Inocybe hystrix - created on October 2015 in Bromarv, Riilahti, Riilahden kartanon tilukset, Finland by Jarkko Korhonen

BODLJIKAVA CJEPAČA

Inocybe hystrix (Fr.) P.Karst.

Etimologija: hystrix (lat.) = dikobraz, jež. Po izgledu dekoracije na klobuku.

Klobuk: 1-3 cm širok, konveksan do izravnat, bez grbice ili je nejasno ispupčen na sredini, površina je s tamnosmeđim ljuskama na svijetlosmeđoj osnovi, ljuske na sredini su uspravne, šiljaste i spojene u snopiće, prema rubu su prilegnute i vunastije, rub malo prelazi preko listića, a ponekad je i resast.

Stručak: 2-6 cm visok i 3-5 mm debeo, čvrst, valjkast do batinasto zadebljan na bazi, vunast, s prilegnutim je tamnosmeđim ljuskama, nije pahuljast na vrhu, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, oker do smećkast, osobito na donjoj polovici.

Listići: Gusti, 30-70 ih dopire do stručka, široki su 2-3 mm, nisu trbušasti, široko su prirasli, bjelkasti u mladosti, zatim su svijetlosmeđi ili sivkasto-smeđi, oštrica je pahuljasta i bijela.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 7.5-12.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 24-35 x 7-10 µm, pleurocistide su 54-92 x 10-23 µm, valjkaste, oblika boce, bezbojnih do žućkastih i debelih stijenki, debljine do 2 µm, s vršnim su kristalima, umjereno su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, umjereno su brojne, paracistide su usko batinaste, ponekad su čak i gotovo valjkaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne čak i na krajnjem vrhu, prisutne su samo rijetke, valjkaste slabo izražene caulocistoidne hife; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, ponekad i crnogoričnim, obično bukvom, hrastom, lijeskom grabom ili smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po varijacijama u dužini spora i cistida pa se potvrđivanje određenih varijeteta i formi ne čini se opravdanim.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 45. Inocybe hystrix (Fr.) P. Karst.

Inocybe impexa - created on July 2015 in Marjaniemi, Finland by Tapio Kekki

RAŠČUPANA CJEPAČA

Inocybe impexa (Lasch) Kuyper

Etimologija: impexa (lat.) = nezašešljan, beuredan, raščupan. Po izgledu površine klobuka.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, isprva je polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i bez grbice na sredini, površina je jako vlaknasta do ljuskava, vodenasta, po vlažnom je vremenu sivo-smeđ ili oker-smeđ, a po suhom svijetlo sivo-smeđ, svijetlosiv ili gotovo sivkasto-bijel.

Stručak: 1.5-2.5 cm visok i 3-8 mm debeo, čvrst, valjkast, malo je ukorijenjen u pijesku, grubo je bijelo vlaknast, nije pahuljast na vrhu, koprena je prisutna u mladosti, boje je klobuka, sivo-smeđ do oker-smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli do slobodni, trbušasti, isprva su svijetlooker, zatim su žuto-smeđi do smećkasti.

Spore: Eliptične do bademaste, ponekad su minimalno višekutne, gotovo tupe na jednom kraju, glatke, 12-18.5 x 6-8 µm, Q = 1.8-2.7, bazidije su 4-sporne, 31-44 x 10-14 µm, pleurocistide su valjkaste, batinaste ili vretenaste, debelih stijenki, debele do 4 µm, s gotovo bezbojnom stijenkom, na vrhu su s kristalima, 46-87 x 14-26 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su rijetke, paracistide su široko batinaste do kruškolike, s blago zadebljanim, smećkastim stijenkama, caulocistide su odsutne; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, okerasto do sivo-smeđe, osušeno je bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, na pješčanim terenima s niskom vegetacijom, u simbiozi s puzavom vrbom (Salix repens), ali ponekad i bez ikakvog drveća u blizini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Opisana je vrsta do sada bila poznata kao Inocybe maritima. Kako je Fries potvrdio epitet maritimus, opisana je vrsta, kao autonomna vrsta, dobila epitet impexa, pri čemu je najraniji legitimni epitet impexus.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 28. Inocybe impexa (Lasch) Kuyp.

Inocybe inodora - created on October 2018 in Grefsen kirkegård, Oslo, Os, Norway by Javier Tove Jacobsen

BEZMIRISNA CJEPAČA

Inocybe inodora Velen.

Etimologija: in (lat.) = bez + odorus (lat.) = mirisan. Po mesu bez mirisa.

Klobuk: 2-5.7 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je konveksan, na kraju je izravnato-konveksan do izravnat i s velikom širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je vlaknasta, vlakna se često razdvajaju, na rubu je brazdasta, ostaci ovoja su prisutni na sredini, a kod mladih primjeraka i na rubu, ali vremenom nestaju, svijetlooker ili smeđ, na kraju je oker-smeđ, svjetliji, gotovo bjelkast na sredini zbog ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 3.5-10 mm debeo, čvrst, valjkast, gomoljasto zadebljan na bazi, čitav je pahuljast, pahulje su teško uočljive, osobito na donjoj trećini (koristiti ručno povećalo), koprena nije prisutna čak ni kod mladih primjeraka, bijel u mladosti, vremenom postaje svijetlo okerasto-smećkast.

Listići: Umjereno su gusti, 40-45 ih dopire do stručka, trbušasti, usko su prirasli, sivkasto-žućkasti u mladosti, na kraju su sivkasto-smeđi, bez maslinastog odsjaja, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, ponekad su ulegnute na sredini, nejasno su stožaste na jednom kraju, glatke, 10.5-14 x 5.5-7 µm, Q = 1.7-2.2, bazidije su 4-sporne, 25-34 x 10-12 µm, pleurocistide su 46-82 x 15-29 μm, vretenaste do trbušaste, nisu u obliku boce, gotovo bezbojnih do žućkastih i debelih stijenki, debljine do 4 µm, rijetko su s vršnim kristalima, rijetke, cheilocistide su slične pleurocistidama, rijetke, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, vrlo brojne, caulocistide se spuštaju dalje od polovice stručka i pomiješane su s cauloparacistidama, slične su cheilocistidama, postupno se pretvara u jasno izražene, valjkaste do gotovo vretenaste caulocistoidne hife, debelih stijenki, s kristalima po površini, koje se spuštaju čak do baze stručka; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili žućkasto-okerasto; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, na obalnim pješčanim nanosima, livadama i pašnjacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, te s planinskim biljkama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je injasta cjepača (Inocybe pruinosa), od koje se razlikuje po manje izraženim ostacima ovoja i širim sporama. Obje su vrste blisko povezane i daljnja istraživanja bi na kraju mogla pokazati da ih je bolje smatrati varijantama jedne vrste. Primjerci koji rastu na obalnim pješčanim nanosima makroskopski su vrlo slični kasnoj cjepači (Inocybe serotina), od koje se razlikuje po manjim sporama i manje voluminoznim cistidama. Primjerci koji rastu na višim planinskim predjelima mogli bi se zamijeniti s Inocybe frigidula, koja ima caulocistide samo na gornjoj šestini stručka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 66. Inocybe inodora Velen.

Inocybe jucunda - created on October 2025 in Landkildegård, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

UGODNA CJEPAČA

Inocybe jucunda Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: iucunda (lat.) = ugodna, ljupka. Po lakoći determinacije.

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je gotovo kuglast ili zvonolik, kasnije je široko konveksan ili raširen, u početku bez, zatim s više ili manje izraženom širokom grbom, površina je u mladosti s vrlo tankim i prolaznim bjelkastim ostacima ovoja, u početku je gotovo svilenkasto glatka, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ s više ili manje intenzivnim crvenkastim odsjajem, općenito vremenom postaje više ili manje izbijeđen prema rubu ili izraženo pojasast, pa se čini dvobojnim, rub je prvo slabo podvijen, zatim je savijen prema dolje do izravnat ili također izvrnut prema gore.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, zakrivljen, na bazi općenito nije zadebljan, u početku je u potpunosti bjelkast i vlaknast, kasnije je gladak, pahuljast, rijetko u donjoj polovici, bjelkast do prljavo bjelkast, vremenom postaje svijetlosmeđ.

Listići: Gusti, oko 40-50 ih dopire do stručka, usko su prirasle do prirasli, trbušasti, u početku su bjelkasti, ubrzo zatim su sivkaste do svijetlosmeđe pjegavi, oštrica je nazubljena, ponekad je neravna, bjelkasta ili je boje lica.

Spore: Gotovo su bademaste, često su karakteristično trbušaste, oblika sjemenki jabuke, vrh je obično tup, ponekad je gotovo zašiljen, glatke, 7.7-9.8 x 4.8–6.2 μm, Q = 1.3-1.8, bazidije su općenito 4-sporne, 24-30 x 7-10 μm, pleurocistide su uglavnom prilično vitke, trbušaste, također su oblika boce, često s dugim, ponekad blago valovitim vratom, bez ili samo s kratkom bazom, obično su široke na vrhu, vrh je općenito s kristalima, stijenke su debele do 3 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 35-91 x 9-18 μm, cheilocistide su slične veličine i oblika kao pleurocistide, pomiješane su s brojnim bezbojnim batinastim, valjkastim ili gotovo kuglastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4.5-13 μm, uglavnom slabo prekrivenih smeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su duž cijele duljine stručka, ali rijetke u donjoj polovici, uglavnom su duge i vitke, gotovo valjkaste do oblika boce, djelomično su s blago valovitim stijenkama, bez ili samo s kratkim vratom i često sa skraćenom ili zaobljenom bazom, vrh je bez ili samo s malim kristalićima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 45-90 x 8-15 μm, pomiješane su s dugim, lančanim elementima kao i s gotovo batinastim paracistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do prljavo bjelkasto u klobuku i stručku; miris nije izražen ili je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom, lijeskom ili lipom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po gotovo baršunastom do pojasastom crvenkasto-smeđem kolobuku, prema rubu vremenom postane mnogo svjetliji, pa je često dvobojan, potpuno pahuljastom stručku, ali rijetko u donjoj polovici, glatkim sporama, često u obliku sjemenki jabuke i vitkim cheilocistidama, trbušastim ili u obliku boce. Raste na vapnenastom, često pomalo vlažnom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Po ovoj se kombinaciji karakteristika razlikuje od sličnih vrsta, kao što su Inocybe perchtana, koja je s bjelkastim ostacima ovoja, mesom stručka koje trljanjem ili na ozlijeđenom mjestu često pocrveni, sporama koje nisu u obliku sjemenke jabuke i staništem na višim planinskim predjelima, uglavnom u blizini smreke, te rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), koja po površini klobuka nije vlaknasta ili nije tako jako raspucana, s crvenkastim stručkom na vrhu, često gotovo kopljastim cheilocistidama s često naglo zadebljanim vrhom, većim sporama koje nisu u obliku sjemenke jabuke.

Inocybe knautiana - created on October 2022 in Store Dam, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

LJUBIČASTONOGA CJEPAČA

Inocybe knautiana Bandini & B.Oertel

Etimologija: Knautia (lat.) = rod biljaka, obična prženica (Knautia arvensis). Po stručku koji je ljubičaste boje poput cvijeta biljke.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, isprva je gotovo stožast ili zvonolik, zatim je široko konveksan, kasnije je proširen i uglavnom s izraženom velikom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s obilnim bjelkastim ostacima ovoja uglavnom na grbici, ubrzo nestaje, fino pustenasta, kasnije je brazdasta do raspucana prema rubu, tako da je vidljiva svjetlija trama ispod, mlada plodna tijela su s ostacima sivkaste koprene, prvo je smeđ do tamnosmeđ sa ili bez crvenkaste nijanse, često je nešto tamnije smeđ na grbici kad ostaci ovoja nestanu, vremenom postaje mnogo svjetliji, do gotovo kremast, osobito prema rubu, rub je isprva blago podvijen, ubrzo se izravna ili čak izvrne prema gore.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad je prilično debeo, u mladosti je grubo bjelkasto dlakav, kasnije je crtast ili gol, samo je na vrhu pahuljast, isprva je na vrhu uglavnom intenzivno ljubičast, boje se zadržava, ali je slabo uočljiva u starosti, ponekad vremenom potpuno nestane, ispod je isprva bjelkast, kasnije je svijetlo slamnatožut.

Listići: Umjereno su gusti, 40-50 ih dopire do stručka, široko su zaokruženi uz stručak, prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi do sivo-smeđe, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Bademaste do eliptične, nekad su slabo ulegnute na sredini, na jednom su kraju tupe do gotovo zašiljene, glatke, 8.2-11 x 4.7-6.2 μm, Me = 9.8 x 5.5 μm, Q = 1.5–2.2, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, 25–34 × 7–11 μm, oštrica je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, duguljastih, batinastih, valjkastih paracistida s tankim  stijenkama, pleurocistide su 45–76 x 9–21 μm, vretenaste do trbušaste, bez vrata na gornjem dijelu, obično su sa prilično kratkim vratom, širim na vrhu i s kratkim stapkom na bazi, s vršnim su kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 4.5–11 μm, jakom inkrustiranim i s tamnosmeđim pigmentom, suckutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, 50–80 × 9–13 μm, obično su duge i prilično tanke, pomalo nepravilne, trbušaste, vretenaste ili valjkaste s nezadebljanim stijenkama, vršno su obično s kristalima, stijenke su debele do 1 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, pomiješane su s brojnim duguljastim batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, svjetloljubičasto ili intenzivno (u mladosti) ljubičasto u kori vrha stručka, a bjelkasto ispod, osušeno je tamnosmeđe s crvenkastom nijansom u klobuku, a u stručku svjetlije boje, ne pocrni; miris je neobičan, nije na spermu, a aokus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, uvijek na vapnenastom tlu ili tlu s visokim pH.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po fino baršunastoj do pustenastoj, smeđoj površini klobuka s obilnim bjelkastim ostacima ovoja u mladosti, ljubičastom stručku barem na vrhu ili u kori, glatkim sporama, cheilocistidama sa širokim vratovima, obično s prilično tankim stijenkama i kratkim stalkom na bazi, slaboj reakciji stijenki s KOH i rastu ispod bjelogoričnog drveća na vapnenastom tlu. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od svih drugih vrsta s ljubičastim stručkom, kao što su ljubičastonoga cjepača (Inocybe pusio), koja nema bjelkaste ostatke ovoja na površini klobuka, ima manje spore, a cheilocistide su više vretenaste i s užim vratovima, te sivoljubičasta cjepača (Inocybe griseolilacina), čija površina klobuka vremenom postaje ljuskava ili razložena, sredina klobuka je često s narančastom nijansom, spore manje, a cheilocistide su često batinaste. Inocybe dryadiana je s dosta pjegavim klobukom, nema ostake ovoja, grbica vremenom postaje raspucana, a spore su prosječno kraće. Vrste iz skupine kovrčaste cjepače (Inocybe cincinnata), kao što su Inocybe minima, Gejina cjepača (Inocybe gaiana), Lampetijina cjepača (Inocybe lampetiana) i Inocybe sitibunda, razlikuju se po kopljastim cheilocistidama s debljim stijenkama i jačom reakcijom s KOH.

Inocybe lacera - created on August 2010 in Jõempa, Estonia by Vello Liiv

RASTRGANA CJEPAČA

Inocybe lacera (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: lacera (lat.) = razderan, rastrgan, poderan. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Torn Fibrecap

Klobuk: 1.2-4.2 cm širok, isprva je zvonoliko-konveksan, konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat, često je izraženo ili ponekad nejasno ispupčen, površina je grubo vlaknasta do ljuskava, bez pukotina na rubu, maljavo glatka na sredini, pokrov se kasnije razlaže, a zatim je ponovno s nakošenim ljuskama, vrlo rijetko jako izraženo, ostaci ovoja su odsutni ili vrlo nejasno izraženi, tamnosmeđ na sredini, prema rubu je smeđ do okerasto-smeđ, ponekad je čitav okerasto-smeđ, rub je u mladosti podvijen, zatim je s resast do ravan.

Stručak: 2.5-11 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast do nešto zadebljan na bazi, ali bez gomolja, pun, na kraju je šupalj, nije pahuljast, uzdužno je bijelo vlaknast, često prilično grubo, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, bjelkast do žućkast na gornjoj polovici, ponekad je s crvenkastim odsjajem ili ljubičastim nijansama, smeđ ili crvenkasto-smeđ na gornjoj polovici, tamnosmeđ do gotovo crno-smeđ na bazi, vremenom progresivno tamni.

Listići: Umjereno su gusti, 35-50 ih dopire do stručka, široki su 2-8 mm, prilično su široko do usko prirasli, bjelkasti u mladosti, rijetko su žućkasti, na kraju su oker, oker-smeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je gotovo glatka do resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke do minimalno višekutne, često su izraženo ulegnute na sredini, podsjećaju na spore vrganja, 9-16 x 4-6.5 µm, Q = 1.9-3.3, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25-32 x 9-11 µm, pleurocistide su gotovo vretenaste do valjkasto-vretenaste, ponekad su trbušaste, ponekad su zaobljene na vrhu, ali češće zašiljene, malo su zadebljanih stijenki, debljine do 2 µm, bezbojne do žute, vrh je bez ili s prilično nejasnim kristalima, brojne, 45-78 x 13-22 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, dosta su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su gotovo potpuno odsutne, krajnji vrh stručka je s uskom zonom slabo ili osrednje izraženih caulocistoidnih hifa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe u stručku, blizu vrha je ponekad s ljubičastim nijansama; miris je slab, neizražen ili slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, u šumama, u simbiozi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično brezom, hrastom, kestenom, puzavom vrbom (Salix repens), borom ili smrekom, na vapnenastom tlu, siromašnom hranjivim tvarima, suhom pijesku ili na opožarenim terenima.

