sadržaja male količine muskarina, što može biti povezano s mirisom po rotkvicama koji je kod ove vrste izraženiji nego kod ostalih varijacija tipične ljubičaste šljemovke.

Mycena rosella - created in Finland by Martti Moisander

CRVENA ŠLJEMOVKA

Mycena rosella (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Engleski naziv: Pink Bonnet

Klobuk: 0.5-1 (1.5) cm širok, u najranijoj je mladosti zvonoliko-stožast ili polukuglast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini; nježne je ružičaste ili ružičasto-crvenkaste boje, u starosti je tamnocrven, na sredini je tamniji, površina je radijalno narebrana.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 0.7-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, končast, vrlo je tanak, na bazi je malo zadebljan; proziran, blijedoružičast, baza je obraštena sa bjelkastim ili žućkastim dlačicama.

Listići: Rijetki, prirasli, rijetko se vrlo kratko spuštaju po stručku; blijedoružičasti, oštrica je tamnoružičasta.

Spore: Eliptične do valjkaste, 7.5-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, vodenasto, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u tisućama primjeraka kao posijana, kao saprofit na sloju otpalih iglica u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je šljemovka dio skupine Calodontes koja je karakteristična po oštrici listića koja je drugačije obojena od ostale površine (zbog prisustva rubnih cistida). Dosta je brojna i interesantna skupina u kojoj se crvena šljemovka razlikuje od drugih vrsta po tipičnoj ružičastoj boji, zbog ružičastih cistida. Slična je česta šljemovka (Mycena vulgaris) koja raste na istom staništu, ali joj se listići malo spuštaju po stručku i ima sivi ili sivo-smeđi klobuk. Nijedna vrsta nema nikakve uporabne vrijednosti.

OKRVAVLJENA ŠLJEMOVKA

Mycena sanguinolenta (Alb. & Schwein.) P.Kumm.

Etimologija: sanguinolentus (lat.) = krvav. Po istjecanju tekućine krvavocrvene boje na prerezu stručka.

Engleski naziv: Bleeding Bonnet

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, opnast, zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, suh; ljubičasto-smeđ je ili smeđ, malo je tamniji na sredini, rub je narebran.

Stručak: 3-10 cm visok, tanak, dug; smećkast, na vrhu je bjelkast, bez dekoracije, na prerezu ili na ozlijeđenom mjestu curi vodenasta tekućina crvenkaste boje.

Listići: Bjelkasto-crvenkasti; s karakterističnom je tamnocrvenkastom oštricom.

Spore: Eliptične, slabo amiloidne, 8-10 x 5.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog crnogoričnog drveća, te na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova šljemovka na prerezanom mjestu stručka ispušta crvenkasti sok. Slična je šafranasta šljemovka (Mycena crocata) koja ispušta mlijeko nešto svjetlije, crveno-žute boje, te krvotočna šljemovka (Mycena haematopus) koja ispušta krvavocrveno mlijeko i veća je rastom.

SEYNIJEVA ŠLJEMOVKA

Mycena seynii Quél.

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je stožast ili zvonolik, u starosti se izravna i tupo ispupči na sredini, lagano je mazav; sivo-smeđ, ružičasto-smeđ ili je ljubičasto-smeđ, sredina je često tamnosmeđa ili ljubičasto-smeđa, vlaknast, rub je prozirno narebran.

Stručak: 3.7 (8) cm visok i 1.5-7 (8) mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, jednak ili malo proširen na bazi, obično je zakrivljen iznad baze; sivo-smećkast je ili tamnosmeđ, minimalno je čehast, na bazi je bijelo maljav, duže je ili kraće kovčav od micelija.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli ili se rijetko vrlo kratko spuštaju po stručkom sa zupcem, široki; bjelkasti su ili sivkasti, u starosti su s ružičastom ili ljubičasto-ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 10-14 x 6-8 µm; otrusina bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto je do svijetlosmećkasto; miris nije izražen, vrlo je rijetko na rotkvice, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, kao saprofit isključivo na češerima raznih borova, ponekad su češeri zatrpani zemljom, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivostima u svijetu gljiva nema kraja. Lako je prepoznatljiva po staništu jer raste isključivo na otpalim češerima raznih borova, pinije (Pinus pinea), zatim primorskog bora (Pinus halepensis) itd. Na otpalim češerima smreke raste češerova šljemovka (Mycena strobilicola), ima tamnosmeđi klobuk (poslije može biti svjetliji), stručak je ispod klobuka bjelkast, a prema bazi sivo-smeđ.

ZBIJENA ŠLJEMOVKA

Mycena stipata Maas Geest. & Schwöbel

Etimologija: stipata (lat.) = zbijena, nagomilana. Po načinu rasta.

Engleski naziv: Clustered Pine Bonnet

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, polukuglast, kasnije je konveksan; sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, slabo je vodenast, slabo izblijedi, rub je nešto svjetliji, narebran je do sredine promjera.

Stručak: 3-5 (6) mm visok i 2-3 (4) mm debeo, tanak, valjkast, šupalj; nešto je tamniji od klobuka, smećkast, sivo-smeđ, lagano je proziran, bjelkast na vrhu, sitno je čehast.

Listići: Rijetki, prirasli, vrlo se kratko sa zupcem spuštaju po stručku; bjelkasti, sivkasti do blijedo smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 9-12.4 x 5.2-6.7 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Vrlo je tanko, lomljivo, bjelkasto, kremasto do svijetlosmeđe, u stručku je sivo; miriše na klor, poput vode u bazenu, a okus je blag, lagano na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikoj množini, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti sa nekoliko šljemovki koje mirišu na klor, kao što su Mycena leptocephala, Mycena silvae-nigrae i abramsova šljemovka (Mycena abramsii), a sigurna determinacija je gotovo nemoguća bez mikroskopske analize spora.

PIJEDESTALNA ŠLJEMOVKA

Mycena stylobates (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: stulobates (gr.) =pijedestal, postolje, stalak. Po pločastoj bazi.

Engleski naziv: Bulbous Bonnet

Klobuk: 0.7-1 (1.5) cm širok, prvo je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, opnaste je konzistencije, po vlažnom je vremenu ljepljiv i sluzav; bijel, sivkast ili je sivkasto-smećkast, hrapav, sitno je zrnast, rub je uglavnom rascijepljen i prozirno narebran gotovo do sredine.

Stručak: 1-1.5 mm debeo, skoro je končast, šupalj; bijel je ili sivkast, proziran, prema bazi je malo vunast, sa supstratom je spojen širokim bjelkastim diskom na bazi (bazalni disk), površina diska je karakteristično radijalno narebrana.

Listići: Nisu široki, razmaknuti, prilično su tanki, jedva su prirasli na stručak, izgledaju slobodni, nisu račvasti, bijeli.

Spore: Skoro valjkaste, prozirne, 8-11.5 x 6.5-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na plijesan ili rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično u parovima, kao saprofit na krupnim drvnim ili biljnim ostacima, na suhom lišću, malim sjemenkama ili sitnim drvnim ostacima izmiješanim sa zemljom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je rasprostranjena gljiva i uvijek se brzo raspozna po karakteristično pločastoj bazi. Vrlo je malenih dimenzija i skoro uvijek se prođe pokraj nje, a da se ne zapazi.

NJEŽNA ŠLJEMOVKA

Mycena tenerrima (Berk.) Quél.

Etimologija: tenax (lat.) = izdržljiv, žilav.

Engleski naziv: Frosty Bonnet

Klobuk: 2-5 (7) mm širok, u mladosti je zvonoliko-stožast, a kasnije raširen i tupo ispupčen, ispupčenje je često kao odrezano i ponekad ulegnuto, vrlo je tanak, oko ruba se oblikuje vodenasti obruč; potpuno je bijel do svijetložut, u starosti je sivkast, sitno je zrnato-dlakav, široko je prozirno narebran.

Stručak: Tanak, nježan, sjajan; potpuno je bijel, malo je dlakav, baza je pahuljasta i spojena je na mali disk.

Listići: Rijetki, razmaknuti, slobodni, bijeli.

Spore: Eliptične, 8-10.5 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji; bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i zimu, u fantastičnom broju, u tisućama kao posijanih primjeraka, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grančica, grana) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na vlažnom drvu obraslom mahovinom, na žirovima, lješnjacima, plodovima bukve, češerima, iglicama ili lišću. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Tipična je njezina brojnost, sve se zabijeli od plodnih tijela. Slična je delikatna šljemovka (Hemimycena lactea) koja također raste na iglicama crnogoričnog drveća, naraste veća tako da klobuk bude i do 1.5 cm širok, a stručak može narasti i do 4 cm visoko.

Mycena tintinnabulum - created on January 2022 in Landschaftsschutzgebiet Dresdner Heide, Dresden, Sachsen, Germany by Enrico Tomschke

ZVONOLIKA ŠLJEMOVKA

Mycena tintinnabulum (Paulet) Quél.

Etimologija: tintinnabulum (lat.) = zvono, zvonce. Po obliku.

