Mycena niveipes - created on June 2021 in Kuusiniemi, Finland by Petri Roponen

SNJEŽNONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena niveipes (Murrill) Murrill

Etimologija: niveus (lat.) = snježnobijelo + pes (lat.) = noga. Po boji stručka.

Klobuk: 1.5-6 cm širok, polukuglast do konveksan, sa ili bez niskog ispupčenja na sredini, kasnije se spljošti, prozirno crtast, brazdast, vodenast, u početku je dosta tamnosmeđ ili crno-smeđ, ubrzo izblijedi u sivo-smeđu do sivu boju, ponekad u gotovo bjelkastu, rub je svjetliji do gotovo bijel.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, kasnije je svilenkast i sjajan, na gornjem je dijelu pahuljast, ispod je gol, u mladosti je bijelo-plavkast ili bijelo-sivkast, zatim je bijel, na bazi je obično tamniji, više je ili manje gusto prekriven bijelim vlakancima.

Listići: 25-30 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli do sivkasti, ponekad su s ružičastom ili crvenkastom nijansom.

Spore: Eliptične su do skoro valjkaste, glatke, amiloidne, sa 4-spornih bazidija su 8-11.2 x 5.2-7 μm, Q = 1.2-1.7, Qav = 1.5, a sa 2-spornih 11.6-14.8 x 6.7-8.1 μm, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su vretenaste, u obliku boce, valjkaste ili batinaste, 40-110 x 9-22 x 0-4.5 μm, glatke, na vrhu su široko zaobljene ili se postupno do naglo sužavaju u kraći ili duži vrat; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, uz kožicu stručka je smeđe; miriše na klor, ali često slabo ili čak izostane, a okus je blag, slab na rotkvice ili brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, te također na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Raste na drvu kao i slična naherena šljemovka (Mycena galericulata), koja lagano miriše na klor, dok joj listići ne poprime ružičasti ton kao kod opisane vrste.

Mycena nucicola - created on October 2011 in Hule Mølle, Denmark by Jens H. Petersen

LJEŠNJAKOVA ŠLJEMOVKA

Mycena nucicola Huijsman

Etimologija: nux (lat.) = orah + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi u. Po staništu.

Klobuk: 1.5-3 mm širok, isprva je stožast, zatim je polukuglasto-konveksan ili paraboličan, bijel, u starosti je prozirno crtast, plitko je brazdast, dlakav ili ljuskav.

Stručak: 8-20 mm visok, končast, valjkast, ravan ili zakrivljen, pri dnu je lagano gomoljast, vodenasto sivkast, kasnije je sve bjelkastiji i sjajan, potpuno je dlakav, s vrlo je malim, dlakavim bazalnim diskom, koji u starosti gotovo nestane.

Listići: Rijetki, Usko su prirasli, ne dopiru uvijek do stručka, bijeli.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, amiloidne, glatke, 8-11 x 3.5-5.3 µm, Q = 1.9-2.5, Qav = 2.2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su 12-26 x 5.5-15 µm, brojne, batinaste, na vrhu su gusto prekrivene ravnomjerno raspoređenim, kratkim izraslinama, duge su do 25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen ili je slab na klor, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit na otpalim plodovima lijeske (Corylus) ili rijetko na drugim podlogama kao što su grančice i opalo lišće.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta uglavnom raste na lješnjacima, ali se pronađe i na grančicama i otpalom lišću vrbe, za razliku od slične nježne šljemovke (Mycena tenerrima), koja se vrlo rijetko može pojaviti na lješnjacima.

RUBNOMASLINASTA ŠLJEMOVKA

Mycena olivaceomarginata (Massee) Massee

Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinast, boje masline + marginata (lat.) = rub, margina. Po boji oštrice listića.

Engleski naziv: Brownedge Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, stožast ili polukuglast, prozirno crtast, brazdast, pahuljast, ubrzo je gol, lagano je mazav, vodenast, sivkast do sivo-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini često sa žućkastom, maslinastom, ružičastom ili crvenkastom nijansom.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, na vrhu je pahuljast i bjelkast, sivkast ili žuto-maslinast,  prema dolje je gol i sve izraženije sivo-smeđ, baza je ponekad tamnosmeđa, gusto je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 13-20 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kasnije su na bazi poprečno povezani sa žilicama, bjelkasti, sivkasti do maslinasto-sivkasti, oštrica je crveno-smeđa do maslinasto-smeđa, ponekad je iste boje ili obojena samo blizu ruba klobuka.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 9.5-11.5 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.7-2.2, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, sa sterigmama dugim 3-7 µm, cheilocistide su sa crvenkasto-smeđim sadržajem, vretenaste, batinaste do malo nepravilne, sa dugim do kratkim stalkom, 30-80 x 8-20 µm, na vrhu su glatke ili prekrivene s nekoliko, jednostrukih do brazdastih izraslina 27 x 2-3,5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto do smećkasto; miris je na klor ili neodređen, a okus je više ili manje na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, ponekad u velikoj množini, kao saprofit tla po livadama, nepognojenim travnjacima, parkovima, vrtovima, grobljima, uz ceste, te po pješčanim nanosima uz obalu, u travi ili mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetima Koprivnica i Glogovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unatoč velikoj varijabilnosti boje determinacija je rijetko problematična, jer se po rastu na tlu razlikuje od svih sličnih vrsta. Najsličnija je žutorubna šljemovka (Mycena citrinomarginata), koja raste samo u šumama, općenito je svjetlija i više žuta, a oštrica listića je limunastožuta do bjelkasta i bez primjese smeđe boje. Također bi se mogla zamijeniti sa blijedoljubičastom šljemovkom (Mycena albidolilacea), koja ima ružičasto-ljubičasti klobuk i vrlo nejasnu ružičastu oštricu listića, te manje cheilocistide bez stalka na dnu.

Mycena parca - created on November 2020 in Kolås, Oslo, Os, Norway by Tove Jacobsen

GLATKONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena parca Aronsen

Etimologija: parcus (lat.) = skroman, mali, ograničen. Po veličini

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, poluguglast, u početku je pahuljast, gol, prozirno crtast, siv.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, na vrhu je sivkast, na donjem je dijelu sivo-smeđ, baza je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 17-22 ih dopire do stručka, usko su prirasli s kratkim zupcem, sivi s bijelom oštricom.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7-10 x 4.3-6 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku boce, rijetko su batinaste, glatke, 15-31-68 x 9-16 x 2.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit među iglicama ispod obične borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je mnogo češća smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), od koje se može razlikovati samo detaljnom mikroskopskom analizom. Od slične se vrste može razlikovati po upadljivo golom stručku i velikim heilocistidijama u obliku boce, koje su rijetke kod slične vrste.

Mycena pearsoniana - created on September 2022 in Svansbjerg Overdrev, Denmark by Thomas Kehlet

PEARSONOVA ŠLJEMOVKA

Mycena pearsoniana Dennis ex Singer

Etimologija: U čast engleskog mikologa A. A. Pearsona (1874.-1954), koji je dao veliki doprinos u taksonomiji listićavki. U dva mandata je izabran za predsjednika Britanskog mikološkog društva, 1931. i 1952. godine. Po imenu.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, polukuglast do zvonolik ili konveksan, kasnije je spljošten i ponekad tupo ispupčen ili ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv, promjenjive je boje, ljubičasto-smeđ do ružičast u mladosti, a zatim postaje svijetlosmeđ ili žućkasto-smeđ s ljubičastim ili ružičastim tonom ili potpuno ružičast, prozirno crtast, vodenast, nježno je brazdast do gladak, gol, rub je iste boje ili bljeđi.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, šupalj, nekad je malo proširen na bazi, isprva je tamnoljubičast s blagom smećkastom nijansom, postaje prilično blijedo ljubičasto-smeđ do blijedo crvenkasto-smeđ, gladak, suh do pahuljičasto-dlakav na gornjem dijelu, na donjem je dijelu gol, na bazi je slabo prekriven dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Gusti, 18-31 ih dopire do stručka, do 5 mm široki, prilično su široki, široko su prirasli, spuštaju se po stručku sa zupcem, u početku su sivkasto-ljubičasti ili sivo-ružičasti, postupno postaju sve smeđiji s laganom ljubičastom nijansom, oštrica je neravna do erodirana ili nazubljena, više ili manje iste boje kao i površina listića.

Spore: Eliptične, glatke, neamiloidne, 6-9 x 3.5-4.5 µm Q = 1.4-2, Qav = 1.65, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, valjkaste do vretenaste, glatke, 30-80 x 6-12.5 µm, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto smećkasto, s nešto ljubičaste nijanse koja postupno nestaje; miris i okus su na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprofit u vlažnim crnogoričnim šumama, uz borove, rjeđe uz drugo crnogorično drveće, nekad se pronađe i u bjelogoričnim šumama, na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po ružičastoj do ljubičasto-smeđoj boji, listićima koji se spuštaju po stručku, mirisu i okusu po rotkvicama, neamiloidnim sporama i odsutnosti pleurocistida. Od ostalih se vrsta iz sekcije Calodontes razlikuje po neamiloidnim sporama i odsutnosti pleurocistida. Slične su ljubičasta šljemovka (Mycena pura), koja ima zaokružene i gotovo slobodne listiće uz stručak i amiloidne spore, te Kuehnerova šljemovka (Mycena kuehneriana), koja ima amiloidne spore.

TAMNOLISNA ŠLJEMOVKA

Mycena pelianthina (Fr.) Quél.

Etimologija: pelios (gr.) = modrica, mrko, tamno + antinoos (gr.) = suprotno, drugačije. Po tamnoj boji oštrice listića u kontrastu s ostalim dijelom površine.

Engleski naziv: Blackedge Bonnet

Klobuk: 1.5-5 cm širok, polukuglast do zvonolik, kasnije je izravnato-konveksan, plitko je ulegnut, prozirno crtast, gol, suh, po vlažnom je vremenu lagano mazav, smeđ, sivkasto-ljubičast do svijetlo ljubičasto-smeđ ili svijetlo ružičasto-smeđ, vodenast, od sredine prema rubu se suši u okerasti ili kremasti ton, sa ili bez ružičaste nijanse.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 2-8 mm debeo, valjkast, šupalj, nekad je malo proširen i zakrivljen na donjem dijelu, grubo je vlaknast ili maljav, bjelkast s laganim žućkastim, smećkastim ili ružičastim tonom, uzdužno je crtast sa tamno ljubičasto-smeđim vlaknima, baza gusto bijelo maljava.

Listići: 29-50 ih dopire do stručka, isprva su usko prirasli, zatim se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama, svijetlo ljubičasto-sivo-smeđi, svijetlo ljubičasto-smeđi, oštrica je nazubljena i gusto prošarana sa tamno ljubičasto-smeđim točkicama (pleurocistide).

Spore: Eliptične, duguljaste, amiloidne, 6-8 x 3.1-4.5 µm, Q = 1.7-2.1, Qav = 1.95, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, glatke, 40-70 x 6-14 µm, uglavnom su izmiješane s bazidijama, ali često jako strše, sa ljubičasto-smeđim sadržajem; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, neposredno ispod kožice klobuka je svijetloljubičasto; miris i okus su jaki na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, pojedinačno ili u malim skupinama, u bjelogoričnim šumama, osobito ispod bukve, hrasta ili johe, kao saprofit na sitnim ostacima, ali i na otpalim iglicama u šumama smreke, na vapnenačkom tlu. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Sadrži nisku razinu muskarina pa se smatra slabo otrovnom vrstom, a uz to joj je meso vrlo neugodnog mirisa i okusa. Ovoj je vrsti blisko srodna ljubičasta šljemovka (Mycena pura).

Napomena: Lako je prepoznatljiva po velikim dimenzijama, ljubičastoj boji, mirisu na rotkvice, te tamnoj i nazubljenoj oštrici listića. Može se zamijeniti sa ljubičastom šljemovkom (Mycena pura) i ružičastom šljemovkom (Mycena rosea), od kojih se razlikuje po ljubičastim listićima. Sve tri vrste su lagano toksične zbog niske koncentracije muskarina. Slična mirisna šljemovka (Prunulus diosmus) ima jednobojne listiće sa glatkom oštricom, a neke slične vrste iz roda Entoloma imaju ružičaste, višekutne spore.

Mycena picta - created on September 2018 in Slelde, Denmark by Thomas Læssøe

KACIGASTA ŠLJEMOVKA

Mycena picta (Fr.) Harmaja

Etimologija: picta (lat.) = oslikana, ukrašena, šarena. Po izgledu.