Doba rasta:  4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po često minimalno višekutnim sporama, osobito kod nekadašnjeg sinonima, a sada razdvojene vrste Inocybe helobia i rastu na kiselim staništima. Po tamnjenju stručka i vršno zašiljenim pleurocistidama slična je Inocybe curvipes. Opisana je vrsta vrlo varijabilna, osobito po nekim makroskopskim značajkama. Međutim, ekstremne varijante uvijek su posredno povezane s tipičnom varijantom i zbog toga se Inocybe lacera var. griseolilacinoides i Inocybe lacera f. luteophylla ne može dodijeliti formalni taksonomski status. Mikroskopske značajke također pokazuju veliku varijaciju. Neke od ovih varijacija ne pokazuju nikakav određeni obrazac, ali ga pokazuju neke druge značajke, kao primjerice širina spora. Međutim, na dimenzije spora vjerojatno utječu i meteorološki uvjeti, jer primjerci koji rastu u nepovoljnim uvjetima (na planinskim staništima) pokazuju veću varijabilnost značajki od primjeraka koji rastu u povoljnijim uvjetima. Stoga čak ni ekstremi poput Inocybe lacera var. heterosperma ne zaslužuju formalni taksonomski status. Holotip Inocybe pallescens, koji predstavlja polualbino varijaciju opisane vrste, također nema formalni taksonomski status. Sinonim Inocybe deglubens var. trivialis je heterogen i sastoji se od dvije različite vrste, a Karstenov opis jasno ukazuje na to da se ta vrsta povezuje s primjercima s tankim sporama i tamnim stručkom.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 27.1. Inocybe lacera var. lacera

Inocybe lampetiana - created on August 2025 in King County, WA, USA by ym_wang_pnw

LAMPETIJINA CJEPAČA

Inocybe lampetiana Bandini & B.Oertel

Etimologija: Lampetia (gr.) = Lampetija, ona koja sjaji, svjetleća. Po grčkoj nimfi Lampetiji, jednoj od Helijevih kćeri (Helijada) koja je sa svojom sestrom Faetusom čuvala očeva stada na otoku Trinakriji (Sicilija). Prema rimskom pjesniku Vergiliju, nakon smrti su se pretvorile u crne topole, a po nekim tumačenjima johe. Po rastu ispod crne johe (Alnus glutinosa).

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je gotovo kuglast do stožast, zatim je stožasto-konveksan ili proširen, uglavnom je s izraženom velikom grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti sa slojem svijetlih sivkasto-smeđih ostataka ovoja, kasnije vidljivih ponekad na sredini ili na rubu, fino je baršunasta do svilenkasta, ponekad je gotovo vunasta, uglavnom je s prilegnutim vlaknima, ali ponekad i ljuskava, mladi primjerci su s ostacima koprene, obično je smeđ do tamnosmeđ s ili bez sivkaste nijanse, ponekad je sa slabom crvenkastom nijansom, često je tamniji na sredini i vremenom mijenja boju prema rubu, rub je prvo podvijen do obješen, kasnije je ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, uglavnom je zakrivljen, ponekad se zadebljava prema bazi, isprva je fino bjelkasto pustenast, ubrzo je uzdužno crtast ili gol, grubo je pahuljast samo na vrhu, bjelkast, isprva je čitav ili na gornjoj polovici ili barem blizu vrha svijetloljubičast, kasnije je čitav ili barem na donjem dijelu mesnatocrvenkast do smeđ.

Listići: Prilično su razmaknuti, 25-35 ih dopire do stručka, debeli, prirasli, često sa zupcem, isprva su prljavo bjelkasti, kasnije su svijetlo krem-smeđi do tamnosmeđi s crvenkastom ili narančastom nijansom, oštrica je neravna, resasta, bjelkasta do boje lica.

Spore: Bartinaste do eliptične, često su duguljaste, obično nisu ili s slabo ulegnute na sredini, na jednom su kraju gotovo zašiljene do tupe, glatke, 8.4-11.9 x 4.6-6.5 μm, Me = 10 x 5.4 μm, Q = 1.6–2.2, Qe = 1.9, bazidije su 4-sporne ili 2-sporne, pa su prilično neujednačene veličine, 24-28 x 7-9 μm, oštrica je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih ili valjkastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 49-84 x 9-17 μm, često su usko valjkaste, također su trbušaste ili vretenaste, obično su s prilično dugim ravnim širokim vratom, ponekad su gotovo glavičaste i sa zadebljanim zaobljenim vrhom ili kapicom, na vrhu su općenito široke, s kratkim su stalkom na bazi, s vršnim su kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, ponekad su ispunjene s prilično svijetlim amorfnim sadržajem, cheilocistide su ponekad varijabilne, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5-13 μm, inkrustiranih i s tamnosmeđim do gotovo crnkasto-smeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo blizu vrha stručka, 45-80 x 10-15 μm, trbušaste, valjkaste ili pomalo nepravilne, s dugim vratom i kratkim stalkom na bazi, vrh je sa ili bez malih kristala, stijenke su debljine do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto u klobuku, ljubičasto do ružičasto ili ružičasto-smeđe barem blizu vrha stručka u mladosti, vremenom je svjetlije, a zatim svijetloružičasto i prljavo bjelkasto u donjem dijelu, osušeno je crvenkasto-smeđe u klobuku, a u stručku iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miriše na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, na vlažnim terenima, po močvarama i uz potoke, u simbiozi s johom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smeđem do tamnosmeđem baršunastom do vunastom klobuku, sivkastim do smeđim ostacima ovoja, svijetloljubičastom do tamnoljubičastom stručku, barem na vrhu, pahuljastom samo na vrhu, glatkim sporama, cheilocistidama s često dugim ravnim vratom i prilično tankim stijenkama, te rastu ispod johe na vlažnom do močvarnom kiselom tlu. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od sličnih vrsta. Inocybe drenthensis ima manje spore, nema ostatke ovoja na klobuku, ima pjegavu površinu klobuka, uglavnom vretenaste cheilocistide i raste na vapnenastom tlu. Inocybe dryadiana ima svjetliji klobuk, cheilocistide joj nisu valjkaste i raste na vapnenastom suhom tlu ispod hrasta. Gejina cjepača (Inocybe gaiana) raste na mnogo sušnijem vapnenastom tlu, ima manje spore, a cheilocistide su uglavnom trbušaste ili vretenaste. Kovrčasta cjepača (Inocybe cincinnata), Gejina cjepača i Inocybe minima razlikuju se po više koljastim, vretenastim cheilocistidama i prosječno manjim sporama, dok Inocybe tiburtina raste na vapnenastom tlu, a cheilocistide nisu valjkaste. Ametistna cjepača (Inocybe amethystina) razlikuje se po vunasto-ljuskavoj površini klobuka, cheilocistidama koje općenito nisu valjkaste i staništu koje nije uz johu. Od slične se Inocybe flocculosa lako razlikuje po intenzivno narančastim ili narančasto-crvenim listićima.

Inocybe langei - created on August 2021 in Lyngby Mølledam, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

LANGEOVA CJEPAČA

Inocybe langei R.Heim

Etimologija: U čast danskog mikologa J.E. Langea (1864.-1941.). Po imenu.

Klobuk: 1.5-3 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je konveksan do izravnat, bez ili s nejasnom grbicom na sredini, gladak do maljav na sredini, prema rubu je radijalno vlaknast, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nije raspucana, vremenom ponekad postaje sitno ljuskava, ostaci ovoja su odsutni ili prisutni, ali prilično nejasno izraženi, oker do žuto-oker, ponekad je nešto tamniji, osobito na vanjskom dijelu.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 3-5 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je s gotovo obrubljenim gomoljem, čitav je pahuljast, ali samo nejasno na donjoj trećini, gotovo je bjelkast, vremenom je sa slabom žućkastom ili narančastom nijansom, nikada nije crvenkast.

Listići: Gusti, 35-50 ih dopire do stručka, široki su 2-3 mm, nisu trbušasti, prilično su široko do usko prirasli, sivkasti u mladosti, zatim su sivkasto-žuti do sivkasto-smeđi, ali nešto sivkastije, oštrica je sitno resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do bademaste, s gotovo tupim krajem, glatke, 6-8 x 4-5 µm, Q = 1.4-1.8, bazidije su 4-sporne, 22-28 x 7-10 µm, pleurocistide su 45-70 x 11-21 µm, usko batinaste, gotovo trbušaste ili vretenaste, debelih stijenki, debljine do 2 µm, bezbojnih stijenki, s kristalima na vrhu, cheilocistide su slične pleurocistidama, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, caulocistide silaze gotovo do baze stručka, ali su rijetke na donjoj trećini, slične su ckeilocistidama ili nešto nepravilnije, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku i stručku; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus je također na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, vrbom, johom ili topolom, a moguće i sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Lako se prepoznaje po kombinaciji sivkastih listića i vrlo malih spora. Makroskopski se ne razlikuje od Inocybe trechispora, koja, međutim, ima kvrgave spore. Slične su i okerbijela cjepača (Inocybe ochroalba), koja ima veće spore (prosječno duže od 8 µm) i šire cistide, pelargonijina cjepača (Inocybe pelargonium), koja ima drugačiji miris i bjelkaste do kremaste listiće. Također se često miješa s (Inocybe hirtella), koja ima ljuskaviji klobuk, bjelkaste listiće, drugačiji miris i nešto veće spore.

Inocybe lanuginosa - created on September 2022 in Pratond, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

VUNASTA CJEPAČA

Inocybe lanuginosa (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: lanugo, lanuginosis = vuna, pahuljica, dlaka + -osus (lat.) = označava obilje nečega. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Wooly Fibrecap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, stožast, tupo stožast do konveksan, vremenom se izravna, obično je s niskom, tupom grbicom na sredini, površina je suha, s malim, gustim, šiljastim ljuskama na sredini, prema rubu je ljuskav, vremenom se raspucava, ali nije rascijepljen, nije s razmaknutim vlaknima i ne otkriva svjetliju osnovnu, na sredini je tamnosmeđ, prema rubu je smeđe ili sivo-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije je obješen do izravnat.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 3-7 mm debeo, čvrst, valjkast ili blago proširen na bazi, pun, kasnije može biti šupalj, površina je suha, koprena je brzo prolazna, pahuljasta na krajnjem vrhu, na donjoj je polovici vunasto-vlaknasta, ljuskava, slabije prema vrhu, svijetlosmeđ do smeđ, na vrhu je svjetliji, obično bjelkast, na bazi je ponekad s bijelim micelijom.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, široki su do 3 mm, prirasli do gotovo slobodni, izmiješani su s lamelulama, u početku su bjelkasti do sivkasti, kasnije su svijetlosmeđi, smeđi do narančasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Uglavnom su eliptične, višekutne, nepravilne, izraženo su grbave, tipično su s 8-14 grbica, 8-11 x 5-8 µm, Me = 9.3 x 6.4 µm, Q = 1.1-1.8, Qe = 1.45, bazidije su 4-sporne, batinaste do valjkasto-batinaste, prozirne, 20-29 x 7-9.5 µm, pleurocistide su brojne do rijetke, 32-42 x 14-18.5 µm, jajolike, kruškolike so široko batinaste, rjeđe su eliptične ili trbušaste, tankih do blago zadebljanih stijenki, debljine do 2 µm, prozirne, s vršnim su kristalima, bazalna stapka je kratka, cheilocistide su brojne, slične su pleurocistidama, nešto su kraće, također su ponekad vretenaste do trbušaste, 17-56 x 10-22 µm, paracistide su široko batinaste, kruškolike do eliptične, tankih stijenki, prozirne, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu, općenito su trbušaste, jajolike do gotovo valjkaste, prozirne do svijetlosmeđe, obično su tankih stijenki, s vršnim su kristalima ili ne, dobro su zaobljene do glavičaste, u gustim su nakupinama, trama listića je s pravilnim, svijetlo žućkasto-smeđim, valjkastim do napuhanim hifama, širokim do 28 µm, pileipelis je trichoderm koji se sastoji od crvenkasto-smeđih do hrđastosmeđih hifa, debelih stijenki, debljine do 1 µm, valjkastih do natečenih, širokih 10-23 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Debelo je do 3 mm, čvrsto, bjelkasto, nepromjenjivo na nagnječenim mjestima; miris nije izražen, a okus je blago kiseo ili također nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom, a ponekad i s bjelogoričnim drvećem, često brezom, topolom ili johom, na zemlji ili ponekad na trulom drvu ili prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Slične su tankolistićava cjepača (Inocybe leptophylla), od koje se razlikuje po manjim sporama s manje grbica, malim, jajolikim ili kruškolikim pleurocistidaama i nešto manjim bazidijama, Inocybe stellatospora, koja raste uglavnom na tlu, rjeđe na drvnim ostacima, a jedva se razlikuje po ljuskavom klobuku koji je čupav i neljuskav, te tendenciji da se ljuske razdvoje i otkriju svijetlu tramu ispod. Peckov se holotip savršeno slaže s Inocybe ovatocystis, uključujući rast na drvu.

Inocybe leptocystis - created on January 2022 in San Carlos del Valle, Spain by Emilio López Barchino

USKOCISTIDNA CJEPAČA

Inocybe leptocystis G.F.Atk.

Etimologija: lepto (gr.) = tanak, nježan, uzak + cystis (gr.) = mjehur, vrećica, cistida. Po uskim pleurocistidama.

Klobuk: 1-3 cm širok, konveksan do izravnato-konveksan i nejasno ispupčen na sredini, površina je malo vodenasta, sitno je pustenasta do nejasno vlaknasta, vlakna se ne razilaze, na rubu nije brazdast, vremenom postaje sitno ljuskav na sredini, ostaci ovoja su prilično nejasni, nekad su jasno uočljivi, oker, žućkasto-smeđ do smećkast, sušenjem malo posvijetli, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 2-4 mm debeo, čvrst, valjkast ili blago zadebljan na bazi, nije gomoljast, čak ni na vrhu nije pahuljast niti dlakav, potpuno je gladak do sitno bijelo vlaknast, bjelkast do oker, osobito na sredini, ponekad je blago ružičast blizu vrha.

Listići: Umjereno su gusti, 30-35 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, nisu trbušasti, umjereno su široko prirasli, žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, na jednoj su strani nejasno stožaste, glatke, 7.5-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su 4-sporne, 24-30 x 7-9 µm, pleurocistide su 46-70 x 10-19 µm, batinaste do gotovo vretenaste, ponekad su nejasno glavičaste, potpuno su tankih stijenki, iznimno su s dvostrukom stijenkom debljine manje od 0.5 µm, bez ili su s rijetkim kristalima na vrhu, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su rijetke, paracistide su usko batinaste do valjkasto-batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne čak i na krajnjem vrhu odsutne, uočeno su sam rijetke slabo izražene hife; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, sušenjem postaje bjelkasto; miris nije izražen ili je blago kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, na tlu ili rjeđe na krupnijim drvnim ostacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili tujom (Thuja), na prilično vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, glatkoj do sitno vlaknastoj površini stručka, nije pahuljasta, te rastu ispod crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 31. Inocybe leptocysis Atk.

Inocybe leptophylla - created on September 2020 in Partasensaari, Finland by Martti Moisander

TANKOLISTIĆAVA CJEPAČA

Inocybe leptophylla G.F.Atk.

Etimologija: leptos (gr.) = tanak, nježan, uski + phyllon (gr.) = list, listić. Po tankim listićima.

Engleski naziv: Shorn Fibrecap

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, u mladosti je gotovo polukuglast, zatim je konveksan do gotovo ravan, površina je suha, ljuskavo-maljava na sredini, prema rubu je vlaknasta, smeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je u mladosti podvijen, a takav ostaje čak i kod odraslih primjeraka.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, nekad je malo sužen na bazi, suh, svilenkast na gornjem dijelu, ispod je vlaknast do ljuskav, svijetlooker na vrhu, ispod je smeđ, na bazi je tamniji.

Listići: Umjereno su gusti, trbušasti, nekad su izrezani uz stručak, prirasli, u mladosti su bjelkasti, zatim su svijetlosmeđi, sivkasto-smeđi do cimetastosmeđi, oštrica je ljuskava i bjelkasta.

Spore: Višekutne, nepravilne, zvjezdaste, grbave, sa 6-12 grbica visokih 2.1-2.6 µm, 8.7-13.2 × 6.6-11.4 µm; Q = 1-1.5, Me = 10.6 × 8.3 µm, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, pleurocistide nisu prisutne, chelocistide su batinasto-trbušaste, gotovo glavičaste, nepravilne, bez kristala na vrhu, tankih stijenki, vrlo brojne, 42-63 × 9-23 µm, caulocistide su brojne samo na gornjem dijelu stručka, valjkaste, sa zadebljanim stijekama na vrhu; otrusina je tamnosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto u klobuku, smećkasto u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, na zemlji ili na trulom drvetu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično jelom, na suho mi kiselom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Pripada kompleksu vunaste cjepače (Inocybe lanuginosa) u kojem su vrste sličnih makroskopskih značajki po kojima ih je teško odvojiti, ali su mikroskopski dosta različite. Kompleks je karakterističan po odustvu pleurocistida i s cheilocistidama tankih ili minimalno debelih stijenki, a u kojem se uz opisanu vrstu nalazi varijetet vunaste cjepače Inocybe lanuginosa var. lanuginosa, koja ima dosta izdužene ili gotovo valjkaste pleurocistide, te Inocybe ovatocystis, koja ima jajolike pleurocistide.

LJEŠNJAKOVA CJEPAČA

Inocybe margaritispora (Berk.) Sacc.

Etimologija: margarites (gr.) = biser + spora (gr.) = spora, sjeme. Po jako bradavičavim sporama.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je zvonolik i konveksan, okruglasto je ispupčen na sredini, ubrzo se spljošti, sredina je široko ispupčena (visoka je do 1.5 cm); na sredini je tamnosmeđ, prema rubu je nešto svjetliji, oker i slamnatožut, površina je karakteristično dvobojna jer je žućkasto-oker osnova djelomično prekrivena tamnooker dekoracijom koja je nešto gušća na sredini, na sredini je vlaknasto-čehast, prema rubu je radijalno vlaknast, a kasnije se rastrga na male čehice.