Klobuk: 1-3 (3.5) cm širok, u mladosti je poluloptast, kasnije se manje ili više izravna, gladak, po vlažnom je vremenu ljepljiv i mazav; smeđ, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ ili je tamnosmeđ, vodenast, u nedostatku svjetla može biti bjelkast i svijetlosmeđ, sredina je često tamnija, rub je narebran.

Stručak: 2-4 mm debeo, relativno je tanak, zakrivljen, često je ljepljiv, gladak, čvrst, krut, žilav, šupalj, mnogobrojni su stručci srašteni u jedan zajednički veliki busen, hrskavičast, korjenast; bjelkast, sivo-smeđ, žuto-smeđ ili je crveno-smeđ, na vrhu je svjetliji, prema bazi je žuto-smeđ.

Listići: Prilično su gusti, izrezani su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno spojeni žilicama, u starosti su račvasti; najprije su blijedosivkasti ili sivkasto-smećkasti, kasnije su s ružičastim ili crvenkasto-ružičastim tonom.

Spore: Eliptične, 4.5-6.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miriše na zemlju, plijesan, sapun ili češnjak, a okus je također na plijesan, sapun ili češnjak, te malo trpak.

Stanište: Raste u zimu i proljeće u bjelogoričnim šumama, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta, johe i graba, te na ukopanim granama u zemlji; prilično je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnom, čađavosivom klobuku i po tendenciji da raste u velikim busenima, a stručak je prilično svijetle boje. Zanimljivo je da micelij ponekad može svijetliti u mraku (bioluminiscentna svojstva). To svjetlo može proizvesti samostalno ili uz pomoć simbionta.

Mycena vitilis - created on September 2018 in Norway by Inger-Lise Fonneland

NITASTA ŠLJEMOVKA

Mycena vitilis (Fr.) Quél.

Etimologija: vitis (lat.) = loza, trs. Po dugum i tankom stručku (vitičastom).

Engleski naziv: Snapping Bonnet

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u mladosti je tupo stožast, kasnije se raširi i ispupči na sredini, tanak; bjelkast, svijetlosiv, sivo-smeđ do svijetlosmeđ ili smeđ, rub je narebran.

Stručak: 5-15 cm visok, vrlo je tanak i dug, šupalj, žilav, pomalo hrskavičav, sjajan, završava korjenasto duboko u tlu; svijetlosiv je ili sivo-smeđ, na vrhu je bjelkasto pahuljast, korjenasti produžetak je obrastao dlačicama.

Listići: Rijetki, razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli; najprije su bijeli, zatim su sivkasti i ponekad s crvenkasto-smeđim mrljama.

Spore: Eliptične, duguljaste, 9.7-12.2 x 5.5-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto je ili svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima ili korijenju bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na trulim panjevima, osobito na humusnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je šljemovka dugo vremana sa stožastim klobukom i s vrlo dugim stručkom. Uvijek raste na zemlji izmiješanoj s trulim ostacima drva, korjenasti završetak stručka može biti dosta dug. Slična je vrsta Mycena purpureofusca kojoj klobuk naraste do 4 cm široko, ima sivo-ljubičasti stručak koji je mnogo kraći i deblji, te raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) crnogoričnog drveća.

ČESTA ŠLJEMOVKA

Mycena vulgaris (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po rasprostranjenosti.

Engleski naziv: Vulgar Bonnet

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, opnast, u mladosti je konveksan, kasnije je ulegnut ili lagano pupčast, mazav, ljepljiv i sluzav, prekriven je želatinoznom opnom koja se odvaja; smeđ, siv ili je sivo-smeđ, nešto je tamniji na sredini, kasnije izblijedi, često je s hrđastosmeđim mrljama, rub je narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 (2) mm debeo, žilav, korjenast, šupalj, mazav, gol; bjelkast, sivkasto-smeđ ili je maslinastozelen, baza je maljava.

Listići: Malo su razmaknuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti su ili sivkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 7-11 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, rijetko je na voće ili brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u množini, uglavnom u crnogoričnim šumama kao saprofit na sloju otpalih iglica. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Često raste masovno i prekriva velike površine u crnogoričnim šumama, najčešće se pronađe ispod smreke.

ŽUĆKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena xantholeuca Kühner

Etimologija: xantho (gr.) = žuto, žućkasto + leuca (gr.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 5-30 nm širok, koničan do konveksno-zvonolik, jedva ulegnut, rub je više je ili manje prozirno narebran, zrnast, gol, blijedo sivkast, krem ​​do lagano bijelo-žućkast, rub je obično bjelji, ali također može biti i žući.

Stručak: 1-7 cm visok i 0.5-2.2 mm debeo, šupalj, valjkast, ravan, na dnu je zakrivljen, gladak, gol, vodenasto bijel do sivkast, prema dnu je tamniji, baza je vlaknasta.

Listići: Osrednje su gusti, slabo su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijele.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 8-10 (11) x 4.5-6 (7) µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.7; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, osušeno na jod, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog ili crnogoričnog drveća, često johe, na drvu obraslom mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom rujna, vjerojatno na vrbi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Teško se može determinirati bez mikroskopske analize. Po bijelo-žućkastom klobuku i stručku prilično je slična žutobijela šljemovka (Atheniella flavoalba), koja ima neamiloidne spore, glatke, vretenaste heilocistide i pleurocistide, te različito oblikovane, glatke kaulocistide. Opisana je vrsta u sekciji Filipedes koje se razlikuju od ostalih vrsta po bijeloj do bijelo-žućkastoj boji, odsutnosti pleurocistidija i heilocistidijama prekrivenim s uočljivim glavičastim izraslinama.

TRPKI GRUDOVAC

Panellus stipticus (Bull.) P.Karst.

Etimologija: stipticus (lat.) = okus koji steže. Po okusu.

Engleski naziv: Bitter Oysterling

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, polukružan, bubrežast, ljepljiv, s gumastim je slojem; krem, žuto-oker, žuto-smeđ, cimetastosmeđ, kasnije potamni do crvenkasto-smeđe boje, kod razvijenih gljiva malo blijeđi, kožica je naborana, pojasasta, pahuljasto-baršunasta, rub je dugo vremena podvijen, zatim se izravna, narebran je i valovit.

Stručak: 0.5-1 cm visok i 3-5 mm debeo, kratak, pun, elastičan, zadebljan je na vrhu uz listiće, gladak, lateralno je spojen s klobukom i sužava se prema bazi; žućkasto-oker je do crvenkasto-smeđ, pahuljasto-baršunast.

Listići: Gusti, prirasli su na stručak, račvasti, s poprečnim su žilicama na bazi (poprečne vene = anastomoze), oštrica je nepravilno pilasta; cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 2.5-5 x 1-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kožasto, žilavo, tvrdo, suho, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je gorak i trpak, kasnije je papreno ljut, vrlo je rijetko blag.

Stanište: Raste tijekom godine, u velikim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, poput hrasta, bukve ili breze; uzrokuje smeđu trulež drva. Primjerke na trećoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po malom stručku zadebljanom uz listiće i po prisustvu cimetastosmeđih listića. Slične vrste koje žive na sličnom staništu su šarena tvrdokoška (Trametes versicolor) i različite vrste iz roda Lenzites, ali one nemaju stručak.

LJUBIČASTI GRUDOVAC

Panellus violaceofulvus (Batsch) Singer

Etimologija: violaceo (lat.) = ljubičasto + fulvus (lat.) = žuto, smolasto-smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Violaceus Brown Panellus

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, polukuglastog je ili školjkastog oblika, često su naslagani jedan iznad drugoga poput crijepova na krovu, sa središnjim je dijelom spojen na supstrat ili je lagano ekscentričan, kožica se lako guli; svijetloljubičast, ružičasto-ljubičast ili je ljubičasto-smeđ, bijelo je baršunast.

Stručak: Ne postoji ili je vrlo kratak, obično se malo sužava prema točki spoja sa supstratom, bijelo je baršunast.

Listići: Jasno su razmaknuti, prilično su široki, nepotpuni su jer ih većim dijelom zamjenjuju lamelule, zaokruženi su i suženi prema sredini klobuka, prirasli; blijedožuti, kasnije su svijetloljubičasti, ružičasto-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi.

Spore: Valjkaste, prozirne, slabo amiloidne, 7.1-10 x 2.6-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, ljubičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima šuma, uglavnom kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, kao što su jela, bor ili smreka, a rjeđe bukva ili hrast. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, krajem siječnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je malena rastom i oblika karakterističnog za rod Panellus, školjkasta je i sa sitnim i kratkim lateralno postavljenim stručkom ili je često bez stručka kao kod ove vrste. Plodno tijelo je lijepe boje po čemu se lako raspoznaje.

ŽUTOBIJELA ŠLJEMOVKA

Atheniella flavoalba (Fr.) Redhead, Moncalvo, Vilgalys, Desjardin & B.A.Perry

Etimologija: flavus (lat.) = žuto + albus (lat.) = bijelo. Po žuto-bijeloj boji.