Engleski jezik: Cryptic Bonnet

Klobuk: 3-7 mm širok, valjkast ili u obliku kacige, kasnije je ulegnut na sredini, uglavnom je pupčast, gol, brazdast, prozirno crtast, sivkast ili ljubičasto-siv do tamnosmeđ s crno-sivim rebrima, rub je svjetliji, oker ili žućkast.

Stručak: 2-3.8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, hrskavičav, na vrhu je žuto-smeđ, crvenkast ili crno-smeđ, ispod je tamniji, crvenkasto-smeđ, a baza je spojena sa supstratom sa snopom crvenkastih vlakanaca.

Listići: 18-24 ih dopire do stručka, širi su nego duži, prirasli ili se spuštaju po stručku, sivkasti ili smećkasti, oštrica je svjetlija ili tamnija, svijetlocrvena.

Spore: Eliptične ili u obliku kapljice, glatke, prozirne, amiloidne, 6.5-11.5 x 4-5 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8, cheliocistide su u lancima, kruškolike, kuglaste, eliptične ili rjeđe batinaste, 13.5-24 x 9-16 μm, na vrhu su sa ravnim do zakrivljenim, jednostrukim ili rjeđe brazdastim ili račvastim izraslinama 1-14.5 x 1-1.5 μm; otrusina je žuta.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma, u sloju lišća ili iglica, ali i na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično johe, bukve, vrbe ili lipe, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po obliku klobuka i malo je vjerojatno da se zamijeni s bilo kojom drugom vrstom. U prošlosti je bila unutar roda Xeromphalina, prvenstveno zbog karakterističnih dlačica na dnu stručka. Eventualno je slična širokolisna šljemovka (Mycena latifolia), koja je raste u otvorenim područjima, a ne u šumama i nema cilindrični oblik klobuka.

ŠIŠARKINA ŠLJEMOVKA

Mycena plumipes (Kalchbr.) P.-A.Moreau

Etimologija: pluma (lat.) = pero + pes (lat.) = stopalo, noga. Po dekoraciji na donjem dijelu stručka.

Klobuk: 1-3.8 cm širok, prvo je stožasto-zvonolik, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, blago je mazav, tamno kestenjast do sivo-smeđ, bljeđi je prema rubu, nije narebran, ponekad je jedva narebran samo po vlažnom vremenu.

Stručak: 3-7 cm visok i 1.5-3.5 mm debeo, valjkast, ravan do zakrivljen, šupalj, gol, osim što je sitno zrnast na vrhu, sivo-smeđ, na vrhu je bjelkast i tamnosmeđ prema dnu, gdje je prekriven grubim, dugim, bjelkastim vlaknima.

Listići: Osrednje gusti, široki, prirasli su sa zupcem, bjelkasti, sivkasti do oker, ponekad su u starosti ružičaste, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične do oblika sjemenke jabuke, bezbojne, glatke, amiloidne, 7-9.6 x 3.6-5.8 µm, Q = 1.4-1.8, Qav=1.7, cheilocistide su vretenaste, 27-80 x 9-20 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto, sivkasto do svijetlosmeđe; miriše na klor, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste u kasnu zimu i proljeće, od veljače do svibnja, u vlažnim crnogoričnim šumama kao saprofit na otpalim češerima crnogoričnog drveća, obično smreke, ponekad na češerima zakopanim u zemlji. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, u drugoj polovici veljače, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je mala gljiva koja raste u proljeće na smrekovim češerima, a prepoznatljiva je po paperjastoj bazi stručka. Kao i većina sličnih vrsta, miriše po kloru. Rub klobuka nije narebran. Slična rana šljemovka (Mycena silvae-nigrae) također raste u proljeće, ali je tamnije sivo-smeđe boje, ima 2-sporne bazidije i izrasline na vrhu cheilocistida, nitastonoga šljemovka (Mycena filopes) ima slabiju ili odsutnu dlakavu dekoraciju pri dnu stručka, presvučena šljemovka (Mycena epipterygia) ima sluzaviji klobuk i stručak, a mliječna šljemovka (Mycena galopus) na prerezu ispušta mliječnu tekućinu.

Mycena polyadelpha - created on October 2018 in Sparrønningen, Færder, Vt, Norway by Arne Aronsen

HRASTOVA ŠLJEMOVKA

Mycena polyadelpha (Lasch) Kühner

Etimologija: poly (gr.) = mnogo + adelphos (gr.) = brat, srodnik. Po skupnom rastu.

Klobuk: 1-4 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je ponekad lagano ulegnut na sredini, slabo je prozirno crtast, dlakav ili zrnast, djelomično je proziran, bijel.

Stručak: 0.5-5 cm visok i 0.1-0.2 mm debeo, končast, zrnast, većim je dijelom gol, pri dnu je dlakav, bijel, ponekad je lagano smećkast pri dnu.

Listići: Rijetki, dosta su razmaknuti, 4-11 ih dopire do stručka, često vrlo uski, široko su prirasli, ponekad nisu izraženi ili ne dopiru do stručka, bijeli.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, izdužene, glatke, amiloidne, kod 4-spornih bazidija su 9-11.8 x 3.5-5 µm, Q = 1.9-2.4, a kod 2-spornih bazidija 10-13.5 x 3.5-5 µm, Q = 2.2-3.2, Qav = 2.6, cheilocistide su batinaste, kruškolike, valjkaste do gotovo kuglaste, 15-27 x 8-15.5 µm, na gornjem su dijelu ježaste, prekrivene su brojnim, ravnomjerno raspoređenim bradavicama ili kratkim izraslinama dugim 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od listopada do siječnja, kao saprofit gotovo isključivo na trulom lišću hrasta, a rjeđe na lišću bukve, voli vlažna mjesta. 

Doba rasta: 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po maloj veličini, potpuno bijelom čitavom plodnom tijelu, razmaknutim i široko priraslim listićima, bradavičavim cheilocistidama, te rastu na trulom lišću hrasta. Slična je končasta šljemovka (Mycena capillaris), koja obično postaje sivkasta do sivkasto-smeđa na sredini klobuka, listići su uže prirasli, stručak je u mladosti tamno sivo-smeđ do crnkast, a spore su uže. Slične vrste iz roda Hemimycena imaju neamiloidne spore.

ŽLJEBONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena polygramma (Bull.) Gray

Etimologija: polys (gr.) mnogo, vrlo, veoma, jako, puno, višestruko, mnogostruko + gramma (gr.) = crta, linija. Po sitno crtastom stručku.

Engleski naziv: Grooved Bonnet

Klobuk: 2-4.5 cm širok, stožast do polukuglast ili nepravilno izravnato-konveksan, obično je izraženo ispupčen na sredini, brazdast, prozirno crtast, pahuljast, po vlažnom je vremenu malo mazav, tamnosmeđ, sivo-smeđ do sivkast, prema rubu je svjetliji, kasnije je ponekad s mjestimičnim smeđim mrljama.

Stručak: 5-18 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, šupalj, hrskavičav, malo je proširen prema bazi, obično je ukorijenjen, izraženo je uzdužno ižlijebljen ili gladak, gol, srebrnosiv do sivkast ili sivo-smeđ, ponekad je smeđe pjegav, baza je gusto prekrivena dugim, ponekad vunastim, bijelim vlakancima.

Listići: 23-32 dopiru do stručka, elastični, usko su prirasli, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli do sivi, zatim postaju smeđi, ponekad su crvenkasti, u starosti su često sa crveno-smeđim mrljama, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, amiloidne, 8-10.5 x 5.2-7.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.3-1.4, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, u obliku boce, mjehuraste, valjkaste ili nepravilnog oblika. 19-60 x 5-11 µm, glatke ili s nekoliko neravnomjerno raspoređenih izraslina na vrhu ili bočno; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žilavo, bijelo, u stručku je sivo, kasnije je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, pojedinačno, a rjeđe busenasto, u svim tipovima šuma, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, uz panjeve ili na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je krupna za razliku od većeg dijela šljemovki koje su uglavnom manjih dimenzija. Ima karakteristične žlijebove na stručku po čemu je ova vrsta i dobila ime. Stručak je često skoro srebrnaste boje, uzdužno je izbrazdan sitnim žlijebovima koji su skoro uvijek uočljivi. Najčešće raste u blizini panjeva ili prividno na tlu, a tada stručak ide duboko u zemlju do korijena drva. Lako se zamijeni s velikim primjercima nitaste šljemovke (Mycena vitilis), koja raste na ukopanim cjepanicama ili ostacima drva, ima vrlo dugi stručak (5-14 cm), ali nije uzdužno brazdast, klobuk je sivo-smeđe boje i nejasno je crtast, te ima manji broj listića.

MODRA ŠLJEMOVKA

Mycena pseudocorticola Kühner

Etimologija: pseudes (gr.) = lažan, nalik + cortex (lat.) = kora + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi na nečemu. Po rastu na kori drveća.

Klobuk: 2-12 mm širok, polukuglast, zatim je široko stožast do konveksan, povremeno je s malom grbicom na sredini, često je spljošten, ulegnut, prozirno crtast, pahuljast, na početku je sa bjelkastom glazurom, tamno plavo-siv, zatim je plavkast do plavkasto-siv, u starosti postaje smećkast.

Stručak: 0.5-2.5 cm visok i 0.2-1 mm debeo, zrnasto-pahuljast, ubrzo je gol, siv do plavkasto-siv, kasnije postaje sve više smeđ, baza gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Razmaknuti, 8-14 ih dopire do stručka, prilično su široki, široko su prirasli, vrlo se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, sivi do svijetlo plavkasto-sivi ili sivkasti, kasnije postaju svijetlo sivkasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Gotovo su kuglaste, glatke, prozirne, vrlo su slabo amiloidne, 8-10.5 x 7.5-10 µm, sa 2-spornih bazidije do 13 x 12 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, bazidije su 2-4 sporne, cheilocistide su izmiješane sa bazidijama, batinaste, 12-54 x 6-25 µm, sa izraslinama na vrhu, 0.5-20- x 0.5-1 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Vrlo je tanko, vlaknasto, svijetlosmeđe do sivo; miris nije izražen ili je na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, pojedinačno ili u velikoj množini, uglavnom na kori živog bjelogoričnog drveća obraslog mahovinom, obično vrbe ili javora, a vrlo rijetko na grančicama borovice ili drugog crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je šljemovka, a karakteristična je po sivo-plavoj boji klobuka. Slična je mliječna šljemovka (Mycena galopus), koja na prerezu, osobito stručka, ispušta obilnu bijelu tekućinu. Izblijeđeni primjerci mogu podsjećati na isprane primjerke savijene šljemovke (Mycena supina) i ljubičastosmeđe šljemovke (Mycena meliigena) pa je za sigurnu determinaciju potrebna mikroskopska analiza.

Mycena pseudopicta - created on November 2018 in Ejby Ådal, Denmark by Thomas Kehlet

OSLIKANA ŠLJEMOVKA

Mycena pseudopicta (J.E.Lange) Kühner

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan + picta (lat.) = obojena, oslikana. Po jednobojnom klobuku.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se izravna i lagano ulegne na sredini ili široko ispupči, površina je glatka ili malo brazdasta, prozirno crtast, isprva je sitno pahuljast, po vlažnom je vremenu malo mazav, tamno do svjetlo sivo-smeđ, vodenast, rub je malo iskrzan.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, baza je često gomoljasto zadebljana, šupalj, gladak, pahuljast, veći dio je gol, po vlažnom je vremenu malo mazav, gornji dio je siv, a donji smećkast, baza je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 12-20 ih dopire do stručka, dosta se duboko spuštaju po stručku, sivi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 10.6-14 x 5-7.2 µm, Q = 1.8-2.5, Qav = 2.1, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su batinaste ili nepravilnog oblika, nisu izmiješane s bazidijama, 21-32 x 5-12 µm, na vrhu su prekrivene s nekoliko do prilično brojnih, neravnomjerno raspoređenih, jednostrukih ili račvastih, zakrivljenih izraslina 2-15 x 1-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vodenasto, sivo-smeđe; miris nije izražen ili je po nekim izvorima na rotkvice, a okus nije izražen ili je također na rotkvice ili malo gorkast, nije na brašno.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do studenog, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na suhim, negnojenim travnjacima, često na južnim padinama, među mahovinama i lišajevima te niskim grmljem, najčešće vrbe ili obične borovice (Juniperus communis), na vapnenastom ili pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu raste poljska šljemovka (Mycena agrestis), koja na oštrici listića ima odvojivu želatinoznu nit, gušće listiće, odvojivu želatinoznu nit na oštrici listića, 4-sporne bazidije i manje spore.

