STOŽASTA VLAŽNICA

Hygrocybe conica (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: conicus (lat.) = stožasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Blackening Waxcap

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, opnast, prvo je stožast, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini, lomljiv, bez dekoracije, nije mazav, gladak, po suhom je vremenu sjajan, često je nepravilan i rascijepljen; žuto-crvenkast, žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, na dodir pocrni.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, gladak, valjkast, u gornjem je dijelu šupalj; ispod klobuka je sumporastožut, a prema dolje je žuto-narančast, vlaknasto je brazdast, u starosti na dodir postane vlaknasto crnkast.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, debeli, razmaknuti, prirasli, skoro su slobodni; najprije su bjelkasti pa zatim blijedožuti ili zelenkasti, na kraju su crnkasti, oštrica je žućkasta.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 9-12.1 x 5.9-7.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko je i lomljivo, blijedožuto do žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po livadama, vrtovima, vlažnim pašnjacima, parkovima i uz ceste. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, a posljednju Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako pojedini autori navode da je jestiva vrsta loše kvalitete, smatra se otrovnom. Uz to je male veličine i dosta sluzava pa je samim time i slabije uporabne vrijednosti.

Napomena: Teži da jako pocrni, stručak je na donjem dijelu postepeno bjelkast, klobuk nije dekoriran već je gladak, te je dosta malog rasta. Dosta je slična nejestiva pocrnjela vlažnica (Hygrocybe nigrescens) od koje se značajno razlikuje po tome što ne crni tako brzo i intezivno, a i nešto je manja rastom.

Hygrocybe conicoides - created on November 2022 in Zumaya, Gipuzkoa, Spain by joxepo

JAJOLIKA VLAŽNICA

Hygrocybe conicoides (P.D.Orton) P.D.Orton & Watling

Engleski naziv: Dune Waxcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je jajolik, zatim je tupo koničan, konačno je konveksan i tupo ispupčen, gladak, voštan, po vlažnom je vremenu mazav; žut, žuto-smeđ, crven, karmincrven, crveno-narančast ili tamnocrven , na dodir najprije postane crveniji pa zatim pocrni, i u starosti lagano crni, svilenasto-vlaknast, radijalno se raspucava.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, na bazi je zaokružen; žut, ružičast, žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ, na dodir ili na prerezu pocrni, uzdužno je vlaknast, užlijebljen.

Listići: Prilično su rijetki, različito su dugi, trbušasti, prirasli ili su malo odmaknuti od stručka, izmiješani su s mnogo lamelula; najprije žuti, ružičasti do žuto-narančasti; oštrica je u starosti valovita.

Spore: Valjkaste do eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10-13 x 5-6.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto, ispod kožice i na prerezu je blijedoružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla uglavnom na obalnim pješčanim nanosima s niskom travom, pješčanim staništima, na pjeskovitome tlu u mahovini i rijetkoj travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prema mkorfološkim je karakteristikama vrlo slična stožasta vlažnica (Hygrocybe conica) od koje se bitno razlikuje po jajolikom obliku klobuka i po listićima koji poslije postanu karmincrveni. Po obliku plodnog tijela sliči grbičasta vlažnica (Hygrocybe subpapillata), koja ima najprije koničan klobuk, zatim je raširen i tupo ispupčen. Klobuk je crven ili žućkasto-narančast, rub je po vlažnome vremenu narebran, ali nikada ne pocrni i raste u šumama na travnatim površinama.

SUHONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe flavescens (Kauffman) Singer

Engleski naziv: Golden Waxy Cap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, najprije je zvonolik, poslije je konveksan i konačno raširen, nepravilan, gladak, sjajan, po vlažnu je vremenu mazav; limunastožut, žuto-narančast ili žuto-okerast, ali i narančast do crveno-narančast, sredina često žuto-narančast, rub je dugo podvijen i valovit.

Stručak: 2-5 (7) cm visok, tvrd, valjkast, najčešće je uzdužno stisnut, po dužini se nalazi izražena brazda, gladak, sjajan, suh, šupalj; žut, žuto-narančast ili žuto-okerast.

Listići: Srednje su gusti, lamelule su različito duge, trbušasti, prirasli, žućkasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-9 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, blijedožuto do limunastožuto, tanko, krhko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, po pašnjacima i livadama viših predjela, travnatim šumama, stazama i parkovima s niskom travom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Unutar roda Hygrocybe postoje brojne slične vrste čije je plodno tijelo žuto ili žuto-narančasto. Suhonogoj je vlažnici najsličnija šesnaestkaratna vlažnica (Hygrocybe obrussea), koja je krasne zlatnožute boje, listići su zaokruženi uz stručak i stručak je bijelo perutav. Kao što hrvatski naziv upućuje, suhonoga vlažnica ima suh stručak, a klobuk je gotovo uvijek sjajan i mazav.

Hygrocybe glutinipes - created on September 2022 in Bayern, Germany by Elisabeth Mettler

MAZAVONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe glutinipes (J.E.Lange) R.Haller Aar.

Etimologija: gluten (gr.) = glutin, biljno ljepilo + pes (gr.) = noga, stručak. Po glutinoznom ili ljepljivom stručku.

Engleski naziv: Glutinous Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, konveksn je i zvonolik, zatim se otvori i spljošti, ponekad je ispupčen na sredini, rub je uzdignut i nepravilan, površina je dosta mazava, gladak; najprije je žut ili žuto-narančast, zatim je žuto-okerast ili crven, rub je zbog prozirnosti kožice crtast do sredine.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, valjkast, dug, uglavnom je dosta pravilan, ravan, površina je mazava i sluzava; svijetložut, zlatnožut, žuto-zelenkast, prema dnu je nešto svjetliji.

Listići: Rijetki, lagano su trbušasti, oštrica je glatka, kratko se spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 6-10.3 x 3.5-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, tanko, lomljivo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, livadama, pašnjacima i šumskim čistinama bogatim mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je dosta malih dimenzija.

Napomena: Iako je specifične žuto-narančaste boje ipak je nije lako determinirati, prepoznatljiva je po sluzavom stručku koji je iste boje kao i klobuk, a listići su bjelkasti.

Hygrocybe ingrata - created in Norway by Mathilde Norby

CRVENEĆA VLAŽNICA

Hygrocybe ingrata J.P.Jensen & F.H.Møller

Engleski naziv: Dingy Waxcap

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, konveksno-raširen pa se uglavnom nepravilno otvori, površina je blistava, suh, sitno dekoriran; žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s mjestimičnim je crvenim mrljama, sitno čehast, kasnije je radijalno vlaknast, vodenast, izblijedi u krem boju.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 0.8-1.4 (1.8) cm debeo, valjkast, uglavnom je zašiljen na bazi, malo je nepravilan, gladak, stisnut, šupalj, zakrivljen, također je batinast; bjelkast, kremast, svijetlooker, prema dnu je svijetlosmeđ, sa smeđim je mrljama, vlaknast.

Listići: Razmaknuti, dosta su široki i trbušasti, prirasli, blago valoviti; najprije su bijeli do krem-sivkasti, kasnije su blijedooker ili sivo-smeđi, s crvenim su mrljama.

Spore: Široko eliptične, glatke, 6.8-9 x 4.8-5.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, na prerezu tek polako postaje blijedosmeđe do ružičasto-smeđe, lagano pocrveni, vodenasto, tankopomalo vlaknasto, krhko; karakteristično miriše po klorovodičnoj kiselini ili amonijaku, okus kiselkast i ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, šumskim livadama i travnatim šumskim čistinama, na vlažnom tlu; prilično je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta u kontinentalnom dijelu zemlje: dva su na sjevernom Velebitu, a po jedan na Žumberačkom gorju i u okolici Tršća u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je skupine vlažnica koje mirišu po klorovodičnoj kiselini. Prepoznatljiva je po smećkasto-crvenoj boji koja nije crnkasta kao maslinastocrna vlažnica (Neohygrocybe ovina) i po crvenim mrljama po svim dijelovima.

Hygrocybe intermedia - created on October 2022 in Mariensee Wieśe West, Austria by Christian Apschner

SUHA VLAŽNICA

Hygrocybe intermedia (Pass.) Fayod

Etimologija: intermedius (lat.) = srednje. Po karakteristikama između nekoliko vrsta.

Engleski naziv: Fibrous Waxcap

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, lomljiv, najprije zvonolik pa se otvori, često je radijalno ispucan; žućkasto-narančast, narančast ili crven, od sredine prema rubu ubrzo izblijeđuje, prekriven je radijalno postavljenim vlakancima između kojih se nalaze sitne, jedva uočljive sitne čehice, rub je iskrivljen.

Stručak: 3-6 cm visok i 6-8 mm debeo, valjkast, prema dnu se sužava, ponekad je nepravilno stisnut, više je ili manje šupalj; svijetložut, žuto-narančast ili crvenkasto-narančast, vlaknast, na bazi je svjetliji.

Listići: Rijetki, debeli, prirasli su sa zupcem, oštrica je često valovita i nazubljena, bjelkasti su pa žućkasti.

Spore: Eliptične do valjkaste, 7.5-11.5 x 3.8-5.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vodenasto, lomljivo, bjelkasto, žuto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, livadama, često na višim nadmorskim visinama. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, te u Dalmaciji.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična spavajuća vlažnica (Hygrocybe quieta) ima listiće koji se ne spuštaju po stručku, široki su i rijetki. Lisičasta se vlažnica (Hygrocybe cantharellus) razlikuje po ulegnutom klobuku i listićima koji se dugo spuštaju po stručku. Malena vlažnica (Hygrocybe parvula) je rijetka, a klobuk joj je širok 0.3-0.6 cm. Velika vlažnica (Hygrocybe punicea) ima dosta tamniju boju klobuka.

SITNA VLAŽNICA

Hygrocybe miniata (Fr.) P.Kumm.