Engleski naziv: Ivory Bonnet

Klobuk: 1-1.5 (2.5) cm širok ili nešto širi, najprije je stožasto-zvonolik pa u obliku kapice, malo je ispupčen na sredini, nije vodenast; limunastožute ili slamnatožute boje, nešto svjetliji na rubu; rub je oštar, ravan, lagano izvrnut, te jako narebran zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 2-6 (7) cm visok i 0.5-2 (3) mm debeo, jako je krhak, uspravan, valjkast, nije proširen na bazi, ponekad je s uzdužnim brazdama, proziran, sjajan, suh, gol, uglavnom je gladak, bjelkast do svijetložućkast.

Listići: Osrednje su gusti, nejednaki, malo su trbušasti, slobodni, malo su izrezani uz stručak; bijeli do svijetložućkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, lateralno su sužene na šiljatom vrhu, 6.5-9 x 3-4.5 µm; cistide su zadebljane na bazi ili na sredini, a na vrhu su končaste, 28-30 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko; miris nije određen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit u svim tipovima šuma kao saprofit na otpalom lišću i iglicama, a ponekad i izvan šuma. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac pokraj Đurđevca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrsta kukuljasta šljemovka (Hemimycena cucullata), koja ima maljavu bazu stručka i okruglosporna šljemovka (Mycena epipterygioides), koja je žućkasta samo u mladosti.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je žut; 2. rub klobuka je narebran; 3. listići su bijeli do žućkasti i slobodni; 4. stručak je dug i lomljiv; 5. raste u šumama

ZDRUŽENA ZVONCA

Xeromphalina campanella (Murrill) Klofac

Etimologija: campanella (lat.) = zvono. Po obliku.

Engleski naziv: Pinewood Gingertail

Klobuk: 0.5-1.7 (2.2) cm širok, konveksan je i ulegnut, pupčast, podsjeća na zvonce; žut, žuto-narančast, žuto-smeđ ili hrđastosmeđ, na sredini je tamniji, po vlažnom je vremenu smeđ, radijalno je vlaknast, rub je zaokruženo-valovit i izrazito narebran.

Stručak: 1-2 cm visok i 1-2 mm debeo, tanak, najprije je pun, zatim je šupalj; tamno crveno-smeđ, na bazi je mnogo tamniji i često hrđastosmeđe dlakav.

Listići: Dosta su razmaknuti i rijetki, na bazi su poprečno spojeni žilicama, izmiješani su s lamelulama, dugo se spuštaju po stručku; najprije su blijedožućkasti, kasnije su narančasti, oker do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-8 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, elastično, žućkasto; miris nije izražen, a okus je ugodan na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bora obraslih mahovinom, jedna je od prvih gljiva koje se mogu pronaći u proljeće. 

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova krasna gljivica nije rijetkost, a pojavljuje se već u rano proljeće i u neku ruku najavljuje ljubiteljima gljiva početak prave sezone. Vrlo je karakteristična i raste združeno, tako da nema nikakvog problema pri raspoznavanju. Slična je narančasta pribadača (Rickenella fibula), ali raste pojedinačno i na zemlji pokrivenoj mahovinom, ima bijele listiće.

BIJELOLJUBIČASTA DLAKAVKA

Lachnella alboviolascens (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + viola (lat.) = ljubičasto + -scens (lat.) = sugerira promjenu boje ili pojavnost, odnosno postajući ljubičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 1-2 (2.5) mm široko, u mladosti je zatvoreno, kuglasto, zatim se otvori u obliku zdjelice ili čašice, na kraju je izravnato, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, po suhom je vremenu zatvoreno, a po vlažnom otvoreno; unutarnja je himenijalna površina siva, sivo-smeđa do ljubičasto-smeđa, glatka, vanjska sterilna strana je bijelo čupava, rub je dlakav.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, prozirne, 13.6-14.9 x 9.5-9.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, uz obale rijeka i potoka, voli vlažna mjesta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, polovicom prosinca, na lokalitetu Glogovac kod Koprivnice, na grančici bagrema.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivo da ova vrsta ne spada u mješinarke (Ascomycota), već u stapčare (Basidiomycota). Najsličnije su vrsta iz istog roda Lachnella villosa, kojoj je unutarnja himenijalna površina bijela. te mješinarka snježnobijela dlakočaška (Dasycyphella nivea), koja ima jasno izražen stalak.

ISKRIVLJENA ZDJELIČARKA

Merismodes anomala (Pers.) Singer

Etimologija: anomalos (gr.) = nepravilno, nenormalno, neobično. Po nepravilnom obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (8) mm široko, prvo je polukuglasto i bez stalka, kasnije se otvori, u obliku čaše ili pehara, unutarnja je himenijalna površina žuto-smeđa do smeđa, vrlo je rijetko žuto-zelena ili sivo-zelena, glatka, vanjska je površina žuto-siva do sivo-smeđa i vunasta.

Spore: Valjkaste do izduženo eliptične, glatke, 9-13 x 2.7-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, uglavnom zimi, pojedinačno ili skupno, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te rjeđe kao parazit na živom drveću. Primjerci na slici snimljeni su u veljači na kori vrbe

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova se vrsta nalazi u redu listićavki (Agaricales). Slična je vrsta Merismodes fasciculata, koja ima nešto manje spore.

ŽUTA KOŠARICA

Crucibulum laeve (Huds.) Kambly

Engleski naziv: Common Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-0.8 (1.2) cm široko i 0.5-1 cm visoko, u mladosti je okruglasto ili jajoliko, poslije ima izgled lončića ili bačvice, u mladosti je zatvoreno sa žuto-oker membranom (operculum ili epiphragma) koja poslije pukne i otvori se bačvica; vanjska je površina bjelkasto-žuta, poslije postane crnkasto-smeđa i dlakavo-baršunasta, unutarnja je strana glatka, krem-oker ili crvenkastoo-smećkasta, u starosti je crno-smeđe te sadrži do 15 peridiola (jajašaca); peridiole su povezane končićima (funiculus) i sadrže spore, u starosti se peridioli isperu i bačvica ostaje prazna, stijenka bačvice ili košarice ima tri sloja.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bezbojna do svijetložuta.

Meso: Sočno, žilavo, žuto-smeđe do crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza, u skupinama, u parkovima, vrtovima i svim tipovima šuma, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na biljnim ostacima. Primjerke na posljednje tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Žuta košarica i prugasta košarica (Cyathus striatus) najrasprostranjenije su gljive koje sliče košarici ili gnijezdu ptica. Međusobno se razlikuju i nije moguća zamjena. Spomenuta prugasta košarica ima unutarnju stranu crtastu, a vanjska je strana jako čekinjasta i smeđa.

BIJELA SUŠIČARKA

Marasmiellus candidus (Fr.) Singer

Klobuk: 1-1.5 (2) cm širok i oko 1 mm debeo, najprije je polukuglast, kasnije je opnast, raširen i ulegnut na sredini, gol; bijel, žućkast, žuto-smeđ, svijetlonarančast ili crvenkast, također je malo vunast, proziran,  rub je nepravilan, vijugav i vrlo široko narebran.

Stručak: Kratak, tanak, zakrivljen, proširen je na bazi, pun, sitno pahuljast; bijel, žućkast, žuto-smeđ, svijetlonarančast ili crvenkast, od sredine do baze je tamnosmeđ, na mjestu spoja sa supstratom je bijelo čehast od micelija.

Listići: Vrlo su rijetki, na podnici su međusobno žiličasto povezani, prirasli; bijeli.

Spore: Vretenaste do eliptične, 14.3-17.4.5 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Na klobuku gotovo da i ne postoji, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, debla, lišće, iglice) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sitna bijela plodna tijela očaravaju svojom bjelinom, vrlo rijetkim listićima i proširenjem baze stručka, kojom se drži za supstrat kao pijedestal. Nije česta, a u tamnijim bjelogoričnim šumama blista bjelinom i gracioznošću.

Gymnopus confluens - created in Finland by Petri Roponen

SRAŠTENA PLOSNATICA

Collybiopsis confluens (Pers.) R.H.Petersen

Etimologija: confluens (lat.) = stjecište, utok, teći, utjecati. Po stručcima koji su zajedno spojeni u busen.

Engleski naziv: Clustered Toughshank

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, slabo mesnat, najprije zvonolik, polukružan, zatim otvoren i ispupčen, gol, sjajan, na kraju s izvrnutim rubom, kožica se ne guli; tijekom vlažnog vremena je malo proziran, svijetlosmeđ, obično je malo tamniji na sredini, lagano vodenast, po suhom je vremenu blijedožućkast, rub je tanak i valovit.

Stručak: 6-12 cm visok i 2-3 mm debeo, šupalj, lomljiv, ravan je ili malo zakrivljen, na dnu je gladak, gol, lako se odvaja od klobuka; svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, prema vrhu je svijetlije blijedocrvenkaste boje.