Mycena pterigena - created on October 2022 in Gyngemosen, Denmark by Thomas Kehlet

PAPRATNA ŠLJEMOVKA

Mycena pterigena (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: pteryx (gr.) = krilo, perje + genos (gr.) = porijeklo, rod. Po izgledu.

Engleski naziv: Ferny Bonnet

Klobuk: 1.5-5 mm širok, gotovo je valjkast do stožast, kasnije se raširi i blago ulegne na sredini, prozirno crtast, prvo je pahuljast, ubrzo je gol, svijetloružičast, ponekad je svijetlosmeđ na sredini, rub je bijel do kremast.

Stručak: 1-3 cm visok i 2-3 mm debeo, vrlo je dugačak, tanak, valjkast, gol, u mladosti je crn na vrhu i siv prema ružičastoj bazi, zatim je ružičast do bjelkast, baza je donekle gomoljasta i sa zrakastim bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 5-11 ih dopire do stručka, široko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku, bijeli, oštrica je ružičasta do narančasta.

Spore: Eliptične, amiloidne, glatke, prozirne, 7.5-12.5 x 4-5 µm, Q = 1.9-2.5, Qav = 2-2.2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su široko batinaste do kruškolike, 20-40 x 7-20 µm, sa narančastim do crvenkastim sadržajem, prekrivene su prilično brojnim i dugim, jednostrukim, tankim, rijetko brazdastim, valjkastim izraslinama nejednake duljine 2-13.5 x 0.5-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, prozirno, bjelkasto, u dnu stručka je crvenkasto do narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u miješanim i bjelogoričnim šumama, isključivo na mrtvim stabljikama i listovima raznih vrsta paprati. 

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Trebala bi biti lako prepoznatljiva po rastu na trulim stabljikama paprati, male su veličine, klobuk, stručak i oštrica listića su ružičaste boje. Ponekad se pronađu i bijeli primjerci, bez ružičastih nijansi. Na paprati raste i slična Lohwagova šljemovka (Mycena lohwagii), koja je nešto veća, sa sivkastim klobukom, većim brojem listića koji dopiru do stručka (14-17) i nema obojenu oštricu listića.

LJUBIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena pura (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: purus (lat.) = jasno. Po lijepoj boji.

Engleski naziv: Lilac Bonnet

Klobuk: 1-5 cm širok, polukuglast do konveksno-izravnat, sa ili bez tupog ispupčenja na sredini, često je i ulegnut na sredini, brazdast, napadno je prozirno crtast, vodenast, gol, dosta je promjenjive boje, svijetloružičast s ljubičastim odsjajem, ružičasto-siv, ljubičasto-siv do tamnoljubičast, ali također bijel, žut ili svijetloplav, često je svijetloljubičasto izblijeđen.

Stručak: 4-9 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je malo zadebljan na bazi, gladak, gol, na gornjem je dijelu pahuljast, bjelkast do ružičast ili ljubičast, ružičasto-ljubičast, baza je više ili manje gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlaknima.

Listići: Prilično su rijetki, 20-40 ih dopire do stručka, široki, usko su prirasli, zaokruženi su uz stručak, izgledaju gotovo slobodni, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama, bjelkasti do svijetloružičaste ili svijetloljubičasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 6-9.5 x 4-5.2 µm, Q = 1.4-2.1, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, batinaste do valjkaste, 25-75 x 11-18 µm, sa kratkim do dugim stalkom, glatke, vrh je široko zaobljen; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, vodenasto, bjelkasto je do sivkasto-ljubičasto; miris i okus su vrlo jaki i neugodni na rotkvice.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom trenutno požuti, dok meso s gvajakolom nakon desetak minuta postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit u svim tipovima šuma, a nešto češće u crnogoričnim šumama, rjeđe na otvorenim staništima, na vlažnim mjestima. Peta slika snimljena je krajem rujna na lokalitetu Brezovac na Dinari, u šumi bukve, a šestu je snimio Danijel Balaško, u studenom na lokalitetu Borovljani pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Toksična je jer sadrži muskarin i neke halucinogene tvari koji izazivaju gastrointestinalne tegobe s povraćanjem, preznojavanjem, pojačanim lučenjem pljuvačke i usporavanjem pulsa. Uz to joj je meso neugodnog mirisa i okusa. Pojedina literatura navodi ljubičastu šljemovku kao jestivu vrstu, dok neki autori navode da sve šljemovke koje mirišu na rotkvice sadrže male količine muskarina.

Napomena: Predstavlja kompleks vrsta, od kojih su samo neke dobile ime. Promjenljive je boje, a prepoznaje se po tipično narebranom klobuku i neugodnom mirisu na rotkvice. Slične su ružičasta šljemovka (Mycena rosea), koja je veća rastom, ujednačene je ružičaste boje i sa batinasto zadebljanim svjetlijim stručkom, mirisna šljemovka (Prunulus diosmus), koja ima tamnije sivkasto-ljubičaste listiće, dosta pojasasti klobuk i miris mesa na cedrovinu, žutoljubičasta šljemovka (Mycena luteovariegata), koja u starosti ima žuti klobuk i raste na negnojenim suhim travnjacima, te pearsonova šljemovka (Mycena pearsoniana), kojoj se listići spuštaju po stručku, ima manja plodna tijela i spore su neamiloidne.

Mycena purpureofusca - created on August 2021 in Gribskov, Tinghus Plantage, Denmark by Ole Martin

LJUBIČASTORUBNA ŠLJEMOVKA

Mycena purpureofusca (Peck) Sacc.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpuran, ljubičast + fuscus (lat.) = tamnosmeđ, zatamnjen, mrk. Po boji.

Klobuk: 0.5-4 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, u starosti je gotovo izravnat i s tupim ispupčenjem na sredini, gladak, suh, po vlažnom je vremenu mazav, isprva je tamnosmeđ i gotovo crno-ljubičast na sredini, na rubu je svijetlosmeđ, s ljubičastom je nijansom, postaje sivo-smeđ do tamnosiv s nešto tamnijom sredinom i slabom ljubičastom nijansom, slabo je vodenast, brazdast, prozirno crtast, površina je prekrivena sitnim dlačicama koje kasnije nestaju, rub je blago podvijen.

Stručak: 2.5-10 cm dug i 1-5 mm debeo, tanak, valjkast, krhak, šupalj, žilav, ukorijenjen, sivo-smeđ do sivo-ljubičast, prema dnu je obično tamnosmeđ s ljubičastom nijansom, obično nešto bljeđi od klobuka, zrnast, na bazi je s bijelim vlakancima, u starosti je malo ižlijebljen po dužini.

Listići: 20-30 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli do sivkasti, oštrica je jasno sivkasto-ljubičasta.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7.5-12.2 x 5.5-9 µm, Q = 1.2-1.5, Qav = 1.3, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su nepravilno batinaste ili u obliku boce, glatke, 17-61 x 9-29 µm, široko su zaobljene na vrhu, s ljubičastim sadržajem; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, hrskavičavo, bjelkasto do svijetloljubičasto; miris i okus nisu izraženi ili podsjećaju na rotkvice.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, a češće u ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, u vlažnim crnogoričnim šumama kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća s korom i češerima, najčešće smreke ili bora, rjeđe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnija je karakteristika što su cheilocistide široko zaobljene na vrhu. Slične su crvenorubna šljemovka (Mycena rubromarginata), koja ima crveno-smeđu oštricu listića i uže cheilocistide i okrvavljena šljemovka (Mycena sanguinolenta), koja ima manje izražene ljubičaste nijanse, jako šiljaste cheilocistide i na prerezu stručka ispušta crvenu tekućinu.

Mycena rapiolens - created on November 2018 in Norway by Arne Aronsen, Naturhistorisk museum, Universitetet i Oslo

RAFANOIDNA ŠLJEMOVKA

Mycena rapiolens J.Favre

Klobuk: 1-2 cm širok, najprije je zvonolik, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini; tamnosiv je do sivo-smeđ, sredina je tamnija, rub je narebran.

Stručak: 4-5 cm visok, gladak; na vrhu je bijel, prema bazi je sve tamniji, sivo-smećkast, na bazi je sitno bijelo maljav od micelija.

Listići: Prirasli su na stručak, oštrica je glatka, najprije su bijeli, poslije su sivo-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 8-10.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, opnasto; miris i okus su na rotkvice, ponekad jako, a ponekad slabo izraženo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit u svim tipovima šumama, na humusnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda šljemovki poznato je više od 130 vrsta i mnoge su međusobno vrlo slične. Zbog toga je potrebna velika preciznost pri određivanju vrste. Rafanoidnoj šljemovki najsličnija je anđeoska šljemovka (Mycena arcangeliana) koja ima sivkasto-zelenkast klobuk koji nije jako narebran, stručak je po cijeloj dužini jednolično svijetlosmećkast, a na osnovi je istaknuto bijelo dlakav ili gotovo čekinjast.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 578. Rafanoidna šljemovka (Mycena rapiolens Favre)

ŽUTONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena renati Quél.

Engleski naziv: Beautiful Bonnet

Klobuk: 1-3.2 cm širok, stožast, polukuglast, na kraju je tupo ispupčen, pahuljast, ubrzo je gol, prozirno crtast, prvo je tamno crvenkasto-smeđ, kasnije blijedi i postaje crvenkasto-smeđ do ružičasto-smeđ, na sredini je tamniji.

Stručak: 1.5-6.5 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, šupalj, pahuljast, ubrzo je gol, svijetložut, kasnije smeđi od baze, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Prilično su razmaknuti i široki, 16-20 ih doseže stručak, prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bjelkasti, oštrica je iste boje ili crvenkasto-smeđa.

Spore: Široko su eliptične, prozirne, amiloidne, 8-10.2 x 4.9-6 µm, Q = 1.4-1.8, Qav = 1.6 (cromushrooms: (8) 8.1 - 9.1 (10) × (4.2) 4.7 - 5.9 (6.9) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (2), N = 60, Me = 8.6 × 5.3 µm, Qav = 1.6), bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, rijetko su u obliku boce ili batinaste, 20-63 x 8-14 µm, pleurocistide su slične, ako su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen ili je slab na klor, u starosti na rotkvice, a okus je također na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, busenasto ili skupno, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, te na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Teško se zamijeni s drugom vrstom, jer je jako izražen lijepi kontrast njezinih boja. Prekrasna je šljemovka lijepe žuto-ružičaste boje stručka. Dosta je sličnih vrsta i teško ih je međusobno razlikovati. Slična je kosoglava šljemovka (Mycena inclinata), koja nema ružičaste listiće i ima drugačiji miris mesa.

Mycena rhenana - created on September 2024 in Bentwoud, Netherlands by Gerard en Bianca Willemstein

LJUSKAVONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena rhenana Maas Geest. & Winterh.

Etimologija: Rhenus (lat.) = rijeka Rajna. Po lokaciji.

Klobuk: 4-10 mm širok, isprva je gotovo kuglast, eliptičan ili jajolik, zatim je zvonolik ili konveksan, na kraju je spljošten i uglavnom uočljivo ulegnut na sredini, bijel do bijelo-sivkast sa žućkastom do sivo-smeđom sredinom, bijelo brašnast do dlakavo-ljuskav i brazdast gotovo kao kod gnojištarki (Coprinellus), sa odvojivom je želatinoznom ovojnicom, rub je podvijen, zupčasto resast.

Stručak: 10-27 mm visok i 0.3-0.75 mm debeo, krhak, valjkast, ravan do lagano zakrivljen, lagano je gomoljast na bazi, bijel, potpuno je zrnast do vlaknast, na bazi je više dlakav, općenito izrasta iz vrlo malog, bijelog, dlakavog bazalnog diska.

Listići: Rijetki, usko su prirasli, ponekad tvore lažni ovratnik, uski, bijeli, kasnije postaju krem.

Spore: Eliptične, amiloidne, glatke, prozirne, 6-8.5 x 3-5 µm, Q = 1.5–2.3, Qav = 1.8, nema cheilocistide i pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris je slab na klor, ali ponekad vrlo slab ili nije izražen, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, kao saprofit tipično na trulim čašicama žira (Quercus robur) ili na otpalim resama johe (Alnus glutinosa), ali također na otpalim ostacima plodova kestena i lijeske.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Bitne karakteristike su male dimenzije, mali bazalni disk, miris klora, rast gotovo isključivo na otpalim resama johe i odsutnost cheilocistida.