Engleski naziv: Vermilion Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je konveksan, poslije je manje-više otvoren, suh, po vlažnom je vremenu mazav; najprije je narančast, svijetlocrven ili skerletnocrven, poslije je crveno-narančast do žuto-narančast, sitno je čehast, rub je tanak, prozirno crtast, valovit, svjetliji od sredine klobuka, žućkast.

Stručak: 1-3 (3.5) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, valjkast, zavijen, gladak, suh, šupalj, lomljiv, voštan; žut, narančast, svijetlocrven, skerletnocrven ili narančasto-crven, baza je bijelo ili žuto-narančasto maljava.

Listići: Rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku; bijelo-žućkasti do narančasto-crveni, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, često sužene, glatke, 5-9.5 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, žuto, u stručku je narančasto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, uz rubove šuma te planinskim pašnjacima i livadama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: U literaturi se navodi vrlo slična vlažnica Hygrocybe mollis, čiji je klobuk svijetlocrvenkast i naraste samo 0.8-1 cm široko te ima žute listiće koji se malo spuštaju po stručku. Prema tome, od sitne se vlažnice razlikuje po svjetlije crvenkastom klobuku i po listićima koji su žuti i malo se spuštaju po stručku.

GORKA VLAŽNICA

Hygrocybe mucronella (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: Bitter Waxcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u mladosti je konveksno-zvonolik, ponekad je malo stožast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, tanak, proziran, kožica je priraštena i gola, po vlažnom je vremenu mazav i sluzav; u mladosti je skerletnocrven, ili narančasto-crven, kasnije vremenom izblijedi, rub ubrzo požuti, jedva je podvijen pa se izravna, na kraju je često izvrnut, tanak i prozirno crtast.

Stručak: 3-5 cm visok, tanak, cjevast, malo je sužen prema bazi, često je stisnut, gol je i mazav, sjajan, prilično je žilav; narančasto-crvenkast, na bazi je bjelkast.

Listići: Rijetki, prirasli, gotovo su 2 puta širi od mesa u klobuku; žuto-narančasti, crveni ili crvenkasto-narančasti, često su gotovo žuti.

Spore: Skoro eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, lomljivo, vodenasto, u klobuku je žuto, a u stručku je narančasto; miris nije izražen, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po pašnjacima, livadama, močvarnim livadama, na mahovini, na glinenasto-vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prekrasna je mala vrsta koja je najkarakterističnija po mazavom stručku i gorkom okusu mesa, eventualno se može zamijeniti sličnom sitnom vlažnicom (Hygrocybe miniata) koja je također vrlo mala rastom i raste skoro na istom staništu, skerletno-crveni klobuk joj nije narebran, ne teži da jako požuti i nije mazav, listići su narančasto-crveni, prirasli su ili se lkratko spuštaju po stručku, a meso nema gorki, već blagi okus.

POCRNJELA VLAŽNICA

Hygrocybe nigrescens (Quél.) Kühner

Etimologija: nigrescere (lat.) = pocrnjelo. Jer teži da pocrni.

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, stožast, oštro je ispupčen; žut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crvenkast, i pri laganom dodiru ubrzo pocrni, s gustim je zrakasto raspoređenim crveno-narančastim vlakancima.

Stručak: 5-8 cm visok i 3-12 mm debeo, tanak, vitak, valjkast, zakrivljen, šupljikav je pa šupalj; žuto-narančast ili žuto-zelenkast, na bazi je bjelkast, brzo pocrni, vlaknast.

Listići: Trbušasti, široki, tanki, najprije su prirasli uz stručak pa slobodni, limunastožuti su ili nešto svjetliji, u starosti pocrnu.

Spore: Eliptične, glatke, 8-12 x 5.6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, žućkasto, na prerezu najprije postane sivo-ljubičasto pa crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama i šumskim proplancima u travi; česta je vrsta na krškim područjima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom.

Napomena: Vrlo je slična stožasta vlažnica (Hygrocybe conica) koja je šiljasto-stožastog oblika, s narančasto-crvenim ili skerletnim klobukom, kojoj žućkasto meso u dodiru sa zrakom odmah pocrni, dok kod opisane vrste najprije dobije sivo-ljubičastu boju i tek nakon toga pocrni, klobuk je gladak i sjajan, dok je kod opisane vrste vlaknasto-injasto dekoriran. Lagano je otrovna vrsta, što je jedinstveni primjer u rodu vlažnica.

Hygrocybe obrussea - created in Netherlands by Leonard Minkema

ŠESNAESTKARATNA VLAŽNICA

Hygrocybe obrussea (Fr.) Wünsche

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, nepravilan, najprije je konveksan, poslije se raširi, gladak, sjajan; limunastožut je ili žuto-narančast, rub je valovit i dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-5 cm visok, redovito je uzdužno stisnut, baza je zašiljena, gladak, sjajan, suh, šupalj; žut je ili narančasto-žut, sitno je brašnast.

Listići: Srednje su gusti, široki, trbušasti, do stručka su zaokruženi, prirasli; najprije bjelkasti, poslije su sa žućkastom nijansom, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 7-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto ili s blagom žućkastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen uz rubove šuma, na humusnom tlu i u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Zbog boje plodnog tijela i nepravilnog klobuka postoji vrlo velika sličnost s tupom vlažnicom (Hygrocybe chlorophana). Šesnaestkaratna vlažnica ima redovito uzdužno stisnut stručak koji je uvijek sitno bijelo brašnjav, nije sjajan i gotovo je proziran kao kod tupe vlažnice. Za sigurnu je determinaciju žute vlažnice potrebna visoka preciznost u analizi makroskopskih karakteristika plodnog tijela.

VELIKA VLAŽNICA

Hygrocybe punicea (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: puniceus (lat.) = jarkocrveno. Po boji.

Engleski naziv: Crimson Waxcap

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan ili skoro izravnat, često je ispupčen, po vlažnom vremenu je mazav, a po suhom je vremenu lomljiv, gladak; lijepe je krvavocrvene boje, u sredini je blijeđe žuto-crvene boje, nikada ne pocrni, rub je malo narebran i često valovit.

Stručak: 4-10 (12) cm visok i do 2 (2.5) cm debeo, valjkast, vijugav, sužen je na bazi, često je uvijen, čvrst, šupalj; žuto-crvenkast, s uzdužnim je crvenim vlakancima na žutoj osnovi s crveno-narančastim i žutim prugama, brojnijim prema bazi koja djeluje bjelkasto, s uzdužnim je crvenkastim vlakancima, crtast.

Listići: Rijetki, trbušasti, debeli, najprije su prirasli za stručak, kasnije su gotovo slobodni, voštani, oštrica je u starosti nepravilno pilasta; blijedožuti, kasnije su narančasto-crvenkasti, oštrica je žuta.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, 8-10.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Nježno, lomljivo, blijedo žućkasto, ispod kožice klobuka je crveno-smeđe, u stručku je žuto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, najčešće u brdskim i planinskim područjima, po parkovima, livadama, uz ceste i u šumama. U Hrvatskoj je poznata s trinaest lokaliteta, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, Kordunu, otoku Košljunu, u Gorskom kotaru, Istri i Lici.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Predstavnik je roda Hygrocybe crvene boje i velikih dimenzija. U ovom rodu ima dosta vrsta crvene boje, ali su obično mnogo manjih dimenzija, to su sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), suha vlažnica (Hygrocybe intermedia), Hygrocybe marchii, mahovinska vlažnica (Hygrocybe turunda) i najsličnija skerletna vlažnica (Hygrocybe coccinea) čije je plodno tijelo jarkocrvene boje, te druge vrste. Sve su navedene vrste jestive. Jedna je od najljepših gljiva. Često se pronađe na Velebitu.

SPAVAJUĆA VLAŽNICA

Hygrocybe quieta (Kühner) Singer

Etimologija: quietus (lat.) = mirno.

Engleski naziv: Oily Waxcap

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, prvo je polukuglast ili stožast i lagano je oštro ispupčen pa se izravna, te tupo ispupči, kožica je bez sjaja, malo je vlažna pa sjajan, gladak; može biti limunastožut, sumporastožut, žuto-narančast, narančast, narančasto-crven ili maslinasto-smećkast, u starosti i po vlažnom vremenu je zbog prozirnosti kožice vrlo slabo narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.4-1.5 cm debeo, kratak, vrlo je nepravilan, suh, uvijen, redovito je uzdužno stisnut i kanalićast, na bazi završava šiljato, trbušast, šupalj, gladak; žut ili žuto-narančast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široki, trbušasti, oštrica je valovita, žilicama su povezani na bazi, prirasli su za stručak ili se veoma kratko spuštaju po stručku sa zupcem; najprije su žuti, poslije su žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-9.5 x 3.4-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, limunastožuto ili žuto-narančasto; miris nije osobito ugodan, podsjeća na stjenice ili sapun kao i kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus).

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama bjelogoričnih šuma, po šumskim putevima, pašnjacima, parkovima i uz rubove šuma. Drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, a treću Mirna Katičić, u listopadu, na lokalitetu u Istri.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je meso u klobuku tanko i neugodnog mirisa.

Napomena: Karakteristična je vrsta po dosta rijetkim, velikim i trbušastim listićima. Dosta je sličnih vrsta, a najsličnija je suha vlažnica (Hygrocybe intermedia) koja ima uočljivo ispupčeni klobuk, a stručak joj završava šiljato.

REIDIJEVA VLAŽNICA

Hygrocybe reidii Kühner

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Honey Waxcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa se otvori i skoro izravna, površina je glatka; promjenljive je boje, narančast, skerletnocrven ili narančasto-crven, i starsosti izblijedi u žutu boju, sitno je vlaknast, rub je tanak, iskrzan i narebran.

Stručak: Valjkast, malo je nepravilan; na gornjem dijelu je boje klobuka, a na bazi je nešto svjetliji, žuto-narančast ili žuto-smeđ.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; blijedožućkasti, kasnije su žućkasto-ružičasti.