Listići: Vrlo su gusti, odmaknuti, gotovo slobodni, oštrica je često valovita i trepavičasta; najprije su bijeli, kasnije žućkasti ili blijedocrvenkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5.8-9 x 2.4-4.2 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo je ili žućkasto, tanko, žilavo; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće busenasto, u krugovima ili linijama kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šikarama i livadama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a u sirovom stanju je otrovna. Može simulirati aromu vrganja, a miris i okus na gljive čine je začinskom gljivom unatoč tankom mesu. Gljive se za takve potrebe osuše i samelju u prah. Stabljike se odbacuju jer ostaju žilave. Prema prijavama o jestivosti se navodi da je uzrokovala tegobe, ali nikada nisu priloženi nikakvi dokazi o takvim slučajevima. Vjerojatno su bile slabo termički obrađene.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po stručku koji se lako odvaja od klobuka nakon čega na klobuku ostaje rupa. Također ima veoma guste listiće te izvrnuti i valoviti rub klobuka. Uvijek raste busenasto za razliku vilinog klinčaca (Marasmius oreades) koji ima veoma rijetke listiće i blijedožućkastu boju. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

LJUTA PLOSNATICA

Collybiopsis peronata (Bolton) R.H.Petersen

Etimologija: pero-peronis (lat.) = čizma. Po stručku koji je proširen na dnu.

Engleski naziv: Wood Woollyfoot

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, slabo je mesnat, gladak; žućkast do smeđ, rub je skoro do kraja spušten i malo narebran.

Stručak: 5-8 (19) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, valjkast, neposredno ispod klobuka je nešto širi, malo je zadebljan na bazi, tvrd, žilav, vrh se lako odvaja od klobuka nakon čega ostaje rupica u klobuku; boja odgovara boji klobuka, bjelkast do smeđ, vlaknast, na dnu je obrastao s bjelkastim micelijem.

Listići: Rijetki, prilično su široki, do stručka su izrezani i slobodni, na bazi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama; žućkasti, žuto-smeđi ili smećkasti, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, glatke, prozirne, 7.5-11.2 x 2.7-4.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, kožnato, najprije je bijelo, kasnije je smećkasto; okus je najprije slab na ocat, kasnije je ugodan na gljive, a okus je najprije blag, kasnije je vrlo trpak ili papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, kožica klobuka s kalijevom lužinom također posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma kao saprofit na trulom lišću ili iglicama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog svog paprenog ili trpkog okusa. Jedan rad iz 1948. navodi da ova vrsta sadrži cijanovodik (HCN) u količinama koje se mogu detektirati, što sugerira da je otrovna. Međutim, isti rad navodi da i neke druge gljive, koje se inače smatraju jestivim, također sadrže cijanovodik, pa je teško odlučiti koliki značaj pripisati ovom zapažanju. U svakom slučaju biti na oprezu s ovom vrstom i ni u kojem slučaju se ne smije konzumirati.

Napomena: Često raste uz jestivu vitku plosnaticu (Gymnopus dryophilus) koja nije kožaste konzistencije, ima gušće listiće, nenarebran klobuk, meso nije ljutog okusa i nema bijelo-dlakavu bazu stručka. Sličan je i vilin klinčac (Marasmius oreades) koji je ugodnog i jakog mirisa.

GRANSKA SUŠIČARKA

Collybiopsis ramealis (Bull.) Millsp.

Etimologija: rameus (lat.) = u grani. Jer raste na grani.

Engleski naziv: Twig Parachute

Klobuk: 0.5-1 (1.5) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i lagano ispupči na sredini, gol, gladak; bjelkast, gotovo je proziran, sredina je smećkasta ili crvenkasto-smeđa, čehast, rub je narebran.

Stručak: 1-1.5 (2) cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je kratak, šupalj; bjelkast, proziran, vrh je svjetliji, iznad baze je svijetlosmeđ do crvenkast, površina je bjelkasto brašnasta.

Listići: Prilično su rijetki, razmaknuti, uski, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su na stručak; bjelkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10.5-15.2 x 3.8-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, elastično, bjelkasto; miris nije izražen, a okus neutralan ili neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom kolovoza, na grani bagrema.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Simpatična je predstavnica roda Collybiopsis koja raste na granama drveća. Na grančicama i lišću raznog drveća raste još dosta poznatih i nepoznatih malih gljiva raznih boja, oblika i veličina. Najsličnija je listožilna pritajnica (Marasmius epiphyllus) kojoj se listići malo spuštaju po smećkastom stručku. Spomenuta je vrsta također bez ikakve uporabne vrijednosti.

Gymnopus acervatus - created in Finland by Allar Antson

ZADRUŽNA PLOSNATICA

Connopus acervatus (Fr.) K.W.Hughes, Mather & R.H.Petersen

Etimologija: acervatus (lat.) = brojno, nakupljeno. Po busenastom načinu rasta.

Engleski naziv: Cluster Cap

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, te ubrzo raširen i slabo ispupčen, tanak, gladak, po vlažnom vremenu vodenast i mazav; narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, na ispupčenju je tamniji, po suhom vremenu izblijedi.

Stručak: 2-9 (12) cm visok i 1-6 (7) mm debeo, valjkast, tanak, šupalj; gladak, smećkast, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, kod mladih gljiva je gornji dio svijetlosmećkast, a kasnije je čitav smeđo-crvenkast, osnova bjelkasta od micelija.

Listići: Bjelkasti, kasnije su lagano ružičastog ili crvenkastog tona, zaokruženi uz stručak, prirasli, prilično su široki.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 5.5-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto u klobuku, a svijetlosmeđe do narančasto-smeđe u stručku, tanko; miriše slabo na gljive ili neugodno na kiseli kupis, a okus blag na gljive, rijetko malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u crnogoričnim šumama, po vrtovima, parkovima, uz puteve, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća ili na zemlji uz panjeve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je slična jestiva klinčasta plosnatica (Gymnopus erythropus), odnosno bresadolova uleknjača (Clitocybe bresadolana) koja ima nešto veći klobuk, rjeđe listiće, tanji klobuk i stručak, a može rasti pojedinačno i u bjelogoričnim i u crnogoričnim šumama. Slična vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) je tamnije boje, ima obojen stručak i raste busenasto, a ne pojedinačno ili skupno.

NITASTA SUŠIČARKA

Gymnopus androsaceus (L.) Della Magg. & Trassin.

Engleski naziv: Horsehair Parachute

Klobuk: 0.5-0.8 (1) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen i pupčasto udubljen, tanak; od udubljenja prema rubu radijalno narebran, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, mesnato-smeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je tamnija.

Stručak: 3-7 cm visok, tanak poput crnog konca za šivanje, izdužen, žilav, tvrd, lomljiv, sjajan; po cijeloj dužini crn ili crno-smeđ.

Listići: Rijetki, prirasli na ovratnik oko stručka, izmiješani s brojnim lamelulama; svijetlosmeđi, nikada nisu bijeli, crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, bodljikave, prozirne, 6-9 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris nije izražen, nikada nije na kiseli kupus, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grančice, češeri, iglice, drugi dijelovi) raznog crnogoričnog drveća, te na biljnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova vrsta obraste grančice i otpale češere u crnogoričnim šumama. Najvažnija su obilježja ove gljive njezin gladak, nitast i gotovo crni stručak te plodno tijelo bez mirisa. Vrlo je sličan probadajući klinčac (Gymnopus perforans) koji ima nešto veći promjer klobuka i izvanredno jak miris na češnjak.

VODENASTA PLOSNATICA

Gymnopus aquosus (Bull.) Antonín & Noordel.

Etimologija: aquosus (lat.) = vodeni, pun vode. Po staništu na vlažnim mjestima.

Engleski naziv: Watery Toughshank

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, polukružan, zatim je otvoren i ispupčen, rjeđe je ulegnut, gladak, malen, vlažan; dosta je promjenljive boje, krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, oker-smeđ, nešto je tamniji na sredini, crvenkasto-smeđ, vodenast, rub je ponekad malo narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, suh, tanak, lomljiv, šupalj; krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, oker-smeđ, nekad s crvenkastom nijansom, vrh je nešto svjetliji.

Listići: Gusti, tanki, skoro su slobodni, prirasli; bijeli, žućkasti ili blijedosmećkasti.

Spore: Eliptične, s tankim stijenkama, prozirne, 4.5-7.5 x 2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, tanko; miris je kiselkast na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom trenutno poljubičasti, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jeseni, busenasto, u svim tipovima šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima te u parkovima i tresetištima, na sloju mahovine.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Gotovo je ista kao vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) od koje se razlikuje samo po zadebljanoj bazi stručka.

Gymnopus brassicolens - created on October 2018 in Prato, Italy by Nicolò Oppicelli

KUPUSNI KLINČAC

Gymnopus brassicolens (Romagn.) Antonín & Noordel.

Etimologija: brassica (lat.) = kupus, kelj + olens (lat.) = mirisno. Po mirisu po kiselom kupusu.

Engleski naziv: Cabbage Parachute

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen i nepravilno valovit, kasnije je ulegnut i uzdignutog ruba; crvenkasto-smeđ sa svjetlijim pjegama po vlažnom vremenu, a po suhom je vremenu žuto-smeđ, rub je valovit i jasno narebran samo po vlažnom vremenu.

Stručak: 0.5-2 cm visok i oko 2 mm debeo, tanak, končastog je oblika, dosta je žilav, uvijen; u mladosti je crno-smeđ na donje 2/3, a gornja trećina je crvenkasto-smeđa, kasnije je čitavom dužinom crno-smeđ, osobito prema bazi, bjelkasto čehast.

