Mycena diosma - created on September 2023 in Allindelille Fredskov, Denmark by Thomas Kehlet

MIRISNA ŠLJEMOVKA

Prunulus diosmus (Krieglst. & Schwöbel) C.Hahn

Etimologija: dios (gr.) = božanski, vezan uz Zeusa + osme (gr.) = miris. Po nirisu mesa.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je nisko stožast i lagano tupo ispupčen na sredini i s koncentričnom zonom blizu ruba ili na pola ispupčenja, gladak, gol, po vlažnom je vremenu lagano mazav i sjajan, prozirno crtast, isprva je tamno ljubičasto-smeđ do crvenkasto-ljubičast, ispupčenje je vodenasto, sivo-ljubičasto ili okerasto, blijedi u žuto-ljubičastu, sivkasto-ljubičastu ili sivkasto-ružičastu boju, sa ili bez smeđih nijansi, ispupčenje često postaje bjelkasto i kontrastno u odnosu na koncentričnu zonu i rub koji dulje zadržavaju svoju izvornu boju.

Stručak: 4-11 cm visok i 1.5-6 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, na bazi je malo proširen, ukorijenjen, lagano je stisnut, gladak, na samom je vrhu pahuljast do sitno dlakav, ispod je gol i sjajan, u mladosti je boje klobuka, kasnije je sve više smeđ, odnosno ružičasto-smeđ do tamnosmeđ, baza je prekrivena dugim, žućkastim vlakancima.

Listići: 24-36 ih dopire do stručka, usko su prirasli, sivkasto-ljubičasti, tamno ljubičasto-smeđi do crvenkasto-ljubičasti, kasnije postaju ljubičasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je blago erodirana, bjelkasta.

Spore: Eliptične, nepravilne, glatke, amiloidne, 7.4-9.8 x 3.6-5.4 μm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste do gotovo valjkaste ili nepravilnijeg oblika, glatke, 22.5-80 x 3.5-20 μm, pleurocistide su rijetke, slične cheilocistidama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, ljubičasto-smećkasto; miriše na cedrovinu, odnosno na drvene kutije za cigare pa sve skupa podsjeća na tamjan, te na rotkvice, a okus je na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve, na drvnim ostacima i na zemlji izmiješanom sa drvnim ostacima, pronađe se i u crnogoričnim šumama, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Makroskopski se vrlo teško razlikuje od ljubičaste šljemovke (Mycena pura), koja ima pleurocistide, slabije je pojasasta, a listići bijeli do slabo obojeni, ali uvijek svijetli, dok su listići kod opisane vrste sivkasto-ljubičasti, tamno ljubičasto-smeđi do tamnoljubičasti. Slična je i tamnolisna šljemovka (Mycena pelianthina), koja je slične boje, ali ima tamnu, nazubljenu oštricu listića. Morfološki kriteriji za prepoznavanje opisane vrste kao što su tamnoljubičasti listići i miris poput drvene kutije za cigare nisu pouzdani, jer se pokazalo da niti ljubičasti listići niti miris na drvenu kutiju za cigare nisu uvijek prisutni. Umjesto toga, sugerira se da se za prepoznavanje vrste koristi kombinacija mikroskopskih karakteristika, kao što su amiloidne spore i rijetke pleurocistide, ako su prisutne. Miris i boja listića mogu biti pomoćne značajke kod determinacije.

Resinomycena saccharifera - created on September 2018 in Torød nord, Færder, Vt, Norway by Arne Aronsen

ŠEĆERNA ŠLJEMOVKA

Resinomycena saccharifera (Berk. & Broome) Redhead

Etimologija: saccharum (lat.) = šećer + -fera (lat.) = nositi, nositelj. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 2-7 mm širok, najprije je polukuglast, brzo se spljošti, deformiran, sjajan, bijel, u starosti je lagano žućkast, malo je proziran, prozirno narebran, u mladosti je dlakav, kasnije je jako zrnasto-praškast, kožica luči ljepljivu tvar.

Stručak: Valjkast, kratak, bijel, u starosti je lagano žućkast, proziran, prvo je dlakav, kasnije je čitav zrnasto-praškast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 7-12 ih dopire do stručka, široki, široko su prirasli, bijeli, oštrica je sitno trepavičasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 8.5-16.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bijelo, u starosti je lagano žućkasto; miriše lagano na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u močvarnim područjima i na rubovima ribnjaka kao saprofit na stabljikama vodenih zeljastih jednosupnica, kao što su rogoz, sit (Juncus) ili šašina (Scirpus), kao i na kupini (Rubus), voli vlagu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po rastu na stabljikama barskog bilja u močvarnim područjima. Slična je širokolistićava šljemovka (Hemimycena crispata), koja raste na drugačijem staništu. Od sličnih vrsta iz roda Hemimycena razlikuje se po amiloidnim sporama, od vrsta iz roda Mycena po ljepljivoj površini klobuka, a od vrsta iz roda Marasmiellus po mekšoj konzistenciji mesa.

Roridomyces roridus - created on October 2018 in Linkinhorne, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Jens H. Petersen

SLUZAVA ŠLJEMOVKA

Roridomyces roridus (Fr.) Rexer

Etimologija: roridus (lat.) = vlažan, prekriven kapima vode. Po sluzavom stručku.

Engleski naziv: Dripping Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, polukuglast do konveksan, bjelkast, žućkast, sivo-smeđ ili je narančasto-smeđ, nešto je tamnije smeđe boje na sredini, sitno je zrnasto-baršunast, rub je lagano prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je dug, končast, malo je zadebljan na bazi, često je korjenast, gladak, u mladosti je s vodenastim kapljicama po površini, sa debelim sluzavim omotačem, boje je klobuka, bjelkast ili sivo-smeđ, na donjem dijelu je prisutna debela želatinozna nakupina koja je spojena na supstrat.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 14-17 ih dopire do stručka, spuštaju se po stručku, oštrica je sitno nazubljena, izmiješani su s brojnim lamelulama, bijeli, staklasti.

Spore: Skoro valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 8-13 x 3.5-6 µm, cheilocistide su vretenaste, valjkaste, malo zadebljanih stijenki; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto, staklasto-prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u skupinama, u miješanim šumama, uglavnom kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (granje, lišće, iglice) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, kao i na biljnim ostacima, kao primjerice obične borovnice (Vaccinium myrtillus), na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova je šljemovka sitnih dimenzija, a za potpuno sigurnu determinaciju je potrebna mikroskopska analiza. Najkarakterističnije osobine ove vrste su neobična sluzava nakupina na donjem dijelu stručka koji je izrazito dug, te oblik klobuka. Slične su česta šljemovka (Mycena vulgaris), koja ima ljepljivu površinu klobuka, odvojivu sluzavu nit na oštricama listića i tanji sloj sluzi na stručku, te vrsta Roridomyces appendiculatus, koja je prepoznatljiva po tankom produžetku na kruškolikim cistidama na kožici klobuka.

ZDRUŽENA ZVONCA

Xeromphalina campanella (Murrill) Klofac

Etimologija: campanella (lat.) = zvono. Po obliku.

Engleski naziv: Pinewood Gingertail

Klobuk: 0.5-2.2 cm širok, konveksan je i ulegnut, pupčast, podsjeća na zvonce, žut, žuto-smeđ, žuto-narančast ili hrđastosmeđ, na sredini je tamniji, po vlažnom je vremenu smeđ, radijalno je vlaknast, rub je zaokruženo-valovit i izrazito narebran.

Stručak: 1-2 cm visok i 1-2 mm debeo, tanak, najprije je pun, zatim je šupalj, vinskicrvenkast do tamno crveno-smeđ, na bazi je mnogo tamniji i često narančasto do hrđastosmeđe dlakav.

Listići: Dosta su razmaknuti i rijetki, na bazi su poprečno spojeni žilicama, izmiješani su s lamelulama, dugo se spuštaju po stručku, najprije su žućkasti, kasnije su narančasti, oker do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, glatke, prozirne, amiloidne, 6-8 x 3-4 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, elastično, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bora obraslih mahovinom, jedna je od prvih gljiva koje se mogu pronaći u proljeće. 

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova prekrasna gljivica nije rijetka, a pojavljuje se već u rano proljeće i u neku ruku najavljuje početak prave sezone. Vrlo je karakteristična po busenastom rastu i lako se raspoznaje. Slična je narančasta pribadača (Rickenella fibula), koja raste pojedinačno i na zemlji pokrivenoj mahovinom, ima bijele listiće.

Xeromphalina cauticinalis - created on October 2024 in Prébois, France by Daniel Ghyselinck

ŽUTA ZVONCA

Xeromphalina cauticinalis (Fr.) Kühner & Maire

Etimologija: cauticium (lat.) = smola, katran. Po mirisu.

Engleski naziv: Pinelitter Gingertail

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut je na sredini, pupčast, najprije je žućkast, kasnije je žućkasto-crvenkast, narančast, narančasto-smeđ do smećkast, nešto je tamniji prema sredini, radijalno je vlaknast, sitno je zrnast, prozirno crtast, rub je tanak i skoro gladak, malo je brazdast ili je lagano prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok, prilično je dug, žilav, valjkast je ili lagano stisnut, često je proširen na vrhu, žućkast je na vrhu, ostali je dio tamnosmeđ do crnkasto-smeđ, najprije je pahuljast, zatim je skoro gladak, na bazi su prisutne žuto-smeđe micelijske niti.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, na bazi su poprečno spojeni žilicama, spuštaju se po stručku, oštrica je pravilna ili lagano vijugava; žućkasti, kasnije su narančasti do smećkasti.

Spore: Eliptične, bademaste, glatke, amiloidne, 5-7 x 3-4 µm, cheilocistide su vretenaste do usko batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, u klobuku je žuto, u stručku je smećkasto; miris nije izražen, a okus je izraženo gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i početkom zime, od srpnja do siječnja, u crnogoričnim šumama kao saprofit tla na sloju iglica, najčešće bora, te u travi i mahovini, na vlažnim terenima.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su jasenova zvonca (Xeromphalina fraxinophila), čije je meso blagog okusa i obično raste u bjelogoričnim šumama, te smeđa zvonca (Xeromphalina cornui), koja ima tanji stručak i građu, te raste na vlažnim staništima. Paziti da se ne zamijeni sa združenim zvoncima (Xeromphalina campanella), koja raste u gustim skupinama i na drvu.

Xeromphalina cornui - created on October 2016 in Dueodde, Denmark by Tobias Bøllingtoft

SMEĐA ZVONCA

Xeromphalina cornui (Quél.) J.Favre

Etimologija: U čast francuskog prirodoslovca i mikologa Marie Maxime Cornua (1843.-1901.), koji se uglavnom bavio istraživanjima koja su uključivala uzročnike biljnih bolesti. Po imenu.

Klobuk: 0.5-1.7 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut je na sredini, pupčast, najprije je žućkast, kasnije je žućkasto-crvenkast, smeđ do narančast, nešto je tamniji na sredini, radijalno je vlaknast, brazdast, prozirno crtast, fino je praškast, rub je u mladosti zlatnožut.