Spore: Eliptične, 6-10 x 4-5 µm; bazidije s 2 ili 4 spore; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žuto-narančasto; s primarnim, prilično kompleksnim i karakterističnim mirisom na med, sekundarni miris je po zemlji ili po jodu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, pašnjacima i u šumama bogatim mahovinom. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca, na livadi.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Nema provjerenih izvješća o ozbiljnom trovanju, ali važno je napomenuti da neki pojedinci mogu imati ozbiljne nuspojave kod konzumacije određenih vrsta gljiva koje većina ljudi može konzumirati bez ikakvih problema i smatrati kvalitetnim.

Napomena: Od vrste Hygrocybe marchii razlikuje se po drugačijem mirisu i listićima koji se spuštaju po stručku. Karakteristične je crvene boje.

Hygrocybe spadicea - created on November 2022 in Italy by Nicolò Oppicelli

ŽUTO-SMEĐA VLAŽNICA

Hygrocybe spadicea (Scop.) P.Karst.

Etimologija: spadiceus (lat.) = boje zrele datulje, mrk, doratast. Po boji površine klobuka.

Engleski naziv: Date Waxcap

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, tanak, lomljiv, najprije je stožasto-zvonolik, zatim se raširi, oštro je ispupčen na sredini, jako je mazav i sluzav; maslinasto-smeđ, tamnosmeđ, crno-smeđ ili sivo-crn, po suhom je vremenu crnkast, vlaknasto je crtast.

Stručak: 5-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, šupalj, suh; žućkast je ili zlatnožut, crtast je od sitnih smeđih vlakanaca, na bazi je nešto svjetliji, bjelkast.

Listići: Stisnuti, rijetki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama; limunastožuti, zlatnožuti ili žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, 8-14.5 x 4.5-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, ne pocrni, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, po livadama, rubovima šuma, travnatim čistinama, uglavnom na višim planinskim predjelima, na vapnenastom tlu. Kod nas je poznata samo s četiri lokaliteta, u Lici, u Gorskom kotaru i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Predstavnik je roda vlažnica s izrazito zvonolikim oblikom klobuka, tamnosmeđe je boje, a listići i stručak su lijepe žute boje. Kasna puževica (Hygrophorus hypothejus) ima čiste žute listiće, tamniji klobuk smeđo-maslinaste boje koji nije zvonolikog oblika, a listići se spuštaju po stručku.

SJAJNA VLAŽNICA

Hygrocybe splendidissima (P.D.Orton) M.M.Moser

Etimologija: splendens (lat.) = blistav, briljantan, sjajan. Po izgledu i boji.

Engleski naziv: Splendid Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, stožasto-zvonolik pa se nešto otvori i ispupči na sredini, sjajan; žuto-narančast, skerletnocrven ili narančasto-crven, rub postane žućkast i valovit, nije narebran.

Stručak: Valjkast je ili stisnut, gladak; boje je klobuka, narančasto-crven, na bazi je žut do žuto-narančast.

Listići: Žuti su do narančasto-crveni, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, suženi su uz stručak, prirasli.

Spore: Eliptične, 7.5-9 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, uz listiće i u stručku je žuto-narančasto; miris i okus su neugodni na sapun.

Stanište: Rasteu ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, šumskim čistinama i travnatim rubovima šuma. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, na Žumberačkom gorju, sjevernom Velebitu, Kordunu, otoku Krku te u Istri.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio je autora smatra lagano otrovnom vrstom koja uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Po veličini i boji veoma je slična velika vlažnica (Hygrocybe punicea). Sličnoj vrsti je cijeli stručak crven, a nije žut na bazi u kojoj nema bijelo, već žuto meso. Česta je vrsta u toplijem klimatskom pojasu. Nerijetko se pronađe i na kultiviranom zemljištu, primjerice po maslinicima na mahovini.

Hygrocybe subminutula - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

NAJMANJA VLAŽNICA

Hygrocybe subminutula Murrill

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, najprije je koničan, zatim je konveksan i ispupčen, konačno se raširi i sitno ispupči na sredini, mazav; žut je do svijetlonarančast, sredina je tamnija, poslije izblijedi, rub je narebran.

Stručak: 2.5-3 cm visok i 1-3 (4) mm debeo, valjkast, gladak, lomljiv, mazav; najprije je čitav crven, poslije izblijedi i postane narančasto-crven, na bazi je žut, u starosti izblijedi.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je bjelkasta i vijugava; najprije žućkasti, poslije žućkasto-narančasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5-6.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po travnjacima, livadama, pašnjacima i parkovima u dubokoj travi.

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prilično je karakteristična po izgledu klobuka koji je poslije raširen ili čak udubljen. Uvijek je mazav i narebran. Kako raste u dubokoj travi, stručak je često zbog fototropizma (težnja za svjetlom) vrlo dug, odnosno mnogo duži od širine klobuka.

Hygrocybe subpapillata - created on August 2016 in Petrovice, Slovakia by Filip Fuljer

GRBIČASTA VLAŽNICA

Hygrocybe subpapillata Kühner

Etimologija: sub (lat.) = skoro + papilla (lat.) = kvržica, grba, izraslina. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Papillate Waxcap

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, najprije je stožast pa otvoren i spljošten, sredina je s grbicom ili ispupčenjem poput bradavice, gladak, vlažan, nije mazav; svijetlocrven do žuto-narančast, malo je zrnast, rub je uzdignut, crtast je do sredine klobuka zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 2-4.5 (5.5) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, šupalj, valjkastom, malo je sužen na bazi, suh; narančasto-žut ili narančast, baza je više žućkasta, vlaknast.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s s mnogo lamelula, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; žuti su ili žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 4.1-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, livadama i bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa samo dva lokaliteta, u okolici Siska i na planini Medvednici.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini sa stožastom vlažnicom (Hygrocybe conica) od koje se razlikuje po nešto manjim dimenzijama, te po činjenici da u starosti ili na oštećenom mjestu ne pocrni.

Hygrocybe substrangulata - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

SKERLETNOREBRASTA VLAŽNICA

Hygrocybe substrangulata (P.D.Orton) P.D.Orton & Watling

Engleski naziv: Waisted Waxcap

Klobuk: 1-2.5 (3) cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu jako mazav; skerletnocrven je ili narančasto-crven, rub je tanak, valovit i prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, često je zakrivljen, gladak, mazav, staklasto proziran; nešto je svjetliji od klobuka, žuto-narančast.

Listići: Prirasli su ili se malo spuštaju po stručku; blijedožuti, poslije su žuto-crveni, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u skupinama na livadama i pašnjacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, prvenstveno zbog malih dimenzija.

Napomena: Opisanoj je vlažnici najsličnija skerletnokonična vlažnica (Hygrocybe aurantiosplendens). Ona se najviše razlikuje po tome što ima zvonoliko-koničan klobuk, stručak nije staklasto-proziran i mazav, nego je suh, žut je i duboko ukopan u tlo. Osim toga, spomenuta vlažnica ima spore oblika bademove koštice, a skerletnosrebrnasta vlažnica ima eliptično-duguljaste spore.

Hygrocybe turunda - created in Finland by Stefan Jakobsson

MAHOVINSKA VLAŽNICA

Hygrocybe turunda (Fr.) P.Karst.

Etimologija: turni (mađ.) = okretati, valjati. Po staništu.

Engleski naziv: Singed Waxcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, malen, ubrzo se raširi ili je malo ulegnut na sredini, lijevkast, mazav i ljepljiv je pa ubrzo suh; zlatnožut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crven, površina je s tamnim sivo-smeđim čehicama, rub je podvijen.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, često je zakrivljen, gladak, sjajan, šupalj, lomljiv; žut, žuto-narančast je ili narančast.

Listići: Blijedožućkasti; rijetki, kratko se spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, duguljaste, 8.3-11.8 x 5.2-7.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, šumama bogatim mahovinom, na tresetištima, na višim nadmorskim visinama, na pješčanom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a i dio autora je navode kao vjerojatno otrovnu vrstu.

Napomena: Ova je vlažnica je sitna rastom, a prepoznatljiva je po listićima koji se jasno spuštaju po stručku, kao kod nekih vrsta iz roda Omphalia, koje imaju dosta sličnosti s vlažnicama. Uz to rastu na veoma sličnim staništima.

JELOVA PUŽEVICA

Hygrophorus abieticola Krieglst. ex Gröger & Bresinsky

Etimologija: abies (lat.) = smreka, jela + colere (lat.) = stanovati, živjeti. Po staništu.

Engleski naziv: Rosy Woodwax

Klobuk: 3-17 (22) cm širok, mesnat, prvo je okruglasto-konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, gladak, mazav je i ljepljiv; oker, žuto-narančast, blijedonarančast ili narančasto-ružičast, sredina je uglavnom tamnija, površina je s mjestimičnim mrljama, rub je podvijen, nazubljen i uglavnom valovit.

Stručak: 3-13 (16) cm visok i 0.5-2.5 (3) cm debeo, pun, čvrst, malo je mazav; bjelkast je ili žućkast, s ružičastim je čehicama na bijeloj osnovi, na pritisak postane narančasto-ružičast.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su povezani poprečnim žilicama; bijeli, žuto-narančasti ili narančasti, s ružičastim su odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, (9) 9.2 - 11.1 (12) × (4.9) 5.3 - 6.5 (6.9) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (1.9), N = 60, Me = 10.1 × 6.1 µm, Qe = 1.7; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je tipično žuto-narančasto ili narančasto-ružičasto, čvrsto; miris i okus neugodni na smolu, terpentin, naftu ili petrolej.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom polagano postane sivo-plavo, s kalijevom lužinom crveno-narančasto, dok sa sulfovanilinom poljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa jelom ili smrekom, voli vapnenasto tlo. Četvrtu i petu sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete jer je meso jako neugodnog okusa.

Napomena: Veoma je lijepa gljiva narančasto-crvene boje, dosta je mesnata i na prerezu ispušta karakteristični miris po smoli koji ostaje dugo prisutan zbog čega se teško može zamijeniti s nekom nevaljalom vrstom, slična je pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum).