Listići: Gusti, prirasli, sivo-smeđi, sa svijetlocrvenkastom su nijansom, oštrica je nazubljena i valovita, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, 5.2-6 x 4.2-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sa želatinoznim slojem u klobuku koji je uočljiv je kao pojas, smećkasto, u dnu stručka je crno-smeđe; vrlo neugodno miriše na kiseli kupus, a okus je također malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen busenasto u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka i na sloju otpalih iglica.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je sličan smrdljivi klinčac (Gymnopus foetidus) koji ima uočljivo narebran rub klobuka, te rjeđe prirasle ili gotovo silazeće listiće, također i drugačije miriše, po ustajaloj vodi. Također nema nikakve vrijednosti.

VITKA PLOSNATICA

Gymnopus dryophilus (Bull.) Murrill

Etimologija: drys (gr.) = hrast + filos (gr.) = prijatelj. Po staništu ispod hrasta.

Engleski naziv: Oak-Loving Gymnopus

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, polukuglast, zatim malo otvoren i ulegnut, gladak, vlažan; dosta je promjenljive boje, žućkast, blijedooker, žućkasto-crvenkast, narančasto-crvenkast ili rđasto-crvenkast, uz rub klobuka je svjetliji, blijedi, po vlažnom je vremenu oker-smećkast.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 2-5 (9) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, suh, tanak, lomljiv, šupalj; krem-smeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ, žuto-crvenkast ili rđasto-crvenkast, svjetliji na vrhu, baza je narančasto-smeđa.

Listići: Gusti, tanki, prirasli su uz klobuk sa zupcem, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama, oštrica je malo valovita, u prostoru između listića često borave sitne mušice; bijeli, krem ili žućkasti, poslije s oker nijansom.

Spore: Eliptične, u obliku sjemenke jabuke, glatke, prozirne, (5.2) 5.9 - 7.5 (8.7) × (2.2) 2.8 - 3.8 (4.4) µm, Q = (1.5) 1.8 - 2.4 (3.3), N = 120, Me = 6.7 × 3.3 µm, Qe = 2.1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko u klobuku, bjelkasto do svijetložuto, vodenasto; miris je kiselkast, na gljive ili svježe ispiljeno drvo, a okus je ugodan i blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom trenutno poljubičasti, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Postoje mnoge slične vrste iz ovog roda koje se mogu odrediti samo mikroskopski, a sve su jestive. Kao i kod svake vrste u ovom rodu, u vrlo rijetkim slučajevima se mogu pojaviti alergijske reakcije poput gastrointestinalnih poremećaja.

Napomena: Najradije raste u proljeće i lako se raspoznaje po gustim listićima te žuto-crvenkastoj boji klobuka. Slična jestiva zadružna plosnatica (Connopus acervatus) ima tamnosmeđi klobuk i stručak, te je jače zbijena u busenu. Vilin klinčac (Marasmius oreades) je žućkasto-bijele boje i s rijetkim listićima. Također je slična krhkonoga pritajnica (Marasmius collinus) koja je intenzivnije boje i raste busenasto, a ima i drugačiji miris (upadljivo miriše po češnjaku).

KLINČASTA PLOSNATICA

Gymnopus erythropus (Pers.) Antonín, Halling & Noordel.

Engleski naziv: Redleg Toughshank

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i ulegnut, površina je glatka, ali neravna; blijedokrem do smeđ, vodenast, rub je svjetliji, tanak i narebran.

Stručak: 3-4 cm visok, valjkast, gladak, vlaknast, na bazi je srašten s drugim plodnim tijelima; žućkasto-smeđ, smećkast ili crvenkasto-smeđ, ispod samog klobuka nešto svjetliji, a prema dnu je tamnije crvenkasto-smeđ, baza je bijelo baršunasta.

Listići: Prilično su gusti, prirasli s jarkom; bjelkasti, poslije krem-okerasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5.8-7.4 x 3.2-4.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miriše ugodno na travu, a okus je kiselkast, na gljve ili svježe piljeno drvo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u bjelogoričnim šumama, vrtovima i parkovima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća te na drvnom otpadu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete.

Napomena: Pojedini je autori poitovjećuju sa zadružnom plosnaticom (Connopus acervatus). Međutim, zadružna plosnatica raste u crnogoričnim šumama, ima veći i ispupčen klobuk čiji rub nije narebran. 

SMRDLJIVI KLINČAC

Gymnopus foetidus (Sowerby) P.M.Kirk

Etimologija: foetidus (lat.) = smrdljivo. Po mirisu.

Engleski naziv: Foetid Parachute

Klobuk: 1-2.5 (4) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i malo ulegne na sredini, pupčast, tanak, skoro opnast, hrapav; svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, po vlažnom je vremenu žuto-smeđ do crveno-smeđ, vodenast, sitno baršunast, rub je prilično tanak, gotovo uvijek podvijen i uočljivo narebran.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 1-2 (3.5) mm debeo, valjkast, šupalj, krut, od klobuka prema bazi je sve tanji; smeđ, donje su 2/3 ubrzo crnkasto-smećkaste, a gornja trećina je tamnosmeđa.

Listići: Prilično su rijetki, uski, najprije su prirasli pa se kasnije kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, račvasti; u mladosti su svijetlosmeđi ili žuto-crvenkasti, kasnije su krem-smeđi ili crvenkasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, uglavnom sužene na krajevima, 7.2-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, u klobuku je svijetlosmeđe, a u stručku je od klobuka nadolje sve tamnije, u samoj je bazi gotovo crno-smeđe, zapravo boju mesa u stručku prati boja stručka; miris je neugodan, smrdljiv, ne podsjeća na češnjak, već na smrdljivu ribu ili trulu repu, a okus je neugodan na plijesan, ribu i malo na češnjak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, rijetko crnogoričnog drveća te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta se lako prepoznaje po smrdljivom mirisu. Postoji još jedna varijacija ove vrste koja raste po crnogoričnim šumama na otpalim iglicama (humusu). Samo se po mikroskopskim karakteristikama razlikuje po gotovo okruglastim sporama.

HRASTOVA PLOSNATICA

Gymnopus fusipes (Bull.) Gray

Etimologija: fusipes (lat.) = vretenasti stručak. Po karakterističnom obliku stručka.

Engleski naziv: Spindle Toughshank

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, mesnat, uglavnom je tupo ispupčen ili rjeđe spljošten, gladak, nepravilan; svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ s tamnim smeđim mrljama, vodenast, izblijedi, rub je prvo podvijen pa izravnat, a na kraju valovit i nepravilno ispucan.

Stručak: 6-16 (18) cm visok i 4-9 (12) mm debeo, karakterističnog je vretenastog oblika, na sredini je deblji, dolje je šiljast, isprva je pun pa poslije šupalj, uzdužno je naboran i spljošten sa strane, uvijen, elastičan; bjelkast, vremenom postaje sve tamnije smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, klobuka, samo je na gornjem dijelu svjetliji, brašnasto-baršunast do dlakav ili čekinjast, uzdužno je brazdast ili sa žljebovima.

Listići: Široki, rijetki, na bazi su međusobno poprečno povezani, zaokruženi su uz stručak, prirasli su za ovratnik oko stručka; bjelkasti su ili sivkasti i sa smećkastim pjegama kao na klobuku.

Spore: Eliptične, vretenaste ili u obliku sjemenke jabuke, prozirne, s tankim stijenkama, (4.3) 4.8 - 6.8 (7.5) × (2.7) 3.4 - 4.6 (5.8) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.6 (2.1), N = 100, Me = 5.7 × 4 µm, Qe = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili svijetlosmeđe, u stručku je tvrdo, vlaknasto, žilavo, elastično, a u klobuku je mekše; miris je pomalo na cimet, nije neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta i bukve, ponekad i na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodna mirisa i žilavog mesa. Općenito se ne preporučuje konzumacija bilo kakvih gljiva neugodnog mirisa. Konzumiranje ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuje gastrointestinalne tegobe. Poznato je da se kod gljiva tijekom vremena počinju razvijati truležni procesi pa takvi primjerci mogu uzrokovati probavne smetnje, odnosno gastroenteritis. Svaka je pojava užeglog mirisa znak da su gljive prestare i da ih treba odbaciti.

Napomena: Ima karakteristične smeđe mrlje koje se pojavljuju na čitavom plodnom tijelu, te plosnati, uzdužno naborani, vretenasti stručak koji je šiljast na dnu. Slična joj je baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes) s tamnosmeđim, skoro crnim stručkom koja busenasto raste na trulim deblima bjelogoričnog drveća u jesen i zimu.

Gymnopus hariolorum - created on May 1998 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

VRAČARSKA PLOSNATICA

Gymnopus hariolorum (Bull.) Antonín, Halling & Noordel.

Etimologija: hariolus (lat.) = gatara, vračara.

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, u mladosti je polukuglasto-zvonolik, zatim se raširi i ponekad ulegne, tanak; bjelkast, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, pjegav, bez dekoracije, rub je po vlažnom vremenu malo narebran, a inače je gladak.