Stručak: 0.5-1 mm debeo, valjkast, žilav, gotovo je drvenast, na vrhu je žućkast, prema dolje je crvenkasto-smeđ, pahuljast.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, žućkasti, kasnije su žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 5.5-8 x 2.8-4.2 µm, Q = 1.5-1.9, cheilocistide su često su nepravilno batinaste, s 1-5 nepravilnih izraslina na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, u klobuku je žućkasto, u stručku je tamno crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je neugodan do gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit tla krupnijim drvnim ostacima (trupci, panjevi, grane), najčešće bora, na sloju iglica ili prividno na zemlji izmiješanoj sa drvnim ostacima, na vlažnim terenima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - nema vrijednosti.

Napomena: Slična je žuta zvonca (Xeromphalina cauticinalis), koja uglavnom raste na sloju iglica bora, a klobuk je uglavnom žive žuto-narančaste boje sa žutim rubom.

Xeromphalina fraxinophila - created on September 2023 in Loue, Marmorilouhos, Finland by Davide Puddu

JASENOVA ZVONCA

Xeromphalina fraxinophila A.H.Sm.

Etimologija: Fraxinus (lat.) = jasen + philos (gr.) = prijatelj, ljubitelj, koji voli. Po staništu.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, u mladosti je polukuglast, kasnije se raširi, pupčast, gladak, malo sjajan, svijetlo žuto-smeđ, na sredini je nešto tamniji, prozirno crtast, rub je narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 mm debeo, krut, žilav, valjkast, malo je zadebljan pri dnu, sjajan, crno-smeđ, pri dnu je više smećkast, dlakav, na dnu je maljav, baza je smeđe baršunasta, sa crnim, 0.1-0.5 mm debelim rizomorfima.

Listići: Spuštaju se po stručku, žuto-oker.

Spore: U obliku su sjemenke jabuke, glatke, slabo su amiloidne, 4.5-6.5 x 3-3.5 µm, Q = 1.3-1.9, bazidije su 4-sporne, nema cheliocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, u svijetlo žuto-smeđe, u stručku je tamnosmeđe; miris je na gljive, a okus je blag, nije gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen kao saprofit u crnogoričnim šumama, obično na sloju iglica ariša.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je žutim zvoncima (Xeromphalina cauticinalis), koja raste u crnogoričnim šumama, obično na sloju iglica bora, a okus mesa je najčešće gorak.

Xeromphalina cornui - created on November 2022 in Provincia di Sassari, Italy by Davide Puddu

ČEKINJASTONOGA ZVONCA

Xeromphalina setulipes Esteve-Rav. & G.Moreno

Etimologija: setula (lat.) = umanjenica od čekinja + pes (lat.) = stopa, stručak. Po dekoraciji na sručku.

Klobuk: 0.8-1.5 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut je na sredini, pupčast, najprije je tamnosmeđ do crveno-smeđ, prozirno crtast, vodenast, kasnije i sušenjem malo posvijetli, osobito prema rubu, lagano je svilenkast, rub je narebran.

Stručak: 3-4.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, krut, tamnosmeđ,  do gotovo crno-smeđ, dlakav, na dnu je maljav, sa smeđim je rizomorfima.

Listići: Prilično su razmaknuti, spuštaju se po stručku, svijetlosmeđi do smeđi, oštrica je bjelkasta i nazubljena.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, tankih stijenki, amiloidne, 5-7.3 x 2.9-3.7 µm, bazidije su 4-sporne, cheliocistide su izmiješane sa bazidijama, obilne, prozirne, 30-80 x 3-7 µm, na vrhu su sa gustim izraslinama dugim 3-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, u smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag, nije gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen kao saprofit u bjelogoričnim šumama, obično ispod hrasta ili kestena, na zemlji sa sitnim drvnim ostacima, na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je smeđa zvonca (Xeromphalina cornui), koja uglavnom raste na krupnijim drvnim ostacima ili sloju iglica bora, a okus mesa je obično gorak.

BIJELOLJUBIČASTA DLAKAVKA

Lachnella alboviolascens (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + viola (lat.) = ljubičasto + -scens (lat.) = sugerira promjenu boje ili pojavnost, odnosno postajući ljubičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 1-2 (2.5) mm široko, u mladosti je zatvoreno, kuglasto, zatim se otvori u obliku zdjelice ili čašice, na kraju je izravnato, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, po suhom je vremenu zatvoreno, a po vlažnom otvoreno; unutarnja je himenijalna površina siva, sivo-smeđa do ljubičasto-smeđa, glatka, vanjska sterilna strana je bijelo čupava, rub je dlakav.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, prozirne, 13.6-14.9 x 9.5-9.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, uz obale rijeka i potoka, voli vlažna mjesta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, polovicom prosinca, na lokalitetu Glogovac kod Koprivnice, na grančici bagrema.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivo da ova vrsta ne spada u mješinarke (Ascomycota), već u stapčare (Basidiomycota). Najsličnije su vrsta iz istog roda Lachnella villosa, kojoj je unutarnja himenijalna površina bijela. te mješinarka snježnobijela dlakočaška (Dasycyphella nivea), koja ima jasno izražen stalak.

ISKRIVLJENA ZDJELIČARKA

Merismodes anomala (Pers.) Singer

Etimologija: anomalos (gr.) = nepravilno, nenormalno, neobično. Po nepravilnom obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (8) mm široko, prvo je polukuglasto i bez stalka, kasnije se otvori, u obliku čaše ili pehara, unutarnja je himenijalna površina žuto-smeđa do smeđa, vrlo je rijetko žuto-zelena ili sivo-zelena, glatka, vanjska je površina žuto-siva do sivo-smeđa i vunasta.

Spore: Valjkaste do izduženo eliptične, glatke, 9-13 x 2.7-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, uglavnom zimi, pojedinačno ili skupno, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te rjeđe kao parazit na živom drveću. Primjerci na slici snimljeni su u veljači na kori vrbe

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova se vrsta nalazi u redu listićavki (Agaricales). Slična je vrsta Merismodes fasciculata, koja ima nešto manje spore.

ŽUTA KOŠARICA

Crucibulum laeve (Huds.) Kambly

Engleski naziv: Common Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-0.8 (1.2) cm široko i 0.5-1 cm visoko, u mladosti je okruglasto ili jajoliko, poslije ima izgled lončića ili bačvice, u mladosti je zatvoreno sa žuto-oker membranom (operculum ili epiphragma) koja poslije pukne i otvori se bačvica; vanjska je površina bjelkasto-žuta, poslije postane crnkasto-smeđa i dlakavo-baršunasta, unutarnja je strana glatka, krem-oker ili crvenkastoo-smećkasta, u starosti je crno-smeđe te sadrži do 15 peridiola (jajašaca); peridiole su povezane končićima (funiculus) i sadrže spore, u starosti se peridioli isperu i bačvica ostaje prazna, stijenka bačvice ili košarice ima tri sloja.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bezbojna do svijetložuta.

Meso: Sočno, žilavo, žuto-smeđe do crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza, u skupinama, u parkovima, vrtovima i svim tipovima šuma, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na biljnim ostacima. Primjerke na posljednje tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Žuta košarica i prugasta košarica (Cyathus striatus) najrasprostranjenije su gljive koje sliče košarici ili gnijezdu ptica. Međusobno se razlikuju i nije moguća zamjena. Spomenuta prugasta košarica ima unutarnju stranu crtastu, a vanjska je strana jako čekinjasta i smeđa.

BIJELA SUŠIČARKA

Marasmiellus candidus (Fr.) Singer

Klobuk: 1-1.5 (2) cm širok i oko 1 mm debeo, najprije je polukuglast, kasnije je opnast, raširen i ulegnut na sredini, gol; bijel, žućkast, žuto-smeđ, svijetlonarančast ili crvenkast, također je malo vunast, proziran,  rub je nepravilan, vijugav i vrlo široko narebran.

Stručak: Kratak, tanak, zakrivljen, proširen je na bazi, pun, sitno pahuljast; bijel, žućkast, žuto-smeđ, svijetlonarančast ili crvenkast, od sredine do baze je tamnosmeđ, na mjestu spoja sa supstratom je bijelo čehast od micelija.

Listići: Vrlo su rijetki, na podnici su međusobno žiličasto povezani, prirasli; bijeli.

Spore: Vretenaste do eliptične, 14.3-17.4.5 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Na klobuku gotovo da i ne postoji, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, debla, lišće, iglice) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sitna bijela plodna tijela očaravaju svojom bjelinom, vrlo rijetkim listićima i proširenjem baze stručka, kojom se drži za supstrat kao pijedestal. Nije česta, a u tamnijim bjelogoričnim šumama blista bjelinom i gracioznošću.

Gymnopus confluens - created in Finland by Petri Roponen

SRAŠTENA PLOSNATICA

Collybiopsis confluens (Pers.) R.H.Petersen

Etimologija: confluens (lat.) = stjecište, utok, teći, utjecati. Po stručcima koji su zajedno spojeni u busen.

Engleski naziv: Clustered Toughshank

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, slabo mesnat, najprije zvonolik, polukružan, zatim otvoren i ispupčen, gol, sjajan, na kraju s izvrnutim rubom, kožica se ne guli; tijekom vlažnog vremena je malo proziran, svijetlosmeđ, obično je malo tamniji na sredini, lagano vodenast, po suhom je vremenu blijedožućkast, rub je tanak i valovit.

Stručak: 6-12 cm visok i 2-3 mm debeo, šupalj, lomljiv, ravan je ili malo zakrivljen, na dnu je gladak, gol, lako se odvaja od klobuka; svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, prema vrhu je svijetlije blijedocrvenkaste boje.

Listići: Vrlo su gusti, odmaknuti, gotovo slobodni, oštrica je često valovita i trepavičasta; najprije su bijeli, kasnije žućkasti ili blijedocrvenkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5.8-9 x 2.4-4.2 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo je ili žućkasto, tanko, žilavo; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće busenasto, u krugovima ili linijama kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šikarama i livadama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a u sirovom stanju je otrovna. Može simulirati aromu vrganja, a miris i okus na gljive čine je začinskom gljivom unatoč tankom mesu. Gljive se za takve potrebe osuše i samelju u prah. Stabljike se odbacuju jer ostaju žilave. Prema prijavama o jestivosti se navodi da je uzrokovala tegobe, ali nikada nisu priloženi nikakvi dokazi o takvim slučajevima. Vjerojatno su bile slabo termički obrađene.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po stručku koji se lako odvaja od klobuka nakon čega na klobuku ostaje rupa. Također ima veoma guste listiće te izvrnuti i valoviti rub klobuka. Uvijek raste busenasto za razliku vilinog klinčaca (Marasmius oreades) koji ima veoma rijetke listiće i blijedožućkastu boju. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 512. Sraštena plosnatica (Collybia confluens (Pers. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Marasmius confluens Quél.

LJUTA PLOSNATICA

Collybiopsis peronata (Bolton) R.H.Petersen

Etimologija: pero-peronis (lat.) = čizma. Po stručku koji je proširen na dnu.

Engleski naziv: Wood Woollyfoot

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, slabo je mesnat, gladak; žućkast do smeđ, rub je skoro do kraja spušten i malo narebran.

Stručak: 5-8 (19) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, valjkast, neposredno ispod klobuka je nešto širi, malo je zadebljan na bazi, tvrd, žilav, vrh se lako odvaja od podnice klobuka nakon čega ostaje rupica u klobuku; boja odgovara boji klobuka, bjelkast do smeđ, vlaknast, na dnu je obrastao s bjelkastim micelijem.

Listići: Rijetki, prilično su široki, do stručka su izrezani i slobodni, na bazi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama; žućkasti, žuto-smeđi ili smećkasti, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, glatke, prozirne, 7.5-11.2 x 2.7-4.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, kožnato, najprije je bijelo, kasnije je smećkasto; okus je najprije slab na ocat, kasnije je ugodan na gljive, a okus je najprije blag, kasnije je vrlo trpak ili papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, kožica klobuka s kalijevom lužinom također posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma kao saprofit na trulom lišću ili iglicama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog svog paprenog ili trpkog okusa. Jedan rad iz 1948. navodi da ova vrsta sadrži cijanovodik (HCN) u količinama koje se mogu detektirati, što sugerira da je otrovna. Međutim, isti rad navodi da i neke druge gljive, koje se inače smatraju jestivim, također sadrže cijanovodik, pa je teško odlučiti koliki značaj pripisati ovom zapažanju. U svakom slučaju biti na oprezu s ovom vrstom i ni u kojem slučaju se ne smije konzumirati.

Napomena: Često raste uz jestivu vitku plosnaticu (Gymnopus dryophilus) koja nije kožaste konzistencije, ima gušće listiće, nenarebran klobuk, meso nije ljutog okusa i nema bijelo-dlakavu bazu stručka. Sličan je i vilin klinčac (Marasmius oreades) koji je ugodnog i jakog mirisa.

GRANSKA SUŠIČARKA

Collybiopsis ramealis (Bull.) Millsp.

Etimologija: rameus (lat.) = u grani. Jer raste na grani.

Engleski naziv: Twig Parachute

Klobuk: 0.5-1 (1.5) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i lagano ispupči na sredini, gol, gladak; bjelkast, gotovo je proziran, sredina je smećkasta ili crvenkasto-smeđa, čehast, rub je narebran.

Stručak: 1-1.5 (2) cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je kratak, šupalj; bjelkast, proziran, vrh je svjetliji, iznad baze je svijetlosmeđ do crvenkast, površina je bjelkasto brašnasta.

Listići: Prilično su rijetki, razmaknuti, uski, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su na stručak; bjelkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10.5-15.2 x 3.8-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, elastično, bjelkasto; miris nije izražen, a okus neutralan ili neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom kolovoza, na grani bagrema.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Simpatična je predstavnica roda Collybiopsis koja raste na granama drveća. Na grančicama i lišću raznog drveća raste još dosta poznatih i nepoznatih malih gljiva raznih boja, oblika i veličina. Najsličnija je listožilna pritajnica (Marasmius epiphyllus) kojoj se listići malo spuštaju po smećkastom stručku. Spomenuta je vrsta također bez ikakve uporabne vrijednosti.

Gymnopus acervatus - created in Finland by Allar Antson

ZADRUŽNA PLOSNATICA

Connopus acervatus (Fr.) K.W.Hughes, Mather & R.H.Petersen

Etimologija: acervatus (lat.) = brojno, nakupljeno. Po busenastom načinu rasta.

Engleski naziv: Cluster Cap

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, te ubrzo raširen i slabo ispupčen, tanak, gladak, po vlažnom vremenu vodenast i mazav; narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, na ispupčenju je tamniji, po suhom vremenu izblijedi.

Stručak: 2-9 (12) cm visok i 1-6 (7) mm debeo, valjkast, tanak, šupalj; gladak, smećkast, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, kod mladih gljiva je gornji dio svijetlosmećkast, a kasnije je čitav smeđo-crvenkast, osnova bjelkasta od micelija.

Listići: Bjelkasti, kasnije su lagano ružičastog ili crvenkastog tona, zaokruženi uz stručak, prirasli, prilično su široki.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 5.5-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto u klobuku, a svijetlosmeđe do narančasto-smeđe u stručku, tanko; miriše slabo na gljive ili neugodno na kiseli kupis, a okus blag na gljive, rijetko malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u crnogoričnim šumama, po vrtovima, parkovima, uz puteve, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća ili na zemlji uz panjeve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je slična jestiva klinčasta plosnatica (Gymnopus erythropus), odnosno bresadolova uleknjača (Clitocybe bresadolana) koja ima nešto veći klobuk, rjeđe listiće, tanji klobuk i stručak, a može rasti pojedinačno i u bjelogoričnim i u crnogoričnim šumama. Slična vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) je tamnije boje, ima obojen stručak i raste busenasto, a ne pojedinačno ili skupno.

NITASTA SUŠIČARKA

Gymnopus androsaceus (L.) Della Magg. & Trassin.

Engleski naziv: Horsehair Parachute

Klobuk: 0.5-0.8 (1) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen i pupčasto udubljen, tanak; od udubljenja prema rubu radijalno narebran, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, mesnato-smeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je tamnija.

Stručak: 3-7 cm visok, tanak poput crnog konca za šivanje, izdužen, žilav, tvrd, lomljiv, sjajan; po cijeloj dužini crn ili crno-smeđ.

Listići: Rijetki, prirasli na ovratnik oko stručka, izmiješani s brojnim lamelulama; svijetlosmeđi, nikada nisu bijeli, crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, bodljikave, prozirne, 6-9 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris nije izražen, nikada nije na kiseli kupus, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grančice, češeri, iglice, drugi dijelovi) raznog crnogoričnog drveća, te na biljnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova vrsta obraste grančice i otpale češere u crnogoričnim šumama. Najvažnija su obilježja ove gljive njezin gladak, nitast i gotovo crni stručak te plodno tijelo bez mirisa. Vrlo je sličan probadajući klinčac (Gymnopus perforans) koji ima nešto veći promjer klobuka i izvanredno jak miris na češnjak.

VODENASTA PLOSNATICA

Gymnopus aquosus (Bull.) Antonín & Noordel.

Etimologija: aquosus (lat.) = vodeni, pun vode. Po staništu na vlažnim mjestima.

Engleski naziv: Watery Toughshank

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, polukružan, zatim je otvoren i ispupčen, rjeđe je ulegnut, gladak, malen, vlažan; dosta je promjenljive boje, krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, oker-smeđ, nešto je tamniji na sredini, crvenkasto-smeđ, vodenast, rub je ponekad malo narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, suh, tanak, lomljiv, šupalj; krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, oker-smeđ, nekad s crvenkastom nijansom, vrh je nešto svjetliji.

Listići: Gusti, tanki, skoro su slobodni, prirasli; bijeli, žućkasti ili blijedosmećkasti.

Spore: Eliptične, s tankim stijenkama, prozirne, 4.5-7.5 x 2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, tanko; miris je kiselkast na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom trenutno poljubičasti, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jeseni, busenasto, u svim tipovima šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima te u parkovima i tresetištima, na sloju mahovine.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Gotovo je ista kao vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) od koje se razlikuje samo po zadebljanoj bazi stručka.

KUPUSNI KLINČAC

Gymnopus brassicolens (Romagn.) Antonín & Noordel.

Etimologija: brassica (lat.) = kupus, kelj + olens (lat.) = mirisno. Po mirisu po kiselom kupusu.

Engleski naziv: Cabbage Parachute

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen i nepravilno valovit, kasnije je ulegnut i uzdignutog ruba; crvenkasto-smeđ sa svjetlijim pjegama po vlažnom vremenu, a po suhom je vremenu žuto-smeđ, rub je valovit i jasno narebran samo po vlažnom vremenu.

Stručak: 0.5-2 cm visok i oko 2 mm debeo, tanak, končastog je oblika, dosta je žilav, uvijen; u mladosti je crno-smeđ na donje 2/3, a gornja trećina je crvenkasto-smeđa, kasnije je čitavom dužinom crno-smeđ, osobito prema bazi, bjelkasto čehast.

Listići: Gusti, prirasli, sivo-smeđi, sa svijetlocrvenkastom su nijansom, oštrica je nazubljena i valovita, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, 5.2-6 x 4.2-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sa želatinoznim slojem u klobuku koji je uočljiv je kao pojas, smećkasto, u dnu stručka je crno-smeđe; vrlo neugodno miriše na kiseli kupus, a okus je također malo neugodan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka i na sloju otpalih iglica. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici travnja, na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina, a treću snimio je Danijel Balaško, krajem studenog, na lokalitetu Domaji kod Koprivnice, ispod čempresa.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je sličan smrdljivi klinčac (Gymnopus foetidus) koji ima uočljivo narebran rub klobuka, te rjeđe prirasle ili gotovo silazeće listiće, također i drugačije miriše, po ustajaloj vodi. Također nema nikakve vrijednosti.

VITKA PLOSNATICA

Gymnopus dryophilus (Bull.) Murrill

Etimologija: drys (gr.) = hrast + filos (gr.) = prijatelj. Po staništu ispod hrasta.

Engleski naziv: Oak-Loving Gymnopus

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, polukuglast, zatim malo otvoren i ulegnut, gladak, vlažan; dosta je promjenljive boje, žućkast, blijedooker, žućkasto-crvenkast, narančasto-crvenkast ili rđasto-crvenkast, uz rub klobuka je svjetliji, blijedi, po vlažnom je vremenu oker-smećkast.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 2-5 (9) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, suh, tanak, lomljiv, šupalj; krem-smeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ, žuto-crvenkast ili rđasto-crvenkast, svjetliji na vrhu, baza je narančasto-smeđa.

Listići: Gusti, tanki, prirasli su uz klobuk sa zupcem, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama, oštrica je malo valovita, u prostoru između listića često borave sitne mušice; bijeli, krem ili žućkasti, poslije s oker nijansom.

Spore: Eliptične, u obliku sjemenke jabuke, glatke, prozirne, (5.2) 5.9 - 7.5 (8.7) × (2.2) 2.8 - 3.8 (4.4) µm, Q = (1.5) 1.8 - 2.4 (3.3), N = 120, Me = 6.7 × 3.3 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko u klobuku, bjelkasto do svijetložuto, vodenasto; miris je kiselkast, na gljive ili svježe ispiljeno drvo, a okus je ugodan i blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom trenutno poljubičasti, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Postoje mnoge slične vrste iz ovog roda koje se mogu odrediti samo mikroskopski, a sve su jestive. Kao i kod svake vrste u ovom rodu, u vrlo rijetkim slučajevima se mogu pojaviti alergijske reakcije poput gastrointestinalnih poremećaja.

Napomena: Najradije raste u proljeće i lako se raspoznaje po gustim listićima te žuto-crvenkastoj boji klobuka. Slična jestiva zadružna plosnatica (Connopus acervatus) ima tamnosmeđi klobuk i stručak, te je jače zbijena u busenu. Vilin klinčac (Marasmius oreades) je žućkasto-bijele boje i s rijetkim listićima. Također je slična krhkonoga pritajnica (Marasmius collinus) koja je intenzivnije boje i raste busenasto, a ima i drugačiji miris (upadljivo miriše po češnjaku).

KLINČASTA PLOSNATICA

Gymnopus erythropus (Pers.) Antonín, Halling & Noordel.

Engleski naziv: Redleg Toughshank

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i ulegnut, površina je glatka, ali neravna; blijedokrem do smeđ, vodenast, rub je svjetliji, tanak i narebran.

Stručak: 3-4 cm visok, valjkast, gladak, vlaknast, na bazi je srašten s drugim plodnim tijelima; žućkasto-smeđ, smećkast ili crvenkasto-smeđ, ispod samog klobuka nešto svjetliji, a prema dnu je tamnije crvenkasto-smeđ, baza je bijelo baršunasta.

Listići: Prilično su gusti, prirasli s jarkom; bjelkasti, poslije krem-okerasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5.8-7.4 x 3.2-4.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miriše ugodno na travu, a okus je kiselkast, na gljve ili svježe piljeno drvo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u bjelogoričnim šumama, vrtovima i parkovima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća te na drvnom otpadu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete.

Napomena: Pojedini je autori poitovjećuju sa zadružnom plosnaticom (Connopus acervatus). Međutim, zadružna plosnatica raste u crnogoričnim šumama, ima veći i ispupčen klobuk čiji rub nije narebran. 

SMRDLJIVI KLINČAC

Gymnopus foetidus (Sowerby) P.M.Kirk

Etimologija: foetidus (lat.) = smrdljivo. Po mirisu.

Engleski naziv: Foetid Parachute

Klobuk: 1-2.5 (4) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i malo ulegne na sredini, pupčast, tanak, skoro opnast, hrapav; svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, po vlažnom je vremenu žuto-smeđ do crveno-smeđ, vodenast, sitno baršunast, rub je prilično tanak, gotovo uvijek podvijen i uočljivo narebran.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 1-2 (3.5) mm debeo, valjkast, šupalj, krut, od klobuka prema bazi je sve tanji; smeđ, donje su 2/3 ubrzo crnkasto-smećkaste, a gornja trećina je tamnosmeđa.

Listići: Prilično su rijetki, uski, najprije su prirasli pa se kasnije kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, račvasti; u mladosti su svijetlosmeđi ili žuto-crvenkasti, kasnije su krem-smeđi ili crvenkasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, uglavnom sužene na krajevima, 7.2-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, u klobuku je svijetlosmeđe, a u stručku je od klobuka nadolje sve tamnije, u samoj je bazi gotovo crno-smeđe, zapravo boju mesa u stručku prati boja stručka; miris je neugodan, smrdljiv, ne podsjeća na češnjak, već na smrdljivu ribu ili trulu repu, a okus je neugodan na plijesan, ribu i malo na češnjak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, rijetko crnogoričnog drveća te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta se lako prepoznaje po smrdljivom mirisu. Postoji još jedna varijacija ove vrste koja raste po crnogoričnim šumama na otpalim iglicama (humusu). Samo se po mikroskopskim karakteristikama razlikuje po gotovo okruglastim sporama.

HRASTOVA PLOSNATICA

Gymnopus fusipes (Bull.) Gray

Etimologija: fusipes (lat.) = vretenasti stručak. Po karakterističnom obliku stručka.

Engleski naziv: Spindle Toughshank

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, mesnat, uglavnom je tupo ispupčen ili rjeđe spljošten, gladak, nepravilan; svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ s tamnim smeđim mrljama, vodenast, izblijedi, rub je prvo podvijen pa izravnat, a na kraju valovit i nepravilno ispucan.

Stručak: 6-16 (18) cm visok i 4-9 (12) mm debeo, karakterističnog je vretenastog oblika, na sredini je deblji, dolje je šiljast, isprva je pun pa poslije šupalj, uzdužno je naboran i spljošten sa strane, uvijen, elastičan; bjelkast, vremenom postaje sve tamnije smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, klobuka, samo je na gornjem dijelu svjetliji, brašnasto-baršunast do dlakav ili čekinjast, uzdužno je brazdast ili sa žljebovima.

Listići: Široki, rijetki, na bazi su međusobno poprečno povezani, zaokruženi su uz stručak, prirasli su za ovratnik oko stručka; bjelkasti su ili sivkasti i sa smećkastim pjegama kao na klobuku.

Spore: Eliptične, vretenaste ili u obliku sjemenke jabuke, prozirne, s tankim stijenkama, (4.3) 4.8 - 6.8 (7.5) × (2.7) 3.4 - 4.6 (5.8) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.6 (2.1), N = 100, Me = 5.7 × 4 µm, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili svijetlosmeđe, u stručku je tvrdo, vlaknasto, žilavo, elastično, a u klobuku je mekše; miris je pomalo na cimet, nije neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta i bukve, ponekad i na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodna mirisa i žilavog mesa. Općenito se ne preporučuje konzumacija bilo kakvih gljiva neugodnog mirisa. Konzumiranje ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuje gastrointestinalne tegobe. Poznato je da se kod gljiva tijekom vremena počinju razvijati truležni procesi pa takvi primjerci mogu uzrokovati probavne smetnje, odnosno gastroenteritis. Svaka je pojava užeglog mirisa znak da su gljive prestare i da ih treba odbaciti.

Napomena: Ima karakteristične smeđe mrlje koje se pojavljuju na čitavom plodnom tijelu, te plosnati, uzdužno naborani, vretenasti stručak koji je šiljast na dnu. Slična joj je baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes) s tamnosmeđim, skoro crnim stručkom koja busenasto raste na trulim deblima bjelogoričnog drveća u jesen i zimu.

Gymnopus hariolorum - created on May 1998 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

VRAČARSKA PLOSNATICA

Gymnopus hariolorum (Bull.) Antonín, Halling & Noordel.

Etimologija: hariolus (lat.) = gatara, vračara.

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, u mladosti je polukuglasto-zvonolik, zatim se raširi i ponekad ulegne, tanak; bjelkast, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, pjegav, bez dekoracije, rub je po vlažnom vremenu malo narebran, a inače je gladak.

Stručak: 2-5 (8) cm visok i 3-4 (5) mm debeo, valjkast, tvrd, žilav, ispod klobuka je nešto širi i bez dekoracije; donji je dio malo zadebljan i bijelo kovrčavo-maljav, gornji je dio bjelkast, a prema bazi je crvenkasto-smeđ i s humusom prožetim micelijskim hifama.

Listići: Gusti, uski, tanki, često su rastrgani, najprije su prirasli pa zatim slobodni; u mladosti su bjelkasti, a kasnije blijedožuti ili blijedosmećkasti.

Spore: U obliku sjemenke jabuke, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bjelkasta do žućkasta.

Meso: Bjelkasto, tanko; miris i okus neugodni na pokvareni kupus.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, ne busenasto, u bjelogoričnim šumama kao saprofit na sloju otpalog lišća bukve, hrasta, bagrema, johe, kao i drugog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom jer je jedna je od rijetkih plosnatica koje uzrokuju gastrointestinalne probleme, a i vrlo je neugodnog okusa i mirisa. Obično je slabo toksična i samo rijetko uzrokuje ozbiljnije trovanje. Neki su ljudi konzumirali manje količine ove vrste bez ikakvih znakova trovanja.

Napomena: Ako ne pazite na dlakavi dio stručka, neugodan miris na trulež i ljuti okus, onda se lako zamijeni s vrlo sličnom jestivom vitkom plosnaticom (Gymnopus dryophilus), koja je nešto svjetlije boje, ugodno miriše na gljivama, stručak je narančasto-smećkast, a gornji je dio prekriven bijelim dlačicama.

Gymnopus hybridus - created on November 1999 in Lago di Gusana, Gavoi, Italy by Marco Floriani

HIBRIDNA PLOSNATICA

Gymnopus hybridus (Kühner & Romagn.) Antonín & Noordel.

Etimologija: hybridus (lat.) = hibridan. Po neizvjesnosti tona.

Klobuk: 1-3 cm širok, tankomesnat, ubrzo se spljošti, bez sjaja; okerasto-smeđ, narančasto-smeđ ili hrđastosmeđ, boja je nekad tamnija, a nekad svjetlija, vodenast, rub je tanak i jasno crtast.

Stručak: 2-4 cm visok, dosta je žilav, valjkast; okerast, posvijetli prema vrhu.

Listići: Relativno su razmaknuti, s prisutnim su lamelulama, dosta su široki, lagano su trbušasti, suženo-izrezani uz stručak, slobodni, oštrica je nepravilna, cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 7.5-8.5 x 3.7-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit tla.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ljuta plosnatica (Collybiopsis peronata), osobito po razmaknutim listićima i boji, a od navedene se vrste razlikuje prvenstveno po općenito nešto tamnijoj boji, a i stručak nije dekoriran kao kod slične vrste.

DUGONOGA PLOSNATICA

Gymnopus ocior (Pers.) Antonín & Noordel.

Engleski naziv: Spring Toughshank

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je konveksan pa spljošten i ulegnut, provodnjen; promjenljive je boje, žućkasto-crvenkast ili je tamne crvenkasto-smeđe boje, nešto je blijeđi po suhom vremenu.

Stručak: 4-5 (6) cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, često je malo proširen na bazi, slabašan, gladak; žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili žuto-narančast.

Listići: Gusti, zbijeni, izrezani su uz stručak, skoro su slobodni, jedva uočljivo dodiruju stručak; bijeli do žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.9-6.3 x 2.8-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris je kiselkast na gljive, a okus je ugodan i blag, ponekad je malo kiselkasto-gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete i male uporabne vrijednosti.

Napomena: Vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) raste čitave godine, ima sličan klobuk, ali i djelomično življu žutu boju listića. Ima dosta neslaganja oko ove vrste, tako je primjerice Bresadola identificira pod nazivom Collybia funicularis var. dryophila.

Lentinula edodes - created on April 2019 in Scansano GR, Italy by Wild.Rice

SHII-TAKE (MIRISNA ANISKA)

Lentinula edodes (Berk.) Pegler

Engleski naziv: Shiitake

Klobuk: 4-12 (16) cm, jastučast je do dosta spljošten ili zaobljeno ispupčen; smeđ, čokoladnosmeđ ili skoro crn na sredini, površina je prekrivena sa snopićima bijelih do smeđih dlačica, koje formiraju trokutaste krljušti, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, resast od dlačica.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-1.8 cm debeo, uglavnom je valjkast, a rjeđe je blago trbušast, češće je s bulbom na dnu, ekscentričan je ili zakrivljen, rijetko je ravan, krut, tvrd i pun; osnova je bijela ili svijetlosmeđa, često je sa smeđim stršećim vlakancima, s vunastom je prstenastom zonom, ponekad je po nekim dijelovima i gol.

Listići: Slobodni su ili prirasli, s većim su jarkom, račvasti, veoma su gusti i tanki, izmiješani su s lamelulama, 4-7 mm su široki, često su vijugavi, oštrica je zupčasta; dugo su vremena bijeli, kasnije su krem illi žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, s jedva uočljivom membranom, 5-6.5 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, čvrsto, u stručku je žilavo; miriše na gljive ili na poriluk, a okus je malo ljut.

Stanište: Uzgaja se čitave godine umjetno u valovima od po dva mjeseca na panjevima hrasta, bukve, kestena, brijesta, oraha, javora i johe; spore se lako razvijaju u piljevini, a grane se cijelom dužinom cijepe micelijem.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Veoma je ukusna gljiva, prvorazredan začin i lako se suši. Uvijek se treba dobro prokuhati jer prekratko kuhanje može dovesti do takozvanog shiitake dermatitisa ili osipa na koži. U vrlo rijetkim slučajevima trovanja ozdravljenje traje 5-6 tjedana, a simptomi su kao kod koprivnjače ili eozinofilije (alergijska reakcija). Sadrži i nešto cijanovodične kiseline (cijanida), oko 6.5-12 mg/kg pa se konzumira samo dobro prokuhana, jer se cijanovodična kiselina tako neutralizira. Jedina je neželjena nuspojava što ponekad može izazvati osip.

Ljekovitost: Utvrđeno je da shii-take sadrže širok raspon bioaktivnih spojeva koji imaju antivirusno, antikancerogeno, antioksidativno i antisklerozno djelovanje. Smanjuju rizik od metaboličkog sindroma, kardiovaskularnih bolesti, infekcija i osteoporoze te su stoga od velikog interesa za prevenciju zdravstvenih problema povezanih sa starenjem. (National Library of Medicine. 2024. Proteome Analysis and In Vitro Antiviral, Anticancer and Antioxidant Capacities of the Aqueous Extracts of Lentinula edodes and Pleurotus ostreatus Edible Mushrooms; Medicinal Mushrooms as Multicomponent Mixtures—Demonstrated with the Example of Lentinula edodes; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Lentinula edodes as a Source of Bioelements Released into Artificial Digestive Juices and Potential Anti-inflammatory Material; Lentinula edodes (shiitake mushroom): An assessment of in vitro anti-atherosclerotic bio-functionality). Etanolski je ekstrakt ove gljive učinkovit u liječenju atopijskog dermatitisa (National Library of Medicine. 2024. Chemical Composition and Inhibitory Effect of Lentinula edodes Ethanolic Extract on Experimentally Induced Atopic Dermatitis in Vitro and in Vivo). Shii-take sadrže β-glukane koji su korisni u liječenju raka, hipertenzije, visoke razine kolesterola i pretilosti (National Library of Medicine. 2024. Determination of Glucan Contents in the Fruiting Bodies and Mycelia of Lentinula edodes Cultivars; β-Glucan from Lentinula edodes prevents cognitive impairments in high-fat diet-induced obese mice: involvement of colon-brain axis; Lentinula Edodes Mycelia extract regulates the function of antigen-presenting cells to activate immune cells and prevent tumor-induced deterioration of immune function; The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance).

Napomena: Shii-take je gljiva istočne Azije (Kina, Japan, Koreja, Filipini), vrlo je ukusna i ljekovita. Uzgaja se širom svijeta i danas postoje brojni kultivari.

DUGONOGI KLINČAC

Mycetinis alliaceus (Jacq.) Earle ex A.W.Wilson & Desjardin

Etimologija: allium (lat.) = češnjak. Po mirisu.

Engleski naziv: Garlic Parachute

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, skoro je stožast i konveksan; svijetlosmeđ, smeđ ili je sivo-oker, ponekad je gotovo bijel, naboran, rub je lagano prozirno narebran.

Stručak: 6-15 (20) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, tanak, dosta je dug, valjkast, šupalj, krut, često je ukorijenjen u trulom drvu, savijen je poput žice na gitari; crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili je crn, u mladosti je manje ili više svjetliji prema vrhu, kasnije potamni, na bazi je svilenast i sa sivim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, uski, prirasli su na stručak, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, krem ili su svijetložuti, u starosti su sivo-smeđi, oštrica je glatka, u starosti je nazubljena i valovita.

Spore: Bademaste do široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, (7.4) 8.8 - 10.9 (12.1) × (4.9) 6 - 7.2 (8.3) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 9.8 × 6.6 µm, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, sivkasto-kremasto do sivkasto-smeđe; vrlo jako miriše na češnjak, a okus je također na češnjak i ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih i sitnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, rjeđe na crnogoričnom drveću, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a prikladna je kao začinska gljiva jer joj meso miriše na češnjak. Međutim, blago je toksična pa je treba je pažljivo dozirati. Upotrijebiti najviše jedan klobuk na 1 kg miješanih gljiva. Stabljike su beskorisne.

Napomena: Dosta vrsta iz roda Marasmius i Mycetinis miriše na češnjak. Češnjakov klinčac (Mycetinis scorodonius), probadajući klinčac (Paragymnopus perforans) i maruljasti klinčac (Mycetinis prasiosmus) također karistično mirišu na češnjak, ali su nešto manje rastom.

Mycetinis prasiosmus - created on October 2001 in Sorti, Altopiano della Vigolana, Italy by Marco Floriani

MARULJASTI KLINČAC

Mycetinis prasiosmus (Fr.) R.H.Petersen

Etimologija: prasion (gr.) = tetrljan, marulja (Marrubium vulgare) + osme (gr.) = miris. Po mirisu po češnjaku.

Engleski naziv: Garlic Parachute

Klobuk: 2-3 cm širok, tanak je i opnast, ubrzo se raširi; blijedožut, smećkast ili je smeđ, vodenast, rub je narebran.

Stručak: 6-8 cm visok, prilično je dug, ravan, tanak; smeđ, crvenkast ili je crveno-smeđ, na vrhu je bjelkasto pahuljast, a prema bazi je dlakav, u starosti je gladak.

Listići: Dosta su gusti, s prisutnim su lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli, oštrica je nepravilna; bjelkasti, kasnije su žućkasti ili smećkasti.

Spore: Bademaste, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus su jaki na češnjak.

Stanište: Raste u kasnu jesen, u velikim skupinama, kao saprofit na otpalom listu hrasta ili bukve.

Doba rasta: 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovaj klinčac raste u dosta velikim skupinama i karakteristično miriše po češnjaku.

Mycetinis scorodonius - created on November 2022 in Villoslada de Cameros, La Rioja, Spain by José Cuesta

ČEŠNJAKOV KLINČAC

Mycetinis scorodonius (Fr.) A.W.Wilson & Desjardin

Etimologija: skorodon (gr.) = češnjak. Po mirisu.

Engleski naziv: Vampires Bane

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, žilav, tanak, gladak; svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili je ružičasto-smeđ, sredina je uvijek tamnija, lagano je vodenast, po suhom je vremenu bjelkast, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-6 (8) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, valjkast, šupalj, pod klobukom je deblji, na bazi je uži, žilav, krut, gladak, sjajan; crveno-smeđ je do narančasto-smeđ, na vrhu je svjetliji, na bazi je tamnosmeđ do crno-smeđ.

Listići: Rijetki, nejednaki, trbušasti, prirasli su za stručak, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, na jednom kraju šiljate, glatke, prozirne, 6-10 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, svijetlosmeđe je ili narančasto-smeđe, u dnu stručka je tamnosmeđe; miris i okus su ugodni i intezivni na češnjak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, a najčešće na borovim iglicama, voli pjeskovito zemljište.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a najčešće se koristi kao začinska gljiva. U Francuskoj se smatra vrlo popularnom začinskom gljivom u vrhunskoj kuhinji. Također nije moguće predoziranje s ovom gljivom, a tijelo nakon konzumacije gljive ne oslobađa nikakvi miris na češnjak. Osušena je vrlo skupa i tražena gljiva, a postiže više cijene od tartufa.

Napomena: Sličan je manji probadajući klinčac (Paragymnopus perforans) koji raste izravno iz iglica crnogoričnog drveća u tisućama primjeraka, s osobito je jakim mirisom na češnjak. Dugonogi klinčac (Mycetinis alliaceus) također miriše po češnjaku, ima skoro 10 cm visoki i skoro crni stručak, te stožasti i mnogo veći klobuk. Nekih se godina pojavljuje u velikoj množini, a drugih godina raste samo sporadično.

ZAVODLJIVA LISIČICA (ZAVODNICA)

Omphalotus olearius (DC.) Singer

Etimologija: olea (lat.) = maslina. Po staništu na drvu.

Engleski naziv: Jack O lantern

Klobuk: 3-13 (15) cm širok, mesnat, tvrd, najprije konveksan, zatim je otvoren i ispupčen na sredini, u starosti je duboko ulegnut i lijevkast, sjajan; žuto-narančast, narančast, narančasto-smeđ, crveno-smeđ, tamnocrven ili je tamnosmeđ, s uraštenim je crvenkastim vlakancima, nije vodenast, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je ispucan.

Stručak: 5-15 (17) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, prema dnu je tanji i gotovo uvijek je ekscentričan u odnosu na klobuk, pun, na bazi je obično spojen s drugim stručcima; narančasto-smeđ je ili crveno-smeđe vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, dugo se spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, zlatnožuti, zatim su žuto-narančasti ili narančasti.

Spore: Kuglaste, rijetko su široko eliptične, (4) 4.4 - 5.9 (6.8) × (3.4) 4 - 5.6 (6.7) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 5.1 × 4.8 µm, Qav = 1.1; otrusina je svijetložuta.

Meso: Žućkasto je do narančasto, mjestimično je svjetlije ili malo tamnije u bazi stručka, žilavo, uzdužno je vlaknasto; miriše na drvo ili je malo neugodan, a okus je blag i neugodan.

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru sa sulfovanilinom trenutno postanu crveno-ljubičasti pa zatim potamne, a u dodiru s amonijakom pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao parazit ili saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće masline, hrasta, kestena ili bukve, voli toplija staništa, česta je u mediteranskom područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Vrlo je otrovna vrsta i ne može se isključiti oštećenje jetre. Uzrokuje teške probavne smetnje s jakim proljevom u periodu od 15 minuta do 4 sata, uglavnom uzrokovan muskarinom i iludinom.

Napomena: Ovom gljivom se mnogo ljudi otrovalo zbog uvjerenja da su ubrali lisičice, međutim lisičica ne raste na panjevima niti ima tako živahnu boju i takvu veličinu kao zavodljiva lisičica. Ako nosimo zavodljivu lisičicu u ruci, cijela ruka se oboji narančasto-smeđe. Paziti da se neuobičajeni pojedinačni primjerci ne zamjene sa bjelkastom lisičicom (Cantharellus cibarius), koja raste na zemlji ili sa sličnom jestivom lažnom lisičicom (Hygrophoropsis aurantiaca), koja ima tipično anastomozirajuće listiće i raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevima) raznog crnogoričnog drveća. Micelij i listići su bioluminiscentni, što znači da svijetle noću. Ovu bioluminiscenciju uzrokuje enzim luciferaza.

Paragymnopus perforans - created in Finland by Martti Moisander

PROBADAJUĆI KLINČAC

Paragymnopus perforans (Hoffm.) J.S.Oliveira

Engleski naziv: Stinking Parachute

Klobuk: 0.3-0.8 (1.5) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je otvoren i udubljen, široko je radijalno narebran, kožast; po vlažnom je vremenu svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom je vremenu blijedokrem boje.

Stručak: 0.13-0.3 cm visok, valjkast, šupalj, elastičan, žilav; crveno-smeđ ili crno-smeđ, baršunast, vrh je svjetliji.

Listići: Rijetki, prirasli su za stručak; blijedokrem ili svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 5-8 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko i opnasto, bjelkasto do svijetlosmeđe; miriše na kiseli kupus, a okus je neugodan po plijesni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikim skupinama, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, na otpalim iglicama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti, a i blago je toksična, jer sadrži različite, djelomično nepoznate toksine, uključujući crustulinol koji uzrokuje lagani gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Neobična je gljiva. Znanstveni naziv perforans dobila je upravo zbog toga što probija otpale iglice smreke na kojima formira plodno tijelo. Ova jedinstvena gljiva raste isključivo samo na jednoj iglici smreke.

MASLAČNA PLOSNATICA

Rhodocollybia butyracea (Bull.) Lennox

Etimologija: butiraceus (lat.) = po mirisu sličnom užeglom maslacu.

Engleski naziv: Butter Cap

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak; sivkast, smeđ, sivo-smeđ ili je sivo-maslinast, prema sredini je tamniji, često je dvobojan, vodenast, rub je često uzdignut i nepravilno valovit, lagano je narebran.

Stručak: 4-5 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, prema bazi je sve širi, sužen je na vrhu, šupalj; siv je ili sivo-smeđ, nešto je svjetliji od klobuka, u gornjem je dijelu je svjetliji, vlaknast, baza je prekrivena bijelim micelijem.

Listići: Gusti, mekani, prirasli su na stručak ili su slobodni, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, prozirne, 6.5-9.5 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Tanko, mekano, krhko, bijelo, u stručku je žuto-smeđe ili svijetlosmeđe; miriše slabo na voće, u starosti na zemlju, a okus je blag, ljut, u starosti je na zemlju i plijesan.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s formolom postanu ljubičasto-smeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u množini, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit na otpalim iglicama raznog crnogoričnog drveća; prilično je česta vrsta. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a drugu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada, jer je u starosti okus mesa na zemlju. Stručci su tvrdi pa se odbacuju.

Napomena: Po morfološkim značajkama joj odgovara sivomaslačna plosnatica (Rhodocollybia asema) koja se uglavnom razlikuje po prevladavajućoj sivoj boji i nešto je manja rastom.

Rhodocollybia maculata - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

PJEGAVA PLOSNATICA

Rhodocollybia maculata (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama po površini klobuka.

Engleski naziv: Spotted Collybia

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten, gol, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav; prvo je bijel do žućkast, uočljivo je hrđastosmeđe ili crvenkasto pjegav, osobito na sredini, u starosti je nekad hrđastosmeđ zbog gustih pjega, rub je vrlo tanak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izdigne.

Stručak: 4-12 (15) cm visok i 6-15 (20) mm debeo, valjkast, često je kao stisnut, prema dolje je nešto deblji, završava korjenasto, nekad je s vrlo dugim produžetkom stručka, tvrd, pun je do gotovo šupalj, često je spiralno uvijen, gladak; bijel, često je uzdužno vlaknast, mjestimično je hrđastosmeđe pjegav, često je točkast.

Listići: Vrlo su gusti, uski, zaokruženi uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, oštriva je nazubljena; najprije su bjelkasti do blago žućkasti, u starosti su crvenkasto-smeđi.

Spore: Skoro kuglaste, glatke, s uljnim kapljama, prozirne, 5-7.2 x 4-6.2 µm; otrusina je kremasto-oker do ružičasto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris neugodno kiselkast na drvo, a okus je gorak i jako neugodan, također je na drvo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako postane plavkasto-zeleno, dok s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikim skupinama ili krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češća je u bjelogoričnim šumama, hrasta, graba i bukve, kao i crnogoričnim šumama smreke i bora, na svim vrstama tla.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa. Ove je gljivu obično potrebno probati samo jednom, jer malo koja druga vrsta ima tako užasan okus. Također se navodi da uzrokuje gastrointestinalne tegobe kada se konzumira u većim količinama.

Napomena: Dosta je česta vrsta i šteta što nije jestiva. Kada je mlada, klobuk može biti potpuno bijel bez smeđih mrlja. Jednostavna je pri determinaciji, jer su žilavi korjenasti stručak, vrlo gusti listići i rđasto pjegavi klobuk najznačajnija obilježja karakteristična za ovu vrstu. Prstenasta ljepoglavka (Tricholomella constricta) je krupnija rastom i slične konzistencije kao naša vrsta od koje se razlikuje po prisutnosti žutih mrlja i mirisu na brašno. Korjenasta plosnatica (Rhodocollybia fodiens) je okeraste boje klobuka i ujednačeno je obojena, bez mrlja je po površini.

Rhodocollybia prolixa - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PROSTRANA PLOSNATICA

Rhodocollybia prolixa (Fr.) Antonín & Noordel.

Etimologija: prolixus (lat.) = obilan, dugotrajan, razvučen. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Toothed Toughshank

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se izravna i često nepravilno ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, gol, gladak; žuto-crvenkast, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, vodenast, vremenom izblijedi, rub je podvije, kasnije je valovit.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, često je korjenast, u sredini je hrskavičasto-vlaknast, skoro uvijek je malo uvijen, šupalj; bijelo-krem do svijetlosmeđ, bjelkast je na vrhu, na bazi je crvenkast ili ružičast, uzdužno je brazdast, narebran, ponekad je sa smeđim pjegama.

Listići: Stisnuti, vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je nazubljena; bjelkasti, žućkasti do svijetlosmeđi, kasnije su s hrđastosmeđim pjegicama.

Spore: Kuglaste, glatke, 5-7.5 x 2.5-4.5 µm; otrusina je bijela, žućkasta do blijedoružičasta.

Meso: Debelo, bjelkasto je do blijedokrem, u bazi stručka je crvenkasto; miris je ugodan, a okus je gorak, rijetko je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama na većim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete kada je meso blagog okusa. Okus joj je bolji nego kod maslačne plosnatice (Rhodocollybia butyracea). U slučaju kada je meso gorko smatra se nejestivom vrstom. Okus mesa ovisi o lokalitetu na kojem raste, na nekim je mjestima blag, a na nekima gorak.

Napomena: Veoma je karakteristična vrsta po uvijenom stručku, a ta je karakteristika skoro uvijek prisutna pa ju je nemoguće zamijeniti s nekom drugom vrstom.

GNIJEZDASTI LISTAR

Phyllotopsis nidulans (Pers.) Singer

Etimologija: nidulus (lat.) = malo gnijezdo. Po obliku.

Engleski naziv: Orange Mock Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-12 (15) cm široko, školjkasto, izravno je lateralno spojeno na supstrat bez stručka; žućkasto, žuto ili je žuto-narančasto, vodenasto, površina je bijelo dlakavo-baršunasta, rub je svjetlije bijele boje, baršunast i podvijen.

Listići: Prilično su razmaknuti, nisu račvasti, spuštaju se do spoja sa supstratom, izmiješani su s brojnim lamelulama; žućkasti su do žuto-narančasti poput klobuka.

Spore: Bubrežastog su oblika, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Žućkasto, tanko, višeslojno, dosta je žilavo, elastično; miriše neugodno na plijesan, voće ili kiseli kupus, a okus je također neugodan na plijesan.

Stanište: Raste tijekom godine, ali najčešće u zimskim mjesecima od kasne jeseni do proljeća, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, poput smreke, jele, a rjeđe bukve; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, u prvoj polovici siječnja, na lokalitetu Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Slična je dosta krupnija školjkasta uvijača (Tapinella panuoides) koja ima nešto gušće i anastomozirajuće listiće, dosta je slična po izgledu, a spore joj nisu ružičaste, već smeđe boje duhana.

SJEVERNJAČKA PUZA

Armillaria borealis Marxm. & Korhonen

Engleski naziv: Northern Honey Fungus

Klobuk: 5-14 cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i raširen; promjenjive je boje, oker-žut ili oker-smeđ, u sredini tamniji; rub je nepravilno naboran, narebran i vijugav.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, prema dolje sve deblji, boje klobuka, pun, tvrd, vlaknast, po suhom se i vjetrovitom vremenu raspuca i ljuskavo prstenasto zavija prema gore; vjenčić je opnast i trajan.

Listići: Gusti, nejednako dugi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije bjelkasti, zatim oker-smeđe boje klobuka.

Spore: Eliptične, u obliku graha, 8-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto-krem, u stručku tvrdo i vlaknasto; miris je na gljive ili na plijesan, okus je malo trpak i nadražujući.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i na zemlji (na drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Napomena: Slične su gomoljasta puza (Armillaria galica), kojoj je klobuk uočljivo vlaknasto-čehasto dekoriran, a stručak je bulbozno zadebljan na bazi, te smeđa puza (Armillaria obscura), koja je na sredini klobuka s crnkastim čehicama i koja raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je smeđ; 2. listići su oker do smeđi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; 3. stručak je zadebljan na bazi; 4. vjenčić je opnast i trajan; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća

KOPRENASTA PUZA

Armillaria cepistipes Velen.

Engleski naziv: Mullet Honey Fungus

Klobuk: 2-13 (18) cm širok, najprije polukuglast, zatim otvoren; žućkast, žuto-smećkast ili svijetlosmeđ, u sredini tamniji, čehast, čehice se lako skidaju; rub je u početku podvijen i maljav od ostataka vjenčića, svjetliji i znakovito dugo narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 1.5-2 (3) cm debeo, valjkast, baza je toljagasto zadebljana, pun, od vjenčića prema dolje uzdužno vlaknast, svijetlosmeđe čehice se lako skidaju, bjelkast, svijetlosmeđ, vrh je svjetliji, prema dnu je žućkast; vjenčić je debeo, bijel, prolazan, ostaci su često nitasti kao kod koprenki (Cortinarius).

Listići: Bijelkasti, svijetlosmeđi, kasnije više-manje hrđastosmeđi, nejednako dugi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, s pupoljkom (apiculus), (7.0) 7.3 - 9.2 (9.9) × (3.8) 4.1 - 5.4 (5.9) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2.1), N = 120, Me = 8.1 × 4.7 µm, Qav = 1.7; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, žućkasto ili svijetlosmeđe, po vlažnom vremenu vodenasto; miris na plijesan ili na sapun, okus (nakon žvakanja) trpak.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevima) raznog bjelogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću. Primjerke na drugoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje prvenstveno po narebranom rubu klobuka. Narebran rub klobuka ima i medena puza (Armillaria mellea), koja ima trajan i s gornje strane crtasti vjenčić.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je smeđ; 2. površina klobuka je čehasta; 3. rub klobuka je narebran; 4. listići su svijetlosmeđi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; 5. stručak je vlaknasto-čehast; 6. vjenčić je debeo i prolazan; 7. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

GOMOLJASTA PUZA

Armillaria gallica Marxm. & Romagn.

Etimologija: gallicus (lat.) = galski. Po mjestu rasta u skupinama (Francuska).

Engleski naziv: Bulbous Honey Fungus

Klobuk: 2-10 (13) cm širok, najprije je polukuglasto-zvonolik, ubrzo se spljošti, ponekad je ulegnut na sredini; smeđe ili nešto tamnije crvenkasto-smeđe boje, svjetliji primjerci su lagano žućkasto-smeđi, sredina je siva ili sivo-crnkasta; vlaknasto-čehasta dekoracija je žuto-smeđe, smeđe, sive ili sivo-smeđe boje, lako se skida.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1.5-2 (3) cm debeo (u bazi do 4 cm), valjkast, manje ili više je bulbozan; bjelkast do smećkast dolje s smeđim i žutim čehicama koje se lako skidaju; vjenčić je debeo i opnast.

Listići: Silazeći su ili lagano prirasli, osrednje su gusti; bjelkasti, u starosti tamniji, svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim pregradama, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u stručku je manje ili više ružičasto ili ružičasto-smećkasto; miris je na gljive ili na plijesan, okus je malo trpak i nadražujući.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, rjeđe smreke, a rijetko kao parazit na živom drveću i na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom). Primjerke na posljednjoj slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Biti na oprezu s ovom vrstom, jer izgleda da je u određenoj mjeri toksična kod jako pijanih ljudi i u tom slučaju izaziva pospanost. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Ljekovitost: Utvrđeno je da gomoljasta puza sadrži polisaharide koji djeluju antioksidativno (National Library of Medicine. 2024. The antioxidant activity of polysaccharides from Armillaria gallica). Gljiva proizvodi raznoliki niz meleolida koji pokazuju citotoksično i antimikrobno djelovanje, ali su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdio potencijal za eventualnu proizvodnju lijekova za te svrhe (National Library of Medicine. 2024. Isolation of a gene cluster from Armillaria gallica for the synthesis of armillyl orsellinate–type sesquiterpenoids).

Napomena: U rodu Armillaria ima ukupno 5 vrsta koje imaju vjenčić pomoću kojeg se razlikuju od sličnih vrsta. Slična je koprenasta puza (Armillaria cepistipes) koja ima narebran rub klobuka.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je žuto-smeđ, smeđ do crvenkasto-smeđ, sredina je sivo-crnkasta; 2. klobuk je vlaknasto čehast; 3. listići su bjelkasti do svijetlosmeđi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju se po stručku; 4. stručak je bulbozan na bazi; 5. vjenčić je debeo i opnast; 6. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

MEDENA PUZA

Armillaria mellea (Vahl) P.Kumm.

Etimologija: melleus (lat.) = boje meda. Po boji.

Engleski naziv: Honey Fungus

Klobuk: 2-12 (15) cm širok, prilično mesnat, prvo je okruglast pa konveksan i na kraju potpuno otvoren; žućkast, limunastožut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, u raznim nijansama, poput meda, tjeme je tamnije; pokriven je tamnijim čuperastim čehama koje se gube ili trajno ostaju, rub je dosta narebran.

Stručak: 4-11 (18) cm visok i 0.5-1.5 (2.2) cm debeo, valjkast, na donjem dijelu je odebljano-bulbozan, pun je pa šupalj; žuto-smeđ, prema dnu je crnkast, vlaknast; nosi upadljivi bjelkasti, dvostrukog ruba, s gornje strane crtast, tkaninast i trajan vjenčić.

Listići: Prvo su bijeli, krem-bjelkasti, svijetložuti i svijetlosmeđi pa kasnije rđasto-crvenkasti; gusti, prirasli su na stručak ili su zupčasto silazeći.

Spore: Eliptične, prozirne, (7) 7.3 - 9 (9.9) × (4.7) 5.4 - 6.5 (7.1) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 8.1 × 5.8 µm, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto je ili svijetložuto, čvrsto, u stručku je žilavo; miris na gljive ili plijesan, a okus ponekad opor, a ponekad gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom pocrveni, s laktofenolom postane smeđo-ljubičasto, dok s kalijevom lužinom meso trenutno posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i prividno na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom), najčešće hrasta i graba; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Ljekovitost: Utvrđeno je da medena puza sadrži polisaharide koji imaju antioksidativno, antidijabetičko i antipretilno djelovanje, te štite od pojave bolesti jetre i bolesti bubrega kompliciranih dijabetesom (National Library of Medicine. 2024. Chemical Compositions and Antioxidant Activities of Polysaccharides from the Sporophores and Cultured Products of Armillaria mellea; Antioxidant Properties of the Edible Basidiomycete Armillaria mellea in Submerged Cultures; Antidiabetic activity of Armillaria mellea polysaccharides: Joint ultrasonic and enzyme assisted extraction). Iz medene je puze izoliran alkaloid armillarikin za kojeg je otkriveno da je citotolksičan pa je provedena studija u kojoj se istraživala citotoksičnost armillarikina protiv stanica raka jetre i intrahepatičnog žučnog kanala (National Library of Medicine. 2024. Induction of apoptosis by Armillaria mellea constituent armillarikin in human hepatocellular carcinoma). Nastavljaju se pokusi kako bi se odredili potencijalni antitumorski učinci armillarikina.

Napomena: Slične su aromatična panjevčica (Kuehneromyces mutabilis) koja ima slabiji vjenčić i listiće oker boje, te prava sumporača (Hypholoma fasciculare), koja ima zelenkasto-plave listiće, sumporaste je boje i nema vjenčića.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je žućkast do smeđ; 2. listići su bijeli, žuti do smeđi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju se po stručku; 3. stručak je bulbozan na bazi; 4. vjenčić je opnast, dvostrukog ruba i crtast s gornje strane; 6. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

SMEĐA PUZA

Armillaria obscura (Schaeff.) Herink

Etimologija: obscurus (lat.) = smrknut, mračan, nejasan, nepoznat, taman.

Klobuk: 2-10 (14) cm širok, prilično je mesnat, okruglast ili tupo-stožast pa konveksan, gotovo je uvijek ispupčen, u starosti je skoro ravan; tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ ili zagasite oker-smeđe boje, sredina je tamnija od crnkasto-sivih čehica koje se lako skidaju; kod mlađih gljiva s gušćim, a kod starijih gljiva s rjeđim i poput čička čekinjasto ušiljenim ostacima ovoja, rub je uvijek podvnut i zaobljen.

Stručak: 4-22 (25) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, uglavnom je zadebljan na bazi (oko 2 cm), pun, s tvrdom je korom i pamučastom jezgrom koja se u starosti prošupljuje; smećkast, vlaknast, šaren je od čeha, prema dnu je tamnosmeđ (nikada nije žut), vrh je obično svjetliji, bjelkast; vjenčić je debeo, slab, kratak, prekriven je bijelom vunastom presvlakom.

Listići: Bijeli, bjelkasti do skoro žuti ili smećkasti, na kraju su s hrđastosmeđim mrljama; osrednje su gusti, silazeći, tanki, široki, oštrica je cjelovita, a kod promrzlih oštrica može i pocrvenjeti.

Spore: Eliptične, sa zrnastim sadržajem, 5.8-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlo, gotovo je bijelo, u klobuku je meko, a u stručku ubrzo žilavo-vlaknasto, tanko; miris na gljive, okus trpak, na sapun, kada se prožvače u ustima okus nakon određenog vremena postane odvratan.

Stanište: Raste u množini, ali ne i u grmovima sa zajedničkim korijenom, tipično u vrtovima, parkovima i crnogoričnom šumama, najčešće šumama smreke, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, te kao parazit na živom drveću, uspijeva i duž obale na borovima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi ih trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Sirova je otrovna pa se prije uporabe mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Napomena: Slična je sjevernjačka puza (Armillaria borealis), koja ima prirasle listiće i koprenasta puza (Armillaria cepistipes), koja raste na panjevima bjelogoričnog drveća.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je smeđ; 2. listići su bijeli, žuti do smećkasti, spuštaju se po stručku; 3. vjenčić je debeo i vunast; 4. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća

CRNOGORIČNA PUZA

Armillaria ostoyae (Romagn.) Herink

Engleski naziv: Dark Honey Fungus

Klobuk: 2-10 (14) cm širok, prvo je okruglast pa konveksan i na kraju potpuno otvoren; crvenkasto-smeđ, dosta je promjenjive boje, pokriven je smeđim čuperastim čehama koje se lako skidaju, rub je u starosti narebran.

Stručak: 4-22 (25) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, bjelkast do smećkast, na vrhu je obično svjetliji, uzdužno je vlaknast, s bijelim do smeđim vunastim čehama koje se lako skidaju; nosi debeli trajni vjenčić.

Listići: Gusti, prirasli ili se sa zupcem spuštaju po stručku, oštrica je valovita, prvo su bjelkasti, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, (6.1) 6.5 - 8.4 (8.8) × (4.4) 4.7 - 5.9 (6.8) µm, Q = 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 7.3 × 5.3 µm, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, čvrsto, u stručku je žilavo; miriše na gljive, a okus je opor ili na sapun.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, u vrtovima, šumama i parkovima kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i prividno na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom). Primjerke na slici početkom studenog snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje.

Napomena: Slične su koprenasta puza (Armillaria cepistipes) koja raste na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te smeđa puza (Armillaria obscura).

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je žućkast do smeđ; 2. listići su bjelkasti do hrđastosmeđi, prirasli ili se spuštaju se po stručku; 3. stručak je bulbozan na bazi; 4. vjenčić je opnast, dvostrukog ruba i crtast s gornje strane; 6. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća

ELASTIČNA PANJEVČICA

Flammulina elastica (Sacc.) Redhead & R.H.Petersen

Etimologija: elasticus (lat.) = elastičan, fleksibilan. Po elastičnosti stručka.

Klobuk: 2-5 (8) cm širok, najprije je polukuglast, zatim se otvori, mazav; mednožut, žuto-smeđ do hrđastosmeđ, rub je svjetliji i u mladosti podvijen.

Stručak: 2-4 (6) cm dug i 4-6 (10) mm debeo, valjkast, u starosti je šupalj, korjenast, prema bazi je tamnosmeđ, na vrhu je svjetliji, bijelo baršunast, žilav, vlaknast, elastičan (ako se stisne stabljika, ona se vraća u prvobitni oblik), nema vjenčić.

Listići: Slobodni, bjelkasti do svijetložuti, u starosti su sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, (8) 8.3 - 11.1 (11.5) x 3.2 - 3.6 µm Q = (2.2) 2.5 - 3.13 (3.22), N = 30, Me = 9.56 - 3.4, Qav = 2.81; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijeložuto, tanko; miris i okus su ugodni na gljive.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), busenasto ili pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito crne topole (Populus nigra) i vrbe. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici studenog i krajem prosinca, na lokalitetu Dravska šuma kod Varaždina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobuk, jer je stručak tvrd. Može se i uzgajati.

Napomena: Majsličnije su rebrasta patuljica (Galerina marginata), koja ima vjenčić, smećkaste listiće, bjelkasto vlaknasti stručak i hrđastosmeđu otrusinu, te baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), koja ima svijetli žućkasti do narančasti klobuk, bjelkaste do žućkaste listiće. Kod determinacije su najvažniji stanište, vrijeme rasta i tipično elastični stručak.

Flammulina fennae - created in Norway by Rune Solvang

LJETNA BARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina fennae Bas

Klobuk: 1-7 (12) cm širok, konveksan je i izravnato-konveksan, nejasno je ispupčen u mladosti, gladak, po vlažnom je vremenu je mazav; najprije je kremasto-bijel, zagasitožut, žuto-smeđ ili oker-smećkast, nešto je svjetliji prema rubu, kasnije posvijetli i na unutarnjoj strani, skoro je bjelkast do blijedožut, mjestimično s hrđastosmeđim mrljama, rub je podvijen i po suhom vremenu lagano pahuljast.

Stručak: 2-9 (11) cm visok i 3-6 (8) mm debeo, valjkast, ponekad je lagano batinast na bazi, u starosti je šupalj; bjelkast je na gornjem dijelu, uvijek postepeno malo tamni prema bazi gdje je crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crno-smeđ, površina je vlaknasta.

Listići: Slobodni su i uvijek izrezani, gusti, uski, bijeli, bjelkasti, krem-žućkasti ili svijetložuti, samo su u starosti sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5.7-8.5 x 1.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe u stručku; miris je ugodan na gljive, a okus je također na gljive i blago gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, često busenasto, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (trupci) raznog bjelogoričnog drveća te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima i korijenjem.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se i uzgajati.

Napomena: Ovoj vrsti je najsličnija baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes) koja se razlikuje po periodu rasta u hladnijim razdobljima, svjetlijoj, skoro bijeloj boji klobuka, te po nešto manjim i širim sporama.

Flammulina ononidis - created on December 2023 in Hungary by Vincze Tibor

TRAVNJAČKA PANJEVKA

Flammulina ononidis Arnolds

Etimologija: Jer raste uz biljku zečji trn (Ononis spinosa).

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, tanak; površina je mazava i sluzava; zagasitožut, žuto-smeđ ili  crvenkasto-smeđ, vodenast, mjestimice rđasto pjegav, rub je u mladosti podvijen, a kasnije svjetliji i malo narebran.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, na bazi se sužava i korjenasto produžava duboko u zemlji; bjelkast, kasnije smećkast, na vrhu je bijelo pahuljast, na bazi je tamnosmeđ, maljavo-vlaknast.

Listići: Prilično su razmaknuti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, nisu jako široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku; bjelkasti su ili svijetložuti, kasnije su oker boje.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 7-14 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelkasto ili svijetložuto, vlaknasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do ožujka, na livadama, pašnjacima, parkovima i travnjacima kojima se neintenzivno gospodari kao parazit na korijenu zečjeg trna, rjeđe i na drugim biljnim vrstama kao što je poljski osjak (Cirsium arvense), na mahovini ili travnatom tlu. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Zagreba. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Smatra se da je jedna od formi baršunaste panjevčice (Flammulina velutipes) koja se razlikuje po staništu i drugačijim dimenzijama spora.

BARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina velutipes (Curtis) Singer

Etimologija: velutinus (lat.) = baršunast + pes (lat.) = noga. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Velvet Shank

Klobuk: 2-9 (20) cm širok, najprije polukuglast, zatim se otvori, mazav i vrlo ljepljiv, slabo mesnat; zagasitožut, žuto-smeđ, žuto-narančast ili žućkasto-crvenkast, tamniji na sredini, lagano je pahuljast, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 1-10 (15) cm visok i 0.3-1 (1.3) cm debeo, često je ekscentričan i šupalj; pod klobukom je svjetlije žućkasto-crvenkaste boje, a prema bazi je tamnosmeđ i na bazi gotovo crn, karakteristično je bijelo baršunast.

Listići: Dosta su rijetki, izrezani su uz stručak, slobodni, bjelkasti do svijetložuti, kasnije su smećkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 6-9.5 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijeložuto, tanko; miris i okus su ugodni na gljive.

Kemijske reakcije: Ako na površinu (kožicu) stručka nanesemo kap sumporne kiseline, ona trenutno postane crno-smeđa.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), busenasto ili pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima (panjevi, šiblje) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, lipe i hrasta. Primjerke na prvih pet slika snimio je Mladen Ormuž, a na osmoj slici Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobučić, jer je stručak tvrd. Najukusnija je zimska gljiva. Može se i uzgajati.

Ljekovitost: Provedena su znanstvena istraživanja koja su pokazala antioksidativno i protuupalno djelovanje baršunaste panjevčice koja bi se mogla koristiti kao novi izvor polifenola i široko primjenjivati ​​u prehrambenoj i farmaceutskoj industrijii (National Library of Medicine. 2024. Characterization, Antioxidant and Anti-Inflammation Capacities of Fermented Flammulina velutipes Polyphenols; Inhibitory Effect of Fermented Flammulina velutipes Polysaccharides on Mice Intestinal Inflammation; Characterization, Antioxidant, Anti-Aging and Organ Protective Effects of Sulfated Polysaccharides from Flammulina velutipes).

Napomena: Ova je gljiva vrijedna utoliko što raste potkraj jeseni i zimi kada nema drugih gljiva. Zbog staništa, vremena rasta i tipično baršunastog stručka teško se može zamijeniti s bilo kakvom drugom gljivom.

SNJEŽNOBARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina velutipes var. lactea (Quél.) Bas

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, najprije polukuglast, zatim se otvori, mazav i ljepljiv, gladak; bijel, na sredini je tamnije žućkasto-narančaste boje.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.3-1 (1.3) cm debeo, često je ekscentričan, žilav, bijel, a prema bazi je ponekad tamnosmeđ, površina je baršunasta.

Listići: Dosta su rijetki, slobodni, bijeli.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 8-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), busenasto ili pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima (panjevi, šiblje) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, lipe i hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobučić, jer je stručak tvrd. Najukusnija je zimska gljiva.

Napomena: Sinonim je i varijetet tipične baršunaste panjevčice (Flammulina velutipes) od koje se razlikuje po bijeloj boji.

KORBARIJSKA PRITAJNICA

Cryptomarasmius corbariensis (Roum.) T.S.Jenkinson & Desjardin

Etimologija: Po gradu Corbara u regiji Campania u jugozapadnoj Italiji.

Klobuk: 3-5 (7) mm širok, u obliku je kupole padobrana, zlatnožut, žuto-smeđ, crveno-smeđ do maslinasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, površina je fino dlakava, radijalno naboran, rub je narebran i nešto svjetliji.

Stručak: Tanak, dug, tvrd, končast, iskrivljen, nekoliko je puta spiralno zakrivljena, crno-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prirasli; bjelkasti, kasnije su žuto-smeđi, svijetlosmeđi do crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, prekrivene su šiljcima, 6.5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na lišću, te na biljnim ili drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično masline. Primjerci na slici rasli su na listu masline u Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, dugom iskrivljenom stručku i staništu.

Cylindrobasidium evolvens - created in Finland by Alpo Huhmarniemi

GLATKA KRASTOKORKA

Cylindrobasidium evolvens (Fr.) Jülich

Etimologija: evolvere (lat.) = razvijati, odmotavati + -ens (lat.) = za označavanje radnje, stanja ili procesa. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-8 (30) cm široko i 0.5-1 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, labavo srašteno za podlogu, formira izolirane plahtice, na vertikalnom supstratu formira sitne klobučiće polumjera 1 cm, tada je gornja površina bjelkasta i baršunasta, himenijalna je površina kvrgava, u ranoj mladosti je bijelo i resasto, poslije je krem, oker, smećkasto do crvenkasto-oker, rub je bijel i resast, svježe plodno tijelo na mjestu pritiska posmeđi, u mladosti često s narančasto-crvenim kapljicama po površini.

Spore: Eliptične, glatke, na jednom kraju sve tanje i završavaju šiljato, prozirne, sa zrnatim sadržajem, 8-12 × 5-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, membranozno, sočno, po suhom vremenu ispuca, na pritisak posmeđi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, ali uglavnom u proljeće, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća s korom ili bez nje; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo česta i lako je prepoznatljiva po kvrgavoj površini i krem-crvenkastoj boji. Osobito se ističe bijeli rub koji je resast.

ČUPAVA GRMAČA (GRMAČA)

Desarmillaria tabescens (Scop.) R.A.Koch & Aime

Etimologija: tabescere (lat.) = stopiti se. Po tome što izgleda raspadnuto.

Engleski naziv: Ringless Honey Fungus

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa raširen i ulegnut, dosta naglašeno ispupčen na sredini; svijetlosmećkast ili žuto-smeđe boje meda, kasnije je crvenkasto-smeđ ili hrđastosmeđ, nijansa dosta ovisi o staništu, prekriven manje-više tamnijim čehavim vlaknima koja se kasnije skupljaju u čuperke i uzdižu prema gore, rub je prvo je podvijen pa izravnat i istrgnut.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, pun, tanak, uži je na bazi i na vrhu, ponekad je i šupalj, duguljast, zavijen; bjelkast do smećkast, uzdužno je vlaknast i sa sitnim brazdama, prema vrhu je svjetlije bjelkaste ili žućkaste boje, uglavnom je boje klobučića, a prema dnu je redovito crnkast.

Listići: Prilično su široki, rjeđi su pomiješani s kraćim, na oba kraja su uži, spuštaju se po stručku; najprije su bjelkasti ili kremasti, kasnije su žuto-smeđi ili crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, zrnaste, 6-10 x 4-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili bjelkasto, vodenasto smećkasto, na bazi stručka je crvenkasto, čvrsto; miris je slab na plijesan, a okus je kiselkast i malo na sapun.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima kao parazit na živom bjelogoričnom drveću ili korijenju, te kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta ili kestena, često prividno na tlu, iz zajedničkog dna izbija mnoštvo plodnih tijela.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete kao i medena puza (Armillaria mellea), a prodaje se i na tržnicama. Iako su se sve vrste puza dugi niz godina općenito smatrale jestivim kada su dobro kuhane, pripadnice skupine puzica koje rastu na drvu neki smatraju sumnjivim, jer su neki slučajevi trovanja povezani s konzumiranjem ovih gljiva. To se najvjerojatnije desilo zbog malog, ali značajnog dijela ljudi koji ne podnose ove gljive, a ne zbog univerzalne ljudske reakcije na te vrste gljiva. Kod onih koji ih ne podnose može izazvati teške reakcije slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalne tegobe. Unatoč ovim reakcijama, dobre su jestive gljive. Trovanja sa smrtnim ishodom ili s oštećenjem organa do danas nisu poznata. Kod provjere okusa žvačite komadić oko 1 minutu bez gutanja i odjednom će se na bočnoj strani jezika pojaviti pomalo nametljiv kiselo-sapunasti okus. Također ne savjetujemo konzumaciju ove vrste zbog njezine rijetkosti. Stoga oprez s ovom vrstom gljiva. Također nije priladna za sušenje.

Napomena: Slična je puzi koja ima prsten, kompaktnija je i veća rastom. Slična je i aromatičnoj panjevčici (Kuehneromyces mutabilis) koja na stručku nosi slabašan prsten, a raste po višim planinskim predjelima na panjevima bukve. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.