Mycena riparia - created on October 2006 in Parnas, Sorø, Denmark by Thomas Læssøe

OBALNA ŠLJEMOVKA

Mycena riparia Maas Geest.

Etimologija: ripa (lat.) = obala, riječna obala. Po staništu.

Klobuk: 1-4 mm širok, polukuglast do konveksan, kasnije je više ili manje ulegnut ili tupo ispupčen, sivo-ružičast do sivkast, nešto je tamniji u sredini, prozirno crtast, pahuljast, rub je dosta svjetliji, bjelkast.

Stručak: 0.3-2.5 cm visok i 0.2-0.5 mm debeo, hrskavičav, valjkast, šupalj, sitno maljav, bjelkast ili siv, kasnije postaje pomalo žućkast od baze, baza prekrivena kratkim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 8-10 dopire do stručka, prilično su široki, široko su prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do sivkasto-ružičasti, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7.8-10.5 x 3.8-4.5 µm, Q = 1.8-2.5, Qav = 2.2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, nepravilne, 18-26 x 7-15 µm, prekrivene su rijetkim, više ili manje ravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, ponekad razgranatim, ravnim do malo zakrivljenim izraslinama 1-7 x 1-1.5 µm, hife su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do studenog, kao saprofit u močvarnim područjima i po riječnim obalama na trulim ovojnicama listova šaša (Carex) i stabljikama šašine (Scirpus), na vlažnim mjestima. 

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu rastu i slične barska šljemovka (Mycena tubaroides), koja ima želatinoznu nit na oštrici listića, želatinoznu oštricu listića i veće spore, te sitova šljemovka (Mycena juncicola), koja ima više smećkasti klobuk, nešto pravilnije ukrašene cheilocistide i ima kopče na hifama.

RUŽIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena rosea Gramberg

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Rosy Bonnet

Klobuk: 2.5-6 cm širok, konveksan do izravnat, više ili manje je nisko ispupčen na sredini, ponekad je sa ulegnutom koncentričnom zonom, gol, plitko je brazdast, prozirno crtast, vodenast, tamno do svijetlo ružičast ili ljubičasto-ružičast, kasnije blijedi i postaje žućkast na sredini.

Stručak: 6-10 cm visok i 4-10 mm debeo, valjkast, šupalj, čvrst, općenito se batinasto širi prema dnu, pahuljast, urašteno vlaknast, bijel ili svijetloružičast, često je na donjem dijelu žućkast, baza je više ili manje gusto prekrivena dugim, bjelkastim do žućkastim vlakancima.

Listići: Prilično su rijetki, široki, 30-40 ih dopire do stručka, prirasli, zaokruženi su uz stručak, izgledaju gotovo slobodni, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, ružičasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7-8.5 x 4-5 µm, bazidije su 4-sporne, Q = 1.5-1.9; Qav = 1.7, cheilocistide i pleurocistide su vretenaste, batinaste do kuglaste, 20-90 x 8-18(-36) μm, s kratkim ili dugim stalkom, glatke; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bjelkasto; miris i okus vrlo jaki i neugodni na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit u svim tipovima šuma, ali je najčešća po bjelogoričnim šumama, obično ispod hrasta ili bukve, pretežno na humusu i lišću. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Neven Ferenčak, a na petoj Danijel Balaško.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom kao i sve ostale varijacije tipične ljubičaste šljemovke (Mycena pura). Dio autora smatra da sve vrste koje mirišu na rotkvice sadrže male koncentracije toksina muskarina.

Napomena: Od slične se ljubičaste šljemovke razlikuje po više ili manje ujednačenoj ružičastoj boji, nešto većim dimenzijama i batinasto proširenom bazom stručka, dok su mikroskopski gotovo iste. Smatra se da je lagano otrovna zbog sadržaja male količine muskarina, što može biti povezano s mirisom po rotkvicama koji je kod ove vrste izraženiji nego kod ostalih varijacija ljubičaste šljemovke. Slične je boje i ružičasta vlažnica (Porpolomopsis calyptriformis), koja ima stožasti klobuk i raste na negnojenim travnjacima.

Mycena rosella - created in Finland by Martti Moisander

CRVENA ŠLJEMOVKA

Mycena rosella (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Engleski naziv: Pink Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, polukuglast do konveksan, na kraju je gotovo ravan, bez ili s malim ispupčenjem na sredini, ponekad je lagano ulegnut, prozirno crtast, gol, svijetloružičast, ružičasto-crven do ružičasto-smeđ, obično je nešto tamniji na sredini, crveno-smeđ.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, često je zakrivljen na donjem dijelu, pahuljast, ubrzo je gol, u mladosti je tamnosmeđ na vrhu i svijetlosmeđ na donjem dijelu, zatim je crvenkasto-smeđ, postaje svijetloružičast, žućkasto-ružičast do svijetlo ružičasto-smeđ, baza gusto prekrivena dugim, žućkastim do bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 15-18 ih dopire do stručka, široko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku, ružičasti ili svijetloružičasti, prošarani su sitnim crvenkastim točkicama (pleurocistide), oštrica je tamno ružičasto-crvena, ljubičasto-crvena ili crveno-smeđa.

Spore: Eliptične, amiloidne, 7.5-10 x 4-5 µm, Q = 1.6-2.3; Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste ili rjeđe nepravilne, 25-80 x 4.5-18 µm, sa crvenim su sadržajem, glatke ili prekrivene rijetkim ili brojnim, neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim ili rjeđe brazdastim, valjkastim do različito mjehurastim, ravnim do zakrivljenim izraslinama 1.5-10 x 1.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, vodenasto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, često u velikim skupinama, u tisućama primjeraka kao posijana, kao saprofit na sloju otpalih iglica u vlažnim miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po ružičastoj boji, živo obojenoj oštrici listića i staništu što je čini jedinstvenom među europskim vrstama. Ostale šljemovke sa crvenom oštricom listića su manjih dimenzija i drugačije prirasle uz stručak. 

Mycena rubromarginata - created on November 2013 in Kongenshus Mindepark, Denmark by David Boertmann

CRVENORUBNA ŠLJEMOVKA

Mycena rubromarginata (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: rubro (lat.) = crveno, crvenkasto + marginata (lat.) = marginalno, s rubom. Po crvenoj oštrici listića.

Engleski naziv: Red Edge Bonnet

Klobuk: 1-3 cm širok, stožast do polukuglast, kasnije se spljošti, gol, brazdast, prozirno crtast, kožica klobuka je sa crvenkastim izbočinama, siv do sivo-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, ponekad je s ružičastom ili vinskicrvenom nijansom, tamniji je na sredini, rub je često dosta svjetliji.

Stručak: 1-6 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, pahuljast do sitno dlakav, većim je dijelom gol, sjajan, boje je klobuka, tamno sivo-smeđ do svijetlosmeđ, često je sa slabom vinskicrvenom nijansom, kasnije izblijedi, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Prilično su razmaknuti, 15-22 ih doseže stručak, prirasli, kasnije su na bazi povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, sivkasti ili sivi, ponekad su s ružičastom nijansom, oštrica je vinskicrveno-smeđa, crveno-smeđa do svijetlosmeđa, u starosti je tamnosmeđa, izraženije uz stručak.

Spore: Eliptične, amiloidne, 9.2-13.4 x 6-9.4 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.4-1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenasto-valjkaste ili u obliku boce, 23-70 x 6,5-17 µm, sa crvenkasto-smeđim sadržajem, na vrhu su uglavnom sužene u jednostruki ili račvasti uski vrat ili u nekoliko vratova, ali ponekad su batinaste bez vrata; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, opnasto, vodenasto, sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog crnogoričnog drveća obraslog mahovinom, te na kori živog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Determinacija je najlakša po karakterističnoj površini klobuka koja nije glatka, te po boji oštrice listića. Ako se zanemari izlučivanje crvenkaste tekućine na prerezu stručka, slične su okrvavljena šljemovka (Mycena sanguilenta), koja je vitkija rastom, s crvenijim klobukom, crvenkastom tekućinom na prerezu stručka i užim cheilocistidama, krvotočna šljemovka (Mycena haematopus), čije su cheilocistide jednostruke, vretenaste ili u obliku boce, a površina plodnog tijela je jako pahuljasta, ljubičastorubna šljemovka (Mycena purpureofusca), koja ima ljubičastu oštricu listića i zaobljene cheilocistide, te dlakavonoga šljemovka (Mycena capillaripes), koja je općenito vitkija, meso joj miriše na klor i raste na sloju otpalih iglica.

OKRVAVLJENA ŠLJEMOVKA

Mycena sanguinolenta (Alb. & Schwein.) P.Kumm.

Etimologija: sanguinolentus (lat.) = krvav. Po istjecanju tekućine krvavocrvene boje na prerezu stručka.

Engleski naziv: Bleeding Bonnet

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, stožast, zvonolik, konveksan, kasnije se spljošti, često je grbast ili tupo ispupčen na sredini, ali ponekad i donekle ulegnut, suh, prozirno crtast, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je tamnije crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do krem-ružičaste boje, a prema rubu je svijetlosmeđ do ljubičasto-smeđ.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, uglavnom je gladak, krem-smeđ, smeđ do crveno-smeđ, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 13-17 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli ili sivkasti, oštrica je vinskicrvena do crveno-smeđa.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.6-2.4, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, glatke, sa crvenkasto-smeđim sadržajem, 27-55 x 6.5-10 µm, s obojenim su sadržajem, na vrhu su sužene u zašiljeni vrat, ali su ponekad s dva vrata ili s bočnim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, bjelkasto je do svijetlosmeđe, na prerezu ili na ozlijeđenom mjestu curi crvenkasta ili ponekad bezbojna tekućina; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, skupno, u svim tipovima šuma kao saprofit na humusu i biljnim ostacima u travi i mahovini, na otpalim grančicama i mahovinom obraslim trupcima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na sloju otpalih iglica crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po ružičastim do vinskicrvenim nijansama klobuka, bijelim do sivim listićima s crveno-smeđom oštricom i crveno-smeđoj tekućini koja curi i iz klobuka i iz stručka. Kada ispuštanje tekućine kod suhih primjeraka nije uočljivo može se zamijeniti sa crvenorubnom šljemovkom (Mycena rubromarginata), koja također ima crvenu oštricu listića, ali su joj spore šire i cheilocistide na vrhu nisu oštro zašiljene.

Mycena scirpicola - created on September 2018 in Store Kattinge Sø, Denmark by Thomas Læssøe

ŠAŠININA ŠLJEMOVKA

Mycena scirpicola M.Villarreal, Heykoop, Esteve-Rav. & Maas Geest.

Etimologija: Scirpus (lat.) = šašina, rod biljaka iz porodice šašova ili rogoza (Cyperaceae) + cola (lat.) = stanovnik ili onaj koji živi na/uz nešto. Po staništu.

Klobuk: 0.6-2 cm širok, stožast do zvonolik, zatim je konveksan i lagano ulegnut na sredini, prozirno crtast, suh, potpuno je bijelo dlakav ili pahuljast, gol, svijetlosmeđ do svijetlosiv, tamniji na sredini, vodenast.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, cijelom je dužinom gusto bijelo-sivkasto dlakav, svijetlosmeđ do sivkasto-smeđ, po suhom vremenu pri dnu postaje tamnosiv do crn, baza je prekrivena kratkim ili dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 15-27 ih dopire do stručka, prirasli do široko prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, sivkasti do sivo-smeđi, oštrica je iste boje ili svjetlija.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 8-10.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.4-1.9, Qav = 1.7, cheilocistide su batinaste, vretenaste, u obliku boce do valjkaste, rijetko su kruškolike, 26-70 x 8-18 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto do krem; miriše na klor, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na trulim stabljikama šašine (Scirpus holoschoenus), te u mahovini, na zemlji izmiješanoj sa grančicama i korijenjem kupine (Rubus) i sloju iglica obične jele (Abies alba).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti sa sličnom smrdljivom šljemovkom (Mycena leptocephala), koja nema gusto dlakavi stručak.

Mycena septentrionalis - created on October 2021 in Svendsrød, Færder, Vt, Norway by Arne Aronsen

SJEVERNA ŠLJEMOVKA

Mycena septentrionalis Maas Geest.