Stručak: 2-5 (8) cm visok i 3-4 (5) mm debeo, valjkast, tvrd, žilav, ispod klobuka je nešto širi i bez dekoracije; donji je dio malo zadebljan i bijelo kovrčavo-maljav, gornji je dio bjelkast, a prema bazi je crvenkasto-smeđ i s humusom prožetim micelijskim hifama.

Listići: Gusti, uski, tanki, često su rastrgani, najprije su prirasli pa zatim slobodni; u mladosti su bjelkasti, a kasnije blijedožuti ili blijedosmećkasti.

Spore: U obliku sjemenke jabuke, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bjelkasta do žućkasta.

Meso: Bjelkasto, tanko; miris i okus neugodni na pokvareni kupus.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, ne busenasto, u bjelogoričnim šumama kao saprofit na sloju otpalog lišća bukve, hrasta, bagrema, johe, kao i drugog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom jer je jedna je od rijetkih plosnatica koje uzrokuju gastrointestinalne probleme, a i vrlo je neugodnog okusa i mirisa. Obično je slabo toksična i samo rijetko uzrokuje ozbiljnije trovanje. Neki su ljudi konzumirali manje količine ove vrste bez ikakvih znakova trovanja.

Napomena: Ako ne pazite na dlakavi dio stručka, neugodan miris na trulež i ljuti okus, onda se lako zamijeni s vrlo sličnom jestivom vitkom plosnaticom (Gymnopus dryophilus), koja je nešto svjetlije boje, ugodno miriše na gljivama, stručak je narančasto-smećkast, a gornji je dio prekriven bijelim dlačicama.

Gymnopus hybridus - created on November 1999 in Lago di Gusana, Gavoi, Italy by Marco Floriani

HIBRIDNA PLOSNATICA

Gymnopus hybridus (Kühner & Romagn.) Antonín & Noordel.

Etimologija: hybridus (lat.) = hibridan. Po neizvjesnosti tona.

Klobuk: 1-3 cm širok, tankomesnat, ubrzo se spljošti, bez sjaja; okerasto-smeđ, narančasto-smeđ ili hrđastosmeđ, boja je nekad tamnija, a nekad svjetlija, vodenast, rub je tanak i jasno crtast.

Stručak: 2-4 cm visok, dosta je žilav, valjkast; okerast, posvijetli prema vrhu.

Listići: Relativno su razmaknuti, s prisutnim su lamelulama, dosta su široki, lagano su trbušasti, suženo-izrezani uz stručak, slobodni, oštrica je nepravilna, cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 7.5-8.5 x 3.7-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit tla.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ljuta plosnatica (Collybiopsis peronata), osobito po razmaknutim listićima i boji, a od navedene se vrste razlikuje prvenstveno po općenito nešto tamnijoj boji, a i stručak nije dekoriran kao kod slične vrste.

DUGONOGA PLOSNATICA

Gymnopus ocior (Pers.) Antonín & Noordel.

Engleski naziv: Spring Toughshank

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je konveksan pa spljošten i ulegnut, provodnjen; promjenljive je boje, žućkasto-crvenkast ili je tamne crvenkasto-smeđe boje, nešto je blijeđi po suhom vremenu.

Stručak: 4-5 (6) cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, često je malo proširen na bazi, slabašan, gladak; žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili žuto-narančast.

Listići: Gusti, zbijeni, izrezani su uz stručak, skoro su slobodni, jedva uočljivo dodiruju stručak; bijeli do žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.9-6.3 x 2.8-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris je kiselkast na gljive, a okus je ugodan i blag, ponekad je malo kiselkasto-gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete i male uporabne vrijednosti.

Napomena: Vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) raste čitave godine, ima sličan klobuk, ali i djelomično življu žutu boju listića. Ima dosta neslaganja oko ove vrste, tako je primjerice Bresadola identificira pod nazivom Collybia funicularis var. dryophila.

Lentinula edodes - created on April 2019 in Scansano GR, Italy by Wild.Rice

SHII-TAKE (MIRISNA ANISKA)

Lentinula edodes (Berk.) Pegler

Engleski naziv: Shiitake

Klobuk: 4-12 (16) cm, jastučast je do dosta spljošten ili zaobljeno ispupčen; smeđ, čokoladnosmeđ ili skoro crn na sredini, površina je prekrivena sa snopićima bijelih do smeđih dlačica, koje formiraju trokutaste krljušti, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, resast od dlačica.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-1.8 cm debeo, uglavnom je valjkast, a rjeđe je blago trbušast, češće je s bulbom na dnu, ekscentričan je ili zakrivljen, rijetko je ravan, krut, tvrd i pun; osnova je bijela ili svijetlosmeđa, često je sa smeđim stršećim vlakancima, s vunastom je prstenastom zonom, ponekad je po nekim dijelovima i gol.

Listići: Slobodni su ili prirasli, s većim su jarkom, račvasti, veoma su gusti i tanki, izmiješani su s lamelulama, 4-7 mm su široki, često su vijugavi, oštrica je zupčasta; dugo su vremena bijeli, kasnije su krem illi žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, s jedva uočljivom membranom, 5-6.5 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, čvrsto, u stručku je žilavo; miriše na gljive ili na poriluk, a okus je malo ljut.

Stanište: Uzgaja se čitave godine umjetno u valovima od po dva mjeseca na panjevima hrasta, bukve, kestena, brijesta, oraha, javora i johe; spore se lako razvijaju u piljevini, a grane se cijelom dužinom cijepe micelijem.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Veoma je ukusna gljiva, prvorazredan začin i lako se suši. Uvijek se treba dobro prokuhati jer prekratko kuhanje može dovesti do takozvanog shiitake dermatitisa ili osipa na koži. U vrlo rijetkim slučajevima trovanja ozdravljenje traje 5-6 tjedana, a simptomi su kao kod koprivnjače ili eozinofilije (alergijska reakcija). Sadrži i nešto cijanovodične kiseline (cijanida), oko 6.5-12 mg/kg pa se konzumira samo dobro prokuhana, jer se cijanovodična kiselina tako neutralizira. Jedina je neželjena nuspojava što ponekad može izazvati osip.

Ljekovitost: Utvrđeno je da shii-take sadrže širok raspon bioaktivnih spojeva koji imaju antivirusno, antikancerogeno, antioksidativno i antisklerozno djelovanje. Smanjuju rizik od metaboličkog sindroma, kardiovaskularnih bolesti, infekcija i osteoporoze te su stoga od velikog interesa za prevenciju zdravstvenih problema povezanih sa starenjem. (National Library of Medicine. 2024. Proteome Analysis and In Vitro Antiviral, Anticancer and Antioxidant Capacities of the Aqueous Extracts of Lentinula edodes and Pleurotus ostreatus Edible Mushrooms; Medicinal Mushrooms as Multicomponent Mixtures—Demonstrated with the Example of Lentinula edodes; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Lentinula edodes as a Source of Bioelements Released into Artificial Digestive Juices and Potential Anti-inflammatory Material; Lentinula edodes (shiitake mushroom): An assessment of in vitro anti-atherosclerotic bio-functionality). Etanolski je ekstrakt ove gljive učinkovit u liječenju atopijskog dermatitisa (National Library of Medicine. 2024. Chemical Composition and Inhibitory Effect of Lentinula edodes Ethanolic Extract on Experimentally Induced Atopic Dermatitis in Vitro and in Vivo). Shii-take sadrže β-glukane koji su korisni u liječenju raka, hipertenzije, visoke razine kolesterola i pretilosti (National Library of Medicine. 2024. Determination of Glucan Contents in the Fruiting Bodies and Mycelia of Lentinula edodes Cultivars; β-Glucan from Lentinula edodes prevents cognitive impairments in high-fat diet-induced obese mice: involvement of colon-brain axis; Lentinula Edodes Mycelia extract regulates the function of antigen-presenting cells to activate immune cells and prevent tumor-induced deterioration of immune function; The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance).

Napomena: Shii-take je gljiva istočne Azije (Kina, Japan, Koreja, Filipini), vrlo je ukusna i ljekovita. Uzgaja se širom svijeta i danas postoje brojni kultivari.

DUGONOGI KLINČAC

Mycetinis alliaceus (Jacq.) Earle ex A.W.Wilson & Desjardin

Etimologija: allium (lat.) = češnjak. Po mirisu.

Engleski naziv: Garlic Parachute

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, skoro je stožast i konveksan; svijetlosmeđ, smeđ ili je sivo-oker, ponekad je gotovo bijel, naboran, rub je lagano prozirno narebran.

Stručak: 6-15 (20) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, tanak, dosta je dug, valjkast, šupalj, krut, često je ukorijenjen u trulom drvu, savijen je poput žice na gitari; crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili je crn, u mladosti je manje ili više svjetliji prema vrhu, kasnije potamni, na bazi je svilenast i sa sivim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, uski, prirasli su na stručak, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, krem ili su svijetložuti, u starosti su sivo-smeđi, oštrica je glatka, u starosti je nazubljena i valovita.