MIRISNA PUŽEVICA

Hygrophorus agathosmus (Fr.) Fr.

Etimologija: agathos (gr.) = dobar + osmos (gr.) = miris. Po dobrom mirisu.

Engleski naziv: Almond Woodwax

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, prvo je zvonolik ili okruglast pa konveksan i na kraju se raširi, gladak, po vlažnom je vremenu sluzav, ljepljiv i vlažan; blijedokrem, sivo-smeđ ili siv, nešto je tamniji na sredini, sitno je čehast na bjelkastoj osnovi, po površini može imati mala siva udubljenja poput tamnih mrljica, rub je dugo vremena podvijen, zaokružen.

Stručak: 1-9 (11) cm visok i 0.6-2 (2.4) cm debeo, valjkast, sužen je pri dnu, pun, čvrst; bijel, površina je sa sivim ili bijelim čehicama ili granulama, na vrhu je uglavnom bijel, kasnije je smećkast.

Listići: Rijetki, debeli, rijetko su račvasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, međusobno su povezani žilicama, izmiješani su s lamelulama; bijeli su ili bjelkasti.

Spore: Eliptične, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto, sočno, mekano; karakteristično miriše na gorke bademe ili anis, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom poljubičasti, dok sa sulfoformolom ubrzo postane svijetloplavo, listići u dodiru sa sumpornom kiselinom postanu purpurno-crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama, osobito u simbiozi sa smrekom, ali se pronađe i u nizinama u zasađenim smrekovim nasadima, voli vapnenasto tlo. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu, treću i četvrtu Danijel Mulc, a petu i šestu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Najprepoznatljivija je po karakterističnom mirisu na gorke bademe.

VLAKNASTA PUŽEVICA

Hygrophorus arbustivus Fr.

Etimologija: arbusculum (lat.)= grm, grmlje + arbo-, arbu- (lat.) = označavanje drveća ili grmlja. Po staništu.

Engleski naziv: Forest Woodwax

Klobuk: 4-7 (9) cm širok, malo je mazav, žuto-smeđ, krem-smeđ, crveno-smeđ, narančasto-smeđ ili tamnosmeđ, rub je nešto svjetliji, manje ili više jasno vlaknasto radijalno crtast.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.5-2 cm debeo, suh, pun, valjkast, sužen je na bazi; bijel ili blijedokremast, na vrhu je brašnast, velikim dijelom je dlakav.

Listići: Bijeli, prirasle, kratko se spuštaju po stručku, široki, razmaknuti.

Spore: Eliptične, 3-5 x 0.4-2.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, mekano, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom i hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis) i tupoglava puževica (Hygrophorus nemoreus) dio skupine suhih puževica s prilično kompaktnim mesom, sve su narančasto-smeđe boje i izvanredne kakvoće.

Hygrophorus atramentosus - created on October 2022 in Provincia autonoma di Trento, Italy by Federico Calledda

CRNOBIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus atramentosus (Alb. & Schwein.) H.Haas & R.Haller Aar. ex Bon

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije okruglasto-zvonolik, poslije se raširi i ulegne, katkad je i tupo ispupčen; tamnosiv, sivo-crn, plavo-siv ili plavo-smeđ, crnkasto urašteno vlaknast, rub je dugo podvinut.

Stručak: Valjkast, sužava se prema bazi; sivkasto-smeđ, vlaknast.

Listići: Rijetki, široki, na podnici su međusobno žilasto spojeni, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, poslije malo sivkasti s blagom plavičastom nijansom.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 8-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo; miris ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na vapnenastom tlu; vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Na višim i planinskim predjelima crnogoričnih šuma u mahovini i na otpalim iglicama raste također jestiva donekle slična sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus), koja ima nešto svjetliju boju klobuka i stručka. Bijeli joj se listići dugo spuštaju po stručku i po tome se najviše razlikuje od naše opisane vrste. Obje su vrste lako prepoznatljive zbog jakog kontrasta bijelih listića i tamnosivkastoga klobuka i stručka.

SIVOSMEĐA PUŽEVICA

Hygrophorus camarophyllus (Alb. & Schwein.) Dumée, Grandjean & Maire

Etimologija: kalos (gr.) = lijepo + phyllon (gr.) = list, listić. Po crvenoj boji listića.

Engleski naziv: Arched Woodwax

Klobuk: 4-8 (10) cm širok, mesnat, konveksan pa raširen, lagano je ispupčen na sredini i vijugav, gladak, suh, po vlažnom je vremenu mazav; siv, sivo-smeđ, tamnosmeđ ili crno-smeđ, radijalno je urašteno vlaknast, rub je podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, malo je batinast; nešto je svjetliji od klobuka, sivkasto-smećkast na svjetlijoj osnovi, vlaknast, na vrhu je sitno zrnast.

Listići: Blijedosivkasti, s lijepom su plavkastom nijansom, razmaknuti, debeli, mekani, voštani, jasno se spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, 7-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto; miris je ugodan na med ili lješnjake, a okus je također ugodan na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama i miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće sa smrekom, jelom i borovima, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, a poznata je samo s 3 lokaliteta, u okolici Otočca, na sjevernom Velebitu i u Hrvatskom zagorju. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ima lijepe plavkaste listiće i vlaknasti klobuk.

VINSKICRVENA PUŽEVICA

Hygrophorus capreolarius Kalchbr.

Klobuk: 3-7 (8) cm širok, konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, suh, po vlažnom je vremenu malo mazav; purpurnocrven je ili crveno-smeđ, s manjim je crvenim ili crnkasto-smeđim pjegicama po površini, sredina je s crvenim čehicama, rub je dugo podvijen.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 0.6-1.5 (1.8) cm debeo, valjkast, na bazi je sužen; skoro je boje klobuka, tamnosmeđ je ili purpurnocrven, na ozlijeđenim mjestima postane purpurnocrven, tamnosmeđe uzdužno vlaknast, na bazi je tamniji, prekriven je žiličastim crtežom, mrežica je smećkasta, micelij je ružičast.

Listići: Dosta su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, žilicama su spojeni na bazi, jasno se spuštaju po stručku; vinskicrveni, kasnije su s tamnim mrljama i crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, nisu amiloidne, 5.4-11 x 3.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijele je do svijetle vinskicrvenkaste boje, na prerezu postane crvenkasto; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim i miješanim šumama u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom i jelom, a ponekad i sa bukvom, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata sa 14 lokaliteta, u Lici, Gorskom kotaru, na sjevernom Velebitu, planini Medvednici i Maceljskoj gori. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Tamnu boju imaju uglavnom puževice nešto većih dimenzija i crvenkaste boje. Rijetke su vrste koje imaju istu boju klobuka, listića i stručka po čemu se dosta lako razlikuje od sličnih vrsta, osim toga stručak nije gladak, već dekoriran što je također značajna osobina pri determinaciji ove vrste.

ZLATNOŽUTA PUŽEVICA

Hygrophorus chrysodon (Batsch) Fr.

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno. Po boji.

Engleski naziv: Gold Flecked Woodwax

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, mesnat, isprva je polukuglast, zatim se otvori i malo ispupči na sredini, u straosti je ulegnut, vijugav, nepravilan, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, po suhom je vremenu malo ljepljiv; bijel, najprije je prekriven zlatnožutom koprenom koja se kasnije na rubu i stručku raspadne na sitne pahulje, mjestimice je sa zlatnožutim pjegama, osobito na rubu, ako se kožica malo protrlja požuti, rub je prilično valovit i u početku je podvijen.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.5-1 (2) cm debeo, pun, u starosti je šupalj, na bazi je zašiljen; bijel je i prekriven zlatnožutim pahuljama od ostataka zastorka koje su osobito istaknute u gornjem dijelu stručka, na pritisak požuti.

Listići: Razmaknuti, prilično su rijetki, mekani, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli su do svijetložućkasti, oštrica je ponekad žuta i pahuljičasta.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 7-10 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, sočno, malo vlaknasto, bijelo, kasnije je žuto; miriše lagano na gorke bademe ili na anis (dok se prži na amonijak), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom postane crveno-smeđe, a s anilinom i kalijevom lužinom požuti, dok s gvajakovom tinkturom meso polako poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo. Posljednje dvije slike snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Puževice nisu uvijek kvalitetne jestive gljive, smatra se da je opisana vrsta podjednako loša kao jelova puževica (Hygrophorus pudorinus) ili bukova puževica (Hygrophorus fagi). Kada se kuhaju odvojeno zbog provjere kvalitete sve imaju vrlo neugodan miris na nešto poput amonijaka i terpentina. Međutim, ako se nakon kuhanja lagano zaprže izgube taj neugodan miris.

Napomena: Ova je puževica u skupini Limacium koja je na svim dijelovima mazava, a najprepoznatljivija je po žuto pustenastom gornjem dijelu stručka. Ostali je dio postepeno sve svjetliji do bijele boje. Podsjeća na gusjeničnu puževicu (Hygrophorus cossus), ali opisana je vrsta mnogo veća rastom i pokrivena žutim pahuljama, što se osobito zapaža na rubu klobuka i stručku neposredno ispod listića.

GUSJENIČNA PUŽEVICA

Hygrophorus cossus (Sowerby) Fr.