Etimologija: septentriones (lat.) = sjever. Po staništu.

Engleski naziv: Pelargonium Bonnet

Klobuk: 0.5-2.2 cm širok, stožast, zvonolik do konveksan, ponekad je tupo ispupčen na sredini, brazdast, prozirno crtast, isprva je bijelo pahuljast, zatim je gotovo plavkasto-crn, na sredini je tamno sivo-smeđ, prema rubu je svjetliji do bjelkast.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, na vrhu je pahuljast, ispod je gol, na vrhu je bjelkast do sivkast, a na donjem dijelu smećkast.

Listići: Osrednje su gusti, 17-20 ih dopire do stručka, usko su prirasli sa zupcem, sivkasti ili sivi sa smećkastom nijansom, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7.5-10.5 x 3.5-5.1 μm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su više ili manje u obliku pješčanog sata, proširene na bazi, neke su više batinaste, kruškolike ili kuglaste sa stalkom, 12-46 x 7-18 µm, na vrhu su prekrivene s rijetkim ili brojnim bradavicama ili valjkastim i zakrivljenim izraslinama, 1-10 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto do krem; manje ili više izraženo miriše na geranij ili pelargoniju (Pelargonium graveolens), a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, u skupinama, kao saprofit u crnogoričnim šumama, uglavnom ispod smreke, ali također i borovice ili jele.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnije su karakteristike miris mesa i sužene cheilocistide. Na istom staništu raste slična stožasta šljemovka (Mycena metata), od koje se lako razlikuje po tamnom, sivo-smeđem klobuku, sivim do smećkastim listićima koji se kratko spuštaju po stručku sa zupcem i mirisu na pelargonije. Najvažnija mikroskopska karakteristika su cheilocistide u obliku pješčanog sata. Iste je tamnosmeđe boje i rafanoidna šljemovka (Mycena rapiolens), koja ima velike, batinaste cheilocistide koje nisu sužene. Slične su i tamnije forme nitastonoge šljemovke (Mycena filopes), koja ima drugačiji miris i nema sužene, batinaste cheilocistide. 

SEYNIJEVA ŠLJEMOVKA

Mycena seynii Quél.

Klobuk: 2.5-4 cm širok, polukuglast ili stožast do zvonolik, kasnije je više ili manje spljošten, ponekad je vrlo plitko ulegnut, prozirno crtast, urašteno vlaknast do gol, suh, po vlažnom je vremenu lagano mazav, svijetlo ljubičasto-smeđ do krem-smeđ, sredina je kestenjastosmeđa do tamno ljubičasto-smeđa, blijedi do crvenkasto-smeđe boje sa žućkastim nijansama, rub je ružičast ili ljubičast do vinskicrven.

Stručak: 4-7 cm visok i 1.5-7 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, na donjem je dijelu zakrivljen, urašteno vlaknast, kasnije je gol, na donjem je dijelu ponekad sitno maljav, sjajan, gornji je dio ljubičast do vinskicrven, postupno je sve smećkastiji, donji je dio bijel do bjelkast, baza je gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima i s kraćim ili dužim korijenom.

Listići: Gusti, 18-23 ih dopire do stručka, prirasli, kasnije su na bazi povezani s poprečnim žilicama, bjelkasti, sivkasti do smećkasti, kasnije su s crvenkastim ili ružičastim tonom, oštrica je je ljubičasta do tamno crveno-smeđa.

Spore: Eliptične, izdužene, ponekad sužene na sredini, glatke, amiloidne, 10.3-14 x 6-7 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, sterigme su duge do 6 µm, cheilocistide su vretenaste, valjkaste, u obliku boce do batinaste, 28-47 x 7,5-14 µm, , glatke, povremeno su s jednom ili više grubih izraslina na vrhu, s crvenkasto smećkastim sadržajem; otrusina bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris je slab, ugodan, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste u rano proljeće, jesen i zimu, od listopada do travnja, kao saprofit isključivo na češerima raznih borova, ponekad su češeri zatrpani zemljom, nekad i na trulom drvu prekrivenom mahovinom, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivostima u svijetu gljiva nema kraja. Lako je prepoznatljiva po staništu jer raste isključivo na otpalim češerima raznih borova, pinije (Pinus pinea) i zatim primorskog bora (Pinus halepensis). Slične su šišarkina šljemovka (Mycena strobilicola), koja raste na otpalim češerima smreke, ima tamnosmeđi klobuk (poslije može biti i svjetliji), stručak je ispod klobuka bjelkast, a prema bazi sivo-smeđ, te crvenorubna šljemovka (Mycena rubromarginata), koja ima crvenkaste izbočine na kožici klobuka.

Mycena silvae-nigrae - created on April 2017 in Store Dyrehave, Rågårds Mose, Denmark by Thomas Kehlet

RANA ŠLJEMOVKA

Mycena silvae-nigrae Maas Geest. & Schwöbel

Etimologija: silvae (lat.) = šume, šumske + nigrae (lat.) = crne. Po staništu.

Engleski naziv: Pine Bonnet

Klobuk: 1-4.5 cm širok, oštro stožast do široko zaobljen na vrhu, kasnije je konveksan do izravnat, često je oštro ispupčen na sredini, prozirno crtast, često je uočljivo bijelo pahuljast, po vlažnom vremenu nije mazav, u mladosti je skoro crno-smeđ, zatim je tamno sivo-smeđ, kasnije blijedi, rub je svjetliji.

Stručak: 3-14 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, šupalj, gladak, na vrhu je pahuljast, u mladosti je tamnoplav, postupno blijedi, postaje potpuno tamnosmeđ ili bjelkast na gornjem dijelu, na donjem je dijelu smeđ, baza je prekrivena bjelkastim vlakancima i često duboko ukorijenjena u trulo drvo.

Listići: Osrednje su gusti, 15-30 ih dopire do stručka, usko su prirasli, ponekad su na bazi povezani s poprečnim žilicama, bjelkasti do sivi.

Spore: Široko eliptične, glatke, amiloidne, 9-17.5 x 7-11 μm, Q = 1.4-1.7, Qav = 1.5, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su u obliku boce, vretenaste ili nepravilne, 20-73 x 7-20 µm, na vrhu su zaobljene ili sužene u jednostavan ili brazdasti vrat ili su prekrivene s nekoliko izraslina 2-20 x 0.5-2 µm, bazidije su 2-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris je izražen na klor, a okus je neugodan, trpak.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do lipnja, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća, osobito bora, često obraslog mahovinom, te na otpalim, zakopanim češerima.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje jer je proljetna vrsta koja raste u crnogoričnim šumama, ima miris na klor, bazidije s 2 spore, i cheilocistide s grubim izraslinama.

Mycena silvae-pristinae - created on October 2022 in Draved Skov, Denmark by Ole Sparre Pedersen

PRAŠUMSKA ŠLJEMOVKA

Mycena silvae-pristinae M.T.Veerkamp & Kuyper

Etimologija: silvae (lat.) = grozdovi + pristinae (lat.) = prvotni, netaknut. Po načinu rasta.

Klobuk: 0.4-2.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je zvonolik i malo ispupčeni na sredini, suh ili malo ljepljiv, tamno sivo-smeđ, vodenast, po suhom vremenu malo izblijedi, u starosti često pocrveni, brazdast, prozirno crtast, rub je u mladosti nazubljen, kao kod kosoglave šljemovke (Mycena inclinata).

Stručak: 1.3-5.5 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, šupalj, prema dnu se lagano zadebljava, sjajan, izraženo je bijelo pahuljast, osobito na vrhu, siv do sivo-smeđ, suh, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje gusti, 15-22 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, sivi, oštrica je iste boje.

Spore: Široko su eliptične, glatke, amiloidne, 7-10 x 6-7.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane sa bazidijama, vretenaste, u obliku boce, batinaste do široko batinaste, 42-74 x 18-40 µm, s blago su zadebljanom stijenkom u najširem dijelu, s prilično su dugim vratom, na vrhu su gusto prekrivene vrlo tankim, kratkim, valjkastim izraslinama dugim do 3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, sivo-smeđe; miris nije izražen ili je slab na rotkvice, a okus je isti do pomalo neugodan na krastavce.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do prosinca, pojedinačno ili u manjim skupinama u starim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je slična kosoglava šljemovka, koja raste na istom staništu, ali se razlikuje po mirisu i dekoraciji na vrhu cheilocistida.

Mycena smithiana - created on September 2023 in Nordby, Denmark by Karen Poulsen

BLIJEDORUŽIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena smithiana Kühner

Etimologija: U čast američkog mikologa Alexandera Hancheta Smitha (1904.-1986.), koji je dao veliki doprinos taksonomiji i filogeniji viših gljiva, osobito listićavki. Smith je u svojim publikacijama uvijek nastojao zadržati visoke znanstvene standarde, a jednom je napisao: "Osobno smatram da kao mikolozi nikada ne možemo doći do istinski točnih generičkih koncepata i ispravnih naziva za njih osim ako relevantne činjenice nisu točno navedene. Skoro je nemoguće izbjeći pristranost u taksonomskom radu, a informacije bi trebale biti što manje iskrivljene". Po imenu.

Engleski naziv: Pink Oakleaf Bonnet

Klobuk: 1-5 mm širok, polukuglast, kasnije je izravnato-konveksan, često je malo spljošten na sredini ili lagano tupo ispupčen, prozirno crtast, pahuljast, svijetloružičast, ružičasto-narančast do ružičasto-smeđ, često je tamniji na sredini, kasnije često bljeđi do blijedo ružičaste boje, ponekad je skoro potpuno bijel.

Stručak: 0.5-4 cm visok i 0.2-0.4 mm debeo, valjkast, na bazi je lagano gomoljast, u mladosti je tamnosiv na vrhu i siv na donjem dijelu, kasnije postaje siv do vodenasto bijel, pahuljast, na dnu baze je ponekad s vrlo tankim, zrakastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 5-13 dopire do stručka, prilično su široki, usko do široko prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, ružičasti do bijelo-ružičasti, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične do valjkaste, izdužene, amiloidne 10-12.5 x 3.8-5 µm, Q = 1.9-2.5, Qav = 2.1, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 14-29 x 6-16 µm, na vrhu su prekrivene prilično brojnim, ravnomjerno raspoređenim, kratkim, valjkastim izraslinama dugim 1-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, prozirno, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do siječnja, kao saprofit gotovo isključivo na otpalom, trulom lišću hrasta.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je vrsta Mycena exilis, koja raste na opalom lišću breze, ima 4-sporne bazidije, nešto kraće i nešto šire spore, te više ružičasto-smeđi klobuk. Izblijeđeni klobuk se vrlo teško razlikuje od končaste šljemovke (Mycena capillaris), koja uglavnom raste na trulom lišću bukve ili drugog bjelogoričnog drveća.

ZBIJENA ŠLJEMOVKA

Mycena stipata Maas Geest. & Schwöbel

Etimologija: stipata (lat.) = zbijena, nagomilana. Po načinu rasta.

Engleski naziv: Clustered Pine Bonnet

Klobuk: 1-3 cm širok, stožast do zvonolik, zatim je više ili manje polukuglast do konveksan, prozirno crtast do sredine, po vlažnom je vremenu malo mazav, vodenast, suh, u mladosti je tamnosmeđ s bijelim rubom, kasnije je tamnosmeđ do smeđ s tamnijim rebrima.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, čitav je pahuljast, ubrzo je gol, osim na vrhu, po vlažnom je vremenu malo mazav, svijetlo do tamno sivo-smeđ, obično je svjetliji na vrhu, vrh je u mladosti crno-smeđ, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 13-18 ih dopire do stručka, usko su prirasli, više se ili manje spuštaju po stručku sa zupcem, sivi do tamnosivi sa svjetlijom do bijelom oštricom.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, prozirne, amiloidne, 9-11.5 x 5.3-6.5 µm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste ili u obliku boce, 33-45 x 7-14 µm, na vrhu su s kraćim ili duljim vratom; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Vrlo je tanko, lomljivo, bjelkasto, kremasto do svijetlosmeđe, u stručku je sivo; miriše na klor, poput vode u bazenu, a okus je neugodan, trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, uglavnom u gustim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično bora ili smreke. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti sa nekoliko šljemovki koje mirišu na klor, kao što su smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), koja nema mazavi klobuk i ne raste u velikoj množini, te rana šljemovka (Mycena silvae-nigrae) ima 2-sporne bazidije i raste ranije, a sigurna determinacija je gotovo nemoguća bez mikroskopske analize.