Stručak: 3-6 cm visok i 5-10 mm debeo, dosta je robustan, u bulbi je širok 8-9 mm, pravilno je valjkast, pun, bulba je kružno-obrubljena ili je samo s jedne strane nisko izbočenija; bjelkast je i svijetlokrem, svjetlijeg je tona od klobuka, s veoma je sitnim, gotovo točkastim dlačicama, a između njih je površina brašnjava.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, veoma su različitih dužina, osrednje su gusti; u mladosti su kremasto-sivkasti, nešto kasnije su sivo-smećkasti, oštrica je cjelovita i svjetlija.

Spore: Nepravilno su višekutne zbog krupnijih grba, 8.5-10 x 6.6-8.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto je i lagano žućkasto; lagano miriše na spermu, a osušeno malo po duhanu, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Reakcija je u dodiru s gvajakom negativna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno po nekoliko primjeraka zajedno, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvama, hrastovima, lijeskama, vrbama i borovima; jedna je od češćih cjepača u našoj zemlji, a pronađe se i na Jadranu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem lipnja, na obali rijeke Save, na pjeskovitom tlu, ispod vrba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je zvjezdastosporna cjepača (Inocybe asterospora) koja često raste blizu lješnjakove cjepače, a razlikuje se po mesnatocrvenkastom stručku i većim sporama. Cjepače kao rod treba izbjegavati, prepoznatljive su po stožastom klobuku, zrakastim vlaknima i sl. Ova vrsta prepoznatljiva je po relativno velikim dimenzijama plodnog tijela, po osobito pahuljasto-čehastoj površini klobuka, bulbi na bazi stručka, te po jako nabranim sporama.

Inocybe melanopus - created on August 2022 in Jansneset, Alta, Tf, Norway by Perry Gunnar Larsen

CRNONOGA CJEPAČA

Inocybe melanopus D.E.Stuntz

Etimologija: melas (gr.) = crn + pous (gr.) = noga, stručak. Po boji baze stručka.

Klobuk: 3-5.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je gotovo izravnat i s niskom, širokom grbicom, površina je vunasto-baršunasta do pomalo ljuskava, osobito blizu ruba, s ljuskama nešto tamnije smeđe boje, na sredini je s tankim ostacima ovoja zbog čega je sredina sivkasta, oker do svijetlosmeđ, rub je prvo malo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 4-10 mm debeo, čvrst, valjkast ili se malo zadebljava prema bazi, nije gomoljast, svijetlosmeđ na gornjem dijelu, tamniji prema dolje, tamnosmeđ do pepeljastosiv na bazi, na samom dnu je okerasto dlakav, na krajnjem je vrhu sitno pahuljast, prema dolje je ubrzo uzdužno vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, 60-80 ih dopire do stručka, široki su 4-5 mm, nisu ili su slabo trbušasti, prilično su usko prirasli, svijetlo oker-smeđi s blagim maslinastim odsjajem, oštrica je resasta do gotovo pahuljasta, bijela.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, s gotovo zaobljenim do stožastim jednim krajem, glatke, 7.5-10 x 4-5.5 µm, Q = 1.6-2.1, bazidije su 4-sporne, 25-38 x 7-10 µm, pleurocistide su 42-67 x 10-23 µm, valjkaste do usko trbušaste, manji dio je glavičast, samo su malo debljih i bezbojnih stijenki, debljine do 1 µm, bez ili s rijetkim kristalima na vhu, prilično su brojne do rijetke, cheilocistide su slične pleurocistidama ili nešto uže, nisu brojne, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne, na krajnjem vrhu stručka su slabo izražene caulocistoidne hife; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, prljavo bjelkasto; miris nije izražen, sušenjem postaje prilično slab, podsjeća na jeftini sapun, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po gotovo crnoj bazi stručka i staništu ispod crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 34. Inocybe melanopus Stuntz

Inocybe mixtilis - created on September 2022 in Strølille, Denmark by Thomas Kehlet

POMIJEŠANA CJEPAČA

Inocybe mixtilis (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: misceo (lat.) = miješati, spajati, zbunjivati. Po tome što se lako zamijeni s drugim sličnim vrstama.

Klobuk: 1.5-2.5 cm širok, isprva je stožasto-zvonolik, zatim se raširi, rijetko je spljošten, uvijek je s izraženim šiljastim ispupčenjem na sredini, površina je ljepljiva, gotovo je glatka na sredini, prema rubu je sitno radijalno vlaknasta, kožica lagano prelazi preko ruba, žućkast do oker, nešto je tamniji na sredini, često je skoro potpuno žut.

Stručak: Do 2.5-4.5 cm visok i 2-5 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je sa izraženo obrubljenim gomoljem, čitav je pahuljast, isprva je bjelkast kasnije je žućkast do svijetlooker, na vrhu i na bazi ostaje bjelkast.

Listići: Gusti, široki su 2-5 mm, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli do gotovo slobodni, najprije su bjelkasti, kasnije postaju sivkasto-maslinasti i s crvenkastom ili ljubičastom nijansom, oštrica je resasta i boje lica.

Spore: Eliptične, Višekutne, izraženo su grbave, sa 10-14 izbočina, 6-9 x 4-7 µm, Q = 1.2-2.1, bazidije su 4-sporne, 24-30 x 8-10 µm, pleurocistide su 45-53 x 16-22 µm, prilično su kratke, široko vretenaste, stijenke su  na vrhu debljine do 3 µm, prozirne, s kristalima na vrhu, cheilocistide su 37-55 x 12-18 µm, oblika su sličnog pleurocistidama, izmiješane su s vretenastim paracistidama, caulocistide su 33-43 x 11-16 µm, oblika su sličnog pleurocistidama, s kristalima na vrhu, izmiješane su s vretenastim cauloparacistidama, pileipelis je cutis koji se sastoji od inkrustiranih hifa, širokih do 12 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili borom, rijetko s bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom ili pjeskovito-glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po obrubljeno gomoljastom stručku, te žuto-smeđem, ljepljivom klobuku. Slične su Inocybe viscosissima, koja se razlikuje po drugačije obojenom klobuku i listićima, te većim sporama i cistidama, Inocybe xanthomelas, koja ima veće spore i nema žućkaste nijanse na stručku, lješnjakova cjepača (Inocybe margaritispora), koja ima vlaknasti do ljuskavi pokrov na klobuku i veće cistide, kao i Inocybe pallida i zamjenjiva cjepača (Inocybe praetervisa), koje imaju veće spore.

Inocybe muricellata - created on September 2011 in Kähri, Estonia by Vello Liiv

PURPURNA CJEPAČA

Inocybe muricellata Bres.

Etimologija: murex (lat.) = vrsta morskog puža s ljušturom prekrivenom brojnim bodljama od kojeg se u antičko vrijeme dobivala purpurna boja + -ellus (lat.) = izražava umanjenicu. Po ljubičastoj boji stručka i mesa.

Klobuk: 7-4 cm širok, isprva je zvonoliko-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat, s ili bez grbice na sredini, površina je vunasto-baršunasta u mladosti, ubrzo se razlaže na stršeće ljuske na sredini, prema rubu je grubo baršunasto-vlaknasta, nije brazdasta na rubu, ostaci ovoja su odsutni ili nejasno izraženi, ponekad su donekle uočljivi, a površina tada nije sa stršećim ljuskama, oker do oker-smeđ na sredini, prema rubu je žut do oker, rub je u mladosti podvijen, ubrzo se izravna.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-5 mm debeo, čvrst, valjkast, batinast ili gotovo gomoljast na bazi i širok 8 mm, gomolj nikada nije obrubljen, čitav je pahuljast, koprena nije uočljiva kod mladih primjeraka, na vrhu je crveno-smeđ, često je pomiješan s ljubičastom nijansom, te ružičast do narančast ili žućkast bez crvenkaste nijanse, svjetliji i manje crvenkast prema dolje ili je čitav žut, bijelo maljav na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, 20-35 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, nisu trbušasti, prilično su široko prirasli do gotovo slobodni, žuto-smeđi; oštrica je resasta do gotovo pahuljasta, bijela.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 8-13 x 5-7 µm, Q = 1.5-2.1, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 24-32 x 8-11 µm, pleurocistide su 54-95 x 10-22 µm, valjkaste, usko vretenaste do oblika boce, žutih do žuto-zelenkastih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, s vršnim kristalima, vrlo su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama ili su nešto šire, brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki i bezbojne ili s blago zadebljanim smeđim stijenkama, vrlo su brojne, caulocistide se spuštaju prema bazi spušta, slične su cheilocistidama, ali su često manje debelih i svijetložutih stijenki, osobito na donjoj polovici, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, ljubičasto-crveno ili žućkasto u vrhu stručka; miris uglavnom nije izražen, rijetko je na gorke bademe, ali samo nejasno, zdrobljeno na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u mediteranskom području u travnju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, cedrom, bukvom, hrastom, lijeskom, grabom, brezom ili johom.

Doba rasta:  4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je varijabilna vrsta i u makroskopskom i u mikroskopskom pogledu. Makroskopska struktura pokrova klobuka ovisi o starosti plodnih tijela i ostacima ovoja. Iako se navodi, miris na gorke bademe je izuzetno rijetka pojava. Stoga je moguće da se spominjanje tog mirisa u nekoliko zbirki temelji na subjektivnim opažanjima. To bi moglo biti točno, je se u Langeovom opisu navodi slabi miris na gorke bademe, iako se opis definitivno odnosi na opisanu vrstu. Slična je bademova cjepača (Inocybe hirtella), koja se razlikuje po izraženom mirisu na gorke bademe, nešto svjetlijoj žutoj boji i manjim, usko batinastim cistidama sa svijetložutim stijenkama. Nikada ne pokazuje tako izražene crvenkaste nijanse na vrhu stručka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 80. Inocybe muricellata Bres.

Inocybe mycenoides - created on September 2024 in Buderupholm Bjergeskov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

ŠLJEMOVKINA CJEPAČA

Inocybe mycenoides Kuyper

Etimologija: Mycena (gr.) = rod gljiva + -oides (gr.) = nalik na, sličan. Po izgledu koji podsjeća na šljemovke.

Klobuk: 0.6-3 cm širok, isprva je polukuglasto-konveksan, kasnije je raširen, bez grbice na sredini, površina je grubo radijalno vlaknasta, ali fibrile se ne razdvajaju, na rubu nije raspucan, vremenom postaje ljuskavo-maljav na sredini, ostaci ovoja nisu prisutni, sumpornožut, oker do žuto-smećkast.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.5-3 mm debeo, čvrst, valjkast, često je zakrivljen, uglavnom je čitav pahuljast, oker na vrhu, ponekad je s crvenkastim nijansama, svjetliji prema dolje, bjelkast na bazi.

Listići: Osrednje su gusti, oko 30 ih dopire do stručka, široki su 1.5-3 mm, nisu trbušasti, prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su sumpornožuti, na kraju su maslinasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 8-11 x 5.5-6.5 µm, Q = 1.5-1.8, bazidije su 4-sporne, 23-29 x 7-9 µm, pleurocistide su 31-50 x 10-16 µm, valjkaste, usko valjkasto-batinaste do vretenaste, debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, svijetložutih stijenki, s kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, umjereno brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su cheilocistidama, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, prljavo narančasto, oker na vrhu stručka; na prerezu miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće lipom ili bukvom, rjeđe s crnogoričnim drvećem, obično arišem.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po izgledu koji podsjeća na šljemovke, potpuno pahuljastom stručku i kratkim, valjkastim do gotovo vretenastim cistidama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 87. Inocybe mycenoides Kuyp.

TAJANSTVENA CJEPAČA

Inocybe mystica Stangl & Glowinski

Etimologija: mysticus (gr.) = mističan, tajanstven. Po rijetkosti.

Klobuk: 2-3 (4) cm širok, najprije je stožast i konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, kožica se lako guli; žućkasto-oker do oker, ponekad je mjestimično hrđastosmeđ, vremenom više ili manje posvijetli prema rubu, površina je na tjemenu gotovo glatka do minimalno baršunasta, prema rubu je fino vlaknasta, vlakna u rubnom području u starosti postaju pomalo gruba i ponekad se lome u male ljuskice.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan prema dnu, baza je s malom bulbom, u mladosti je bijel, ubrzo postane žuto-oker, fino je pahuljast oko 1 cm od vrha, fino je vlaknast prema dnu.

Listići: Gusti, 4-5 mm široki, prirasli; u mladosti su bijeli, djeluju pomalo sivkasto, ubrzo postanu svijetlo oker, na kraju su oker-smeđi, oštrica je sitno nazubljena i bijela.

Spore: Eliptične do vretenaste, (7) 8-9-10 (11) x (4.5) 5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je bijelo i 2 mm debelo, u stručku je bijelo, a u bazi svijetlo smeđe, vlaknasto; miris je kiselkast i minimalno na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom meduncom, grabom, brijestom ili bukvom, na vapnenastom tlu, pronađe se i na Jadranu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Karakteristična je po najmanjim cheilocystidama od svih cjepača, veličine 30-40 x 9.5-13 µm). Slične mikroskopske karakteristike ima sjevernoamerička cjepača Inocybe cryptocystis, ali nisu potpuno identične kao kod europske vrste.

Inocybe napipes - created on August 2021 in Store Dyrehave, Denmark by Tobias Bøllingtoft

REPASTA CJEPAČA

Inocybe napipes J.E.Lange

Etimologija: napus (gr.) = repa + pes (lat.) = noga, stručak. Po zadebljanom stručku poput repe.

Engleski naziv: Bulbous Fibrecap

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, kasnije je proširen i s uvijek izraženom oštrom grbicom na sredini, površina je glatka do sitno svilenkasto-vlaknasta na sredini, kasnije je radijalno vlaknasta do raspucana prema rubu, ali obično ne otkriva svjetliju tramu ispod, sjajna, nije ljepljiva kada je mokra, smeđ do tamnosmeđ, obično je tamniji na sredini, rub je dugo vremena podvijen, oštar, u mladosti je prekriven ostacima koprene.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-7 cm debeo, obično je dulji od širine klobuka, valjkast, na bazi je s izraženim, obrubljenim gomoljem i širok 8-10 mm, pun, kasnije je šupalj, fino vlaknast, koprena je prisutna samo u mladosti, bjelkast na vrhu, ispod je svijetlosmeđ, na gomolju je bijel.

Listići: Gusti, 60-80 ih doseže do stručka, široki su 1-5 mm, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli, bjelkasti u mladosti, zatim su svijetlosmeđi do sivkasto-smeđi, oštrica je pahuljasta i bijela.

Spore: Višekutne, nepravilne, zvjezdaste, sa 6-11 izraženih prilično velikih grbica, 7.5-10.5 x 5.5-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste ili vretenaste, 30-33 x 7-10 µm, pleurocistide su 40-80 x 13-21 µm, vretenaste do batinaste, tankih do umjereno i ujednačeno zadebljanih stijenki, debljine 1-2.5 µm, bezbojnih, ponekad inkrustiranih, s prilično uskim bazalnim stalkom, tupo zaobljenih na vrhu, rijetko su s vršnim kristalima, cheilocistide su dvije vrste, jedna poput pleurocistida, ali kraća i s manjim bazalnim stalkom, a druga oblikom i veličinom slična bazidijama, kraća, tankih stijenki, trama listića sastoji se od paralelnih, kompaktno raspoređenih hifa, s vretenastim elementima širine 5-13 µm, pileipelis je sastavljen od paralelnih i radijalno raspoređenih hifa, širokih 4-10 µm, smeđih stijenki i sa smeđom inkrustacijom, na vrhu stručka su prisutne rijetke, široko raspršene dermatocaulocistide slične pleurocistidama, izdužene, tankih stijenki, ponekad višesegmentne, izmiješane su s površinskim hifama s brojnim batinastim do valjkastim završnim segmentima, većina je segmenata s kopčama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa, tamnosmeđa do sivo-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, bjelkasto; miris je neugodan na rotkvice ili užegli, a okus je blag, često na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično skupno, rjeđe pojedinačno, u crnogoričnim šumama, po rubovima šuma, močvarnim terenima i grmljacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, rjeđe s bjelogoričnim, obično u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Karakteristična je po smeđem do tamnosmeđem, svilenkasto-vlaknastom klobuku, priraslim bjelkastim pa sivkasto-smeđim listićima, vlaknastom stručku s gomoljem nalik repi, svjetlijem na vrhu, a smeđim ispod, jakom i neugodnom mirisu na rotkvice ili užeglom, tamnosmeđoj otrusini i grbavim sporama. Po obrubljenom gomolju i grbavim sporama je slična pomiješana cjepača (Inocybe mixtilis), ali nema koprenu, ima mazavi, mednožuti klobuk, obrubljeniji gomolj i potpuno pahuljasti stručak.

Inocybe nitidiuscula - created in Norway by unknown

RANA CJEPAČA

Inocybe nitidiuscula (Britzelm.) Lapl.

Klobuk: 1-5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, uglavnom je s uglavnom izraženom grbicom na sredini, ponekad je prilično niska i široka ili čak odsutna, površina je vunasta i glatka na sredini, na kraju je sitno brazdasta i ljuskava, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna nisu ili su jedva razdvojena, na rubu nije brazdasta ni raspucana, bez sjaja do sjajna, ostaci ovoja su prisutni ili odsutni, ali prilično nejasno izraženi, smeđ do tamnosmeđ, ponekad je više žuto-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-8 cm visok i 2-8 mm debeo, čvrst, valjkast ili slabo zadebljan na bazi, nije gomoljast, pahuljast na gornjem dijelu do 1/3, rijetko do polovice, ispod je uzdužno bijelo vlaknast do gotovo gladak, često je s raspršenim sitnim bjelkastim dlačicama, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, kasnije nestaje i ne ostavlja tragove, narančasto-oker ili crvenkasto-oker na gornjem dijelu, ponekad je oker bez crvenkastih nijansi, ispod je svjetliji i manje crvenkast, bjelkast na bazi.

Listići: Gusti do gotovo razmaknuti, 25-55 ih dopire do stručka, široki su 2.5-6 mm, prilično su usko prirasli, bijeli u mladosti, zatim su žućkasto-sivi do žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do široko bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 8.5-13 x 5-7 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 25-38 x 9-12 µm, pleurocistide su 50-90 x 11-22 µm, usko vretenaste do gotovo valjkaste ili oblika uske boce, ponekad su usko trbušaste, bezbojnih do svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, s vršnim su kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na gornjem dijelu, spuštaju se do 1/3 dužine, ponekad čak i do polovice, slične su cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, na donjoj polovici su ponekad s raspršenim caulocistoidnim hifama, koje se ponekad spuštaju čak do baze stručka; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-oker do narančasto-oker u kori gornjeg dijela stručka; miris i okus su na spermu, ponekad s kiselkastom komponentom.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, pojedinačno ili ponekad busenasto po 4-5 sraštenih primjeraka, u šumama, po pješčanim nanosima, šljunčarama, na travnatim terenima i mjestima bogatim mahovinom, također na sloju smrekovih iglica, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, arišem, hrastom, lijeskom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Opisanu je vrstu tipizirao Stangl, koji je ujedno bio i prvi koji je sinonimizirao Inocybe friesii. i čiji su zaključci vezani za ovu vrstu prihvatljivi. Razlika između žuto-smeđe varijante, prije prepoznate kao Inocybe nitidiuscula f. epixantha, i kestenjastosmeđe tipične varijante je premalena i pokazuje previše sličnosti da bi opravdala formalno priznavanje prve varijante kao autonomne vrste. Iako je to malo iznenađujuće, Inocybe tarda se ranije smatrala sinonimom opisane vrste, ali danas se smatra samostalnom vrstom. Međutim, pažljiva usporedba Kühnerovog opisa obje vrste, jasno pokazuje da su obje vrste vrlo slične i u makroskopskom i u mikroskopskom pogledu. Inocybe tarda se uglavnom razlikuje po tome što je nešto većih dimenzija i s nešto manje izraženom crvenkastom nijansom na vrhu stručka. Prilično je slična i tamna cjepača (Inocybe fuscidula), od koje se razlikuje po stručku s izraženim crvenkastim nijansama, većim sporama i pleurocistidama s nešto debljim stijenkama.

Inocybe oblectabilis - created on September 2011 in Leevijõe, Estonia by Vello Liiv

PRIVLAČNA CJEPAČA

Inocybe oblectabilis (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: oblectabilis (lat.) = ugodan, privlačan, lijep, onaj koji se raduje. Po privlačnom izgledu.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je konveksno-jastučast, zatim je izravnato-konveksan, kasnije je proširen i s uglavnom izraženom grbicom na sredini, površina je kompaktna, glatka, malo je ljepljiva pa zadržava sitne čestice zemlje, umjereno je vlaknasta, vlakna se poslije razdvajaju, osobito blizu ruba, u mladosti je oker, oker-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ na sredini, prema rubu je svjetliji, rub je često rascijepljen.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 3.5-8 mm debeo, valjkast, na bazi je duboko ukopan i obrubljeno gomoljast i širok do 14 mm, pun, površina je cijelom dužinom bijelo pahuljasta, crtasta, koprena je odsutna, na gornjem je dijelu bjelkast s ružičastom nijansom, ispod je slamnatožut do oker u mladosti, a kasnije smećkast.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, malo su trbušasti, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti do sivkasti, zatim su svijetlooker, svijetlosmeđi ili sivkasto-smeđi, oštrica je fino erodirana, pahuljasta i bijela (koristiti ručno povećalo).

Spore: Višekutne, nepravilne, s malim su zaobljenim grbicama, 8–12 x 6–7 μm, Q = 1.1–1.5, bazidije su uglavnom 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, usko batinaste do usko valjkaste ili jajolike, 24–36 x 8.4–12 μm, pleurocistide su 45–75 x 16–21 μm, vretenaste do trbušaste, s kratkim su bazalnim stalkom, svijetložitih i debelih stijenki, debljine do 2.5 μm, cheilocistide su slične pleurocistidama, vretenaste do široko vretenaste, gotovo su bez bazalnog stalka ili je kratak, paracistide su na rubu listića često lančano povezane, terminalni segmenti su usko do široko batinasti, gotovo bezbojnih i tankih stijenki, trama listića je građena od hifa širokih 5.5–9.6 μm, ponekad su zadebljane i široke do 23 μm, gotovo bezbojne do svijetložute, caulocistide se spuštaju do baze stručka, na vrhu su 42–61 x 13–19 μm, trbušaste do vretenaste, svijetložutih i debelih stijenki, brojne, cauloparacistide se spuštaju do baze stručka, izmiješane su s ponekad lančanim, terminalnim batinastim do eliptičnim segmentima, tankih stijenki, brojnim, pileipelis je cutis, s gornjim slojem debljine do 93 μm, sastoji se od gotovo pravilnih hifa širokih 4.5–8.5 μm, žućkasto-smeđih do narančasto-smeđih, subcutis je debljine do 48 μm, sastoji se od pravilnih, svijetložutih hifa širokih 3.8–7.5 μm, kopče su prisutne u svim tkivima, ali ne uvijek na segmentima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do žućkasto u klobuku, u stručku je oker sa svijetloružičastom nijansom ili svijetlosmeđe u dnu; miris je kiseo, na spermu, a okus je sličan ili nije izražen.

Kemijske reakcije: Površina klobuka, stručka i listići s KOH i anilinom ne mijenjaju boju, a s fenolom pocrvene unutar 5 minuta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, grabom, brijestom, lipom ili bukvom, u travi i lišću, na vlažnom, mahovinom obraslom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna, uzrokuje muskarinski sindrom.

Napomena: Opisana vrsta pripada podrodu Clypeus i sekciji Marginatae. Tipične značajke ove sekcije su caulocistide bez zadebljanja na vrhu, obrubljena gomoljasta baza stručka i grbave spore. Po makroskopskim su značajkama slične Inocybe decemgibbosa, koja je obično s crvenkasto-smeđim tonovima na klobuku, umjereno obrubljenim gomoljem na stručku, neljepljivoj površini klobuka, manjim sporama s malim zaobljenim grbicama i cheilocistidama s vrlo tankim stijenkama, debljine 0.5-1.5 µm, zamjenjiva cjepača (Inocybe praetervisa), koja je prepoznatljiva po odsutnosti ružičastih nijansi na stručku, površini klobuka koja se dosta rano radijalno raspucava, zvjezdastim i nešto većim sporama, kao i većim cheilocistidama, te pomiješana cjepača (Inocybe mixtilis), koja je s bjelkastim ili blago ružičastim stručkom, malim i izraženo obrubljenim gomoljem i sporama s blago izraženim grbicama, a raste ispod crnogoričnog drveća.

Inocybe obscurobadia - created on October 2011 in Kalvøya, Norway by Håkon Holien, Norwegian University of Science and Technology

TAMNOSMEĐA CJEPAČA

Inocybe obscurobadia (J.Favre) Grund & D.E.Stuntz

Etimologija: obscurus (gr.) = taman, mračan, nejasan + badius (lat.) = kestenjastosmeđ. Po boji klobuka.

Klobuk: 1-3.7 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan ili izravnat, ispupčen na sredini, ali često nejasno, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasto-ljuskava, nije brazdasta na rubu, ponekad je sa sivkastim sjajem zbog tankih, prolaznih ostataka ovoja, okerasto-smeđ, žućkasto-smeđ, smeđ ili tamnosmeđ.

Stručak: 2.5-11 cm visok i 1.5-5 mm debeo, čvrst, valjkast, batinasto ili polugomoljasto zadebljan na bazi, nije pahuljast na vrhu, već eventualno samo na krajnjem vrhu, uskom pojasu do 1/10 dužine, ispod je uzdužno vlaknast, rukovanjem se briše, bijelo dlakav na bazi, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, bjelkasto-oker na vrhu, ispod je svjetliji i slabo crvenkast, crvenkasti odsjaji ponekad nije prisutan.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, 20-50 ih dopire do stručka, široki su 2-7 mm, trbušasti ili ne, usko do prilično široko prirasli, žućkasto-smeđi ili sivkasto-smeđi, oštrica je resasta do gotovo pahuljasta, bijela.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 7-11.5 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 27-34 x 7-10 µm, pleurocistide su 48-97 x 10-17 µm, valjkaste do usko vretenaste, nisu oblika boce, često su malo zakrivljene na gornjem dijelu, ponekad su gotovo glavičaste, prozirnih do žućkastih i blago zadebljanih stijenki, debljine do 1.5 µm, bez ili s rijetkim kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su rijetke, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne ili su samo na krajnjem vrhu, uglavnom su slične cheilocistidama, prisutne su i cauloparacistide, ispod je sa slabije ili jasno izraženih caulocistoidnim hifama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, crvenkasto u gornjem dijelu stručka; na prerezu miriše na spermu, sušenjem na lišće pelargonije, a okus nije izražen ili je na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, na tlu ili na krupnijim drvnim ostacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično johom, vrbom, topolom, hrastom, smrekom, borom ili arišem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ova je vrsta u Europi dugo bila poznata pod pogrešnim nazivom, uskocistidna cjepača (Inocybe leptocystis). Horak i Stangl su tvrdili da nisu mogli pronaći naziv za ovu pogrešno nazvanu vrstu, pa su je opisali kao novu pod nazivom Inocybe tenuicystidiata. Međutim, previdjeli su činjenicu da je Favre već opisao tu vrstu, koju su američki autori Grund i Stuntz kasnije uzdigli na razinu vrste. Nažalost, oba su autora primijenila pogrešni naziv. Slična je Inocybe leptocystis var. ambigua za koju je Favre navodi da je samo manji varijetet opisane vrste. Međutim, Favreov crtež prikazuje makroskopski potpuno drugačiju vrstu, a sinonimija još nije nedvojbeno dokazana, unatoč identičnim mikroskopskim značajkama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 32. Inocybe obscurobadia (J.Favre) Grund & Stuntz

Inocybe occulta - created on September 2025 in Kaskisto, Marjamäki ls-alue, Finland by Stefan Jakobsson

SKRIVENA CJEPAČA

Inocybe occulta Esteve-Rav., Bandini, B.Oertel & G.Moreno

Etimologija: occulta (lat.) = skrivena, tajna, prikrivena. Po neprepoznatljivosti ili skrivenosti među sličnim vrstama.

Klobuk: 1.5-2.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zvonolik, kasnije je raširen i s izraženom grbicom na sredini, površina je malo mazava, glatka ili ljuskava na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, oker, žuto-smeđ do svijetlosmeđ, rub je prvo podvijen, kasnije je obješen ili izravnat.

Stručak: 2-3 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, zadebljan do izraženo obrubljeno gomoljast na bazi, ravan ili zakrivljen, čitav je pahuljast, izraženije na gornjem dijelu, ispod je više vlaknast, koprena nije prisutna, bijel do oker.

Listići: Gusti, usko su prirasli sa zupcem, prvo su sivkasti do žućkasto-sivkasti, kasnije su sivo-smeđi, s mjestimičnim su žutim mrljama, oštrica je ljuskava, boje lica ili smeđa.

Spore: Eliptične, višekutne, grbave, sa 6-8 grba, ponekad su s 1 ili 2 izražene grbe na suprotnim krajevima, debelih stijenki, 8.5-10.5 × 5.5-7.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qe = 1.5, bazidije su batinaste, 4-sporne, 19-28 × 7-11 μm, pleurocistide su 36-58 × 14-23 µm, brojne, vretenaste, s kristalima na vrhu, nekad su široko batinaste sa tupim vrhom i bez kristala, uglavnom su bez dugih stapki na bazi, stijenke su debljine 2–3 μm, bezbojne ili svijetložute, cheilocistide su slične pleurocistidama, češće su vretenaste i s kristalima na vrhu, stijenke su debljine 2–3 μm, neke su sa svijetložutim sadržajem, caulocistide su slične cheilocistidama ili veće, do 70 × 18 μm, sa bezbojnim stijenkama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bijelo u klobuku, žućkasto-smeđe u stručku, osušeno je žuto-smeđe u klobuku i žućkasto-smeđe u stručku; miris i okus su na spermu, osobito na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, na planinskim travnjacima i grmljacima, u simbiozi s patuljastom vrbom (Salix arbuscula).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Filogenetske analize pokazale su da je najsrodnija vrsta pomiješana cjepača (Inocybe mixtilis), koja raste po crnogoričnim šumama. Po žuto-smeđem klobuku, obrubljeno gomoljastoj bazi stručka, koji je čitav pahuljast i izraženo grbavim sporama slična je tamnocistidna cjepača (Inocybe phaeocystidiosa), koja se razlikuje po manjim (ili užim) sporama i cistidama, te mirisu koji nije izražen ili je na voće, a osušeni primjerci jako potamne.

Inocybe ochroalba - created on September 2009 in Vrold, Denmark by Jens Mårbjerg

OKERBIJELA CJEPAČA

Inocybe ochroalba Bruyl.

Etimologija: ochra (lat.) = oker + albus (lat.) = bijel. Po boji klobuka.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, s ili bez grbice na sredini, površina je glatka do ljuskava na sredini ili sa sitnim prilegnutim do uzdignutim ljuskama, podsjeća na ljuskavu cjepaču (Pseudosperma squamatum) ili lješnjakovu cjepaču (Inocybe margaritispora), s nešto tamnije smeđim vrhovima ljuski, prema rubu je radijalno vlaknast, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nisu s pukotinama, s ostacima ovoja koji ponekad malo prelaze listiće, malo je mazava i pomalo sjajna, u mladosti je bjelkast zbog ostataka ovoja koji zaostanu na sredini ili potpuno nestanu, ispod ostataka ovoja je oker do oker-smeđ na sredini, vanjska je polovica više žuto-oker, rub je u mladosti podvijen, ubrzo se izravna, kasnije je resast.

Stručak: 1-6 cm visok i 2-7 mm debeo, čvrst, valjkast, slabo je gomoljasto zadebljan na bazi, gomolj nikad nije obrubljen, čitav je pahuljast, ali ponekad samo nejasno na donjoj trećini, koprena nije prisutna ni kod najmlađih primjeraka, isprva je bjelkast, vremenom postaje svijetlo žuto-oker, često je narančasto-oker na gornjem dijelu.

Listići: Prilično su gusti, 30-50 ih dopire do stručka, široki su 1.5-6 mm, nisu trbušasti, usko su prirasli do gotovo slobodni, sivkasto-žućkasti do žućkasto-smeđi u mladosti, na kraju su žuto-smeđi sa slabom maslinastom nijansom, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do bademaste, nejasno do prilično izraženo gotovo stožaste na jednom kraju, glatke, 7.5-10.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.4-1.9, bazidije su 4-sporne, 26-37 x 7-10 µm, pleurocistide su 37-67 x 13-26 µm, batinaste do usko batinaste, ponekad su gotovo vretenaste, debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, bezbojnih do svijetložutih stijenki, s kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su ili nešto uže od cheilocistida, osobito na donjoj polovici stručka, donekle su nepravilne, svugdje su pomiješane s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, žućkasto u klobuku, malo okerasto u stručku; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do svibnja i kolovoza do studenog, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, johom, smrekom ili borom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Vrlo je varijabilnih makroskopskih značajki zbog ostataka ovoja. Primjerci s ljuskavo-maljavim klobukum i izraženom grbicom izgledaju izrazito drugačije od primjeraka s glatko-ljuskavim klobukom bez grbice, ali obje varijante su vrlo slične po mikroskopskim značajkama. Ova razlika u značajkama je barem djelomično fenotipski određena, jer se obje varijante povremeno susreću u skupinama koje kao da potječu iz istog micelija. Zbog toga se tim varijantama ne dodjeljuje nikakav formalni infraspecifični status. Slične su Langeova cjepača (Inocybe langei), koja ima manje spore s tupim krajem i uglavnom sivkaste listiće, te pelargonijina cjepača (Inocybe pelargonium), koja ima drugačiji miris, uže vretenaste cistide i stručak koji je često gotovo obrubljeno gomoljast na bazi.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 85. Inocybe ochroalba Bruylants

Inocybe oetziana - created on November 2021 in Jefferson County, WA, USA by Jacob Kalichman

OTZIJEVA CJEPAČA

Inocybe oetziana Bandini & B.Oertel

Etimologija: Ötzi (lat.) = naziv ledenog mumificiranog čovjeka iz bakrenog doba (oko 3300. pr. Kr.), pronađenog 1991. godine u ledenjaku u Ötztalskim Alpama na granici Austrije i Italije + -iana (lat.) = koji pripada, koji potječe od. Po prvom nalazu u dolini u kojoj je pronađen ledeni čovjek Ötzi.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je zvonolik ili stožast, zatim široko konveksan ili proširen, bez ili s izraženom grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko sredine, površina je u mladosti s vrlo slabim i prolaznim tragovima bjelkasto-sivkastih ostataka ovoja, glatka i gola, kasnije je vlaknasta i fino raspucana, vlakna su razmaknuta ili ne, vodenasta, mladi su primjerci s ostacima bjelkaste koprene, okerasto-smeđ do smećkast s crvenkastom nijansom, vremenom izbljeđuje prema rubu, rub je podvijen u mladosti, kasnije obješen do izravnat ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 2.5-4.5 cm visok i 2-3 mm debeo, uglavnom se širi prema bazi, u mladosti je prekriven bjelkastim dlačicama, kasnije je uzdužno crtast ili gol, pahuljast je samo na krajnjem vrhu, žućkast, smećkast s crvenkastom nijansom.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, 30-40 ih dopire do stručka, debeli, prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su sivkasti, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Bademaste do široko eliptične, obično nisu ulegnute na sredini, gotovo su zašiljene na jednom kraju, glatke, 8.2–11.1 x × 4.9–6.4 μm, Me = 9.5 x 5.7 μm, Q = 1.5–2, Qe = 1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, a zatim su duge do 12 μm, 25–31 × 7–10 μm, oštrica listića sastoji se od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih ili valjkastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 42–73 x 12–23 μm, uglavnom su trbušaste, ponekad su vretenaste ili valjkaste, često je s jasno obrubljenim prijelazom između zadebljanog dijela i vrata, obično je samo s kratkim, ali ponekad i s duljim vratom, na vrhu su općenito tupe, s prilično kratkim stalkom na bazi ili je baza odsječenom ili kuglasta, na vrhu su obično s kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 5–13 μm, slabo inkrustiranih i sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, 35–65 × 10–20 μm, obično su trbušaste, često su s jasno obrubljenim prijelazom od zadebljanog dijala do vrata, s kratkim su stalkom na bazi, na vrhu su obično s kristalima, stijenke su debljine 1 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, osušeno je smeđe s crvenkastom nijansom u klobuku i nešto svjetlije u stručku, ne pocrni; miris i okus su na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, na višim planinskim predjelima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po oker-smeđem do smeđem klobuku s crvenkastom nijansom, slabo vodenastoj i glatkoj površini, vrlo slabim i kratkotrajnim, tankim ostacima ovoja, pahuljastom stručku samo na vrhu, glatkim sporama, uglavnom trbušastim cheilocistidama, pleurocistidama s prilično tankim stijenkama, širokim vratom i kratkim stalkom na bazi, te rastu na vapnenastom tlu ispod crnogoričnog drveća. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od svih sličnih vrsta s glatkim sporama, kao što su sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), koja ima deblje i dugotrajnije ostatke ovoja na klobuku, svjetliji stručak, veće spore i često valjkaste cheilocistide, rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), koja obično ima crvenkastiji klobuk, površina nije vodenasta, spore su prosječno duže, a cheilocistide su često uske na vrhu i obično imaju deblje stijenke, Inocybe involuta, koja je također obično crvenkastija, s jakim kontrastom boja između boje listića i stručka u mladosti, a spore su prosječno veće, Inocybe perchtana, koja raste na istom staništu, ali se razlikuje po obično crvenkasto-smeđoj boji klobuka, manje raspucanoj površini klobuka u starosti, prosječno manjim sporama, dugim i uskim caulocistidama, stručku koji često postaje crvenkast kada je nagnječen i na donjoj je polovici pahuljast, te Inocybe grusiana, koja ima deblje ostatke ovoja na klobuku, prosječno duže spore, kao i duge i uske caulocistide s krnjom bazom.