Etimologija: cossus (lat.) = gusjenica vrbotoč (Cossus cossus). Po intenzivnom mirisu gusjenice.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prilično je krupan, polukuglast je i konveksan, zatim se izravna i manje-više široko ispupči na sredini, površina je glatka, malo je mazav i sluzav, blistav; u mladosti je uglavnom putpuno bijel, kasnije je s laganom žućkastom nijansom, osobito na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 0.6-1.5 (2.5) cm debeo, valjkast je ili lagano zadebljan, skoro uvijek je suženo korjenast na bazi, prilično je suh, malo je mazav; bijel, kasnije je blago žućkast, s mjestimičnim je žutim mrljama, na vrhu je pahuljast ili zrnast, na bazi je dekoriran sitnim bjelkastim čehicama, manje ili više je uzdužno crtast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, nisu široki, prisutne su i lamelule različite dužine, oštrica je često vijugava, kratko se spuštaju po stručku; u mladosti su bijeli, kasnije su malo žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, mekano, u stručku je prilično vlaknasto; miris je neugodan na ocat ili trulo voće, a u literaturi se još navodi da miriše neugodno na gusjenice vrbotoč, odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i drugom bjelogoričnom drveću te na voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Klobuk u dodiru s kalijevom lužinom reagira negativno, listići postanu plavo-mesnatoružičasti, dok vanjski dio stručka reagira skoro negativno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom i hrastom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Ova je vrsta nedavno svrstana u skupinu bijelih puževica, a najsličnije su vrste bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus), hrastova puževica (Hygrophorus hedrychii) i smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koje imaju ugodniji voćni miris i razlikuju se po kemijskim reakcijama, reagiraju dosta izraženo, dok gusjenična puževica uglavnom reagira negativno, osobito stručak.

ZMIJOLIKONOGA PUŽEVICA

Hygrophorus dichrous Kühner & Romagn.

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, u mladosti je konveksan, poslije se raširi, kožica je vlažna, mazava i prekrivena debelim slojem sluzi; može biti maslinasto-smeđ, sivo-smeđ, crveno-smeđ ili tamnosmeđ, sredina je nešto tamnija, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je izvrnut prema gore.

Stručak: 7-10 (12) cm visok i 0.5-1.5 (1.8) cm debeo, valjkast, korjenast i zašiljen na bazi, sluzav; neposredno ispod listića je bjelkast te pahuljasto-čehav, ostali je dio stručka mazav i smeđo-maslinasto pahuljasto prošaran poput zmijske kože.

Listići: Srednje gusti, mekani, kratko se spuštaju po stručku, na osnovi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani su s kratkim lamelulama; bijeli, u starosti su sivi do žuto-zelenkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 8.8-13.5 x 5.2-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto-zeleno, vodenasto, mekano; miris nije izražen, a okus ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito grabom, lipom, bukvom ili hrastom, česta u mediteranskom pojasu, ali raste i u kontinentalnim krajevima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Lako se zamijeni s maslinastobijelom puževicom (Hygrophorus olivaceoalbus) koja raste u crnogoričnim šumama i jako je slinava. Opisana vrsta posjeduje značajnu osobinu da viskozna kožica ispod mikroskopa prezentira dva različita pigmenta. Jedan je smeđ i nalazi se intercelularno, a drugi je crnkasto-plav i smješten ekstracelularno. Ispod bora u jesen također raste vrlo slinava puževa vlažnica (Hygrophorus limacinus), koja je jako mesnata, klobuk je smećkasto-siv, bez maslinastog odsjaja i naraste do 15 cm široko. Stručak je vrlo robustan i može narasti 5-14 cm visoko i 1.5-4.5 cm debelo. Nema opasnosti, jer su sve spomenute vrste jestive.

Hygrophorus discoideus - created in Finland by Tapio Kekki

SMEĐEKOTURNA PUŽEVICA

Hygrophorus discoideus (Pers.) Fr.

Etimologija: discus (lat.) = disk, kolut, ploča. Po nešto tamnijoj sredini klobuka.

Klobuk: 3-5 (7) cm širok, slabo je mesnat, prvo je konveksan pa se izravna i na kraju ulegne na sredini, ispupčenje je jedva uočljivo, u mladosti i po vlažnom vremenu sa sluzavom prevlakom koja prelazi i na stručak, gladak, mazav, po suhom je vremenu sjajan; kremasto-smeđ, žuto-smećkast ili svijetlosmeđ, na sredini je intenzivne tamnosmeđe boje, bez dekoracije, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.6-1 cm debeo, valjkast, suh, najprije je pun pa šupljikavo-šupalj, mazav, ljepljiv; bjelkast, vlaknast na dnu je blijedosmeđe pahuljičast.

Listići: Prilično su razmaknuti i debeli, rijetki, najprije su prirasli, a zatim se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bjelkasti, žućkasti ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 5.5-7 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kremasto, ispod kožice klobuka je smećkasto, mekano; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, najčešće po miješanim i crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće arišem, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama, voli travnate površine.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: S karakterističnom je smeđom sredinom klobuka po čemu je i dobila ime, sredina je dosta tamnija od svjetlijeg ruba. Nekad raste i u bjelogoričnim šumama gdje se može zamijeniti s dvobojnom puževicom (Hygrophorus leucophaeus) koja je mnogo sluzavija, ima tanki i dugi stručak, a klobuk je tipično oštro ispupčen, ispupčenje je narančasto-smeđe boje, što se osobito ističe na sredini bijelo-svilenastog klobuka.

Hygrophorus discoxanthus - created on October 2023 in Genolier, Switzerland by Juan Carlos Zamora

ZLATNOŠTITNA PUŽEVICA

Hygrophorus discoxanthus (Fr.) Rea

Engleski naziv: Yellowing Woodwax

Klobuk: 3-5 cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa se nepravilno raširi i ulegne, često je lateralno spojen sa stručkom, gladak, sjajan, po vlažnom vremenu je mazav i sluzav, a inače je suh; najprije je bijel, kasnije je žućkast ili okerast, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna i postane smeđ.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.8-1 cm debeo, mekan, šupljikav, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je tanji i završava gotovo šiljato, malo je sluzav, na vrhu je sužen i ljepljiv; bijel, kasnije je žućkast, u starosti je hrđastosmeđ, čehast.

Listići: Prilično su rijetki, tanki, uski, razmaknuti, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, kasnije postanu žuti, a na kraju su žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u starosti i na dodir postane crvenkasto-smeđe, tanko, mekano; miris je smolast ili na anis, a okus je također neugodno smolast.

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru s formolom postanu ljubičasto-smeđi, meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako poplavi, dok s fenolanilinom postane vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom, voli neutralno do vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete. Nije osobito cijenjena zbog smolastog mirisa i neugodnog okusa pa skoro se može reći i da je nejestiva.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Hygrophorus u skupini Limacium koje su bijele boje, dosta je neugodnog mirisa i meso teži da postane žuto-crveno ili crveno-smeđe. Veoma je slična smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koja raste ispod smreke, snježnobijele je boje, mazava, a stručak je na gornjem dijelu pustenast. Moguća je zamjena s bjelokosnom puževicom (Hygrophorus eburneus), ali ona ne požuti na klobuku, listićima i stručku, mnogo je mazavija, čiste bijele boje i raste ispod bukve.

BJELOKOSNA PUŽEVICA

Hygrophorus eburneus (Bull.) Fr.

Etimologija: eburneus (lat.) = snježnobijelo. Po boji.

Engleski naziv: Ivory Woodwax

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori i ispupči na sredini, na sredini ostaje grbica, često je malo nepravilan; bijel, kasnije je na sredini kremast, po suhom je vremenu žuto-smeđ, po vlažnom vremenu je površina cijele gljive prekrivena sa sluzi, površina je pahuljasta, rub je tanak, a u starosti je valovit i izvrnut.

Stručak: 2-12 (15) cm širok i 0.5-1.2 (2) cm debeo, relativno je dug, nepravilan, visok, tanak, zakrivljen je ili vijugav, često je sužen na bazi, skoro je korjenast, najprije je pun, zatim postane šupalj, mazav; bijel, u starosti je bjelkast ili sivkast, ispod listića je posut sitnim bijelim zrncima.

Listići: Razmaknuti, nisu široki, zakrivljeni, različito su dugački, voštani, oštrica je u obliku luka, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli, poslije su žućkasti ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris je neobičan slatkasto-voćni, podsjeća na koru naranče ili mandarine, a okus je malo kiselkast.

Kemijske reakcije: Baza stručka u dodiru s kalijevom lužinom ponarančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u većim skupinama, u svijetlim bjelogoričnim ili miješanim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, voli vapnenasto i glinenasto tlo; veoma je česta vrsta. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc, a na ostalim slikama Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je gusjenična puževica (Hygrophorus cossus) koja je također čitava bijela, a poslije se listići, stručak i rub klobuka oboje u hrđastosmeđe, klobuk je 3-5 cm širok, ima veoma neugodan miris, sličan zadahu gusjenice prelca, koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira. Također su slične hrastova puževica (Hygrophorus hedrychii) i smrekova puževica (Hygrophorus piceae). Od svih spomenutih sličnih vrsta najčešće se razlikuje po izgledu, opisana vrsta raste najčešće ispod bukve kao i hrastova puževica, ali je nepromjenljive bijele boje i nema žuto-smeđih mrlja. Baza stručka u dodiru s kalijevom lužinom postane mesnatocrvenkasto-narančasta, dok gusjenična puževica poprimi istu boju listića i klobuka.

Hygrophorus erubescens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

CRVENKASTA PUŽEVICA

Hygrophorus erubescens (Fr.) Fr.

Etimologija: erubere (lat.) = pocrvenjeti, posramiti se, zarumeniti se, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Blotched Woodwax

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, dosta je mesnat, čvrst, najprije je konveksno-ispupčen pa se raširi i na kraju nekad ulegne na sredini ili lijevkast, površina je vlažna i mazava; osnova je bjelkasta, crveno-ružičast, sredina je prekrivena uraštenim ružičastim čehicama, nekad je s vinskicrvenim mrljama, rub je tanak, podvijen i maljav.

Stručak: 5-12 cm visok i 1.5-1.8 cm debeo, valjkast, pun, često je zakrivljen, baza je obično tanja; na dnu je bjelkast, pri vrhu je sitno vinskicrveno zrnast, a na bazi je crvenkasto vlaknast, na pritisak više-manje požuti ili pocrveni.

Listići: Bijeli, kasnije su kremasti pa ubrzo s blagom ružičastom nijansom, a po suhom su vremenu žućkasti, oštrica je u starosti uglavnom s ružičastim mrljama, debeli, nisu gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 6.5-11 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili blijedožuto, na presjeku teži da požuti, čvrsto; miris je ugodan na gljive, a okus je manje ili više gorkak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom lagano postane sivkasto, dok s kalijevom lužinom postane žućkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u malim busenima ili u krugovima, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete jer je meso obično gorko.

Napomena: Dio je skupine s medenom puževicom (Hygrophorus russula) koja raste ispod bjelogoričnog drveća, dok opisana vrsta raste samo ispod crnogoričnog drveća. Trećina primjeraka ove vrste je malo stožastog oblika pa podsjećaju na karmincrvenkastu puževicu (Hygrophorus persicolor) koja je nešto ružičastija i vitkija, te raste samo ispod crnogoričnog drveća gdje prevladava crna mirta (Myrtillus vaccinum). U istoj se skupini nalazi i slična ljubičasta puževica (Hygrophorus purpurascens) čiji je klobuk svijetlocrvenkast, te je s bordocrvenom do ljubičasto-crvenom oštricom listića, a na stručku se nalaze ostaci zastorka u obliku slabašnog prstena.

Hygrophorus fagi - created in Spain by Luis García Bona

BUKOVA PUŽEVICA

Hygrophorus fagi G.Becker & Bon

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi i malo ulegne u sredini, nepravilan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav; bijele je boje slonovače do svijetle žuto-ružičaste boje, s narančastom je nijansom, sredina je nešto tamnija, rub je oštar, valovit, u mladosti je podvijen, kasnije je obješen.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.5-1 (2) cm debeo, valjkast, zakrivljen, od listića prema bazi je sve tanji, klinast, gladak, pun; bjelkast je do svijetlooker, uzdužno je vlaknast.

Listići: Rijetki, debeli, pomiješani su s lamelulama, prirasli, samo se ponekad kratko spuštaju po stručku, mekani, voštani, račvasti; bijeli su do blijedožućkasti s ružičastim odsjajem.

Spore: Eliptične do valjkaste, 6-10 x 4.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, krem do žuto-ružičasto, vlaknasto, relativno je čvrsto za puževice, sočno ; miris nije izražen, a okus je blag, kasnije je pomalo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Postoji velika sličnost s pjesničkom puževicom (Hygrophorus poetarum) koja je mesnatija, ima tvrdo plodno tijelo, listići su gušći i spuštaju se po stručku. Opisana je vrsta nježnija, djeluje krhko, ima vrlo rijetke i debele listiće koji  se ne spuštaju po stručku. U slučaju zamjene spomenutih puževica, nema opasnosti, jer su obje vrlo dobre za jelo.

Hygrophorus hyacinthinus - created in Norway by Reidun Braathen

ZUMBULOVA PUŽEVICA

Hygrophorus hyacinthinus Quél.

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, konveksan, zvonolik pa se izravna i iskrivi, često je grbav, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv ili sluzav, sjajan; bijel je ili bjelkast i više-manje s laganom ružičastom nijansom.

Stručak: 5-10 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, nije ljepljiv, suh, gladak; boje je klobuka, bijel, vlaknast.

Listići: Blago su iskrivljeni, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, rijetki, bijeli su ili krem, često su sa ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, prozirne, 9-11 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo; miriše na ljubičice ili zumbule kako joj i naziv govori, te malo na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim i miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće borom, obično na višim planinskim predjelima, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je nađena u šumama bukve i jele te u nasadu smreke, na dva lokaliteta, u okolici Zagreba i u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po bijeloj boji svih dijelova plodnog tijela i karakterističnom mirisu na zumbule.

KASNA PUŽEVICA

Hygrophorus hypothejus (Fr.) Fr.

Etimologija: hypo (gr.) = ispod, skoro + theion (gr.) = sumpor. Po sumporastožutoj boji, osobito listića i stručka.

Engleski naziv: Herald of Winter

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, tankomesnat, elastičan, prvo je konveksno-zvonolik, kasnije je raširen i ulegnuto-ispupčen, na kraju je s jako uzdignutim rubom, sluzav je i mazav, kožica se lako guli; maslinasto-smeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, sredina je nešto tamnija, po suhom je vremenu žuto-smeđ ili narančasto-smeđ, lagano je radijalno vlaknast.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.3-1 (1.5) cm debeo, valjkast, vitak, sužava se prema bazi, pun, kasnije je šupalj, sluzav je i mazav; žućkast je ili narančasto-crvenkast, fino je smećkasto čehast, pri vrhu je s vlaknast s ostacima zastorka u vidu prolaznog prstenka, sitno je crtast.

Listići: Rijetki, debeli, razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, zatim su izraženo žuto-narančasti ili narančasto-okerasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, nisu amiloidne, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, žilavo, bjelkasto do blijedožuto, ispod kožice klobuka i stručka je je žuto ili narančasto-crvenkasto; miris je ugodan na gljive ili na voće, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu, od studenog do veljače, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama borova, na pjeskovitom tlu, često počinje rasti tek kad temperatura padne ispod 5 stupnjeva. U Hrvatskoj je nalažena prvenstveno uz šumski bor, ponekad uz crni bor, na dvadesetak lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Lici, na sjevernom Velebitu te na otocima Krku i Korčuli.

Doba rasta: 1, 2, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova vrsta ima maslinasti klobuk i žute listiće koji se spuštaju po stručku, a raste u dosta kasnom periodu godine. Tijekom sušnih dana vrhovi klobuka se kovrčasto uzdignu tako da se žućkasti listići dugo spuštaju po stručku. Ne postoji opasnost od zamjene s nejestivim gljivama.

Hygrophorus latitabundus - created in Estonia by Tõnu Ploompuu

VISKOZNA PUŽEVICA

Hygrophorus latitabundus Britzelm.

Engleski naziv: Ebony Woodwax

Klobuk: 5-10 (12) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan pa se raširi i tupo ispupči na sredini, mesnat, gladak, jako je slinav; sivo-smećkast je ili maslinasto-smeđ, sredina je tamnija, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-10 (12) cm visok, valjkast ili vretenast, pun, baza je šiljasta, vrlo je slinav i sluzav; bijel, bjelkast je ili svijetložućkast, na donjem je dijelu maslinasto-smeđe čehavo prošaran poput zmijske kože, sa sluzavim prstenastim pojasom na gornjoj trećini.

Listići: Bijeli, poslije su lagane žućkaste nijanse, rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka.

Spore: Eliptične, glatke, 9-14 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, sočno; miris ugodan, aromatičan na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima, te po parkovima i rubovima šuma, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Viskozna se puževica ubraja se među najveće i najbolje puževice. Najsličnija je maslinastobijela puževica (Hygrophorus olivaceoalbus), međutim, ona nije tako slinava i raste kao simbiont ispod smreka. Po obliku je plodnog tijela i boji klobuka slična zmijolikonoga puževica (Hygrophorus dichrous), koja ima zmijoliko prošaran stručak i raste isključivo u bjelogoričnim šumama. Prema tome, iz svega proizlazi da je stanište ključ za pronalaženje i prepoznavanje navedenih puževica.

DVOBOJNA PUŽEVICA

Hygrophorus leucophaeus (Scop.) Fr., 1838

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + phaios (gr.) = smeđe. Po boji.

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, slabo je mesnat, najprije je konveksan, zatim je raširen i lagano ulegnuto-ispupčen, lomljiv, gladak, gol, po vlažnom je vremenu jako ljepljiv, svilenkast; bijel, u početku je jednobojan, kasnije je više narančasto-smećkast na sredini, rub je dugo vremena podvijen, tanak i svjetliji.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 0.4-2 (2.5) cm debeo, lomljiv, duguljast, više-manje je tanak, zakrivljen, valjkast je ili vretenast, uvijek je duži od širine klobuka, šupljikav je pa ubrzo šupalj, uglavnom je proširen na bazi, lagano je ljepljiv; bjelkast do sivo-oker, bjelkasto čehast, na vrhu je ljepljiv i zrnast.

Listići: Rijetki, nisu široki, prilično su tanki, mekani, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; bijeli su bjelkasti s crvenkasto-smeđim ili narančasto-smeđim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, sa zrnastim sadržajem, 6.5-9.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u sredini klobuka je crvenkasto, nježno, tanko, vlaknasto, lomljivo; miris je neobično aromatičan na gljive ili voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili grabom, voli vapnenasto tlo, češća je u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnoj smeđoj sredini klobuka koji je na vanjskom dijelu mnogo svjetliji. Česta je u mediteranskom području gdje se pronađe krajem listopada, te u studenom i prosincu. Ako se pazi na stanište, dosta ljepljivo plodno tijelo i na narančasto-smeđe ili hrđastosmeđe ispupčenje klobuka, gotovo da se ne može pogriješiti i zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Hygrophorus gliocyclus - created in Finland by Tapio Kekki

SLUZAVOBIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus ligatus Fr.

Etimologija: ligatus (lat.) = zavezano, opasano. Po prisutnosti upadljivog vjenčića.

Klobuk: 3-7 (8) cm širok, prilično je mesnat, konveksan, često je upadljivo ispupčen na sredini, mazav, sluzav; bjelkasto-žućkast, sredina je u starosti žućkasto-oker, nikad nije potpuno slamnatožut do žuto-narančast, prisutni su vlaknasti ostaci ovoja, rub je jako podvijen.

Stručak: 4-7 x 0.8-2 cm, valjkast, sužen je na bazi, lagano je zakrivljen, jako je sluzav, gladak; bijel je ili blijedokremast, na vrhu su uočljivi kratkotrajni prstenasti sitno čehasti ostaci ovoja.

Listići: Bijeli su ili kremasti, dosta su razmaknuti, spuštaju se po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na osnovi su žiličasto spojeni.

Spore: Eliptične, prozirne, 6-8.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je čvrsto, mekano, vodenasto, bjelkasto je ili svijetložućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Na stručku su prisutni prstenasti ostaci ovoja, a raste u crnogoričnim šumama.

GRABOVA PUŽEVICA

Hygrophorus lindtneri M.M.Moser

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, relativno je mesnat, zvonolik, zatim je konveksno-raširen, široko je ispupčen na sredini, vlažan, vrlo je sluzav, gladak; žut, prema rubu je nešto svjetliji, bjelkast, kasnije je žućkasto-narančast ili tamnoker na sredini, rub je tanak, a kožica lagano prelazi preko ruba.

Stručak: 2-9 (11) cm visok i 0.5-1.8 (2.5) cm debeo, prilično je dug, malo je zakrivljen, valjkast, jasno se sužava prema bazi, malo je mazav; bijel, svijetlonarančasto-smeđ ili žuto-zelenkast, na vrhu je bijelo čehast.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli su ili kremasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-9 x 4.2-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po parkovima, grmlju i u bjelogoričnim šumama, tipično u simbiozi s grabom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po boji sredine klobuka je vrlo slična dvobojna puževica (Hygrophorus leucophaeus), ali navedena vrsta ne raste ispod graba.

ARIŠEVA PUŽEVICA

Hygrophorus lucorum Kalchbr.

Etimologija: lucos (gr.) = šuma. Po staništu po šumama.

Engleski naziv: Larch Woodwax

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi ili malo ulegne, s malom je grbicom na mesnatoj sredini, blago je lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv; krasne je limunastožute, na sredini je nešto tamnije žuto-narančaste boje, rub je u mladosti podvrnut i malo pahuljičast, a kasnije ravan i valovit, u mladosti je spojen sluzavim ovojem sa stručkom.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.7-1 cm debeo, vitak, visok, valjkast, malo je zakrivljen, na bazi je lagano zadebljan, u mladosti je pun pa zatim šupalj, ljepljiv, u mladosti je sluzav; bjelkast je ili žućkast, obično je malo pahuljast, uzdužno je vlaknast, na gornjem su dijelu ljepljivi ostaci koprenastog, prolaznog i sluzavog zastorka.

Listići: Rijetki, malo su razmaknuti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; bjelkasti, limunastožuto su nahukani što se osobito opaža prema rubu klobuka.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, ispod kožice klobuka je žućkasto, vlaknasto, mekano je i vlažno; miris je na voće ili gljive, a okus je malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s sulfovanilinom poljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, s bezbroj raštrkanih plodnih tijela, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, gotovo isključivo s arišem, rjeđe s borom; često raste u društvu s ariševim sluzavcem (Suillus grevillei). Prvu sliku snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Borovljani pokraj Koprivnice, a drugu Neven Ferenčak.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Raste kasno u jesen isključivo uz ariše, izvrsne je kvalitete. Slična je jestiva bresadolova puževica (Hygrophorus speciosus) koja raste po livadama, ima stručak koji se od spoja s listićima prema dolje proširuje, stručak je narančasto dekoriran, a klobuk je mnogo tamnije boje na sredini. Raste u velikim količinama u vrijeme kad nema mnogo drugih gljiva.

OŽUJKA

Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bres.

Etimologija: marzuolus (lat.) = mjeseca ožujka. Po razdoblju kada se prvo pojavljuje.

Engleski naziv: March Woodwax

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini, gladak, nije ljepljiv i nema vodenastih tragova; promjenljive je boje, u mladosti može biti potpuno bijel, zatim je svijetlosiv do tamnosiv, crno-smeđ ili sivo-crn, ponekad je s plavičastom nijansom, površina je mrljasto prošarana, rub je dugo vremena podvijen pa poslije valovit.

Stručak: 3-8 cm visok i 1.2-3 cm debeo, mesnat, pun, valjkast, malo je proširen na dnu, ravan je ili zakrivljen; prvo je bijel, kasnije je bjelkast, a na vrhu je sivkast i malo čehast.

Listići: Osrednje su gusti, debeli, dosta su razmaknuti, račvasti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, međusobno su povezani žiličastim naborima; najprije su bijeli pa sivkasti, oštrica je uvijek svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 6-9.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, vlaknasto, bijelo, ispod klobuka je sivkasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste vrlo rano u proljeće kao prva interesantna vrsta, u miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, voli bor, jelu, smreku, rijetko bukvu i drugo bjelogorično drveće, najviše voli kiselo tlo, na pronađenom staništu je dosta plodnih tijela u raštrkanim skupinama ili u gnijezdima; dosta je rijetka vrsta. Kod nas je zabilježena na 20-ak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, središnjoj Slavoniji, Gorskom kotaru i Primorju.

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i često se nalazi ispod otpalog lišća. Neke gljive iz ovog roda mogu biti slične, ali ih vrijeme rasta nedvojbeno odvaja. Početkom proljeća je jedna od prvih kvalitetnijih gljiva. Nešto kasnije se pojavljuje na višim planinskim predjelima. Slična je sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus) koja se smatra jesenskom formom ove vrste. Čitava je smećkaste boje. Nekad je crnobijela puževica (Hygrophorus atramentosus) ista, ali je jasne i slične sivo-srebrnaste boje i vitkijeg rasta. Nekoliko vrsta iz roda Tricholoma imaju sivu boju klobuka, poput sivke (Tricholoma portentosum) koja je dosta mesnate konzistencije, ali se razlikuje po vremenu rasta (raste u jesen, a ne u proljeće), nema silazeće listiće kao i svi predstavnici roda Tricholoma, te po prisutnoj žutoj, a ne sivoj boji stručka ispod listića. inače su gotovo sve vrste iz roda Hygrophorus jestive osim vrste koja ima neugodan miris po klorovodičnoj kiselini, a to je dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata).

SMEĐE-BIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus mesotephrus Berk. & Broome

Engleski naziv: Ashen Woodwax

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, mazav, sluzav; tamnosmeđ, sivo-smeđ ili maslinasto-siv, rub je svjetliji.

Stručak: Mazav, sluzav, uglavnom je zakrivljen, sivo-smećkast, vrh je svjetliji, prema bazi je uglavnom tamnije maslinasto-sive boje.

Listići: Bijeli, kratko se spuštaju po stručku, mekani, voštani.

Spore: Eliptične, 6.5-9.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom ili hrastom, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je nađena u šumi bukve, na samo dva lokaliteta, na Žumberačkom gorju i Hrvatskom zagorju. Primjerak na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

TUPOGLAVA PUŽEVICA

Hygrophorus nemoreus (Pers.) Fr.

Etimologija: nemus (lat.) = šuma. Jer raste u šumi.

Engleski naziv: Oak Woodwax

Klobuk: 4-7 (10) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan pa se raširi, jako je valovit i ispupčen, lagano je mazav; narančast, oker-narančast ili narančasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, površina je s finom srebrnastom glazurom, sitno je dlakav i radijalno je vlaknast, rub je najprije podvijen, a u starosti je izvrnut.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 0.5-2 (2.5) cm debeo, valjkast, prema bazi se sužava i završava šiljasto, pun je ili šupalj; kremast, žućkast ili žućkasto-narančast na bijeloj osnovi, uzdužno je vlaknast, na vrhu je zrnast.

Listići: Razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, nisu jako široki; bjelkasti, zatim su krem ili žućkasti s ružičastom ili žućkasto-narančastom nijansom.

Spore: Eliptične, u obliku kapi, glatke, prozirne, (5) 5.3 - 6.7 (7.6) × (3.2) 3.6 - 4.2 (4.6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 6 × 3.9 µm, Qe = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, mekano, ispod kožice klobuka je lagano žućkasto-narančasto; miris je ugodan na brašno, sličan kao kod bijele đurđevače (Calocybe gambosa), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Ako na kožicu klobuka nanesemo kap kalijeve lužine ona izblijedi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili hrastom, ali i drugim bjelogoričnim vrstama, voli vapnenasto tlo. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova puževica ima smeđo-narančasti stručak i klobuk, te svjetlije ili kremaste listiće. Sliči jelovoj puževici (Hygrophorus pudorinus), koja raste uglavnom pod jelom i ima neugodan miris na smolu ili terpentin, smeđekoturnoj puževici (Hygrophorus discoideus) koja je nekad slična i po drugim karakteristikama. Također sliči i pjesničkoj puževici (Hygrophorus poetarum) koja ima jako uvijen rub klobuka i svjetlije je boje. Vlaknasta puževica (Hygrophorus arbustivus) raste u bjelogoričnim šumama, kompaktnija je, a listići se vrlo kratko spuštaju po stručku ili skoro prirasli. Sve su navedene vrste jestive.

Hygrophorus olivaceoalbus - created in Estonia by Urmas Kaja

MASLINASTOBIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus olivaceoalbus (Fr.) Fr.

Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinaste boje + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: Olive Wax Cap

Klobuk: 2-6 (9) cm širok, najprije je zvonolik i oštro ispupčen, zatim se izravna i ponekad ulegne, mazav, sluzav; maslinasto-smeđ je ili tamnosmeđ, rub je dogo vremena podvijen.

Stručak: 2-10 (12) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, duguljast, valjkast, često je zakrivljen, neposredno ispod listića je nešto tanji, završava šiljato, pun, po vlažnom vremenu je neobično mazav i sluzav; smeđe, sivo-smeđe ili maslinasto-smeđe je prošaran poput zmijske kožice na bijeloj osnovi, ispod listića je u dužini oko 1 cm bijel, vlaknast, baza je s bijelim micelijem; često je sa sluzavim vjenčićem.

Listići: Bijeli, debeli, razmaknuti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 9-12 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, tanko, mekano; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom pocrveni, a površina stručka s kalijevom lužinom ubrzo postane svijetložuta.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen isključivo u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito sa smrekom ili borovicom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Možda je malo sluzava pa nije svima privlačna.

Napomena: U rodu Hygrophorus sliči puževa vlažnica (Hygrophorus limacinus) od koje se razlikuje po mnogo većim dimenzijama i jakoj sluzavosti klobuka i stručka, a iznad svega se izdvaja po upadljivom stanjenom dijelu klobuka ispod listića. Slična je i jestiva zmijolikonoga puževica (Hygrophorus dichrous) koja raste u bjelogoričnim šumama, a listići su joj često sa zelenkasto-plavkastom nijansom. Mazava smeđe-bijela puževica (Hygrophorus mesotephrus) raste u bjelogoričnim šumama, a listići se ne spuštaju dugo po bjelkastom stručku koji je sa jedva uočljivom smećkastom nijansom.

VELIKA PUŽEVICA

Hygrophorus penarioides Jacobsson & E.Larss.

Etimologija: penarius (lat.) = zalihe hrane, skladištenje + -oides (lat.) = sličan, nalik na. Po sličnosti sa suhom puževicom (Hygrophorus penarius).

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, najprije je konveksan pa raširen i malo uzdignut na sredini, gladak, suh, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv, nikada nije mazav; bijel, bjelkast, s manje ili više izraženom ružičastom nijansom, lagano je pahuljast.

Stručak: Valjkast, izdužen, zadebljava se prema dnu, na bazi je zašiljen; bjelkast.

Listići: Mekani, voštani, mekani, spuštaju se po stručku, račvasti, bijeli do žućkasti, kasnije su s ružičastim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6.5-8 × 4.5-6 µm, Q = 1.2- 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Kompaktno, čvrsto, debelo, vlaknasto, bijelo; miris nije izražen ili je malo neugodan po užeglom ulju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u parkovima i bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s hrastom, voli vapnenasto tlo i toplinu, na mediteranskom području. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, krajem studenoga na lokalitetu na otoku Krku, drugu i treću Danijel Balaško, a četvrtu Tihana Prcić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog malo neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Vrlo se teško razlikuje od suhe puževice, kojoj je klobuk najviše 15 cm širok, stručak se sužava prema dnu i raste u mikorizi s raznim bjelogoričnim drvećem, a najčešće s bukvom.

SUHA PUŽEVICA

Hygrophorus penarius Fr.

Etimologija: penarius (lat.) = zalihe hrane, skladištenje. Po jestivosti.

Engleski naziv: Matt Woodwax

Klobuk: 3-12 (15) cm širok, kompaktan i tvrd, mesnat, najprije je konveksan pa raširen i malo ispupčen na sredini, sjajan, gladak i bez dekoracije, nikada nije mazav, inače je suh, u mladosti je malo ljepljiv; bijel je ili žućkast, sredina je uvijek malo tamnija, mjestimično sa smeđim pjegicama, rub je dugo vremena podvijen i tanak.

Stručak: 5-8 (12) cm visok i 0.8-1.5 (2) cm debeo, zdepast, tvrd, valjkast, pun, često je zakrivljen, zadebljan je prema vrhu ili na sredini, sužava se prema bazi, po vlažnom vremenu je malo mazav pa suh i pahuljast, osobito na donjem dijelu; bjelkast je i crvenkasto nahukan.

Listići: Rijetki, široki, razmaknuti, dosta su debeli, mekani, voštani, račvasti, pravilno se izmjenjuju, nisu lomljivi, spuštaju se po stručku; bijeli su do žućkasti, također s ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične do široko eliptične, glatke, prozirne, (6) 6.1 - 7.3 (7.9) × (4) 4.4 - 5.1 (6.2) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 6.6 × 4.7 µm, Qe = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Relativno je čvrsto za puževice, debelo, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je ružičasto; miriše na voće ili kuhano mlijeko, a okus je slatkast, orašast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, ali i drugim bjelogoričnim drvećem, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog malo neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Ova je vrsta dosta velika rastom, raste samo ispod bjelogoričnog drveća i na vapnenastom tlu. Stručak se sužava prema bazi, nema ovoj ili ovratnik, što je karakteristično za sluzavobijelu puževicu (Hygrophorus ligatus) koja na stručku ima ovratnik. Nekad se može zamijeniti s pjesničkom puževicom (Hygrophorus poetarum) koja je dosta slična, ali ima ružičasti ton klobuka. Lijepa je gljiva i svojom bjelinom privlači pozornost.

Hygrophorus persicolor - created in Estonia by Veiko Kastanje

KARMINCRVENKASTA PUŽEVICA

Hygrophorus persicolor Ricek

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva + color (lat.) = boja. Po boji.

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, konveksan pa nepravilno raširen, površina je malo vijugava; rub je tanak i gotovo uvijek nepravilan i zakrivljen; prilično je mesnat; nježne ružičaste boje, nešto je tamniji prema sredini s tendencijom da požuti u mjestimične mrlje.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.8-1.2 cm, valjkast je ili lagano vretenast, zakrivljen; bijel je ili malo ružičast; zrnast, ružičasto-smeđe je pustenast.

Listići: Bijeli, lagano su ružičasto nahukani, čisti, bez mrlja; gusti, izmiješani su s lamelulama, račvasti su na rubu, jasno su prirasli i skoro silazeći niz stručak.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 7-9 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili žućkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u malim busenima ili u krugovima, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi s borom i smrekom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog okusa mesa.

Napomena: Ima dosta neslaganja oko ove vrste, dio je skupine puževica u kojoj se nalazi medena puževica (Hygrophorus russula). Od sličnih vrsta najviše se razlikuje po dimenzijama, stručak i klobuk su skoro uvijek maleni, a klobuk oblikom i ispupčenim rubom podsjeća na neke vrste iz roda Clitocybe. Najčešće raste po jelovim šumama u kojima je prisutna i crna mirta, često raste gotovo busenasto.

DVOBOJNA PUŽEVICA

Hygrophorus persoonii Arnolds

Etimologija: U čast švedskog mikologa Christiaana Hendrika Persoona (1761–1836), koji je bio pionir u taksonomiji gljiva.

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je polukuglast, a kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, sluzav i mazav po vlažnom vremenu, prekriven je sa debelim slojem sluzi; sivo-smeđ, crveno-smeđ do maslinasto-smeđ, na sredini je tamniji, a na rubu svjetliji, bjelkast, rub je podvijen i u starosti.

Stručak: 7-12 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, na bazi je korjenast, sluzav; s maslinasto-smeđom teksturom na bjelkastoj osnovi, lagano je hrapav.

Listići: Gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, na osnovi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, u starosti su sivi do žuto-zelenkasti.

Spore: Eliptične, glatke prozirne, 8.8-13.5 x 5.2-8 µm, Q = 1.5-1.9; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo do žuto-zelenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito s bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je pustenasta puževica (Hygrophorus pustulatus), koja raste u crnogoričnim šumama.

Hygrophorus piceae - created in Finland by Tapio Kekki

SMREKOVA PUŽEVICA

Hygrophorus piceae Kühner

Etimologija: picea = smreka. Jer raste ispod smreke (Picea excelsa).

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči, vlažan je i mazav, sjajan, gol, tankomesnat; bijel, s kremasto-ružičastom nijansom, rub je iskrivljen i rijetko izvrnut.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 6-8 (10) cm debeo, valjkast, najprije je pun, u starosti je šupalj, malo je sužen na bazi, mazav je i ljepljiv; bijel, vlaknast, na vrhu je pahuljast.

Listići: Razmaknuti, jasno se spuštaju po stručku; mliječnobijeli kremasti do sivkasto-kremasti, često s laganom ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, sa zrnastim sadržajem, 6-8 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, nježno, mekano; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi samo sa smrekom, na zemlji i u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Ova puževica bijele boje raste ispod smreke. Od brojnih drugih puževica bijele boje iz skupine Limacium razlikuje se prvenstveno po stručku koji nije mazav, osim malo na samom vrhu.

PJESNIČKA PUŽEVICA

Hygrophorus poetarum R.Heim

Etimologija: poetarum (lat.) = pjesnika. Po estetskoj privlačnosti gljive.

Klobuk: 3-7 (13) cm širok, mesnat, prvo je konveksan, zatim se nepravilno otvori i lagano tupo ispupči na sredini, kožica je tanka, sjajna, malo mazava, sluzava i ljepljiva, kožica se lako guli; ponekad je snježnobijel, ali je češće žućkast, krem do ružičast, sredina je nešto tamnija, u starosti izblijedi, rub je dugo vremena podvijen i dosta valovit.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2.5 cm debeo, proširen je na vrhu ispod listića, a prema bazi se sužava, čvrst, pun, malo je mazav pa zatim suh, pun; bijel je ili žućkast, na kraju je prekriven krasnim srebrnastim vlakancima.

Listići: Gusti, debeli, prilično su široki, pomiješani su s lamelulama, voštani, staklasti, mekani, prirasli su ili se malo spuštaju po stručku; bjelkasti poput ruba klobuka, kasnije su krem-ružičasti.

Spore: Eliptične, nisu amiloidne, 6.5-10.5 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice tek u starosti poprimi svijetlonarančasti ton; miris je na na voće ili na drvo balzama, dok neki autori navode da podsjeća na jasmin ili cimet, a okus je malo neugodan.

Kemijske reakcije: Baza stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom postane plavo-zelena.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u bjelogoričnim (rijetko miješanim) šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom, iznimno s drugim vrstama bjelogoričnog drveća, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata s 24 lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Slavoniji, Istri, Baniji i na sjevernom Velebitu. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak, a na ostalim slikama Danijel Mulc.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od slične se jestive jelove puževice (Hygrophorus pudorinus), koja je vrlo slične boje, razlikuje po tome što nema obojeno meso ispod kožice klobuka i nema neugodan miris. Navedena vrsta raste po crnogoričnim šumama, ima crvenkasto meso ispod kožice klobuka, smolast miris, te dosta neugodan okus. Po izgledu i dimenzijama je slična suha puževica (Hygrophorus penarius) od koje se razlikuje po klobuku koji nije čitav ružičaste nijanse, već je dijelom i žute boje. Paziti da se ne zamijeni s otrovnim vrstama iz rodova Amanita ili Clitocybe.