Spore: Bademaste do široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, (7.4) 8.8 - 10.9 (12.1) × (4.9) 6 - 7.2 (8.3) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 9.8 × 6.6 µm, Qe = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, sivkasto-kremasto do sivkasto-smeđe; vrlo jako miriše na češnjak, a okus je također na češnjak i ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih i sitnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, rjeđe na crnogoričnom drveću, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a prikladna je kao začinska gljiva jer joj meso miriše na češnjak. Međutim, blago je toksična pa je treba je pažljivo dozirati. Upotrijebiti najviše jedan klobuk na 1 kg miješanih gljiva. Stabljike su beskorisne.

Napomena: Dosta vrsta iz roda Marasmius i Mycetinis miriše na češnjak. Češnjakov klinčac (Mycetinis scorodonius), probadajući klinčac (Paragymnopus perforans) i maruljasti klinčac (Mycetinis prasiosmus) također karistično mirišu na češnjak, ali su nešto manje rastom.

Mycetinis prasiosmus - created on October 2001 in Sorti, Altopiano della Vigolana, Italy by Marco Floriani

MARULJASTI KLINČAC

Mycetinis prasiosmus (Fr.) R.H.Petersen

Etimologija: prasion (gr.) = tetrljan, marulja (Marrubium vulgare) + osme (gr.) = miris. Po mirisu po češnjaku.

Engleski naziv: Garlic Parachute

Klobuk: 2-3 cm širok, tanak je i opnast, ubrzo se raširi; blijedožut, smećkast ili je smeđ, vodenast, rub je narebran.

Stručak: 6-8 cm visok, prilično je dug, ravan, tanak; smeđ, crvenkast ili je crveno-smeđ, na vrhu je bjelkasto pahuljast, a prema bazi je dlakav, u starosti je gladak.

Listići: Dosta su gusti, s prisutnim su lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli, oštrica je nepravilna; bjelkasti, kasnije su žućkasti ili smećkasti.

Spore: Bademaste, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus su jaki na češnjak.

Stanište: Raste u kasnu jesen, u velikim skupinama, kao saprofit na otpalom listu hrasta ili bukve.

Doba rasta: 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovaj klinčac raste u dosta velikim skupinama i karakteristično miriše po češnjaku.

Mycetinis scorodonius - created on November 2022 in Villoslada de Cameros, La Rioja, Spain by José Cuesta

ČEŠNJAKOV KLINČAC

Mycetinis scorodonius (Fr.) A.W.Wilson & Desjardin

Etimologija: skorodon (gr.) = češnjak. Po mirisu.

Engleski naziv: Vampires Bane

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, žilav, tanak, gladak; svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili je ružičasto-smeđ, sredina je uvijek tamnija, lagano je vodenast, po suhom je vremenu bjelkast, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-6 (8) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, valjkast, šupalj, pod klobukom je deblji, na bazi je uži, žilav, krut, gladak, sjajan; crveno-smeđ je do narančasto-smeđ, na vrhu je svjetliji, na bazi je tamnosmeđ do crno-smeđ.

Listići: Rijetki, nejednaki, trbušasti, prirasli su za stručak, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, na jednom kraju šiljate, glatke, prozirne, 6-10 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, svijetlosmeđe je ili narančasto-smeđe, u dnu stručka je tamnosmeđe; miris i okus su ugodni i intezivni na češnjak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, a najčešće na borovim iglicama, voli pjeskovito zemljište.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a najčešće se koristi kao začinska gljiva. U Francuskoj se smatra vrlo popularnom začinskom gljivom u vrhunskoj kuhinji. Također nije moguće predoziranje s ovom gljivom, a tijelo nakon konzumacije gljive ne oslobađa nikakvi miris na češnjak. Osušena je vrlo skupa i tražena gljiva, a postiže više cijene od tartufa.

Napomena: Sličan je manji probadajući klinčac (Paragymnopus perforans) koji raste izravno iz iglica crnogoričnog drveća u tisućama primjeraka, s osobito je jakim mirisom na češnjak. Dugonogi klinčac (Mycetinis alliaceus) također miriše po češnjaku, ima skoro 10 cm visoki i skoro crni stručak, te stožasti i mnogo veći klobuk. Nekih se godina pojavljuje u velikoj množini, a drugih godina raste samo sporadično.

ZAVODLJIVA LISIČICA (ZAVODNICA)

Omphalotus olearius (DC.) Singer

Etimologija: olea (lat.) = maslina. Po staništu na drvu.

Engleski naziv: Jack O lantern

Klobuk: 3-13 (15) cm širok, mesnat, tvrd, najprije konveksan, zatim je otvoren i ispupčen na sredini, u starosti je duboko ulegnut i lijevkast, sjajan; žuto-narančast, narančast, narančasto-smeđ, crveno-smeđ, tamnocrven ili je tamnosmeđ, s uraštenim je crvenkastim vlakancima, nije vodenast, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je ispucan.

Stručak: 5-15 (17) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, prema dnu je tanji i gotovo uvijek je ekscentričan u odnosu na klobuk, pun, na bazi je obično spojen s drugim stručcima; narančasto-smeđ je ili crveno-smeđe vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, dugo se spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, zlatnožuti, zatim su žuto-narančasti ili narančasti.

Spore: Kuglaste, rijetko su široko eliptične, (4) 4.4 - 5.9 (6.8) × (3.4) 4 - 5.6 (6.7) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 5.1 × 4.8 µm, Qe = 1.1; otrusina je svijetložuta.

Meso: Žućkasto je do narančasto, mjestimično je svjetlije ili malo tamnije u bazi stručka, žilavo, uzdužno je vlaknasto; miriše na drvo ili je malo neugodan, a okus je blag i neugodan.

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru sa sulfovanilinom trenutno postanu crveno-ljubičasti pa zatim potamne, a u dodiru s amonijakom pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao parazit ili saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće masline, hrasta, kestena ili bukve, voli toplija staništa, česta je u mediteranskom područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Vrlo je otrovna vrsta i ne može se isključiti oštećenje jetre. Uzrokuje teške probavne smetnje s jakim proljevom u periodu od 15 minuta do 4 sata, uglavnom uzrokovan muskarinom i iludinom.

Napomena: Ovom gljivom se mnogo ljudi otrovalo zbog uvjerenja da su ubrali lisičice, međutim lisičica ne raste na panjevima niti ima tako živahnu boju i takvu veličinu kao zavodljiva lisičica. Ako nosimo zavodljivu lisičicu u ruci, cijela ruka se oboji narančasto-smeđe. Paziti da se neuobičajeni pojedinačni primjerci ne zamjene sa bjelkastom lisičicom (Cantharellus cibarius), koja raste na zemlji ili sa sličnom jestivom lažnom lisičicom (Hygrophoropsis aurantiaca), koja ima tipično anastomozirajuće listiće i raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevima) raznog crnogoričnog drveća. Micelij i listići su bioluminiscentni, što znači da svijetle noću. Ovu bioluminiscenciju uzrokuje enzim luciferaza.

Paragymnopus perforans - created in Finland by Martti Moisander

PROBADAJUĆI KLINČAC

Paragymnopus perforans (Hoffm.) J.S.Oliveira

Engleski naziv: Stinking Parachute

Klobuk: 0.3-0.8 (1.5) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je otvoren i udubljen, široko je radijalno narebran, kožast; po vlažnom je vremenu svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom je vremenu blijedokrem boje.

Stručak: 0.13-0.3 cm visok, valjkast, šupalj, elastičan, žilav; crveno-smeđ ili crno-smeđ, baršunast, vrh je svjetliji.

Listići: Rijetki, prirasli su za stručak; blijedokrem ili svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 5-8 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko i opnasto, bjelkasto do svijetlosmeđe; miriše na kiseli kupus, a okus je neugodan po plijesni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikim skupinama, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, na otpalim iglicama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti, a i blago je toksična, jer sadrži različite, djelomično nepoznate toksine, uključujući crustulinol koji uzrokuje lagani gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Neobična je gljiva. Znanstveni naziv perforans dobila je upravo zbog toga što probija otpale iglice smreke na kojima formira plodno tijelo. Ova jedinstvena gljiva raste isključivo samo na jednoj iglici smreke.

MASLAČNA PLOSNATICA

Rhodocollybia butyracea (Bull.) Lennox

Etimologija: butiraceus (lat.) = po mirisu sličnom užeglom maslacu.

Engleski naziv: Butter Cap

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak; sivkast, smeđ, sivo-smeđ ili je sivo-maslinast, prema sredini je tamniji, često je dvobojan, vodenast, rub je često uzdignut i nepravilno valovit, lagano je narebran.

Stručak: 4-5 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, prema bazi je sve širi, sužen je na vrhu, šupalj; siv je ili sivo-smeđ, nešto je svjetliji od klobuka, u gornjem je dijelu je svjetliji, vlaknast, baza je prekrivena bijelim micelijem.