Inocybe paragiacomi - created on August 2023 in Vaksdal, Vaksdal, Ve, Norway by Perry Gunnar Larsen

NARANČASTOLISTIĆAVA CJEPAČA

Inocybe paragiacomi E.Larss., C.L.Cripps & Vauras

Etimologija: Po sličnosti sa Giacomovom cjepačom (Inocybe giacomi).

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je blago konveksan, zatim je široko konveksan, s ili bez male grbice na sredini, površina je radijalno vlaknasta, kasnije se raspucava, na sredini je ponekad sa slabim sivkastim ostacima ovoja, smeđ, rub je obješen, kasnije je rascijepljen.

Stručak: 2-3 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, uzdužno je srebrno vlaknast, nije pahuljast, koprena je vlaknasta u mladosti, prolazna, često nije uočljiva, smećkast do smeđ, bez crvenkastih nijansi.

Listići: Gusti do malo razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prilično su debeli, oko 40 ih dopire do stručka, prirasli, svijetložuti, svijetlonarančasti do svijetlosmeđi, oštrica je smeđa.

Spore: Nepravilne ili pravokutne, s nekoliko su vrlo niskih grbica, neke su sužene na sredini, 8.5-12 × 5.5-8 µm, Q = 1.3-1.8, Qe = 1.5-1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, 32-44 × 10-13 µm, pleurocistide su 48-90 × 12-25 µm, vretenaste s kratkim stalkom na bazi, bez ili  s kristalima na vrhu, stijenke su debljine do 2 µm, uglavnom su bezbojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali promjenjivijeg oblika, 40-98 × 10-22 µm, često su sa žuto-smeđim sadržajem, paracistide su 13-37 × 7-14 µm, batinaste do jajolike, neke su sa žuto-smeđim sadržajem, caulocistide su 29-79 × 8-20 µm, debelih stijenki samo na vrhu, često su sa žuto-smeđim sadržajem, caulocistioidne hife su tankih stijenki, vršni su segmenti 36-56 × 8-9 µm, cauloparacistide su 10-27 × 6-11 µm, rijetke; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, kremasto, nije crvenkasto, osušeno je tamnosmeđe u klobuku, listići su hrđastosmeđi, a u stručku je tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, na planinskim travnjacima, livadama i grmljacima, u simbiozi s vrbom.

Doba rasta: 7, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Prepoznatljiva je po stožasto-konvekanom, smeđem klobuku, radijalno vlaknastom i sa slabim ostacima ovoja, svijetlonarančastim listićima, valjkastom, svijetlosmeđem, vlaknastom stručku, koji nije pahuljast ili s crvenkastom nijansom, pravokutnim, blago grbavim sporama i pleurocistidama s debelim stijenkama. Za razliku od Giacomove cjepače (Inocybe giacomi) i Inocybe subgiacomi, listići su svijetlonarančasti umjesto sivi, stručak nije s crvenom nijansom, miris nije na spermu, a spore su šire i izraženije grbave.

Inocybe pelargonium - created on September 2006 in Fjeld Skov, Denmark by Jens H. Petersen

PELARGONIJINA CJEPAČA

Inocybe pelargonium Kühner

Etimologija: Pelargonium (lat.) = rod biljaka cvjetnica iz porodice iglica (Geraniaceae). Po mirisu.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, poslije je konveksan do izravnato-konveksan, bez grbice ili s niskom širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je žućkasto vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju ili se jedva razdvajaju, rijetko su razdvojena na rubu, vremenom se polako i teško uočljivo razlaže na ljuskice, gotovo je sjajna, slabo je mazava kada je vlažna, ostaci ovoja nisu prisutni, vrlo su rijetko prisutni, ali tada nejasno izraženi, žuto-oker do žuto-smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-8 mm debeo, čvrst, valjkast, često je gotovo obrubljeno gomoljast na bazi, gomolj je širok 8-11 mm, rijetko je bez gomolja, čitav je pahuljast, bjelkast do žućkast, zatim je svijetlooker, ali bijel na gomolju.

Listići: Umjereno su gusti, 40-60 ih dopire do stručka, široki su 3-10 mm, usko su prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su bjelkasti do svijetlokrem, na kraju žuto-smeđi, oštrica je gotovo ravna do nejasno nazubljena, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do bademaste, nejasno su stožaste na jednom kraju, glatke, 6.5-10 x 4-6 µm, Q = 1.4-1.9, bazidije su 4-sporne, 26-35 x 8-10 um, pleurocistide su 39-70 x 11-22 µm, gotovo trbušaste do vretenaste, nikada ne teže obliku boce, debelih stijenki, debljine do 2 µm, bezbojnih ili svijetložutih stijenki, s kristalima na vrhu, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su cheilocistidama, ali u donjoj trećini su nepravilnije i slabije izražene, cauloparacistide dopiru do baze; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bijelo, žućkasto u stručku, bijelo u gomolju; miriše na lišće pelargonije, a na prerezu na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, bukvom, hrastom, lipom ili topolom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Navodno je slična Inocybe claviger, koja ima manje spore i kraće pleurocistide, a prije je bila sinonim opisane vrste.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 84. Inocybe pelargonium Kühner

Inocybe petiginosa - created on September 2022 in Carlon, Borgo Valsugana, Italy by Marco Floriani

SIVORUBNA CJEPAČA

Inocybe petiginosa (Fr.) Gillet

Etimologija: petigo (lat.) = šuga, osip, krasta + -osus (lat.) = označava obilje, punoću. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Scurfy Fibrecap

Klobuk: 1-2 mm širok, isprva je stožast do zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je raširen i slabo ispupčen na sredini, površina je fino ljuskava do svilenkasto-dlakava, uglavnom je gola ili vlaknasta prema rubu, kasnije je ponekad raspucana, bez ostataka ovoja, tamnosmeđ do maslinasto-smeđ na sredini, na rubu je svjetliji, sivkast, oker-smeđ do smeđ.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-4 mm debeo, čvrst, valjkast, vrlo je slabo zadebljan na bazi, pun, bez sjaja, čitav je pahuljast, žućkasto-smeđ, ciglastocrven do crvenkastosmeđ, može biti i bjelkast.

Listići: Prilično su razmaknuti, široki su 1-2.5 mm, trbušasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, tanki, prirasli do gotovo slobodni, isprva su blago žućkasti, u zrelosti su žućkasto-oker, na kraju su oker-smeđi, ponekad su s maslinastom nijansom, oštrica je pahuljasta, malo nazubljena i bijela.

Spore: Eliptične, višekutne, izraženo su grbave, 7-9.5 x 4-6.5 µm, Q = 1.3-1.9, bazidije su batinaste, 4-sporne, 22-30 x 7-8 µm, pleurocistide su 80-106 x 16-22 µm, usko vretenaste, stijenke su debljine do 2 µm na vrhu, prozirne, s kristalima na vrhu, cheilocistide su oblikom slične pleurocistidama, izmiješane su s raspršenim vretenastim paracistidama, 45-72 x 12-21 µm, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, oblikom i veličinom slične pleurocistidama, 57-95 x 12-19 µm, prisutne su paracistide, pileipelis je cutis sastavljen od inkrustiranih, valjkastih hifa, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto u klobuku, žućkasto, žuto-narančasto do smećkasto u stručku; miris nije izražen ili je na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i močvarama, u simbiozi s bukvom, na vlažnim mjestima, na humusnom tlu ili u mahovini.

Doba rasta:  6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Jedna je od najmanjih cjepača. Slične su slabunjava cjepača (Inocybe rufoalba), koja ima kvrgavije i nešto šire spore, 7.5-10.5 x 5.5-7 µm, te Inocybe sapinea, koja je više crvenkasto-smeđa, bez ostataka ovoja, nešto većim i cistidama s tankim stijenkama, te uglavnom višekutnim sporama s nejasnim izbočinama.           .

Inocybe phaeocystidiosa - created on August 2024 in Helgedalen, Luster, Ve, Norway by Perry Gunnar Larsen

TAMNOCISTIDNA CJEPAČA

Inocybe phaeocystidiosa Esteve-Rav., G.Moreno & Bon

Etimologija: phaios (gr.) = tamno, smeđe + cystidiosa (gr.) = cistida. Po karakterističnim cistidama.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan do blago zvonolik, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, površina je mazava, glatka na sredini, često je s tamnijim, prilegnutim ljuskama do radijalno vlaknasta prema rubu, nije raspucana, žuto-smeđ, smeđ do narančasto-smeđ.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, zakrivljen, bez ili s obrubljenim gomoljem na bazi, čitav je pahuljast (koristiti ručno povećalo), koprena nije prisutna, krem, ponekad je s narančastom nijansom.

Listići: Gusti, oko 60 ih dopire do stručka, široki su do 5.5 mm, usko su prirasli sa zupcem ili gotovo slobodni, bjelkasti, svijetlokrem, sivkasti, sivkasto-smeđi, ponekad su s mjestimičnim žutim mrljama, oštrica je resasta, bijela ili tamnija.

Spore: Eliptične, višekutne, grbave s 10-14 zaobljenih izbočina, 9.5-12.5 × 7-9.5 µm, Q = 1.1-1.5, Qe = 1.35, bazidije su batinaste, uglavnom su 4-sporne, 25–40 × 8–12 µm, pleurocistide su 60-87 × 14-25 µm, vretenaste, nekad su s dugim vratom i kratkim stalkom na bazi, s kristalima na vrhu, mogu biti i bez kristala, ponekad su sa žuto-smeđim sadržajem, stijenke su debljine 1-4 µm, bezbojne ili svijetložute, cheilocistide su slične pleurocistidama, ponekad su sa žuto-smeđim sadržajem, paracistide su batinaste, caulocistide su slične pleurocistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bijelo do žućkasto-smeđe; miris nije izražen ili je blag na voće, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u planinskim područjima, na travnjacima i u šumama, u simbiozi s patuljastim vrbama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po potpuno pahuljastom stručku, prilično velikim cistidama, koje su ponekad sa žućkasto-smeđim sadržajem, i mesu koje sušenjem postaje sivo. Slična je zamjenjiva cjepača (Inocybe praetervisa), koja raste prvenstveno u planinskim područjima ispod crnogoričnog drveća.

Inocybe phaeodisca - created on September 2025 in Højgård Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

SVIJETLORUBNA CJEPAČA

Inocybe phaeodisca Kühner

Etimologija: phaeo (gr.) = tamnosmeđ, sivkast, tamne boje + diskos (gr.) = disk, sredina klobuka. Po boji.

Klobuk: 2-3.5 cm širok, zvonolik kad je mlad, zatim je konveksan do izravnato-konveksan, ispupčen na sredini, ponekad samo nejasno, površina je crvenkasto glatka do vlaknasto-dlakava na sredini, vremenom se lagano raspucava, prema rubu je vlaknasta, vlakna nisu ili su jedva razmaknuta, na rubu nije brazdasta, ostaci ovoja nisu prisutni, na sredini je žućkasto-smeđ do tamnosmeđ, u prilično jakom kontrastu s vanjskom polovicom koja je svijetlo žućkasto-smeđa.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 2.5-5 mm debeo, čvrst, valjkast, slabo je zadebljan na bazi, nije gomoljast, na vrhu nije ili je vrlo nejasno pahuljast, ispod je prilično uočljivo uzdužno vlaknast, koprena je izražena kod mladih primjeraka, ponekad zaostaje prstenasta zona, na vrhu je žućkasto-ružičast, ispod je bjelkast.

Listići: Umjereno su gusti, 30-45 ih dopire do stručka, nisu ili su jedva trbušasti, umjereno su široko prirasli, žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, često su ulegnute na sredini, stožaste na jednom kraju, glatke, 8.5-10.5 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.7-2, bazidije su 4-sporne, 24-33 x 8-10 µm, pleurocistide su 46-74 x 13-17 µm, valjkaste, gotovo vretenaste do trbušaste, ponekad su gotovo oblika boce, iako ne potpuno jasno, bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 2 µm, s vršnim kristalima, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, čak i na krajnjem vrhu je bez pravih caulocistida, prisutne su samo neke prilično slabo izražene caulocisoidne hife; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, izraženo crveno-smeđe u gornjem dijelu stručka, miris je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do rujna, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično johom, brezom, bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je Inocybe phaeodisca var. diosma, koja se razlikuje po vitkim plodnim tijelima (klobuk je širok 2-3 cm, a stručak visok 8-9 cm i debeo 3-5 mm), te složenom mirisu na koze i lišće pelargonije, a dobila je autonomni taksonomski status.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 39.1. Inocybe phaeodisca var. phaeodisca

Inocybe phaeodisca var. geophylloides - created on September 2021 in Døndal, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

DVOBOJNA CJEPAČA

Inocybe phaeodisca var. geophylloides Kühner

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + phyllon (gr.) = list, listić + -oeides (gr.) = nalik na. Po boji listića, koja je slična kao kod zemljaste cjepače (Inocybe geophylla).

Klobuk: 1.2-2 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, nije ili je samo nejasno ispupčen na sredini, površina je vlaknasto-dlakava na sredini, vremenom postaje ljuskava, vanjska polovica je radijalno vlaknasta, s donekle razmaknutim vlaknima i brazdasta na rubu, nije mazava, na sredini je žućkasto-smeđ do ružičasto-smeđ, vanjska je polovica svijetlo žućkasto-smeđa do bjelkasta, rub u mladosti malo prelazi preko listića, nije izraženo resasto-nazubljen.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 1.5-3 mm debeo, čvrst, valjkast ili slabo zadebljan na bazi, nije gomoljast, na krajnjem vrhu je slabo dlakav, ispod je ubrzo prilično grubo uzdužno vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, bjelkast, vremenom postaje do svijetlo žućkasto-smeđ, blizu vrha je više crvenkasto-smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, 25-35 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, nisu trbušasti do srpasti, široko do usko prirasli, bjelkasti, zatim su svijetlo sivkasto-žućkasti do oker-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 8-11 x 5-6 µm, Q = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, 28-34 x 9-11 µm, pleurocistide su 52-70 x 12-20 µm, usko vretenaste do usko trbušaste, ponekad su čak i u obliku boce, ali ne izraženo, bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 1.5 µm, s vršnim kristalima, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne, na krajnjem vrhu stručka je samo s donekle jasno ili slabo izraženim caulocistidoidnim hifama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-smeđe u gornjem dijelu stručka, žućkasto u donjem dijelu; miris i okus su slabi na spermu.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, grabom ili lijeskom, a moguće i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, resastom i nazubljenom rubu klobuka i crvenkasto-smeđoj boji mesa u gornjem dijelu stručka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 39.2. Inocybe phaeodisca var. geophylloides Kühner

Inocybe phaeoleuca - created on September 2017 in Mariebjerg Kirkegård, Denmark by Tobias Bøllingtoft

SMEĐO-BIJELA CJEPAČA

Inocybe phaeoleuca Kühner

Etimologija: phaios (gr.) = taman, smeđ, mrk + leukos (gr.) = bijel. Po kontrastu boja plodnog tijela.

Klobuk: 1.2-4.6 cm širok, isprva je stožasto-konveksan ili zvonoliko-konveksan, ubrzo se raširi, postaje konveksan, izravnato-konveksan do izravnat, bez ili s niskom širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je žućkasto vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju ili su blago razdvojena, ponekad je s napuklinama na rubu, vremenom se lagano raspucava, zatim se razlaže na ljuske, ostaci ovoja su odsutni ili prisutni, ali tada nejasno izraženi i uzrokuju blagu sivkastu nijansu, bez slijepljenih grudvica zemlje, vrlo je tamno crvenkasto-smeđ do gotovo crno-smeđ na sredini, na rubu je smeđ do tamnosmeđ, rub je jako podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-7 mm debeo, čvrst, uglavnom je ujednačeno valjkast, ponekad je polugomoljast, ali gomolj nikada nije obrubljen, čitav je pahuljast, ali teško uočljivo na donjoj trećini, koprena nije prisutna kod mladih primjeraka, isprva je gotovo čisto bijel (u izraženom kontrastu s bojom klobuka), vremenom polako postaje svijetlooker do oker-smeđ, a na bazi čak i tamnosmeđ.

Listići: Gusti, 30-60 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, prilično su široko do usko prirasli, ponekad su gotovo slobodni, bjelkasti u mladosti, zatim su svijetlo žućkasto-oker, na kraju su oker-smeđi, ponekad su s maslinastim odsjajem, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, ponekad su nejasnim ulegnute na sredini, stožaste na jednom kraju, glatke, 8-11.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.4-1.9, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 24-30 x 8-11 µm, pleurocistide su 49-78 x 12-22 µm, vretenaste do trbušaste, ponekad su usko batinaste, rijetko su gotovo u obliku boce, gotovo bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, s obilnim su kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su kuglaste sa suženim vratom do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su cheilocistidama, prilično su nepravilne na donjoj četvrtini stručka i tamo su tanjih stijenki, svugdje su pomiješane s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je slab, nekad podsjeća na listove pelargonije ili zelenu pupavku (Amanita phalloides), na prerezu je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, ponekad i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, grabom, brezom, topolom, johom, sivom vrbom (Salix cinerea), puzavom vrbom (Salix repens) ili borom, na vapnenastom, pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta:  6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je prvenstveno po kontrastu između boja klobuka i stručka, te tamnosmeđoj bazi stručka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 91.2. Inocybe splendens var. phaeoleuca (Kühner) Kuyp.

JESENSKA CJEPAČA

Inocybe posterula (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: posterus (lat.) = kasnije, slijedeći + -ula (lat.) = manja ili umanjena verzija nečega. Po rastu u jesen.

Klobuk: 2.5-6 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, zatim je konveksan do izravnat i izraženo do nejasno grbav, površina je vlanasto-glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasto-dlakava, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nije raspucana, vremenom ne postaje ljuskava, na vanjskoj je polovici prekrivena sivkastim ostacima ovoja ali prilično nejasno, žuto-smeđ do smećkast na sredini, prema rubu je nešto svjetliji, svijetlo krem, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-7.5 cm visok i x 5-10 mm debeo, čvrst, valjkast do malo zadebljan na bazi, nije gomoljast, slabo je pahuljast na vrhu, ispod je uzdužno bijelo vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ubrzo nestaje bez tragova, srebrnkasto-bjelkast s blagim sivkastim odsjajem, vremenom postaje blago žućkast, ali samo nejasno.

Listići: Osrednje su gusti, 40-50 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, nisu trbušasti, umjereno su usko prirasli, svijetlo žućkasto-sivi, oštrica je s tankim resicama, boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, nejasno stožaste do gotovo zaobljene na jednom kraju, glatke, 7.5-9.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-1.8, bazidije su 4-sporne, 23-30 x 7-9 μm, pleurocistide su 47-66 x 12-21 µm, široko su vretenaste do široko trbušaste, nikada nisu oblika boce, gotovo su bezbojnih do svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, s vršnim kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, prilično su brojne, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, spuštaju se do 1/6 dužine, slične su cheilocistidama i ispod na vrlo uskoj međuzoni pomiješane s usko batinastim cauloparacistidama; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u crnogoričnim šumama, te uz rubove puteva, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom ili arišem. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u miješanoj šumi bora, bukve i hrasta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Inocybe xanthodisca smatra se sinonimom opisane vrste zbog uglavnom identičnih makroskopskih karakteristika. Prema Huijsmanu, koji je proučavao materijal iz Bresadolinog herbarija, identična je i Inocybe geophylla var. lutescens. Često je slična zemljasta cjepača (Inocybe geophylla), od koje se razlikuje po žućem i glatkom klobuku, većim dimenzijama i sporama, koje su stožaste na jednom kraju. Međutim, posljednju karakteristiku je prilično teško uočiti jer su spore na jednom kraju samo blago stožaste. Može biti slična i dvobojna cjepača (Inocybe phaeodisca var. geophylloides), koja se razlikuje po manjim dimenzijama, stručku s crvenkastim nijansama na vrhu, nešto dužim sporama i nešto drugačijem staništu.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 55. Inocybe posterula (Britz.) Sacc.

Inocybe praetervisa - created in Spain by Francisco José Rodríguez Campo

ZAMJENJIVA CJEPAČA

Inocybe praetervisa Quél.

Etimologija: praetervisus (lat.) = izmjenjiva, zamjenjiva, nepromišljeno, nemarno, nonšalantno, zapušteno. Po izgledu zbog kojeg se može zamijeniti s drugim cjepačama.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, dosta je mesnat, najprije je stožasto-zvonolik, oštro je ispupčen je na sredini; žućkast, blijedooker ili svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, sitno je radijalno vlaknast do ruba, ali na ispupčenju gladak i nešto svjetliji, rub je rascijepljen i nešto tamniji.

Stručak: 5-8 cm visok i 4-6 mm debeo, valovito-zakrivljen, pun je ili vlaknasto šupljikav; bjelkast je pa blijedooker i na kraju smeđ, crtasto-vlaknast, na gornjem je dijelu svjetliji, na bazi je s bijelom i obrubljenom bulbom.

Listići: Prilično su gusti, suženo su prirasli na stručak, skoro su slobodni; prvo su bjelkasti ili krem-sivkasti, kasnije su žuto-smeđi, crvenkasto-sivi ili maslinasto-smeđi.

Spore: Dosta promjenljivog oblika, kvadratne ili stožaste, sa šupljim vrhovima, skoro razgranate, 10-12 x 7.5-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto, na presjeku ne mijenja boju; miris je neugodno kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama i na zatravljenim terenima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom i pjeskovito-glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Listići su dugo vremena sivkaste boje, a najčešće raste u travi. Slična je obrubljena cjepača (Inocybe mixtilis).

Inocybe proximella - created on July 2019 in S of Mokk, along the path to Badstutjønnin, Norway by Norwegian University of Science and Technology, Håkon Holien

BLISKA CJEPAČA

Inocybe proximella P.Karst.

Etimologija: proximus (lat.) = najbliži, susjedan, sljedeći + -ella (lat.) = označava umanjenicu. Po sličnosti s drugom vrstom.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je konveksan do stožast, zatim je zvonolik, stožasto-konveksan do prilično izravnat, obično je s izraženom, tupom ili rijetko prilično oštrom, grbicom na sredini, površina je slabo ljepljiva, na sredini je glatka, prema rubu je slabo radijalno vlaknasta, rijetko je grubo vlaknasta, rijetko se razlaže, ostaci ovoja nisu prisutni, svijetlo sivo-smeđ, rijetko je žuto-smeđ, na sredini je tamniji, ponekad čak crveno-smeđ do crnkast, obično je svjetliji prema rubu, ponekad je tamno crtast na svjetlijoj osnovi, rub je ponekad zakrivljen u starosti.

Stručak: 2-13.5 cm visok i 2.5-10 mm širok, valjkast, lagano se širi prema bazi, suh ili slabo ljepljiv, vlaknast, često je ljuskav, vrh je blago pahuljast ili ne, koprena je bjelkasta do svijetlo sivo-smeđa, u mladosti je bjelkast, zatim je svijetlo crvenkasto-smeđ ili svijetlo sivkasto-smeđ, često je dosta tamniji na srednjem dijelu, na bazi je bjelkast ili žućkast do oker u starosti, ponekad je djelomično tamno sivkasto-smeđ do crnkast i oker na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 7.5 mm, trbušasti, usko su prirasli, u mladosti su svijetlosivi, kasnije su svijetlo sivo-smeđi, oštrica je obično blago resasta i boje lica ili svjetlija.

Spore: Gotovo su kuglaste do elitptične, obično su prilično jako grbave, 7.8-11.8 × 6.2-8.7 μm, Q = 1.1-1.6, Qe = 1.3-1.4, bazidije su batinaste, 4-sporne, 25-41 × 9-12 μm, pleurocistide su 50-85 × 14-29 μm, obično su u obliku umjerene do široke boce s valjkastim ili stožastim vratom, neke su vretenaste, rijetko su slabo glavičaste, s vršnim su kristalima, svijetložute do bezbojne stijenke su debljine do 2.5 μm, ponekad su zadebljane na vratu, ponekad je vrh s debelom stijenkm poput kapice na glavi, cheilocistide su varijabilne, često su kraće i šire od pleurocistida, ponekad su vrlo široke, stijenke su debljine do 3 μm, tipične paracistide su uglavnom tankih stijenki, caulocistide su vretenaste, sa širokom bazom i tipično uskim, suženim vrhom, također su valjkaste, batinaste, zakrivljene, ponekad su višesegmentne, posebno na bazi, stijenke su obično prilično tanke, debljine do 2 μm, svijetložute do bezbojne, rjeđe su s tankim stijenkama, sadržaj je ponekad smećkast, cauloparacistide su brojne; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, ponekad je sivkasto-smeđe ili crvenkasto, rijetko je smeđe u bazi stručka; miris je slabo kiseo i na spermu ili neodređen, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, uglavnom u crnogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu ispod smreke, prilično robustnom izgledu, slabo vlaknastom i prilično svijetlom, sivo-smeđem klobuku, često žutoj do oker bazi stručka i prilično velikim sporama s prilično velikim grbama. Može se zamijeniti sa šumskom cjepačom (Inocybe silvae-herbaceae), koje ima rijetko zadebljane stijenke na vrhu pleurocistida.

Inocybe pruinosa - created on August 2010 in Lümanda vald, Estonia by Vello Liiv

INJASTA CJEPAČA

Inocybe pruinosa R.Heim

Etimologija: pruinosa (lat.) = prekrivena mrazom, injasta, s finim praškastim slojem. Po dekoraciji na stručku.

Klobuk: 1.8-3.2 cm širok, konveksan do izravnato-konveksan, bez ili je s niskom širokom grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasta, vlakna nisu razdvojena, na rubu nije brazdast, bez slijepljenih zrnaca pijeska na ostacima ovoja, bjelkast u mladosti zbog debelih, glatkih, polusjajnih, ali ne mazavih, uglavnom dugotrajnih ostataka ovoja, nekad postaju nejasni, osnova je žućkasto-smećkasta do konačno žućkasto-smeđa, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 3-6 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi, gomolj nije obrubljen, nejasno je pahuljast ili injast na gornjoj polovici ili čak do baze, ali pahulje su vrlo nejasne na donjoj polovici, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ubrzo nestaje i ne ostavlja tragove, bjelkast, vremenom postaje žuto-smeđ, osobito na srednjem dijelu.

Listići: Gusti, 40-55 ih dopire do stručka, široki su 4-6 mm, usko su prirasli, sivkasto-smeđi, oštrica je gotovo glatka do resasta, oker.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, ponekad su malo nepravilne, nejasno su ulegnute na sredini, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 11-17 x 5-6.5 µm, Q = 1.9-2.8, bazidije su 4-sporne, 28-37 x 9-13 µm, pleurocistide su 45-77 x 13-30 µm, široko su batinaste do vretenaste, ponekad su trbušaste, vrlo debelih stijenki, debljine do više od 5 µm, bezbojnih do žućkastih stijenki, s vršnim kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne, spuštaju se do pola stručka i pomiješane su s cauloparacistidama, ali ponekad su prisutne samo u prilično uskom vršnom pojasu, slične su cheilocistidama, prema dolje ih postupno mijenjaju jasno izražene, valjkaste caulocistoidne hife, debelih stijenki i s kristalima po površini, spuštaju se čak do baze i tamo su prilično nepravilne i samo malo zadebljanih stijenki, cauloparacistide nisu prisutne; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do kolovoza, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom, smrekom ili hrastom, na suhim i pjeskovitim terenima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je Inocybe halophila, koja ima nešto slabije izražene ostatke ovoja na površini klobuka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 65. Inocybe pruinosa R. Heim

Inocybe pseudodestricta - created on August 2021 in Paul Smiths VIC, Barnum Brook Trail, USA by Patrick Matheny, University of Tennessee Fungal Herbarium

RASPUCANA CJEPAČA

Inocybe pseudodestricta Stangl & J.Veselský

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, neistinit + destringo (lat.) = rastrgati, razderati. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 1-6 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je izravnato-konveksan i uglavnom izraženo grbav na sredini, površina je glatka do vlaknasto-dlakava na sredini, vremenom se polako razlaže na sitne ljuskice, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna su razmaknuta, na rubu se raspucava, često je sjajna, ponekad je bez sjaja, bez ili s izraženim ostacima ovoja, tamnosmeđ, ponekad je s crvenkastim nijansama, vremenom je s maslinasto-smeđim nijansama, prema rubu je malo svjetliji, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, nije resast.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-8 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi i širok 12 mm, pahuljast na vrhu na 1/3 dužine, prema dolje je uzdužno bijelo vlaknast, koprena je prisutna samo u mladosti, bjelkast, zatim je žućkast ili svijetlosmeđ, blizu vrha je ponekad sa svijetlo ružičasto-oker odsjajem.

Listići: Gusti, 30-40 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, usko su prirasli, u mladosti su bjelkasti, svijetlokrem ili žuti, na kraju su maslinasto-smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 8.5-11 x 5-6 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su batinaste, 4-sporne, 26-34 x 8-11 µm, pleurocistide su 50-70 x 13-23 µm, vretenaste, ponekad su gotovo trbušaste ili usko batinaste, debelih stijenki, debljine do 2 µm, bezbojne do blijedožute, s vršnim kristalima, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, nisu česte, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, spuštaju se do 1/3 dužine, slične su cheilocistidama, pomiješane su s cauloparacistidama, prema dolje su s raspršenim, prilično slabo izraženim caulocistoidnim hifama, čak i na donjoj polovici; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, brezom ili topolom, a po nekim autorima vjerojatno i s crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve cjepače.

Napomena: Vrlo su slične tamna cjepača (Inocybe fuscidula), od koje se razlikuje po sjajnom klobuku i žućkastim listićima, te Inocybe derbschii, koja ima žućkasto-smeđi klobuk.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 58. Inocybe pseudostricta Stangl & Veselský

Inocybe piceae - created on September 2023 in Blatt, Hunsrück / Riedbruch, Germany by Marco Floriani

SMREKOVA CJEPAČA

Inocybe pseudohiulca Kühner

Etimologija: pseudes (gr.) = lažan, varljiv, prividan + hiulcus (lat.) = racjepkan, napuknut, razdvijen. Po strukturi.

Klobuk: 3-7 cm širok i do 2.5 cm visok, isprva je stožast do konveksan, kasnije može biti izravnat i s izrazito širokom grbicom na sredini, površina je malo mazava i ljepljiva pa je uglavnom izraženo prekrivena sitnim česticama zemlje, u mladosti je paučinasta i svilenkasta od bjelkastih do srebrnosivih ostataka ovoja, kasnije je vlaknasta, a od ovoja ostaju samo bjelkaste mrlje, prema rubu je fino vlaknast i crtast, na rubovima se raspucava, smeđ do tamnosmeđ, obično je nešto tamniji na sredini i svjetliji prema rubu, kasnije je i s crvenkastim nijansama, rub je podvijen u mladosti, kasnije je izravnat ili izvrnut prema gore.

Stručak: 3-10 cm visok i 5-12 mm debelo, valjkast, pun, kasnije je šupalj, rijetko je stisnut, ponekad je zakrivljen, na bazi je obrubljeno gomoljast i širok do 18 mm, vlaknast, bjelkast do blago oker-smeđ, kasnije svijetlo crvenkasto-smeđ, rijetko je s blagom ružičastom nijansom na vrhu, na gomolju je bijel.

Listići: Gusti, široki su do 6 mm, nisu trbušasti, izmiješani su s lemelulama, prirasli, u mladosti su sivkasti do krem-sivkasti, kasnije oker-smeđi do svijetlosmeđi, ponekad su s maslinastom nijansom.

Spore: Eliptične, višekutne, nepravilne, s brojnim su zaobljenim grbicama, 10-13.5 x 7-9.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Debelo, vlaknasto, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavom smrekom, rjeđe bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom i tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po kestenjastosmeđem stožastom, konveksnom klobuku, koji se vremenom raspucava ili rascjepljuje na rubu, te rastu ispod smreke. Blisko je povezana s privlačnom cjepačom (Inocybe oblectabilis), koja je karakteristična po stručku s obrubljenim gomoljem na bazi i izraženom ružičastom nijansom, te po grbavim sporama.

Inocybe pseudoreducta - created on September 2011 in Ruusmäe park, Estonia by Vello Liiv

LAŽNA BIJELORUBNA CJEPAČA

Inocybe pseudoreducta Stangl & Glowinski

Etimologija: Po sličnosti s Inocybe reducta, sinonimom bijelorubne cjepače (Inocybe albomarginata).

Klobuk: 2-5.5 cm širok, isprva je zvonolik ili stožasto-konveksan, zatim je konveksan do izravnato-konveksan, s niskom i širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, na rubu je brazdasta, ostaci ovoja su prisutni u mladosti, ali su prilično nejasno izraženi, smeđ, ponekad je crvenkasto-smeđ.

Stručak: 2-6 cm visok i 3-7 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je s izraženim obrubljenim gomoljem i širok 12 mm, čitav je pahuljast, koprena nije prisutna, smećkast ili ružičasto-smećkast, ružičaste su nijanse najuočljivije na gornjem dijelu, na gomolju je bijel.

Listići: Umjereno su gusti, 45-60 ih dopire do stručka, široki su do 7 mm, prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su bjelkasti ili svijetlooker, na kraju su sivkasto-smeđi s maslinastim odsjajem, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 7.5-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 24-29 x 8-10 µm, pleurocistide su 50-70 x 16-24 µm, vretenaste do vretenasto-trbušaste, ponekad su gotovo trbušaste ili oblika boce, nikada nisu izraženo u obliku boce, gotovo su bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, s vršnim kristalima, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, ali su rijetke u donjoj trećini, slične su cheilocistidama ili nešto nepravilnije, osobito blizu baze, svugdje su pomiješane s cauloparacistidamaa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, lagano je ružičasto u kori stručka, čisto bijelo u gomolju; miris je na spermu ili malo kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u simbiozi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Makroskopski je opis većim dijelom preuzet od Stangla & Glowinskog, koji su također naveli da su stijenke cistida žute u KOH, ali to se pokazalo pogrešnim, stijenka cistida je kod više ispitanih kolekcija uvijek bila gotovo bezbojna.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 75. Inocybe pseudoreducta Stangl & Glowinski

Inocybe pseudoteraturgus - created on August 2017 in Suomussalmi, Näljänkä Lohivaara, Finland by Tapio Kekki

LAŽNA NAKAZNA CJEPAČA

Inocybe pseudoteraturgus Vauras & Kokkonen

Etimologija: Po sličnosti sa nakaznom cjepačom (Inocybe teraturgus).

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, sa širokom je grbicom na sredini, površina je vunasta ili sitno ljuskava na sredini, prema rubu je s prilegnutim ljuskama do vunasto-vlaknast, na rubu je često radijalno vlaknast, s vlaknima koja se lome i tamnim snopićima vlakana, ostaci ovoja nisu prisutni, na sredini je tamnosmeđ, smeđ, svijetlosmeđ do žućkasto-smeđ, prema vani je tamnosmeđ, smeđ, sivkasto-smeđ, sivkasto-crveno-smeđ ili žućkasto-smeđ.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 2-7 mm širok, čvrst, valjkast, malo je proširen ili sužen na bazi, često je zakrivljen, vunasto-vlaknast, često je crtast sa svjetlijim i smeđim vlaknima, na bazi je ljuskav, sjajan, koprena je brzo prolazna, svijetlosmeđ, na bazi je smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 6 mm, usko su prirasli, u mladosti su svijetlosivi, kasnije su sivo-smeđi do žućkasto-smeđi, zatim su smeđi, oštrica je boje lica.

Spore: Gotovo su kuglaste do eliptične, prilično su izraženo grbave, 7.7-11.1 × 6-8 µm, Q = 1-1.5, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, 23-33 × 9-14 µm, pleurocistide su 49-73 × 11-25 μm, usko trbušaste do oblika boce, vretenaste, ponekad su valjkaste, obično su s obilnim vršnim kristalima, baza je sužena ili sa stalkom, stijenke su svijetložute i debljine do 4 μm, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali varijabilnije, neke su tankih stijenki, uglavnom su kraće, duge do 57 μm i široke do 20 μm, rijetko su sa smeđim sadržajem, paracistide su rijetke, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, uglavnom su poput hifa, uglavnom su valjkaste i duge, često višesegmentne i s uskim vršnim segmentom, sužavaju se prema vrhu, duge su do 110 μm, bez kristala, uglavnom su sa žutim i zadebljanim stijenkama, rjeđe su svijetlosmeđe iznutra, cauloparacistide su prilično brojne; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto do blago žućkasto, u stručku je bjelkasto s crvenom ili smeđom nijansom, u kori je najtamnije, u bazi je bjelkasto; miris je kiseo, slab na spermu do nejasan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u suhim i vlažnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te uz šumske putove i staze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, smrekom ili brezom, često na pjeskovitom tlu ili tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po ljuskavom klobuku i pripada skupini Inocybe lanuginosa. Boja klobuka varira od sivo-smeđe do tamnosmeđe. Slične su Inocybe lanuginosa, Inocybe leptophylla i Inocybe relicina, od kojih se dosta razlikuje po sporama i cistidama. Nakazna se cjepača razlikuje po sporama. Čini se da opisana vrsta dosta sliči sjevernoameričkoj vrsti Inocybe diminuta, od koje se razlikuje po većim plodnim tijelima, širim sporama s nešto manjim prosječnim Q i prosječno dužim pleurocistidama s nešto debljim stijenkama.

Inocybe purpureobadia - created on August 2023 in Sundløkka, Fredrikstad, Øs, Norway by Morten Pettersen

LJUBIČASTOSMEĐA CJEPAČA

Inocybe purpureobadia Esteve-Rav. & A.Caball.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpuran, ljubičast + badius (lat.) = kestenjastosmeđ, hrđastosmeđ. Po boji klobuka.

Klobuk: 5-15 mm širok, stožasto-konveksan, bez ili s malom, zaobljenom grbicom na sredini, površina je sa žućkasto-sivim ostacima ovoja na sredini kod nekih primjeraka, glatka do malo hrapava, prema rubu je radijalno vlaknasta s vlaknima koja se blago razdvajaju na rubu, smeđ do ljubičasto-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna, uglavnom je cjelovit ili raspucan.

Stručak: 5-20 mm visok i 1-3 mm debeo, valjkast ili batinast, čitav je prekriven je uzdužnim bijelim vlaknima, pahuljasto-ljuskav na samom vrhu, koprena je prolazna, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ s ružičastim nijansom, tamniji na vrhu, a svjetliji na donjem dijelu.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, 30-40 ih dopire do stručka, izmiješani su samo s kratkim lamelulama, usko su prirasli, debeli, krem do žuto-smeđi, svijetlosmeđi, smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je svjetlija, boje lica ili tamnosmeđa.

Spore: Višekutne, grbave, 8-12.5 × 5-6.5 μm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30–40 × 9–12 μm, pleurocistide su 40–80 × 12–19 μm, valjkasto-vretenaste, nekad su s blago suženim vratom ili glavičaste, obično su sa stalkom, često su s obilnim kristalima na vrhu, sa svijetložutim stijenkama debljine do 2 μm, cheilocistide su slične, ali prosječno kraće, caulocistide su 30–56 × 8–18 μm, brojne, trbušaste, valjkaste ili blago batinaste, gotovo kuglaste, često su sa smeđim sadržajem, neke su s kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine do 1 μm, nekad su inkrustirane; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bijelo u klobuku, žućkasto-smeđe u stručku, osušeno je tamnosmeđe u klobuku, u stručku nešto svjetlije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, najčešće po planinskim predjelima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, hrastom ili mrežičastom vrbom (Salix reticulata), obično na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Izvorno je opisana u Španjolskoj u šumovitim područjima s hrastom crnikom (Quercus ilex) na pjeskovitom tlu. Po tamnosmeđem klobuku i hrđastosmeđim listićima starijih plodnih tijela podsjeća na sićušne vrste iz podroda Telamonia, roda Cortinarius, međutim, otrusina nije tamne boje. Čini se da su ostaci ovoja promjenjivog karaktera. Po mikroskopskim je značajkama dosta slična Inocybe murina, koja se razlikuje po većim dimenzijama, svjetlijim plodnim tijelima i prosječno nešto manjim sporama. Planinska cjepača (Inocybe alpigenes) također ima pravokutne spore slične iznad spomenutim vrstama, međutim spore i Q su manji, a oblik pleurocistida je drugačiji.

LJUBIČASTONOGA CJEPAČA

Inocybe pusio P.Karst.

Etimologija: pusio (lat.) = malen, neznatan. Po veličini.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat, često je s grbicom na sredini, grbica je ponekad nejasna ili čak odsutna, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, na rubu nije raspucana, vlakna se kasnije donekle lome, a zatim je ljuskava, ostaci ovoja su prisutni na sredini dajući grbici sivkastu nijansu, ali ponekad nisu prisutni, nije vodenasta, oker, smeđ ili tamnosmeđ, rub je u podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-6 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljast na bazi, gomolj nije obrubljen, na vrhu je pahuljast u dužini do 1/3, ispod je gotovo gladak do uzdužno vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ubrzo nestaje, na vrhu je uočljivo ljubičast do sivkasto-ljubičast, na donje 2/3 dužine je bez ljubičaste nijanse, svijetlo sivkasto-smeđ do gotovo bjelkast.

Listići: Umjereno su gusti, 30-40 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, trbušasti ili ne, umjereno su  široko do usko prirasli, ponekad su gotovo slobodni, u početku su s ljubičastom nijansom, koja ubrzo nestaje, a zatim su žućkasto-smeđi do sivkasto-smeđi, oštrica je resasta, ponekad je pahuljasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Bademaste, glatke, stožaste su na jednom kraju, glatke, 7.5-11 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 27-32 x 8-11 µm, pleurocistide su 41-74 x 12-25 µm, vretenaste do gotovo trbušaste, bezbojnih do vrlo svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 2 µm, s vršnim su kristalima, rijetke do brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na gornjoj trećini stručka, slične su cheilocistidama ili nešto tanje i nepravilnije, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, sivkasto do ljubičasto-sivo na vrhu stručka, ali je ljubičasti odsjaj prilično nejasan; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, a vrlo rijetko crnogoričnim, obično hrastom, lipom, bukvom, topolom i rijetko borom. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Navodi se da uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Karaktristična je po ljubičastom stručku, osobito na vrhu, a najsličnija je sivoljubičasta cjepača (Inocybe griseolilacina), koja također ima ljubičasti ton klobuka, ali uglavnom ne na vrhu. Sinonimija s Inocybe obscura var. obscurissima prihvaćena je zbog Kühnerovih tvrdnji. Opisana je vrsta prilično varijabilna po svojim makroskopskim značajkama ovisno o stupnju razvijenosti ovoja. Kada je ovoj relativno debeo i krut, temeljni pokrov klobuka je uglavnom vlaknasto-dlakav, a na rubu nije ili je jedva radijalno raspucan. Primjerci s ovojem koji rano nestaje općenito su nešto tamniji i imaju izrazito raspucan rub. Međutim, suprotno tvrdnji Reumauxa, ovoj se razlici ne može pripisati taksonomski značaj.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 56. Inocybe pusio P.Karst.

Inocybe queletii - created on August 2000 in Crots, France by Guinberteau Jacques

QUELETOVA CJEPAČA

Inocybe queletii Konrad

Etimologija: U čast francuskom mikologu Lucienu Quéletu (1832.-1899.), jednog od utemeljitelja suvremene mikologije. Po imenu.

Klobuk: 3-6 cm širok, u mladosti je stožast ili zvonolik, ubrzo je konveksan do izravnato-konveksan, na kraju je čak i izravnat, obično je bez grbice ili je nekad s niskom i širokom grbicom, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna su malo razmaknuta, na rubu je radijalno brazdasta, bjelkast do svijetlokrem u mladosti zbog debelog ovoja, vremenom malo potamni i postaje kremast, oker ili čak smeđ ispod ostataka ovoja, rub je prvo podvijen i blago resast u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 4-7 cm visok i 6-12 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljast na bazi, gomolj je ponekad gotovo obrubljen kod mladih primjeraka, pahuljast na gornjem dijelu, do oko 1/3 dužine, ispod je slabo vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, kasnije je bez ostataka, bjelkast, vremenom postaje svijetlokrem.

Listići: Umjereno su gusti, 60-70 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, usko su prirasli, bjelkasti, ubrzo postaju žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bijela.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, nejasno su gotovo stožaste ili ponekad tupe na jednom kraju, glatke, 8-12 x 5-7 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 26-34 x 9-12 µm, pleurocistide su 50-76 x 14-21 µm, vretenaste do gotovo oblika boce, rjeđe su usko batinaste, bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, s vršnim su kristalima, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do oko 1/3 dužine stručka, slične su cheilocistidama, ispod su s međuzonom do oko polovice, koja se sastoji od prilično jasno izraženih caulocistoidnih hifa, ali bez cauloparacistida; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, bez ružičaste nijanse; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do lipnja, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom.

Doba rasta: 5, 6

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Iako je Bresadola napomenuo da su spore kod opisane vrste veličine 10-12 x 6-7 µm i prosječni Q oko 1.7, prikazao ih je kao da imaju Q oko 2.5, pa bi se njegov opis mogao odnositi na sličnu bazgovu cjepaču (Inocybe sambucina).

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 61. Inocybe queletii Mayor & Conr.

Inocybe reisneri - created in Novosibirsk Akademgorodok, Ruska Federacija by ressaure

REISNEROVA CJEPAČA

Inocybe reisneri Romagn.

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je konveksan, zatim se raširi, na kraju je izravnat i bez ili s niskom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, kasnije se polako raspucava, ali prilično neupadljivo, u mladosti je s tankim, sivkastim, brzo prolaznim ostacima ovoja, svijetlooker, žućkasto-smeđ do smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi ili gotovo gomoljast, slabo je pahuljast na vrhu, prema dolje je blago vlaknast, koprena nije prisutna, svijetloljubičast, najuočljivije na gornjoj polovici, ali pomiješan sa smećkastim nijansama na donjoj polovici, na gomolju je bjelkast.

Listići: Gusti, oko 50 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, nisu ili su samo nejasno trbušasti, usko su prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su ljubičasti, ljubičasti odsjaj ubrzo nestaje, zatim su smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične, često su ulegnute na sredini, glatke, prozirne, 8-10.5 x 5-6 µm, Q = 1.4-1.9, Qe = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, 29-38 x 9-12 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistidije su batinaste, ponekad su kruškolike, tankih stijenki, s bezbojnim sadržajem, 35-60 x 8-14 µm, caulocistide su samo na krajnjem vrhu stručka, slične su cheilocistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetloljubičasto, najizraženije u vrhu stručka; miris je slab ili jak, na voće ili neugodniji, na zemlju, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično kestenom ili bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom, kao i sve cjepače.

Napomena: Prepoznatljiva je po elegantnim plodnim tijelima s polugomoljastim stručkom, sjajnim svilenkastim klobucima s raspršenim mrljama od ostataka bijelog do sivkastog ovoja, ljubičastom nijansom na gornjem dijelu stručka i listićima, te osebujnom mirisu. Slične su slabomirisna cjepača (Inosperma quietiodor), koja je bez ljubičaste nijanse, a miris je na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus) ili sapun, te Pseudosperma vinosistipitatum, koja također ima ljubičasti stručak i ljubičaste listiće, ali se razlikuje po većim sporama i širim cheilocistidijama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 7. Inocybe reisneri Velen.

Inocybe rivierana - created on August 2015 in Koovi, Estonia by Vello Liiv

PRIMORSKA CJEPAČA

Inocybe rivierana Bandini & B.Oertel

Etimologija: Po imenu mjesta gdje je prvi put pronađena, koje su mještani nazivali Riviera.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je gotovo stožast, zatim je široko konveksan do proširen, s velikom je grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je bez ostataka ovoja, prvo je gola, zatim je sitno bradavičava, osobito u sredini, prema rubu je blago bradavičava do sitno ljuskava, ponekad je i fino razložena na vrlo sitne ljuske, bez ostataka koprene, crvenkasto-smeđ do tamno crvenkasto-smeđ, obično je nešto tamniji na sredini, rub je u mladosti uglavnom podvijen ili obješen, kasnije je izravnat do izvrnut prema gore.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, nekad je blago zakrivljen, u mladosti je bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast ili gol, grubo je pahuljast na gornjoj trećini stručka, te rijetko i ispod sredine stručka, isprva je bjelkast, ubrzo je svijetlo slamnatožut do svijetlosmeđ.

Listići: Gusti do malo razmaknuti, 35-45 ih dopire do stručka, debeli, usko su prirasli, trbušasti, isprva su bjelkasti, bjelkasto-sivkasti, kasnije su sivkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Uglavnom su široko bademaste do eliptične, na jednom su kraju gotovo zašiljene do tupe, glatke, 8.7-12.2 x 5.6-7.6 μm, Me = 10.2 x 6.4 μm, Q = 1.3–1.9, Qe = 1.6, bazidije su 2-4-sporne, 23–28 × 7–10 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistidija i brojnih bezbojnih, glavičastih do valjkastih, ponekad lančanih, paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 56-91 x 10-16 μm, uglavnom su izduženo i usko valjkaste, ponekad su glavičaste, bez vrata, na vrhu su općenito široke, bez ili samo s kratkim stalkom na bazi, vršno su obično s kristalima, stijenke su debljine do 2 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, pileipelis je sastavljen od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5–12 μm, inkrustiranih i s tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svijetlim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne na gornjoj trećini stručka, ali uglavnom, iako rijetko, i na donjoj polovici, 50–85 × 10–15 μm, obično su valjkaste, bez vrata i samo s kratkim stalkom na bazi, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, izmiješane su s brojnim glavičastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, osušeno je tamnosmeđe s crvenkastom nijansom u klobuku, a u stručku iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miris je na spermu ili slabo aromatičan, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, uz obale potoka i rijeka, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, često u primorskim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po crvenkasto-smeđoj i vremenom sitno bradavičavo-ljuskavoj površini klobuka, razmaknutim i debelim listićima, grubo naboranom stručku u gornjoj trećini, rijetko i ispod sredine, glatkim sporama, prilično dugim i valjkastim cheilocistidama s nezadebljanim stijenkama, te pleurocistidama veličine 56-91 x 10-16 μm. Po kombinaciji se navedenih značajki razlikuje od drugih sličnih smeđih vrsta, kao što su tamnosmeđa cjepača (Inocybe obscurobadia), koja ima manje spore i jasno kraće cheilocistide s često gotovo glavičastim vrhom, te Katalonska cjepača (Inocybe catalaunica), koja ima obilne bjelkasto-sivkaste ostatke ovoja, često baršunastiju ili baršunasto-vunastu površini klobuka i manjr sporr, sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), kojatakođer ima gotovo valjkaste cheilocistide, ali obično sa nezadebljanim stijenki, te sivkaste ostatke ovoja i često ružičastu nijansu blizu vrha stručka, te Inocybe grusiana, koja ima sivkaste ostatke ovoja, te cheilocistide, koje su gotovo trbušaste ili u obliku boce.

Inocybe rufoalba - created on June 2019 in Bimose, Sorø, Denmark by Thomas Kehlet

SLABUNJAVA CJEPAČA

Inocybe rufoalba Sacc.

Etimologija: rufus (lat.) = crvenkast, riđ + albus (lat.) = bijel. Po kontrastu između tamnije sredine i svjetlijeg ruba klobuka.

Engleski naziv: Pineling Fibrecap

Klobuk: 1.5-3 cm širok, isprva je konveksan do stožasto-zvonolik, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, površina je radijalno vlaknasta, prekrivena je bijelim ostacima ovoja, smeđ, prema rubu je svjetliji, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, ponekad je s obrubljenim gomoljem na bazi, čitav je pahuljast, bjelkast, kasnije je često smećkast, na vrhu je obično bijel.

Listići: Razmaknuti, široki su do 4 mm, prirasli, kremasti, kasnije su smećkasti do maslinasto-smeđi, oštrica je glatka i bijela.

Spore: Eliptične, nepravilno višekutne, izraženo su grbave, 6.5-8.5 x 4-5.5 µm, Q = 1.3-1.9, bazidije su 4-sporne, 24-30 x 7.5-9.5 µm, pleurocistide su 59-80 x 17-20 µm, vretenaste do oblika boce, s izduženim su stalkom na bazi, sa stijenkama debljine do 2.5 µm na vrhu, s često žuto-smeđim sadržajem s 10% amonijevim hidroksidom (NH4OH), s kristalima na vrhu, cheilocistide su veličinom i oblikom slične pleurocistidama, izmiješane su s vretenastim paracistidijama, caulocistide su veličinom i oblikom slične pleurocistidama, izmiješane su s raspršenim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je neugodan na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom ili johom, na vlažnim mjestima, u mahovini.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Pripada sekciji Petiginosae, a karakteristična je po relativno malim, višekutnim sporama i vretenastim pleurocistidama sa smeđim sadržajem. Srodna je sa sivorubnom cjepačom (Inocybe petiginosa), koja se razlikuje po tamnijoj boji klobuka, ljuskavoj i raspucanoj površini, većim pleurocistidama i manje grbavim sporama. Inocybe ambigua se jasno razlikuje po malim, pravokutnim sporama bez izraženih grbica u kombinaciji s vretenastim pleurocistidama, izuzetno tankih stijenki i sa smeđim sadržajem.

Inocybe rufuloides - created on December 2023 in Cuenca, Spain by Javier Marcos Martínez

LAŽNA LISIČJA CJEPAČA

Inocybe rufuloides Bon

Etimologija: rufus (lat.) = crvenkast, riđast + -oides (lat.) = nalik na, sličan. Po sličnosti s lisičjom cjepačom (Inocybe rufula).

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, na kraju je gotovo izravnat i često nejasno grbav na sredini, grba je ponekad izražena, površina je gotovo glatka do blago pustenasta na sredini, prema rubu je prilično grubo radijalno vlaknast, vlakna se ne razdvajaju ili se samo malo razdvoje, na rubu je ponekad s pukotinama, na kraju je sa stršećim ljuskama, osobito na vanjskoj polovici, ostaci ovoja su uglavnom izraženi, osobito na sredini, zbog čega je klobuk sa sivkastom nijansom, ponekad je odsutan, tamnosmeđ na sredini, nešto je svjetlije smeđ do narančasto-smeđ na vanjskoj polovici, rub je u mladosti podvijen, ubrzo se izravna, nije resast.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 2.5-6 mm debeo, čvrst, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, nije izraženo gomoljast, krajnji vrh je nejasno pahuljast ili dlakavo-pahuljast, prema dolje je uzdužno bijelo vlaknast, vlakna nestaju pri rukovanju, koprena je prisutna u mladosti, kasnije je bez tragova, smeđ do narančasto-smeđ, najizraženije na gornjoj polovici stručka, donja je polovica svjetlija, blizu baze je gotovo bjelkast.

Listići: Umjereno su gusti, 30-50 ih dopire do stručka, široki su 4-8 mm, uočljivo su trbušasti, prilično su široko do usko prirasli, svijetlo sivkasto-žuti u mladosti, zatim su smeđi, na kraju su tamnosmeđi, oštrica je resasta do gotovo ljuskava, bijela do gotovo boje lica.

Spore: Eliptične do bademaste, na jednom su kraju gotovo tupe do nejasno stožaste, donekle su debelih stijenki, glatke, 10-13.5 x 6-7.5 µm Q = 1.6-2.2, bazidije su pretežno 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 30-38 x 9-12 µm, pleurocistide su valjkasto-batinaste, batinaste, vretenaste ili trbušaste, manji dio je oblika boce, debelih stijenki, debljine do 2 µm, žutih stijenki, na vrhu su s kristalima, prilično su rijetke, 42-74 x 13-25 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, rijetke, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, prilično su brojne, caulocistide su odsutne ili prisutne na krajnjem vrhu stručka, na jednoj desetini dužine, slične su cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, prema dolje se pretvaraju u prilično usku zonu donekle izraženih caulocistoidnih hifa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bijelo u klobuku, crveno-smeđe u gornjem dijelu stručka, osobito u kori; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, ispod primorskog bora (Pinus maritima), na pješčanim nanosima, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po bogato dekoriranoj površini klobuka, crveno-smeđoj nijansi u gornjem dijelu stručka i staništu.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 30.1. Inocybe rufuloides var. rufuloides

Inocybe rupestris - created on August 2021 in Fokstua E, Fåksåi S, Norway by Katriina Bendiksen, University of Oslo

STJENOVITA CJEPAČA

Inocybe rupestris J.Favre

Etimologija: rupes (lat.) = stijena, hridina + -estris (lat.) = označava pripadnost ili mjesto rasta. Po staništu na kojem raste.

Klobuk: 5-12 mm širok, isprva je stožast, kasnije je izravnat i ispupčen na sredini, slabo je pustenast na sredini, prema rubu je sitno ljuskav, tamnosmeđ.

Stručak: 1-1.5 cm visok i 2-3 mm debeo, čvrst, valjkast, pahuljast na vrhu, ispod je vlaknast, koprena nije prisutna, smeđ, nešto je svjetliji od klobuka.

Listići: Razmaknuti, nisu gusti, oko 30 ih dopire do stručka, široki su oko 3 mm, usko su prirasli, sivkasto-smeđi, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, često su s papilom na jednom kraju, bez kličnog otvora, glatke, 8-11 x 5-6 µm, Me = 9.1 x 5.4 µm, Q = 1.5-1.9, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 29-36 x 7-9 µm, pleurocistide su 49-66 x 14-18 µm, usko do široko valjkaste, ponekad su valjkasto-batinaste, žutih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, s vršnim su kristalima, prilično su česte, cheilocistide su slične pleurocistidama, nisu brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, na vrhu stručka su rijetke caulocistide, a slične su cheilocistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto, od srpnja do kolovoza, u simbiozi sa puzavom Povezana sa vrbama, topolistnom vrbom (Salix retusa) i mrežičastom vrbom (Salix reticulata), na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po valjkastim pleurocistidama i sporama s papilom na jednom kraju.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 43. Inocybe rupestris J.Favre

Inocybe sambucina - created in Finland by Tapio Kekki

BAZGOVA CJEPAČA

Inocybe sambucina (Fr.) Quél.

Etimologija: Sambucus (lat.) = bazga. Po boji klobuka koja je slična boji cvijeta bazge.

Klobuk: 2.5-4.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je konveksan do izravnat, bez ili sa širokom, niskom grbicom na sredini, površina je glatka, vlaknasto-dlakava na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna se razdvajaju ili ne, na rubu je nejasno brazdasta ili ne, ostaci ovoja su prisutni na sredini, ali prilično nejasno, gotovo je bjelkast do svijetlooker.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 5-8 mm debeo, čvrst, valjkast, često je polugomoljasto zadebljan na bazi i širok do 10 mm, gomolj nije obrubljen, pahuljast do polovice dužine, a često i čitav (koristiti ručno povećalo), bjelkast ili sa svijetlokrem nijansom.

Listići: Dosta su gusti, 60-80 ih dopire do stručka, široki su 3-4 mm, nisu trbušasti, usko su prirasli sa zupcem, izraženo su svijetli, žućkasti do žućkasto-smeđi, oštrica je sitno nazubljena, boje lica ili bjelkasta.

Spore: Eliptične, malo su nepravilne, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 7.5-10.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.8-2.6), bazidije su 4-sporne, 22-28 x 7-9 um, pleurocistide su 40-74 x 14-26 µm, valjkasto-batinaste, batinaste, široko vretenaste, ponekad čak i gotovo trbušaste, bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, vršno su bez ili s vrlo malo kristala, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, nisu brojne, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, caulocistide se spuštaju preko polovice stručka, na gornjem su dijelu slične cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, ispod se pretvaraju u jasno izražene, ali pomalo nepravilne caulocistoidne hife bez cauloparacistida na donjoj polovici, a ponekad dosežu i bazu; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, vlaknasto, bjelkasto do svijetlokrem; miris nije izražen ili je blago neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, hrastom ili bukvom, na tlu siromašnom hranjivim tvarima, na kiselom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Od sličnih se vrsta izdvaja po svojoj robusnosti. Slična je vlaknasta cjepača (Inocybe fibrosa) koja se razlikuje po listićima koji teže da posive i po malo obojenom stručku, a spore joj također nisu glatke.

Inocybe scolopacis - created on August 2016 in Hjørring Kommunes Klitplantage, Rubjerg Knude, Denmark by Thomas Kehlet

ŠLJUKINA CJEPAČA

Inocybe scolopacis Bandini & B.Oertel

Etimologija: Scolopacis (lat.) = šumska šljuka (Scolopax rusticola). Jer je vrsta dobro kamuflirana među sličnim vrstama kao što je šljuka kamuflirana u svom staništu.

Klobuk: 0.5-4 cm širok, isprva je gotovo zvonolik ili stožast, kasnije je široko konveksan ili proširen, bez ili s uglavnom izraženom velikom grbicom na sredini, površina je kod mladih primjeraka s bjelkastim do sivkastim ostacima ovoja, glatka i gola, vremenom je sitno do jako raspucana s razdvojenim vlaknima, u mladosti je s obilnim ostacima bjelkaste koprene, smeđ do tamnosmeđ, ponekad je mjestimično nešto svjetliji zbog ostataka ovoja, često je nešto tamnije smeđe boje na sredini, rub je prvo jako podvijen, kasnije je obješen do ravan, često je visećim ostacima koprene.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad se lagano širi prema bazi, u mladosti je bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast ili gol, pahuljast je samo na  vrhu, isprva je prljavo krem, smećkast, kasnije je smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, 40-50 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su bjelkasti, zatim su sivkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je neravna, vlaknasta, bjelkasta.

Spore: Bademaste do eliptične, nekad su prilično duguljaste, rijetko su blago ulegnute na sredini, na jednom su kraju gotovo zašiljene do tupe, glatke, 8.3–11.8 x 4.3–6 μm, Me = 9.6 x 5.2 μm, Q = 1.4-2.4, Qe = 1.9, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25–29 × 7–9 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, glavičastih paracistida tankih stijenki, pleurocistide su 46–84 x 11–21 μm, uglavnom su usko vretenaste, ponekad su trbušaste, s kratkim ili dužim vratom, na vrhu su općenito široke, obično su s kratkim stalkom na bazi, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 2.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su slične veličine, ali nešto varijabilnijeg oblika, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 5-12 μm, inkrustiranih i sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svijetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, 40–70 × 10–15 μm, obično su donekle nepravilnog oblika, gotovo vretenaste ili ublika boce s nezadebljanim stijenkama i kratkim, često jasno obrubljenim vratom, bez ili samo s kratkim stalkom na dnu, s ili bez vršnih kristala, stijenke su debljine do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima.; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto u stručku, smećkasto do crvenkasto u kori stručka, osušeno je smeđe do tamnosmeđe s crvenkastom ili bakrenom nijansom ili tamnosmeđe, u stručku je iste boje ili malo svjetlije boje, ne pocrni; miris nije izražen ili je na slab na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama, uz puteve i staze i po pjeskovitim terenima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom, na vapnenastom, pjeskovitom ili šljunčanom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnosmeđoj, glatkoj do raspucanoj površini klobuka, stručku pahuljastom samo na vhu, često duguljastim, glatkim sporama, općenito prilično uskim vretenastim cheilocistidama, pleurocistidamae veličine 46–84 x 11–21 μm i uglavnom donekle deformiranim caulocistidama, vretenastim ili oblika boce, s nezadebljanim stijenkama. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od svih sličnih smeđih vrsta, kao što su Inocybe plurabellae, koja ima malo hrapavu površinu klobuka, prosječno šire spore, pravilnije i prosječno kraće cheilocistide, te duge i uske caulocistide, tamna cjepača (Inocybe fuscidula), koja ima prosječno šire, gotovo vretenaste cheilocistide, uglavnom bez vrata i nedeformirane vretenaste caulocistide, Inocybe derbschii, koja kasnije ima baršunastiju do srašteno vlaknastu površinu klobuka, prosječno šire spore i kraće cheilocistide, sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), koja ima često gotovo valjkaste cheilocistide i veće spore, kao i dužim i uže caulocistide, Inocybe perchtana, koja je crvenkastije boje, s bjelkastim ostacima ovoja na klobuku, stručkom koji je čitav pahuljast i koji trljanjem pocrveni i prosječno kraćim sporama, te rana cjepača (Inocybe nitidiuscula) i Inocybe involuta, koje obično također imaju crvenkastiju boju klobuka i prosječno veće spore.

ID artikla nije pronađen.

Inocybe serotina - created on October 2023 in Ameland - Duinen t.h.v. Westermieden, Netherlands by Theo Kiewiet

KASNA CJEPAČA

Inocybe serotina Peck

Etimologija: serotinus (lat.) = kasni, zakašnjeli, onaj koji dolazi kasno. Po rastu kasno u sezoni.

Klobuk: 3-4.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan do konveksan, na kraju je izravnat, bez ili s niskom, širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je žućkasto vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nije brazdasta kada je ovoj razvijen, a brazdasta kada je slabo razvijen, potpuno je prekrivena zrncima pijeska, ostaci ovoja su nakon uklanjanja pijeska mazavi i ljepljivi, gotovo je bjelkast na sredini zbog ostataka ovoja i s raspršenim bjelkastim mrljama od ovoja na vanjskoj polovici, ostaci ovoja kasnije nestaju ili ostaju na sredini, oker do smeđ, osobito na rubnom dijelu.

Stručak: 3.5-6.5 cm visok i 7-10 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi, gomolj ponekad izgleda obrubljeno, djelomično je zakopan u pijesku, slabo je dlakavo-pahuljast samo od vršnog dijela do sredine, ispod je nejasno vlaknast, koprena nije prisutna, bjelkast, zatim je žućkast, ali podzemni dio ostaje bijel.

Listići: Umjereno su gusti, 45-65 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, prirasli do gotovo slobodni, svijetlokrem ili sivkasto-žućkasti u mladosti, na kraju su sivkasto-smećkasti, ponekad su sa slabom maslinastom nijansom, oštrica je resasta, bijela ili boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, često su ulegnute na sredini, na jednom su kraju tupe do gotovo stožaste, izrazito debelih stijenki, glatke, 11.5-19 x 6.5-9 µm, Q = 1.7-2.5, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne i zatim često s deformiranim sterigmama, 30-46 x 10-15 μm, pleurocistide su 42-80 x 17-37 µm, široko su batinaste do kuglaste, gotovo su bezbojnih i debelih stijenki, ponekad samo malo, debljine do 3 µm, s vršnim kristalima, često i na bazi, prilično su rijetke do vrlo rijetke, cheilocistide su slične pleurocistidama ili nešto tanje, prilično su rijetke, paracistide su kuglaste sa suženim produžetkom do široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na vršnom dijelu stručka, iznimno su potpuno odsutne, slične su cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, spuštaju se do maksimalno 1/6 dužine, postupno se pretvarajući u međuzonu koja se spušta daleko prema dolje, čak do baze stručka, a caulocistoidne hife su čak i tamo jasno izražene, debelih stijenki, s kristalima po površini i široko valjkaste do gotovo batinaste, srednja zona je ponekad vrlo uska i ne doseže ni polovicu dužine; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, blago je žućkasto u stručku; miris je jak, neugodno slatkast, kao kod zelene pupavke (Amanita phalloides), a okus je poput mirisa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, na obalnim pješčanim nanosima, u simbiozi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično s topolom, puzavom vrbom (Salix repens) i bora, ali ponekad samo s pješčarskom milavom (Ammophila arenaria), na suhim i vlažnim mjestima, pronađe se i u kontinentalnom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Lako je prepoznatljiv po velikim sporama, voluminoznim cistidama i specifičnom staništu. Međutim, lako se zamijeni s nekim varijetetima bezmirisne cjepače (Inocybe inodora), koja ima nešto manje spore s tanjom stijenkom, manje široke cistide, jače brazdasti klobuk i nema ljepljive ostatke ovoja. Opisana je vrsta prilično varijabilna u nekoliko makroskopskih značajki. Dekoracija stručka može se uvelike razlikovati između različitih primjeraka. Primjerci s gomoljastom bazom stručka često imaju caulocistoidne hife gotovo na čitavoj površini, dok primjerci s ujednačeno valjkastim stručkom mogu biti bez njih. Budući da se javljaju i međuslučajevi, ovom se obilježju ne može pripisati taksonomski značaj pa se Inocybe psammophila svodi na sinonim. Gomoljasta baza stručka može čak izgledati obrubljeno, jer je vanjska strana prekrivena ostacima ljepljivog ovoja koji je u potpunosti prekriven zrncima pijeska. Čini se da je razvoj ovoja barem djelomično određen okolišem. Primjerci koji rastu na vlažnim staništima imaju slabije razvijen ovoj, što uzrokuje tamniju boju klobuka (smeđu) bez trajne bijele sredine. Ova varijanta, izvorno opisana kao Inocybe devoniensis, pojavljuju se u udolinama dina i raste uz puzavu vrbu, ali ne zaslužuje autonomni taksonomski status.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 64. Inocybe serotina Peck