Mycena strobilicola - created on April 2008 in Sui, Estonia by Vello Liiv

ŠIŠARKINA ŠLJEMOVKA

Mycena strobilicola J.Favre & Kühner

Etimologija: strobilus (lat.) = šišarka, borov češer + cola (lat.) = živeći, naseljavajući. Po karakterističnom staništu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je stožasto-zvonolik, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini; žuto-smeđ ili je tamnije ili svjetlije sivo-smeđe boje, rub je u starosti izvrnut, nije narebran ili je slabo narebran samo po vlažnom vremenu.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1.5-3 mm debeo, korjenast; siv, sivo-smeđ ili je sivo-plav, na vrhu je bjelkast, baza je tamnosmeđa, bijelo-maljava, kovrčava.

Listići: prirasli su sa zupcem, bjelkasti, plavkasto-sivkasti, ubrzo su s ružičastom nijansom, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične su do oblika sjemenke jabuke, bezbojne, glatke, 9-11 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto je ili svijetlosmećkasto; miris je na klor, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće kao saprofit na otpalim češerima crnogoričnog drveća, ponekad su češeri zakopani u zemlji.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je mala gljiva koja raste u proljeće na smrekovim češerima. Kao i većina sličnih vrsta, miriše po klorovodičnoj kiselini. Rub klobuka nije narebran. Slična smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala) ili Mycena metata mirišu po mahovini na kojoj rastu i imaju narebrani rub klobuka. Alkalna šljemovka (Mycena alcalina) raste na mahovini koja obrasta trupce, ima žućkasti stručak i raste skoro busenasto.

PIJEDESTALNA ŠLJEMOVKA

Mycena stylobates (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: stulobates (gr.) =pijedestal, postolje, stalak. Po pločastoj bazi.

Engleski naziv: Bulbous Bonnet

Klobuk: 0.4-1 cm širok, prvo je konveksan do stožast, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, ljepljiv, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, kasnije je sa bodljastim sitnim tvorevinama po površini, bijel, sivkast do sivkasto-smećkast, brazdast, prozirno crtast, rub je uglavnom rascijepljen i narebran gotovo do sredine.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 0.3-1 mm debeo, valjkast, skoro je končast, šupalj, bijel do sivkast, proziran, na vrhu je pahuljast, prema bazi je gol, sa supstratom je spojen širokim bijelim bazalnim diskom, 2 mm širokim, površina diska je udubljena, vlaknasto-dlakava, karakteristično je brazdasto crtast i s trepavičastim rubom.

Listići: Osrednje su gusti, 14-18 ih dopire do stručka, usko su prirasli na stručak do gotovo slobodni, često tvore lažni ovratnik, nisu račvasti, bijeli.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, prozirne, glatke, amiloidne 7.5-10.5 x 3.5-5 μm, Q = 1.6-2.7, Qav = 2, cheilocistide su nepravilno su batinaste, vretenaste ili gotovo valjkaste, 18-60 x 5-13 μm, na vrhu su s više ili manje različito oblikovanih izraslina sa napuhanim i zaobljenim vrhovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, obično u parovima, u svim tipovima šuma, močvarnim područkjima i travnjacima kao saprofit na krupnim drvnim ili biljnim ostacima, na trulom lišću, iglicama, sjemenkama ili sitnim drvnim ostacima izmiješanim sa zemljom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično su slične pljesniva šljemovka (Mycena mucor), koja je obično manja i raste na otpalom, trulom lišću hrasta, sitnošiljasta šljemovka (Mycena tenuispinosa), koja po površini klobuka ima guste bodljaste sitne tvorevine vidljive samo pomoću povećala, nešto manji bazalni disk, općenito manja plodna tijela, a cheilocistide su na vrhu sa užim izraslinama, te dugodlaka šljemovka (Mycena aciculata), koja ima dlačice sa debelim stijenkama.

Mycena supina - created on November 2009 in Sem kirke, Tønsberg, Vt, Norway by Arne Aronsen

SAVIJENA ŠLJEMOVKA

Mycena supina (Fr.) Quél.

Etimologija: supina (lat.) = polegnut, nagnut unazad. Po zakrivljenom stručku.

Klobuk: 2-7 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, pahuljast ili sitno dlakav, prozirno crtast, isprva je sivo-smeđ, sredina je tamnija, kasnije blijedi, postaje sivkasto-smeđ sa sivo-smeđom sredinom, rub je bljeđi, obično bjelkast, na kraju je bjelkasto-siv do bjelkasta, sa ili bez tamnijeg središta.

Stručak: 0.7-1.5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, šupalj, zakrivljen, sitno je dlakav, većim dijelom je gol, isprva je crno-smeđ, brzo blijedi, sivkasto-smeđ do bjelkast, često je bijel na vrhu i sivo-smeđe na bazi, koja je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 11-17 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku sa zupcem, sivkasti do bijelo-sivi, oštrica je svjetlija.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, glatke, amiloidne, 7-9 x 6.5-9 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, pomiješane su s bazidijama, 15-30 x 8-18.5 µm, prekrivene su malobrojnim, ravnomjerno raspoređenim, valjkastim izraslinama 2-5 x 1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi ili podsjećaju na brašno.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća obraslih mahovinom, uglavnom na tlu bogatom hranjivim tvarima, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Raste na istim tipovima staništa kao ljubičastosmeđa šljemovka (Mycena meliigena) i modra šljemovka (Mycena pseudocorticola), koje često vremenom postaju smeđe, cheilocistide su na vrhu prekrivene više ili manje razgranatim i prilično dugim izraslinama i imaju veće spore.

NJEŽNA ŠLJEMOVKA

Mycena tenerrima (Berk.) Quél.

Etimologija: tenax (lat.) = izdržljiv, žilav.

Engleski naziv: Frosty Bonnet

Klobuk: 2-5 mm širok, u mladosti je polukuglast, stožast, kasnije je raširen i tupo ispupčen, ispupčenje je često kao odrezano, ponekad je ulegnut, oko ruba se oblikuje vodenasti pojas, bijel do sivkast, plitko je prozirno brazdast, površina je sitno bijelo dlakava do praškasta.

Stručak: 0.5-3 cm visok, valjkast, dugačak, nitast, sivkast, površina je s dugim dlačicama i fino zrnasta, osobito na donjem dijelu, baza je malo gomoljasta s malim, dlakavim ili praškastim, zaobljenim, bijelim bazalnim diskom.

Listići: Rijetki, razmaknuti, ima ih 7-13, ne dopiru uvijek do stručka, usko su prirasli ili pričvršćene na lažni ovratnik, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 8-10 x 4.5-6 µm, Qav = 1.4-1.7, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su brojne, batinaste ili u obliku boce do vretenaste, uglavnom s vitkim, ravnim do zakrivljenim, jednostrukim ili povremeno brazdastim vratom do 20 µm dugim, 9-25 x 12 µm, na vrhu su glatke ili prekrivene sitnim bradavicama ili valjkastim izraslinama 0.5-1.5 x 0.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji; bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, u fantastičnom broju, u tisućama kao posijanih primjeraka, kao saprofit mahovinom obraslih krupnih drvnih ostataka (trupci, grane, grančice) različitog bjelogoričnog drveća, na žirovima, lješnjacima, plodovima bukve ili lišću, često vrbe, te stabljikama različitih biljaka, kao što je končara (Filipendula ulmaria), a po nekim izvorima raste i na drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta povremeno raste na lješnjacima, kao i lješnjakova šljemovka (Mycena mucicola), koja ima 4-sporne bazidije i uže spore. Slične su diskolika šljemovka (Mycena clavularis), koja ima sitno paperjastu površinu klobuka, veći bazalni disk, nema duge dlačice na stručku, siva je i ima kuglaste spore, te pahuljasta šljemovka (Mycena corynephora), koja nema bazalni disk i također ima kuglaste spore, te ljuskavonoga šljemovka (Mycena rhenana), koja ima plosnatiji klobuk i nema cheilocistide. 

Mycena tenuispinosa - created on October 2010 in Dybskrog, Denmark by Jens H. Petersen

SITNOŠILJASTA ŠLJEMOVKA

Mycena tenuispinosa J.Favre

Etimologija: tenuis (lat.) = tanak, nježan, vitak + spinosus (lat.) = bodljikav, s bodljama. Po dekoraciji.

Klobuk: 0.5-4 mm širok, polukuglast, stožast do konveksan, površina je prekrivena sa odvojivom želatinoznom ovojnicom i bijelim do sivkastim, oštrim dlačicama ili bodljama vidljivim samo uz pomoć povećala, prozirno crtast, u mladosti je tamnosiv, zatim je sivkast do bijel, nešto je tamniji u sredini.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.3-1 mm debeo, končast, valjkast, jednak ili lagano zadebljan na donjem dijelu, zakrivljen, sjajan, maljav, vodenasto bijel do sivkast, izrasta iz natečenog, dlakavog, bijelog bazalnog diska širine 0.3-1 mm.

Listići: Rijetki, usko su prirasli, slobodni ili tvore lažni ovratnik, bijeli do sivkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, slabo amiloidne, glatke, 8-10 x 4-6 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 2, cheilocistide su široko batinaste do jajolike, 10-23 x 6-15 µm, prekrivene su relativno rijetkim, uskih, valjkastim izraslinama 2-8 x 0.5-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, vodenasto bijelo; miris nije izražen ili je vrlo slab na klor, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, najčešće na kori johe, lijeske, vrbe, hrasta i kestena, ali se pronađe i na crnogoričnom drveću, obično arišu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po cheilocistidama i hifama na površini klobuka.

Mycena terena - created on July 2016 in Norway by Arne Aronsen

ZEMLJANA ŠLJEMOVKA

Mycena terena Aronsen & Maas Geest.

Etimologija: terreneus (lat.) = zemljani, povezan sa zemljom, na tlu. Po načinu rasta.

Klobuk: 1-3 mm širok, stožast, zvonolik, polukuglast, u mladosti je ponekad sa sitnom grbicom, kasnije je uglavnom tupo ispupčen, kasnije je spljošten, rijetko je izravnat, uglavnom je lagano ulegnut na sredini, ponekad je prozirno crtast, sitno pahuljast, suh, isprva je sivkast ili kremast, na sredini je često tamniji, blijedi u bijelu boju, po suhom je vremenu često žućkast ili oker-smeđe na sredini.

Stručak: 0.5-2.3 cm visok i uži od 0.2 mm, valjkast, gladak, sitno pahuljast, gol, u ranoj je mladosti potpuno crn osim na bazi koja je bjelkasta, u starosti je crn samo na vrhu, ispod je siv do tamnosiv, na kraju čitav izblijedi u bijelu ili sivkastu boju, baza pričvršćena za supstrat finim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 0-8 ih dopire do stručka, obično su dobro razvijeni (široki su manje od 0.5), ali ponekad su izraženi samo kao slabe izbočine, prirasli do široko prirasli, bijeli, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7.2-9.5 x 4.5-5.8 μm, Q = 1.5-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, valjkaste, batinaste, vretenaste ili su u obliku boce, glatke, 17-34 x 6.5-11 x 0-4.5 μm, na vrhu su rijetko s nekoliko, vrlo grubih izraslina, na vrhu su uglavnom široko zaobljene, ali su također više ili manje sužene poput vrata; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, gotovo ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit na otpalom lišću vrbe.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po rastu na otpalom lišću vrbe, malom veličinom, sivkasto-bijelim klobukom i crnim stručkom, koji je crn samo u ranoj mladosti, a u starosti samo na samom vrhu ili uopće nije crn. Iste bijele boje može biti zadivljena šljemovka (Mycena mirata), koja obično raste na malim grančicama, ali i na otpalom lišću vrbe, a može biti prisutan i crni vrh stručka, međutim razlikuju se po mikroskopskim karakteristikama. 

ZVONOLIKA ŠLJEMOVKA

Mycena tintinnabulum (Paulet) Quél.

Etimologija: tintinnabulum (lat.) = zvono, zvonce. Po obliku.

Klobuk: 0.5-2.6 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je stožast, konveksan do gotovo izravnat, rub je ponekad zakrivljen, često je lagano ispupčen na sredini, a ponekad i blago ulegnut, pahuljast, nije crtast ili je narebran samo na rubu, mazav do slabo ljepljiv, vodenast, tamnosmeđ, na sredini je tamniji, crno-smeđ do svijetlosmeđ, rub je svjetliji, često bjelkast, po suhom je vremenu krem-smeđ do krem-sivkast s bjelkastim rubom.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, u gornjem je dijelu šupalj, žilav, pahuljast na vrhu, ispod je gol, u mladosti je bjelkast do sivkast, vrh je uglavnom bjelkast, a na donjem je dijelu tamniji, zatim postaje žuto-smeđi do tamnosmeđ s bjelkastim vrhom, baza je gusto prekrivena bjelkastim vlakancima.

Listići: 23-30 ih dopire do stručka, široko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, elastično-žilavi, u starosti su sa žilicama na bazi i račvasti, bjelkasti, sivkasti do smećkasti, ponekad su sa smeđim mrljama, te sa ružičastim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 4.5-6.5 x 2-3 µm, Q = 1.8-2.4, Qav = 2.2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do nepravinog oblika, 15-35 x 8-14 µm, na vrhu su prekrivene s prilično rijetkim, neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim do račvastim, više ili manje zakrivljenim izraslinama 1.5-11 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, bjelkasto do sivkasto; miris je na spermu, kiselkast, pomalo na rotkvice ili na sir camembert, a okus je trpko-gorak.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do svibnja, busenasto, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta, johe i graba, te na ukopanim granama u zemlji. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, početkom veljače, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po želatinoznoj ovojnici na klobuku, zbog koje je ljepljiv, mazav ili sjajan, tendenciji da raste u velikim busenima, uglavnom na panjevima bukve, prilično svjetlom stručku i malim sporama. Zanimljivo je da micelij ponekad može svijetliti u mraku (bioluminiscentna svojstva). To svjetlo može proizvesti samostalno ili uz pomoć simbionta. Jedina je veća šljemovka koja može podnijeti niske zimske temperature tijekom duljeg razdoblja. Slična je pjegava šljemovka (Mycena maculata), koja obično raste na krupnim drvnim ostacima hrasta i ima veće spore (7-9 x 4.3-6 µm).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 564. Zvonolika šljemovka (Mycena tinntinabulum (Fr.) Quélet)

Mycena tubarioides - created on September 2018 in Birkemose, Denmark by Jens H. Petersen

BARSKA ŠLJEMOVKA

Mycena tubarioides (Maire) Kühner

Etimologija: tubarioides (lat.) = sličnost s vrstama iz roda Tubaria. Po izgledu.

Klobuk: 2-8 mm širok, polukuglast, stožast, široko zvonolik do gotovo ravan i više ili manje ulegnut ili malo ispupčen, suh, kožica je sa želatinoznom ovojnicom koja se odvaja (guli), ružičast, nešto je tamniji na sredini, nije vodenast, kasnije je krem-smeđ bez tragova ružičastog, prozirno crtast, pahuljast ili sitno dlakav, rub je isprva podvijen, kasnije nepravilno uzdignut.

Stručak: 0.7-1.8 cm visok i 0.2-0.7 mm debeo, hrskavičav, valjkast, nekad je malo zadebljan na bazi, suh, uglavnom je gol, svijetloružičast ili bjelkast s ružičastom nijansom, pričvršćen je na supstrat s prilično rijetkim, zrakastim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 7-11 ih dopire do stručka, vrlo su široki, široko su prirasli, blijedo ružičasti do bjelkasti, oštrica je slabo elastična, sluzava, sa želatinoznom niti.

Spore: Usko su eliptične, glatke, amiloidne, 9-14 x 4-5.5 µm, Q = 2.3-3.1, Qav = 2.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, 13-30 x 5-13 µm, ugrađene su u želatinoznu tvar i teško su uočljive, prekrivene su rijetkim ili brojnim, više ili manje ravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, ponekad račvastim, valjkastim izraslinama 1.5-10 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, ružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit u močvarnim područjima, na trulim ovojnicama listova raznih vodenih zeljastih jednosupnica, kao što su sit (Juncus), barska trska (Typha), šaš (Carex) i stabljike šašine (Scirpus), na vlažnim mjestima. 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu rastu i slične sitova šljemovka (Mycena juncicola) i obalna šljemovka (Mycena riparia), koje nemaju želatinozni sloj koji prekriva klobuk, želatinoznu oštricu listića i imaju manje spore.

Mycena viridimarginata - created on July 2023 in Petäjävaara, Finland by Tapio Kekki

ZELENORUBNA ŠLJEMOVKA

Mycena viridimarginata P.Karst.

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno + marginatus (lat.) = s rubom. Po maslinastoj oštrici listića.

Engleski naziv: Olive Edge Bonnet

Klobuk: 1-4 cm širok, stožast do zvonolik, ponekad je skoro spljošten i lagano tupo ispupčen na sredini, crvenkasto-smeđ, maslinasto-smeđ, zelenkasto-smeđ, maslinastozelen, sivo-zelen, rub je bljeđi, žućkasto-maslinast, žuto-zelenkast ili više zelenkast, zrnast, vodenast, brazdast, prozirno crtast.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, na bazi je ponekad malo proširen, na gornjem je dijelu zrnast, na donjem je gol, žućkast do žućkasto-smeđ, prema dnu tamniji do tamnosmeđ, na vrhu je ponekad dosta svjetliji, gotovo bijel, baza je gusto prekrivena bjelkastim vlakancima.

Listići: Osrednje su razmaknuti, usko prirasli, ponekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti, sivkasti, žućkasti do sivi, oštrica je maslinasta ili zelenkasto-siva, tamnosiva do tamno sivo-smeđa, često samo blizu ruba klobuka, a ponekad je iste boje.

Spore: Eliptične, amiloidne, 9-13 x 6-7.5 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste do gotovo valjkaste, 23-70 x 7-29 µm, na vrhu su sužene u jedan do dva vrata; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žuto-smeđe je do smeđe; miriše na klor, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog crnogoričnog drveća, obično smreke, bora i ariša, ponekad i bjelogoričnog drveća, na vlažnim mjestima obraslim mahovinom te na zakopanim granama. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Maslinasta oštrica na listićima je prilično rijetka osobina. Ima dosta sličnih šljemovki s obojenom oštricom listića, a najsličnije su rubnonarančasta šljemovka (Mycena aurantiomarginata) i crvenorubna šljemovka (Mycena rubromarginata).

Mycena vitilis - created on September 2018 in Norway by Inger-Lise Fonneland

NITASTA ŠLJEMOVKA

Mycena vitilis (Fr.) Quél.

Etimologija: vitis (lat.) = loza, trs. Po dugom i tankom stručku (vitičastom).

Engleski naziv: Snapping Bonnet

Klobuk: 0.6-2.2 cm širok, stožast do zvonolik, kasnije se spljošti, prozirno crtast, brazdast, gol, po vlažnom je vremenu malo mazav, a po suhom sjajan, sivo-smeđ do sivkast, na sredini je tamniji, rub je svjetliji do gotovo bijel.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, elastičan, čvrst, ukorijenjen, po vlažnom je vremenu žilav, mazav i skoro ljepljiv, a po suhom hrskavičavo-lomljiv i sjajan, na vrhu je pahuljast, ispod je gol, svijetlo sivo-smeđ, obično je bjelkast na vrhu, ponekad je na donjem dijelu s mjestimičnim crvenkasto-smeđim pjegama, baza je gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 14-23 dopiru do stručka, usko su prirasli do gotovo slobodni, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli do bjelkasti, ponekad su više smećkasti, oštrica je iste boje do bijela.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 9.7-12.2 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.7-1.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste, u obliku boce ili nepravilnog oblika, 15-50 x 5-15 µm, na vrhu prelazi u jednostruki ili režnjeviti vrat ili je češće s jednostrukim do račvastim, ravnim do zakrivljenim izraslinama do 25 x 2-3.5 µm, rijetko je bez vrata ili izraslina, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto je ili svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je voćni, a okus također nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, od svibnja do siječnja, kao saprofit u bjelogoričnim šumama na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima ili korijenju raznog bjelogoričnog drveća ili na trulim panjevima, osobito hrasta ili bukve, na humusnom tlu.

Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su žljebonoga šljemovka (Mycena polygramma), kojoj veći broj listića dopire do stručka (više od 23), a prosječni Qav spora je 1.3-1.4, te nitastonoga šljemovka (Mycena filopes), koja je krhka, ima površinu klobuka sa sivkastom prevlakom koja se cijepa, gušće listiće i miriše na jod (ako se drži u kutiji).

ČESTA ŠLJEMOVKA

Mycena vulgaris (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po rasprostranjenosti.

Engleski naziv: Vulgar Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, polukuglast, stožast ili konveksan, ponekad je oštro ispupčen ili lagano ulegnut na sredini, kasnije se spljošti, pupčast, prozirno crtast, sluzav do ljepljiv, gol, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, na sredini je tamnosmeđ, a prema rubu svijetlosmeđ do sivkasto-smeđ.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, na gornjem je dijelu pahuljast, sluzav do ljepljiv, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, na vrhu je bjelkast, donji dio je sivo-smeđ do tamnosmeđ, baza je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 14-25 ih dopire do stručka, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli, sivkasti do svijetlo sivo-smeđi, oštrica je sa elastičnom i žilavom niti koja se može odvojiti, svjetlija ili iste boje.

Spore: Eliptične, prozirne, amiloidne, 7-11 x 3.5-5 µm, Q = 1.8-2.2, Qav = 2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su valjkaste, u želatinoznoj tbari, 18-35 x 2-4.5 µm, na vrhu su sa jako račvastim izraslinama 2-13 x 1-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je na brašno, a okus je na rotkvice.

Stanište: Raste u jesen, u množini, uglavnom u crnogoričnim šumama kao saprofit na sloju otpalih iglica. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Često raste masovno i prekriva velike površine u crnogoričnim šumama, najčešće se pronađe ispod smreke. Slične su neke forme presvučene šljemovke (Mycena epipterygia), koje nisu žute boje, slična šljemovka (Mycena clavicularis), koja nema odvojivu ovojnicu na klobuku niti želatinoznu oštricu listića, te poljska šljemovka (Mycena agrestis), koja raste na travnjacima.

ŽUĆKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena xantholeuca Kühner

Etimologija: xantho (gr.) = žuto, žućkasto + leuca (gr.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, stožast do konveksno-zvonolik, jedva je ulegnut, rub je više je ili manje prozirno narebran, zrnast, ubrzo je gol, sivkast, krem ​​do bijelo-žućkast, rub je obično bjelji, ali također može biti i žući.

Stručak: 1-7 cm visok i 0.5-2.2 mm debeo, šupalj, valjkast, ravan, na dnu je zakrivljen, gladak, gol, vodenasto bijel do sivkast, prema dnu je tamniji, baza je prekrivena vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 16-34 ih dopire do stručka, usko su prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 8-11 x 4.5-7 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do kruškolike, često su debeljuškaste i bez šiljka, 15-45 x 7-19.5 µm, prekrivene s relativno malo, prilično ravnomjerno raspoređenih, ravnih ili donekle zakrivljenih, valjkastih izraslina, od kojih su neke glavičaste na vrhu, 1-18 x 1-1.5 µm, pleurocistide su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, osušeno na jod, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog ili crnogoričnog drveća, često johe, na drvu obraslom mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom rujna, vjerojatno na vrbi.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Teško se može determinirati bez mikroskopske analize. Po bijelo-žućkastom klobuku i stručku prilično je slična žutobijela šljemovka (Atheniella flavoalba), koja ima neamiloidne spore, glatke, vretenaste heilocistide i pleurocistide, te različito oblikovane, glatke kaulocistide. Opisana je vrsta u sekciji Filipedes koje se razlikuju od ostalih vrsta po bijeloj do bijelo-žućkastoj boji, odsutnosti pleurocistidija i heilocistidijama prekrivenim s uočljivim glavičastim izraslinama.

Mycena zephirus - created on November 2023 in Køge Å, Denmark by Ella Buck

HRĐASTOPJEGAVA ŠLJEMOVKA

Mycena zephirus (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: zephyros (gr.) = vjetar. Zephyrus (Zefir) je bog vjetra. U mnogim mitologijama, vjetar je često povezan s određenim karakteristikama ili vremenima u godini, poput proljeća ili topline, što može biti razlog zbog kojeg se taj pojam koristi u znanstvenim nazivima.

Klobuk: 2-5 cm širok, polukuglast, stožast do široko stožast, kasnije se izravna, sa ili bez ispupčenja na sredini, gol, brazdast, prozirno crtast, kasnije je sa mjestimičnim smeđim pjegama, isprva je tamnosmeđ s bijelim rubom, zatim je bjelkast do krem ili čitav siv do sivo-smeđ, sredina je često smeđa, a rub nešto svjetliji.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, šupalj, vrlo je lomljiv, srebrnasto-bijelo ljuskav, isprva je tamno sivo-smeđ, zatim je čitav tamnosmeđ ili bjelkast do srebrnosiv na vrhu, na donjem je dijelu tamniji, polako postaje tamnosiv do tamnosmeđ, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: 23-27 dopiru do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli ili sivkasti, kasnije su ponekad sa svijetloružičastom nijansom i sa smeđim pjegama, oštrica je bijela ili iste boje.

Spore: Usko eliptične do gotovo valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 8.5-12.2 x 4-6 µm, Q = 1.9-2.7; Qav = 2.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su prilično velike, vretenaste, batinaste, valjkaste, 44-78 x 6-20 x 0-5 µm, na vrhu su sužene u jednostruki vrat ili prekrivene s nekoliko jednostrukih do donekle račvastih izraslina, rjeđe su tupo zaobljene; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, veoma je lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen ili je slabiji ili jači na rotkvice, a okus je blag do donekle gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama ispod crnogoričnog drveća kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, te često na sloju borovih ili smrekovih iglica, ali i na suhom lišću ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po velikim dimenzijama, srebrnasto bijelo ljuskavom stručku, velikom broju listića, klobuku sa smeđim mrljama i ružičastom ispupčenju na sredini, dok je ostali dio bijel.

TRPKI GRUDOVAC

Panellus stipticus (Bull.) P.Karst.

Etimologija: stipticus (lat.) = okus koji steže. Po okusu.

Engleski naziv: Bitter Oysterling

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, polukružan, bubrežast, ljepljiv, s gumastim je slojem; krem, žuto-oker, žuto-smeđ, cimetastosmeđ, kasnije potamni do crvenkasto-smeđe boje, kod razvijenih gljiva malo blijeđi, kožica je naborana, pojasasta, pahuljasto-baršunasta, rub je dugo vremena podvijen, zatim se izravna, narebran je i valovit.

Stručak: 0.5-1 cm visok i 3-5 mm debeo, kratak, pun, elastičan, zadebljan je na vrhu uz listiće, gladak, lateralno je spojen s klobukom i sužava se prema bazi; žućkasto-oker je do crvenkasto-smeđ, pahuljasto-baršunast.

Listići: Gusti, prirasli su na stručak, račvasti, s poprečnim su žilicama na bazi (poprečne vene = anastomoze), oštrica je nepravilno pilasta; cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 2.5-5 x 1-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kožasto, žilavo, tvrdo, suho, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je gorak i trpak, kasnije je papreno ljut, vrlo je rijetko blag.

Stanište: Raste tijekom godine, u velikim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, poput hrasta, bukve ili breze; uzrokuje smeđu trulež drva. Primjerke na trećoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po malom stručku zadebljanom uz listiće i po prisustvu cimetastosmeđih listića. Slične vrste koje žive na sličnom staništu su šarena tvrdokoška (Trametes versicolor) i različite vrste iz roda Lenzites, ali one nemaju stručak.

LJUBIČASTI GRUDOVAC

Panellus violaceofulvus (Batsch) Singer

Etimologija: violaceo (lat.) = ljubičasto + fulvus (lat.) = žuto, smolasto-smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Violaceus Brown Panellus

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, polukuglastog je ili školjkastog oblika, često su naslagani jedan iznad drugoga poput crijepova na krovu, sa središnjim je dijelom spojen na supstrat ili je lagano ekscentričan, kožica se lako guli; svijetloljubičast, ružičasto-ljubičast ili je ljubičasto-smeđ, bijelo je baršunast.

Stručak: Ne postoji ili je vrlo kratak, obično se malo sužava prema točki spoja sa supstratom, bijelo je baršunast.

Listići: Jasno su razmaknuti, prilično su široki, nepotpuni su jer ih većim dijelom zamjenjuju lamelule, zaokruženi su i suženi prema sredini klobuka, prirasli; blijedožuti, kasnije su svijetloljubičasti, ružičasto-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi.

Spore: Valjkaste, prozirne, slabo amiloidne, 7.1-10 x 2.6-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, ljubičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima šuma, uglavnom kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, kao što su jela, bor ili smreka, a rjeđe bukva ili hrast. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, krajem siječnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je malena rastom i oblika karakterističnog za rod Panellus, školjkasta je i sa sitnim i kratkim lateralno postavljenim stručkom ili je često bez stručka kao kod ove vrste. Plodno tijelo je lijepe boje po čemu se lako raspoznaje.

Atheniella adonis - created on October 2019 in Svalhøje, Denmark by Jens Chr. Schou

GRIMIZNA ŠLJEMOVKA

Atheniella adonis (Bull.) Redhead, Moncalvo, Vilgalys, Desjardin & B.A.Perry

Etimologija: Po grčkom mitu o Adonisu, simbolu ljepote i mladosti, što se odnosi na upečatljive boje plodnih tijela.

Engleski naziv: Scarlet Bonnet

Klobuk: 0.3-2 cm širok, usko do široko stožast, kasnije se spljošti, više je ili manje tupo ispupčen na sredini, sjajan, gladak, slabo je prozirno crtast, svijetlo ružičasto-narančast, ružičast, crven ili narančasto crven, vremenom blijedi, rijetko je bijel.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0,5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, bijel ili ružičast, često je ružičast na vrhu, na bazi je obrastao sa bjelkastim, isprepletenim micelijskim vlakancima.

Listići: 11-24 ih dopire do stručka, lagano su trbušasti, usko do široko prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, ružičasti do bijeli, oštrica je bijela.

Spore: Široko su eliptične, glatke, neamiloidne, 7.2-9.5 x 5-5.5 μm, Q = 1.4-1.9, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su pomiješane su s bazidijama, vretenaste ili u obliku boce, zašiljene na vrhu, 35-45 x 12-14 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, narančasto do crvenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, skupno, kao saprofit u šumama, po travnjacima, u travi, mahovini, izravno na tlu ili na drvnim ostacima (grančicama) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrsta staklena šljemovka (Mycena floridula), koja ima 4-sporne bazidije.

Atheniella delectabilis - created on September 2024 in Kaukonen, Särestö, Finland by Tapio Kekki

VITKA ŠLJEMOVKA

Atheniella delectabilis (Peck) Lüderitz & H.Lehmann

Etimologija: delectabilis (lat.) = ugodan, prijatan. Po izgledu.

Klobuk: 0.4-1.6 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, kasnije se raširi, bijel do blago sivkast, kožica je s malim izraslinama, brazdast, prozirno crtast, rub je narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-2 mm debeo, tanak, valjkast, nešto je širi na vrhu, pun, proziran, bijel, malo je zrnast, na bazi je ljuskav.

Listići: Dobro su razvijeni, rijetki, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, izmiješani su s mnogo lamelula, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, bijeli.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 7-9 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, cheilocistide su  u obliku boce s dugim vratom, ponekad su više ili manje jasno glavičaste na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris je iznenađujući jak na klor, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, skupno, kao saprofit po livadama, pašnjacima i u svim tipovima šuma na lišću, stabljikama raznog bilja ili drugim biljnim ostacima, ali se može pronaći i na sloju iglica ili na krupnijim drvnim ostacima, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrsta sitnodlakava šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), koja ima sitno dlakavi klobuk.

ŽUTOBIJELA ŠLJEMOVKA

Atheniella flavoalba (Fr.) Redhead, Moncalvo, Vilgalys, Desjardin & B.A.Perry

Etimologija: flavus (lat.) = žuto + albus (lat.) = bijelo. Po žuto-bijeloj boji.

Engleski naziv: Ivory Bonnet

Klobuk: 0.5-3 cm širok, stožast, zatim je polukuglast, konveksan do gotovo izravnat, ponekad je lagano tupo ispupčen na sredini, ulegnut, prozirno crtast, bjelkast do bijelo-žućkast, ponekad je sredina više žućkasta.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-2 mm, valjkast, šupalj, gol, na vrhu je pahuljast, bijel, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 20-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, sa ili bez zupca kojim se vrlo kratko spuštaju po stručku, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, neamiloidne, 6.5-9 x 3-4.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su izmiješane s bazidijama, vretenaste ili u obliku boce, 30-60 x 5.5-12.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do prosinca, skupno, kao saprofit uglavnom na otvorenim travnjacima, te u svim tipovima šuma na otpalom lišću ili otpalim iglicama. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac pokraj Đurđevca.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Neke vrste iz roda Hemimycena mogu biti slične, a najbolje ih je razlikovati po mikroskopskim značajkama, jer sve imaju tendenciju da postanu potpuno bijele. Slične su kukuljasta šljemovka (Hemimycena cucullata), koja ima kratke, šiljaste cheilocistide, delikatna šljemovka (Hemimycena lactea), čije su cheilocistide na vrhu glavičaste.

Atheniella leptophylla - created on September 2006 in Châteauguay, Canada by McNeil, Raymond

MARELIČNA ŠLJEMOVKA

Atheniella leptophylla (Peck) Gminder & Böhning

Etimologija: leptos (gr.) = tanak, delikatan + phyllon (gr.) = list, latica. Po izgledu listića.

Klobuk: 0.4-3 cm širok, stožast do zvonolik, zatim je konveksan, više je ili manje tupo ispupčen na sredini, suh, sjajan, lagano je pahuljast, prozirno crtast, žuto-narančast, narančaste boje marelice ili narančasto-smeđ, vodenast, rub je svjetliji, na sredini je tamnije narančaste do smeđe boje.

Stručak: 1-8.3 cm visok i 0.5-3 mm debeo, valjkast, šupalj, potpuno je bjelkasto pahuljast do sitno dlakav, isprva je vodenasto bijel, na bazi je sivkasto-smeđ do tamnosmeđ, koja se većinom produžuje u dugački, tamni, korijen, gusto je prekriven bjelkastim vlakancima, trljanjem ili na pritisak posmeđi.

Listići: 20-26 ih doseže stručak, usko su prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno spojeni žilicama, krem ​​do okerasti ili sa crvenkastim odsjajem, oštrica je svjetlija do bjelkasta.

Spore: Široko su eliptične, limunaste do skoro kuglaste, glatke, neamiloidne, 6.8-10.5 x 5.5-7.2 um, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do vretenaste, 16-48 x 4-14.5 um, na vrhu su široko zaobljene; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do listopada, pojedinačno ili skupno, kao saprofit u blizini drveća u svim tipovima šuma ili na mahovinom obraslim srušenim trupcima, tipično na bukvi, ali također i boru, uglavnom na vlažnim mjestima, pronađe se i na travnjacima, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po narančastom klobuku i ukorijenjenom stručku, koji je tamniji na bazi, te po gotovo kuglastim do široko eliptičnim sporama, a bazidije s 2 i 4 spore na istom listiću. Važna je karakteristika i što stručak trljanjem posmeđi.

Mycopan scabripes - created on October 2020 in Päärnäinen, Porin vanha hautausmaa, Finland by Mariia Goncharskaia

HRAPAVONOGA VODONOŠKA

Mycopan scabripes (Murrill) Redhead, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: scaber (lat.) = hrapav, grub + pes, pedis (lat.) = stopalo, noga. Po dekoraciji na stručku.

Klobuk: 1-5 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, kasnije se lamo raširi i tupo ispupči na sredini, sivo-smeđ do tamnosmeđ, gladak do fino baršunast, naboran, prozirno brazdast, rub je svjetliji.

Stručak: 3-9 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, žuto-smeđ do sivo-smeđ, površina je smećkasto vlaknasto ljuskava.

Listići: Osrednje su gusti, 20-28 ih dopire do stručka, prirasli, sivkasti, sivo-oker do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7.3-11 x 4.4-7.5 μm, Q = 1.4-1.7, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste ili u obliku boce, valjkaste ili u obliku boce, 50-74 x 4.5-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, sivo-smeđe; miris nije izražen ili je blago aromatičan, na gljive do blago slatkast i ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća ili na piljevini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je rebrasta ugljenarka (Tephrocybe anthracophylla), koja ima svjetlije, bjelkaste do sivkaste listiće, manje spore i najčešće raste u opožarenim crnogoričnim šumama..