Listići: Gusti, mekani, prirasli su na stručak ili su slobodni, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, prozirne, 6.5-9.5 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Tanko, mekano, krhko, bijelo, u stručku je žuto-smeđe ili svijetlosmeđe; miriše slabo na voće, u starosti na zemlju, a okus je blag, ljut, u starosti je na zemlju i plijesan.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s formolom postanu ljubičasto-smeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u množini, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit na otpalim iglicama raznog crnogoričnog drveća; prilično je česta vrsta. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a drugu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada, jer je u starosti okus mesa na zemlju. Stručci su tvrdi pa se odbacuju.

Napomena: Po morfološkim značajkama joj odgovara sivomaslačna plosnatica (Rhodocollybia asema) koja se uglavnom razlikuje po prevladavajućoj sivoj boji i nešto je manja rastom.

Rhodocollybia maculata - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

PJEGAVA PLOSNATICA

Rhodocollybia maculata (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama po površini klobuka.

Engleski naziv: Spotted Collybia

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten, gol, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav; prvo je bijel do žućkast, uočljivo je hrđastosmeđe ili crvenkasto pjegav, osobito na sredini, u starosti je nekad hrđastosmeđ zbog gustih pjega, rub je vrlo tanak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izdigne.

Stručak: 4-12 (15) cm visok i 6-15 (20) mm debeo, valjkast, često je kao stisnut, prema dolje je nešto deblji, završava korjenasto, nekad je s vrlo dugim produžetkom stručka, tvrd, pun je do gotovo šupalj, često je spiralno uvijen, gladak; bijel, često je uzdužno vlaknast, mjestimično je hrđastosmeđe pjegav, često je točkast.

Listići: Vrlo su gusti, uski, zaokruženi uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, oštriva je nazubljena; najprije su bjelkasti do blago žućkasti, u starosti su crvenkasto-smeđi.

Spore: Skoro kuglaste, glatke, s uljnim kapljama, prozirne, 5-7.2 x 4-6.2 µm; otrusina je kremasto-oker do ružičasto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris neugodno kiselkast na drvo, a okus je gorak i jako neugodan, također je na drvo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako postane plavkasto-zeleno, dok s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikim skupinama ili krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češća je u bjelogoričnim šumama, hrasta, graba i bukve, kao i crnogoričnim šumama smreke i bora, na svim vrstama tla.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa. Ove je gljivu obično potrebno probati samo jednom, jer malo koja druga vrsta ima tako užasan okus. Također se navodi da uzrokuje gastrointestinalne tegobe kada se konzumira u većim količinama.

Napomena: Dosta je česta vrsta i šteta što nije jestiva. Kada je mlada, klobuk može biti potpuno bijel bez smeđih mrlja. Jednostavna je pri determinaciji, jer su žilavi korjenasti stručak, vrlo gusti listići i rđasto pjegavi klobuk najznačajnija obilježja karakteristična za ovu vrstu. Prstenasta ljepoglavka (Tricholomella constricta) je krupnija rastom i slične konzistencije kao naša vrsta od koje se razlikuje po prisutnosti žutih mrlja i mirisu na brašno. Korjenasta plosnatica (Rhodocollybia fodiens) je okeraste boje klobuka i ujednačeno je obojena, bez mrlja je po površini.

Rhodocollybia prolixa - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PROSTRANA PLOSNATICA

Rhodocollybia prolixa (Fr.) Antonín & Noordel.

Etimologija: prolixus (lat.) = obilan, dugotrajan, razvučen. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Toothed Toughshank

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se izravna i često nepravilno ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, gol, gladak; žuto-crvenkast, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, vodenast, vremenom izblijedi, rub je podvije, kasnije je valovit.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, često je korjenast, u sredini je hrskavičasto-vlaknast, skoro uvijek je malo uvijen, šupalj; bijelo-krem do svijetlosmeđ, bjelkast je na vrhu, na bazi je crvenkast ili ružičast, uzdužno je brazdast, narebran, ponekad je sa smeđim pjegama.

Listići: Stisnuti, vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je nazubljena; bjelkasti, žućkasti do svijetlosmeđi, kasnije su s hrđastosmeđim pjegicama.

Spore: Kuglaste, glatke, 5-7.5 x 2.5-4.5 µm; otrusina je bijela, žućkasta do blijedoružičasta.

Meso: Debelo, bjelkasto je do blijedokrem, u bazi stručka je crvenkasto; miris je ugodan, a okus je gorak, rijetko je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama na većim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete kada je meso blagog okusa. Okus joj je bolji nego kod maslačne plosnatice (Rhodocollybia butyracea). U slučaju kada je meso gorko smatra se nejestivom vrstom. Okus mesa ovisi o lokalitetu na kojem raste, na nekim je mjestima blag, a na nekima gorak.

Napomena: Veoma je karakteristična vrsta po uvijenom stručku, a ta je karakteristika skoro uvijek prisutna pa ju je nemoguće zamijeniti s nekom drugom vrstom.

GNIJEZDASTI LISTAR

Phyllotopsis nidulans (Pers.) Singer

Etimologija: nidulus (lat.) = malo gnijezdo. Po obliku.

Engleski naziv: Orange Mock Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-12 (15) cm široko, školjkasto, izravno je lateralno spojeno na supstrat bez stručka; žućkasto, žuto ili je žuto-narančasto, vodenasto, površina je bijelo dlakavo-baršunasta, rub je svjetlije bijele boje, baršunast i podvijen.

Listići: Prilično su razmaknuti, nisu račvasti, spuštaju se do spoja sa supstratom, izmiješani su s brojnim lamelulama; žućkasti su do žuto-narančasti poput klobuka.

Spore: Bubrežastog su oblika, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Žućkasto, tanko, višeslojno, dosta je žilavo, elastično; miriše neugodno na plijesan, voće ili kiseli kupus, a okus je također neugodan na plijesan.

Stanište: Raste tijekom godine, ali najčešće u zimskim mjesecima od kasne jeseni do proljeća, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, poput smreke, jele, a rjeđe bukve; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, u prvoj polovici siječnja, na lokalitetu Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Slična je dosta krupnija školjkasta uvijača (Tapinella panuoides) koja ima nešto gušće i anastomozirajuće listiće, dosta je slična po izgledu, a spore joj nisu ružičaste, već smeđe boje duhana.

SJEVERNJAČKA PUZA

Armillaria borealis Marxm. & Korhonen

Engleski naziv: Northern Honey Fungus

Klobuk: 5-14 cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i raširen; promjenjive je boje, oker-žut ili oker-smeđ, u sredini tamniji; rub je nepravilno naboran, narebran i vijugav.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, prema dolje sve deblji, boje klobuka, pun, tvrd, vlaknast, po suhom se i vjetrovitom vremenu raspuca i ljuskavo prstenasto zavija prema gore; vjenčić je opnast i trajan.

Listići: Gusti, nejednako dugi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije bjelkasti, zatim oker-smeđe boje klobuka.

Spore: Eliptične, u obliku graha, 8-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto-krem, u stručku tvrdo i vlaknasto; miris je na gljive ili na plijesan, okus je malo trpak i nadražujući.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i na zemlji (na drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Napomena: Slične su gomoljasta puza (Armillaria galica), kojoj je klobuk uočljivo vlaknasto-čehasto dekoriran, a stručak je bulbozno zadebljan na bazi, te smeđa puza (Armillaria obscura), koja je na sredini klobuka s crnkastim čehicama i koja raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je smeđ; 2. listići su oker do smeđi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; 3. stručak je zadebljan na bazi; 4. vjenčić je opnast i trajan; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća

KOPRENASTA PUZA

Armillaria cepistipes Velen.

Engleski naziv: Mullet Honey Fungus

Klobuk: 2-13 (18) cm širok, najprije polukuglast, zatim otvoren; žućkast, žuto-smećkast ili svijetlosmeđ, u sredini tamniji, čehast, čehice se lako skidaju; rub je u početku podvijen i maljav od ostataka vjenčića, svjetliji i znakovito dugo narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 1.5-2 (3) cm debeo, valjkast, baza je toljagasto zadebljana, pun, od vjenčića prema dolje uzdužno vlaknast, svijetlosmeđe čehice se lako skidaju, bjelkast, svijetlosmeđ, vrh je svjetliji, prema dnu je žućkast; vjenčić je debeo, bijel, prolazan, ostaci su često nitasti kao kod koprenki (Cortinarius).

Listići: Bijelkasti, svijetlosmeđi, kasnije više-manje hrđastosmeđi, nejednako dugi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, s pupoljkom (apiculus), (7.0) 7.3 - 9.2 (9.9) × (3.8) 4.1 - 5.4 (5.9) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2.1), N = 120, Me = 8.1 × 4.7 µm, Qe = 1.7; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, žućkasto ili svijetlosmeđe, po vlažnom vremenu vodenasto; miris na plijesan ili na sapun, okus (nakon žvakanja) trpak.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevima) raznog bjelogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću. Primjerke na drugoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje prvenstveno po narebranom rubu klobuka. Narebran rub klobuka ima i medena puza (Armillaria mellea), koja ima trajan i s gornje strane crtasti vjenčić.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je smeđ; 2. površina klobuka je čehasta; 3. rub klobuka je narebran; 4. listići su svijetlosmeđi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; 5. stručak je vlaknasto-čehast; 6. vjenčić je debeo i prolazan; 7. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća